Niccolo Ammaniti - Kako Bog zapovijeda.pdf

Biblioteka: Profil Proza Naslov izvornika: Come Dio Comanda Izdavač: Profil International d.o.o., Kaptol 25, Zagreb Za izdavača: Daniel Žderić Glavni urednik: Drago Glamuzina Urednik: Roman Simić Bodrožić Lektura: Jelena Topčić Grafičko oblikovanje: Mario Rogić Oblikovanje ovitka: Studio 2M Fotografija na naslovnici: Guliver/Getty Images Tisak: Profil International, Zagreb, rujan 2008. © Niccold Ammaniti, 2007. © Za hrvatsko izdanje: Profil International, 2008. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava. ISBN 978-953-12-0933-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 677195. niccolo ammaniti KAKO BOG ZAPOVIJEDA roman S talijanskoga prevela Snježana Husić PROFIL Lorenzi, uvijek " Cristiano se usredotoči i u daljini začu promukao lavež Cas-tardinovog psa.. Sa svim batinama koje je popio. „Ustaj! Znaš da moraš spavati samo na jedno oko. uperio bi ga sad u televizor. r." promucao je dječak i oslobodio se stiska. u velikom fosforescent-nom akvariju plivala je zelena želatinasta meduza. jebote!" Cristiano Zena zinuo je i uhvatio se za madrac kao da mu se pod nogama razjapio ponor. pomisli. Snijeg prigušuje zvukove. Već sam se zabrinuo. činilo ti se da su ti u sobi. „Imaš pretvrd san. Ali noć je. To je zbog snijega. reče ocu. Budilica. maskirne hlače i vojničke čizme zamrljane bojom. A najbolje je bilo to što ju je on savršeno razumio. pa rukom obrisao bradu... Svijedi brojčanik radio-budilice na podu pokazivao je tri i dvadeset tri." Cristiano se sjeti što je sanjao kada ga je otac probudio. Usta su mu bila suha i puna okusa češnjaka od pileta iz pečenjarnice. Trak svjetla probijao se iz hodnika. S druge strane prozora sve je bilo crno. „Nije ni na tren prestao. Ti bi u ratu prvi zaglavio." Otac se opet okrenu prema njemu. „Zašto si me probudio?" Tad opazi da otac u ruci drži pištolj. U snu te naguze.. Kad bi se napio. zgnječio limenku i bacio je na pod. Umjesto očiju imao je dvije crne rupe. Vrat mu je stezala ruka. „Ne čuješ gada?" Ništa se nije čulo. Dolje. „Kako možeš spavati?" Rino se okrenuo prema sinu. sad u namještaj. „Ustaj! Ustaj. Cristiano osjeti kako mu san pritišće vjeđe. uz televizor. Čak ni automobili koji su inače danonoćno jurili ispred njihove kuće. Bio se već toliko navikao na njega da mu ga uši više nisu ni zamjećivale. svjetiljke. „Pada snijeg". Njegov otac pripali cigaretu i otpuhnu: „Pun mi ga je kurac." Iz džepa hlača otac je izvukao limenku piva." „Sjajno. „Ne pali to. z. Unatoč snijegu. otvorio je i iskapio. taj pas. koja je govorila čudnim jezikom. Sada su mu se pod svjetlom iz hodnika ocrtavali mišići na leđima i kobra istetovirana na ramenu. Cristiano slegnu ramenima. Dolje. u dnevnoj sobi." „Malo je skrenuo. vrat i mišićava ramena." Cristiano se sklupčao u toplom klupku pokrivača i plahti. Možda bi taj odvratan . osim žutog stošca ulične rasvjete kroz koji su ponirale snježne pahulje velike poput grudica vate. Podigao je glavu s jastuka.. a pod njim su se ocrtavali izbrijana šija Rina Zene. „Pas?" „Uspio si. od samih c. Koliko je uopće sati? upita se zijevajući.. Bio je gol do pasa. „Spavam. brkovi i kozja bradica. često ga je izvlačio i tako hodao po kući. Srce mu je i dalje snažno tuklo." „Nisam ja kriv." Sada kad mu je srce prestalo tutnjiti u prsima. Smeta mi. kukast nos. Kao ni zujanje neonke u hodniku i pokvaren vodo-kotlić u zahodu. i kada bi zažmirio.. koji je stajao nasred sobe. Otac je prišao prozoru i naslonio se glavom na staklo vlažno od pare.. Kako mu nije hladno? pitao se Cristiano pružajući prste prema svjetiljci uz krevet. Glas mu je bio memljiv kao da je progutao punu šaku krede. Na glavi mu je rastao čupav busen mišje plave kose. Opća uzbuna. Još jednom. i tada je jedina strategija bila u svemu mu povlađivati. Udario je šakom." Nasmiješio mu se. otpuhnuo oblačak pare i uperio snop svjetla u dvorište. gdje se vrata otvore od pucnja u bravu. baš kao da su svi tamo. Pas je i dalje lajao u daljini. Kada je ušao u kupaonicu. kante za smeće. tanahnih zapešća i gležnjeva. koji mu je bravu prodao.osjećaj nestao da nešto popije. Bjelinu joj nije kvario nijedan jedini trag guma. . koja je prolazila točno ispred njihove kuće. Već je tjedan dana njegov otac bio nadrkan. dok nije popušio cigaretu.. političara koji dopuštaju da se uvoze takva sranja. To je već spadalo u "samo oprezno". Pa opet. izađem sav mokar iz kade i moram stati na pod. „Znaš što mi stvarno smeta? Ujutro. nije se činilo da namjerava posustati. Brava je bila potrgana. i još riskiram da slomim vrat. Samo je proizvela zaglušujući prasak. krvareći. Pogriješio je. dugačkih ruku. Prot-rljao je oči." U tri i trideset pet u noći. Državna cesta. Po tome kako mu je otac kružio sobom. visok za svojih trinaest godina. Rino je otišao u sobu. Tu je moglo upaliti jedino da zanijemi i stopi se s okolinom. koji se otkotrlja preko sobe i završi u hrpi kartonskih kutija u kojima je Cristiano držao svoju odjeću. jače. šakom je raspalio po zrcalu i krhotine su se rasule posvuda. između tri i četiri zvjezdice. držati se podalje koliko je to moguće i ne zajebavati. Zašto ne odeš u krevet? Pitanje mu je bilo navrh jezika. između njih malen i prćast nos. Padao je gust snijeg. ali se suzdržao. U jednoj je ruci imao pištolj. Razvalio ih je urlajući i rukama trgajući komade drva. a usta prevelika za tako suhonjavo lice. Cristiano je navukao na glavu crnu vunenu kapu. ali nikako da se otvore. Cristiano je imao skalu od pet zvjezdica kojom je određivao koliko mu se otac raspizdio. Dapače. od kojeg je Cristianu tutnjalo u ušima još pola sata. Cristiano Zena izašao je iz kuće u zelenim gumenim čizmama. a nosio je cipele broj četrdeset i četiri. kombi.. kad se otuširam. Nekoliko dana prije iskalio se na vratima kupaonice koja se nisu dala otvoriti. Ali ova nije popustila." Prišao je sinu i sjeo na rub kreveta. hrpu cigli. . Nešto je dobro ipak ispalo iz toga: Cristiano je naučio da je pizdarija to što se vidi u filmovima. staru hrdavu ljuljačku. Klečao je psujući i rigajući uvrede na račun Fratini-ja iz željezarije. ali bilo je prehladno da se spusti u kuhinju. uzeo pištolj i ispalio metak u bravu. To je bilo za pet zvjezdica.A šta to mene briga ako je pas skrenuo?" nastavi Rino nakon kraćeg razmišljanja. Tri zvjezdice. ali ništa. Otac se okrenu i snažno udari nogom bijeli plastični stolac. a na obrazima se pretvarala u dva neuredna zaliska. Na koncu je njegov otac počeo udarati o vrata nogama. u drugoj baterij-sku svjetiljku. Velike plave oči. Volio bi nastaviti san s meduzom tamo gdje je prekinut. mršavih kao u kostura. Proveo je nekoliko minuta petljajući s odvijačem. kariranom donjem dijelu pidžame i očevoj vjetrovki. napunio pištolj i pružio mu ga držeći ga za cijev: „Baš sam nešto mislio da bi nam dobro došao fini pseći tepihić.. Cristiano je bio dječak krhke građe. vrata ni da čuju da bi se otvorila. Nije bilo ni daška vjetra. Sloj snijega pokrivao je šljunak. a on se porezao po ruci i dugo je ostao sjediti na rubu kade. na ledene pločice. kineskih proizvođača koji su je izradili od običnog lima. Vrata su poskakivala na šarkama. bila je dugačka i netaknuta bijela pruga. Ja sutra moram raditi. A temperatura je bila nekoliko stupnjeva ispod ništice. „Popeo mi se na kurac. koja nije uspijevala sakriti klempave uši. točno pred njim. ali ako ti k tome oštar fijuk poput šiljka probija bubnjiće. kurvetino! Pokazat ću ti ja kako se to radi u kući Zena!" zanjakao je Rino zavitlavši limenku piva u televizijski ekran. S dva slijepa procijepa umjesto očiju. koja se pravila jako fina. Ako te ne smlavi bolest. autolimarova žena bila je takav gabor da je nisi mogao pogledati. dok mu je srce pomalo ubrzavalo ritam. reče sebi pripaljujući cigaretu. Hajde. Rino se nadao da će autolimar. Začas se probudio. pobrinu se za to dugovi koje si morao nabiti zbog liječenja. Za deset minuta si opet u krevetu. Trebao bih otići doktoru. pograbiti drolju. jedan od onih pedera kojima sve treba nacrtati." Govorancija koju mu je otac održao kad ga je izvukao iz kreveta ponovno mu je odjeknula u glavi. pazi. U čemu je problem? Pucaj mu u glavu. Možda sam probušio bubnjić. I naravno. A to je gadno samo po sebi. ali bilo je očito da kurca odavno nije vidjela. iz Rima. Bogati otac. Neće njega namamiti u klopku. Koliko je uspio shvatiti. Zatvorio je kućna vrata i ugurao pidžamu dublje u gumene čizme. Siromašni otac radio je kao autolimar. premda je prošlo već tjedan dana. dva muža pristala su zamijeniti žene na tjedan dana. Taj se pisak pojavio kad je Rino zapucao u vrata kupaonice i. a onima drugima. No Rino Zena zakleo se samome sebi da će u ambulantu ući samo u horizontali. „Dođi ovamo. Tko zna . koja je provodila dane podučavajući disanje u nekoj gimnastičkoj dvorani. Od hladnog čelika smežurale su mu se mošnje. Zataknuo je pištolj u gaće. da mu ublaži bol. Rino Zena gledao je kroz prozor svog sina kako izlazi iz kuće na snijeg. Nakon samo jednog dana naređivali su joj kao crnoj kućnoj pomoćnici. inače će početi cviliti i morat ćeš opet pucati. lova je izlazila na uši. ali slika mu se svako malo mutila pred očima. Tamni obris očevog lika stajao je iza prozora i davao mu znak da se pokrene. obitelj iz Cosenze umirala je od gladi. nastupaju prave nevolje. u glavu. Rino Zena proveo je večer klonuo na ležaljci ispred televizora. Zatim je zaspao. Mahnuo je ocu i nesigurnim korakom skrenuo iza kuće. a onda se vrati kući. ratnice. Kružio je kućom u potrazi za alkoholom. To je obična pizdarija. mrtav pijan. samo hrabro. u pomračenju uma. da je autentično kao i torbe koje crnje prodaju pred trgovačkim centrima. Rinu je bila zanimljivija situacija u Cosenzi. Ti gadovi ti najprije kažu da moraš obaviti neke pretrage i tako udeš u tunel bez povratka. obješene vilice i s limenkom u ruci. nije slabio. a ona je bila sva sretna. Na toj smrdljivoj televiziji ništa se više nije poštovalo. Na koncu se Rino ipak uživio u priču i pred televizorom je ispio bocu rakije. Dokrajčio je i pivo i rakiju. s osjećajem u ustima kao da je progutao mrtvu krastaču. i da će je nategnuti. radio je nešto što je imalo nekakve veze s reklamama. Autolimar se prema drolji ponašao kao da je Lady Diana. a ona druga bujna plavuša nogu dugih kao štule. "Daj. sam će ga Bog znati zašto. Naposljetku je u dnu kuhinjskog ormarića pronašao prašnjavu bocu viljemovke. Dobro je i predobro znao da je sve obična lakrdija. pokušavao je pratiti neku besmislenu emisiju. U kući reklamnog stručnjaka svi su mrzili gabora iz Cosenze jer je manijakalno hodala kućom s isukanim univerzalnim deterdžentom u spreju na gotovs i nisi mogao sjesti a da ova odmah ne počne da će se jastuci uništiti. Samo zato da izvedu nešto originalno. a netko mu kliještima drobi sljepoočnice. Podigao je pogled. sutra ćeš imati priliku pokazati svijetu sav svoj neizmjerni stil. kostur mrtvog stabla jabuke i ogradu visoku nekoliko metara. odvezao se u klub rasipati novac na pokeru. Dugačka posjekotina. Prsti. Mogao se i tu popisati. da je prehladno i da želi što prije svršiti s tom pričom. na kraju radnog vremena bi izašao i u svom BMW-u. Kakav idiot. s tim svojim stilom iz nekih drugih vremena. dok mu se snijeg topio na licu. Prošao je pored veleproda je . Podigao je svjetiljku i s naporom krenuo naprijed. kakvih je bilo nekad. Kome bi mogao smetati pas koji samo radi svoj posao? Rino bi dao obje ruke i noge u vatru da čovjeka iz nekih drugih vremena nije ni okrznula pomisao da se na manje od pola kilometra nalazi kuća u kojoj spava dijete. a navečer bi počeo lajati i ne bi prestao do svitanja. slijedeći ograde oko tvorničkih pogona. ali činilo se da je kruška još uvijek pošteno natopljena alkoholom. da bi na koncu bacio bateriju na zemlju i skočio. Rakije više nije bilo. a studen se uspinjala od stopala i grizla ga za listove. ali zaključio je da je bolje da odustane. kad se znalo gubiti sa stilom. prelazila mu je unutrašnjom stranom bedra. Stari Castardin to vjerojatno nije ni znao. a njegov je pas cijelu noć lajao. ne tako duboka da bi krvarila. kad nađeš svog psa otegnutih papaka. Prebacio je jednu nogu na drugu stranu. Baterijom je osvijetlio svinutu haubu Renaulta 5. Svjetlo ulične rasvjete nije dopiralo iza kuće i vladao je potpun mrak. Razbio je bocu o sudoper i. svjetiljku uhvatio zubima. koje se danju pružalo sve do obzora. miješalicu za cement. Tada je čuo psa. U mjestu se pričalo da je strastven igrač. dok je tonuo u blato i zapinjao za grmove pune trnja. s druge strane rijeke. Sto je značilo da se grize šutke. rekao je sebi Rino Zena vadeći pištolj iz ladice. netko je svejedno mogao proći onuda. Da nije bilo tog psa koji laje i njegovog teškog disanja. Ustao je i zavukao ruku u poderotinu. Pahulje su mu padale na vrat i jakna je već promočila na ramenima. velikom kao mrtvačka kola. Nikako da prestane lajati. rekao da su u okolici ionako samo pogoni i hangari.otkad je stajala ondje. U daljini. on bi. nagnut iznad stola.kada nije bilo magle. počeli su trnuti. Bezuspješno se nastojao osloboditi. popeo se. Toliko mu se žurilo da izađe i bio je tako nadrkan na svog oca da nije ni čarape navukao. blistala su u zraku tvornička svjetla i neumorno žućkasto svjetlucanje elektrane.nazirale su se sive krošnje šume što je rasla uz riječni nasip. U dnu . no hlače su mu zapele za željezni šiljak. Koji je cijeli dan mirno i tiho ležao u svojoj kućici. I tako je on sa stilom gubio novac koji je pokrao proizvodeći namještaj od kartona. Crni obrisi tvorničkih pogona nizali su se jedan za drugim. plastičan stolac. tišina bi bila potpuna. Savršeno. Dijete koje mora u školu. Nalazio se na rubu izoranog polja. Pištolj je još uvijek bio zataknut u gaće. Trebalo mu je malo vremena da shvati da je to mješanac iz Castardinove tvornice namještaja. Premda je cesta bila prekrivena snijegom. razderane ostatke bazenčića na napuhavanje. posi-sao krušku. Cristiano je odlučio stići do tvornice namještaja preko polja. prstima se zakvačio za žicu i povukao se uvis. začuo je drap i osjetio bol u nozi. no zimi je uvijek bilo magle . Ležao je na leđima među mokrim korovom. stisnuti raljama hladnoće. A čak da ga je netko i upozorio na to. Primaknuo je stolac žicanoj ogradi. koja se pružala preko pola pidžame. Cristiano je izjurio iz kuće a da nije otišao na zahod. kada je on bio malen. Povremeno bi ipak prestao lajati i onda je zavijao. Žut. a on se sjetio da. pola litre rakije i jedna kruška viljemovka. skrhan. kupaonica se počela okretati poput bubnja perilice. A kada netko nešto čini iz straha. Sjeo je na bide. Pločice. poslije će mu sigurno biti bolje. Kamo su nestale jagodice? Upali obrazi? Sličio je na Kineza. Cristiano je bio prava beba. Na veliko stablo uz cestu Roberto je bio objesio natpis: AUTORADIONICA POPRAVAK KAMIONA. nije bilo ni traga tvornici namještaja Castardin i svim ostalim pogonima. jednom rukom oslonjen o zid. Za to vrijeme. ostatak je završio na pločicama. Uokolo su ležala samo obrađena polja. Cristiano Zena nije bio u pravu. Umivaonici. Dosta je bilo. okružen smradom bljuvotine. Zatim zastupništvo proizvođača traktora i poljoprivrednih strojeva te stražnji dio propale. kao da i ne ne diše. Ćelavac je sigurno već kipio. zatvorene diskoteke. U želucu mu je bilo tucet piva. Kako se zvala? Alberta? Antonia? . da ima toliko muda da puca u psa. Nije imao hrabrosti popeti se na vagu. nije bio tako uvjeren u to. upišat ću se u gaće. Sav mu se smežurao. kiseo mlaz navro mu je iz usta bez prethodnog upozorenja. od hladnoće i straha. činio je takve stvari samo iz straha od tate. Nedaleko od njihove današnje kuće nalazila se gostionica Duga. s krovom od crijepa. Od kuće njegovih roditelja. kraj rijeke. Imao je trideset šest godina. Tamo je živio Roberto Colombo sa svojom obitelji. Uredno složeni na hrpe oko zgrade. uz njega drvoredi jablanova i korov. U posljednje je vrijeme dobio nemalo kila. Mrzio je povraćati. pješice je dotamo trebalo pola sata. Ali ako se isprazni. U to je vrijeme državna cesta bila uzak. jedna od onih kockastih poput vojarne.sanitarija. ali taj rt ispod prsnih mišića nije htio ni čuti da splasne. Zahodske školjke. Dok je tako sjedio. Činilo se da kopile ide na baterije. Kog vraga radi Cristiano? A ako ga ne upuca? Jedan mu je dio mozga govorio da hoće. Upalio je svjetiljku i krenuo bržim korakom. Nije mogao odlučiti hoće li pišati ili rigati. Puno je uspio samo djelomice pogoditi školjku. Njegov je otac u tom trenutku bio u kupaonici. a s tla se podigao oblak reske pare. ali znao je da je tako. Ugasio je svjetiljku. velikom garažom i dvorištem punim gusaka i kokoši. pas je i dalje lajao. Stajao je nad školjkom. i Rino se onamo odlazio igrati s Colombovom kćeri. TRAKTORA I AUTOMOBILA DOMAĆE I STRANE PROIZVODNJE S istoga je stabla visjela i ljuljačka. nema muda povući okidač. A točno na mjestu gdje se sada nalazi Castardinova tvornica namještaja stajala je stara seoska kuća. prčvarnica u kojoj su se jeli palenta. izrovan kolnik. spustio hlače i izvadio pimpek. No pola sata pješačenja u ono doba nije bilo ništa. shvatio je da pas glasnije laje. Dok ga je otresao. a ne iz bijesa. I dalje je dizao utege i radio sklekove i rasturao se trbušnjacima. stavio pištolj u džep jakne. Previše se zadržao. međutim. Izgledao je kao kobasičica. I trbuh mu se naduo. bila je jedva malo šira od seoskog puta. gore nego da je jebeni kojot. Naticalo mu je lice. Sljedeći je pogon bila tvornica namještaja braće Castardin. i gledao vlastiti odraz u tamnoj vodi. Klokotav mlaz mokraće otopio je snijeg. jaretina i riba iz obližnje rijeke. Mogao ga je točno zamisliti kako hoda kućom kao lav u kavezu. a izgledao je kao da mu je pedeset. Drugi dio. I gostionicu Duga. Netko mu je rekao da se udala i da živi u Milanu. koja je na paklenim mukama da bi izgurala do kraja mjesecu. Obavijen sjajem halogenih svjetala." Kraj priče. naišao je njezin otac. Dao mije dobru ponudu. Rino pokuša ustati. sada podizao još veću buku. zajedno. To su bile jedine mogućnosti. Bljeskalo je s njega žuto isprekidano svjetlo. Htio je otvoriti prozor. „Siroti naivni mudonja.. radio si. „U kurac. U kojoj Cristiano radi s njim.I sa svojih jedanaest godina još se igraš kao kakav šmrka-vac? Otac ti je umro. „Momčiću. ali dobro si građen. ostalo je obavljeno debelim velom tajne. Poštovanje je dobivao tko ga je zaslužio. Sjedeći na bideu. a naočale su mu imale tako debela stakla da su od očiju ostale samo dvije točkice. uzeo ga je k sebi u radionicu. Vrtlog slika obavio ga je poput topla pokrivača. Ovamo više nitko ne dolazi. ako je to uopće bilo moguće. Možda sutra neće biti škole. Izgledaju kao tvornice. krčio je snijeg. kako je to uspio vidjeti. ali bez uspjeha. . crvenog rupca oko vrata i groznih mokasi-na od pletene kože. izranjao je u noći poput baze na Mjesecu. Bio je širok i nizak." . a Colombo je dizao sidro. „Mršav si kao pas lutalica. Bodljikava žica. „Da dobru ponudu". Djeca. Colombo ga je promotrio kao što se odmjerava konj na sajmištu. Jednoga dana.. dok je ona tamo lepršala na ljuljački. pritaji se i sačeka da kamion prođe. Ako si imao volju i spretne ruke. Kamion." Nedavno su je postavili. a ako ne. nestani. a na vrhu su bili pričvršćeni navoji bodljikave žice. Ali odande ga nije . da uđe svjež zrak. Nikada u svom životu nije vidio Roberta Colomba bez plavog radnog kombinezona.. Bilo je lako pronaći posao. Tamo neki Castardin pojavio se niotkuda i kupio kuću i okućnicu. Antonia bi mu oko pet donijela pecivo i valjušak s grožđicama. a ti si u stanju samo gledati gaćice moje kćeri?" Ćorav kakav je bio. Nekakav se mehanički zvuk stopio s lavežom. Radionica. Kako su to bila lijepa vremena! Sve je bilo tako jednostavno. a on joj pokušavao vidjeti gaćice. Žičana ograda bila je visoka. „Nemoj misliti da ćeš se na tome obogatiti. morao je ulaštiti automobile da blistaju kao onoga dana kad su izašli iz tvornice. Cristiano je prešao posljednjih nekoliko metara i zaustavio se sa stražnje strane pogona. Pas je. Izvana i iznutra. Brak. Veličanstveno! Kada se ralica dovoljno udaljila.U Varranu su otvorili nove radionice. Posao je bio jednostavan. promrmlja Rino ustajući. Rino se na to morao osmjehnuti. On i Antonia. Malo će ti rada pomoći da nabiješ mišiće." I tako je svako popodne poslije škole Rino počeo odlaziti u radionicu i zaradio prvi novac u svom životu oboružan crijevom i spužvom." Pogon se nalazio na dvadesetak metara. koliko je tebi godina?" „Jedanaest. nakon što su jedne noći provalili lopovi. Cristiano ugasi baterijsku svjetiljku. Nije bilo svih tih kurčevih zakona o radu i sindikalnih zajebavanja. ali imat ćeš dovoljno da si kupiš par poštenih cipela i da olakšaš svojoj sirotoj mami. zbogom. Onda je jednoga dana Rino došao na posao." Ukratko.. zauzeti položaj i naciljati dok ovaj juri prema njemu. na samo nekoliko metara od državne ceste. A disanje je bilo jako važno. a taj je idiot ionako bio previše zaokupljen lajanjem da primijeti kako samo što nije završio u psećem raju. Dosta! Jebeno je hladno. Kao na vlaku. međutim. za koji je bila pričvršćena žičana ograda. Polako je prebacio najprije jednu. Odatle se vidjela i druga strana parkirališta. visoko preko četiri metra. a dok se trbuh uvlači. nije bilo na vidiku. između vagona. došao je do vrha bez poteškoća. i stigao do hrpe dasaka naslaganih jedna na drugu.. međutim. Ništa. izbrojiti do četiri i onda okinuti. stati. Cristiano se popeo uvlačeći stopala između dasaka i rakama se hvatajući za njihove ledene rubove. Napravio je tri koraka šutajući snijeg. Ako mu se polako prišulja. Kod jednoga stupa. zatim i drugu nogu. Cristiano se nije sjećao jesu li ga noću puštali s lanca. koje je do-piralo do dna dvorišta. morat će zadržati hlad-nokrvnost. Osvrnuo se oko sebe. Daske su poskočile i pale uz paklenu buku. Vraćam se kući. gdje su stajala tri kombija s natpisom na boku: TVORNICA NAMJEŠTAJA BRAĆA CASTARDIN NAJBOLJE ZA NAJMANJE Psa. koje su oko sebe širile kuglu mliječnog svjetla. Pa ipak. Isprva nije uspijevao ni naciljati. Noge raskrečene. snijeg će prigušiti zvuk koraka. Počeo je skakutati. imao je dobre izglede da mu se primakne dovoljno blizu da može nanišaniti. ruka mu se tresla kao da ima Parkinsonovu bolest. ruke ispružene. Krenuo je uz ogradu.mogao vidjeti. Ako. Otkočio ga je i gurnuo metak u cijev. Otac ga je naučio pucati na autootpadu. Na sve četiri. oličene ljuljačke i svjetiljke sa staklenim loptama na vrhu. Javila mu se sumnja da je možda samo snimka. Izvukao je pištolj. došao je do kraja prve hrpe. „Mrzim te! Zašto mi to radiš?" Ugrizao se za ruku da ne zaurla od bijesa. No ispucao je toliko metaka u vjetrobrane. Nije se mogao vratiti kući. Sada je još morao izbjeći da ostane visjeti na bodljikavoj žici. pas nasrne na njega. Bio je spretan s pištoljem. Vrh jezika trebalo je prisloniti na donje zube. morao je biti sasvim blizu. susprežući želju da potrči. ali ne prekrate. Skupio je hrabrost i skočio. S mjesta gdje se nalazio vidio je okrajak pustog parkirališta i dječje igralište s vrtuljkom s patuljcima. uvlačeći vrh čizama u oka mrežaste ograde. smočivši koljena i ruke. Kada je došao do vrha. izdahnuti na nos. retrovizore.. „Kao na čučavcu". bodljikava žica bila je malo niža nego drugdje. Džukela se derala iz svega glasa na drugom kraju pogona. Grumen mržnje pritiskao mu je grlo poput oštra ivera. stražnjica blago izbačena. zadržao dah i bacio se na zemlju. Uhvatio se za stup i. Pištolj u visini očiju. Oblikovale su dugačko pravokutno tijelo. no odmah se predomislio. . rekao mu je Rino. vidio je da između dviju hrpa zjapi cijeli metar. Krenuo je naprijed šćućuren. premda je nekoliko puta prošao pored tvornice kasno navečer. koji je trebalo preskočiti. u potrazi za mjestom gdje će se najlakše uzverati. da vrati život u stopala obamrla poput cjepanica. štakore i galebove da je naposljetku shvatio da je to samo stvar pravilnog položaja tijela i disanja. Pas je za to vrijeme lajao istim jednoličnim tonom. A psu ni traga. Sletio je na hrpu drvene građe. moram svima." Pjeneći se. Radio je na crno i bolje je prolazio s napojnicama nego s robovskom plaćom koju mu je davao Castardin. Rino ju je viđao kako šeće korzom. Napola prekriveno snijegom. Mrzio je Castardina i zato je pas morao umrijeti.. Zena. ionako se neće moći pomaknuti i on će ga poslati Bogu na račun sljedećim. Tada. I govori što manje. Rino je na grbaču natovario dječju sobu. otkrio je da se zastupnikov stan nalazi na trećem katu. Rino Zena mrzio je starog Castardina s istom pobožnom us-trajnošću s kojom cistercit voli svog Gospodina Boga. Odande je izgledao kao kaput." Tako je govorio Rino kada bi mu netko. Jedva. i na kraju ćete mi ga uništiti. Svako toliko podigao bi glavu. morao ga je ubiti. Laje jer se ne može ni pomaknuti. A i zastupnik Arosio išao je Rinu poprilično na kurac. To na tlu. Kada je došao do zgrade. Na vratima stana dočekala ga je gospoda Arosio u ljubičastoj satenskoj spavaćici. provirivali su između njih blago razmaknuti sjekutići." Rino ga je poprijeko pogledao i utovario sve dijelove sobe u kombi. Sve je išlo više-manje glatko.. ljeti i zimi. dovoljno je da me ne raspizdiš i sve ide kao po loju. prepast ćeš mu djecu. ali ako dam tebi. Pored dugačkih ulaznih vrata. „Molim te. micalo se. Bila je komad žene. do onoga dana kad ga je stari Castardin osobno pozvao i rekao mu da mora isporučiti dječju sobu u kuću općinskog zastupnika Aro-sia. s tim da se Rino svima uokolo jadao kako se ponašaju prema njemu kao prema robu. spazi nešto tamno. Arosio mi je važan. prometna policija ne bi te pustila da prođeš. I tada shvati. Mogao bih ga osloboditi. On je bio ta pizda koja je zatvorila za promet korzo u Varranu. svrnuo pozornost na to da je od lako zapaljivog materijala. svi su vani na dostavi. krajnje obzirno. Čak i ako ga ne ubije prvim hicem. Možda imam zajeban karakter. ali takav sam se rodio. Sve i da si trebao isporučiti space shuttle. Pogoditi ga otamo bila je obična pizdarija. Nemam nikog drugog. s tobom sam završio za sva vremena i stalno ću te držati na nišanu. Nekoliko godina prije ove priče. I točka. dvije goleme sise samo djelomice skrivene spavaćicom. ali nije znao da je droljetina Arosiova žena. Ako me zajebeš. koji mu je trebao omogućiti da se kreće oko cijelog pogona. presavršen da bi bila s njim od majke rođena. oko četrdeset godina. Ne. a kućepaziteljica ne dopušta da se dizalo koristi za prijevoz velikih tereta: „Rado bih ja tebi dala da ideš dizalom. Sa mnom je lako i prelako. uskih bokova i dupeta poput nosača aviona. na udaljenosti od tridesetak metara. . s predubokim dekolteima na sisurinama sprženima kvarc-lampama. na tlu. Rino Zena dobio je posao u tvornici namještaja kao nosač i dostavljač. s trajnom boje lavlje grive. jer njegovom se ocu zapravo živo jebalo što pas laje. Pokrij te tetovaže. Lice joj je bilo okruglo kao lopta Super Tele. Eto zašto laje kao lud. Ali micalo se. Bilo je upravo tako. „Takav sam po prirodi. Kurvin sin se kao kakva salama zapetljao u dugački lanac. i prestao bi lajati. oči našminkane nebeskoplavim sjenilom. Velik i blesav. Cristiano se primaknu puzeći po daskama. nosić malen. a usne sočne i sjajne. mjesta. kuće. Da budem sto posto sigurna. Nakon radnog stolića. a Rino ju je pograbio za kosu kao što Indijanci drže svoje konje i utiskivao joj je crvene tragove svojih ručetina na guzove. ali Rino je ležao ispružen na krevetu i spavao. popet ću se i ja. a daleko im od srca. Cristiano se vratio kući i otrčao k ocu da mu ispriča kako ga je ukokao prvim hicem. bio je u pravu. Znate. Jahve. U tom je trenutku krevet popustio. moj sin Aldo je malo predebeo. vi ste prelagani. Dok je on imao pune ruke posla s vijcima i maticama. žena je sjela tako da sve ono blago Božje koje je imala sprijeda bude izloženo kao na pladnju i uporno je ponavljala kako su mišići dobiveni radom mnogo ljepši od onih napumpanih u teretani. Nije se uhvatio samo za velike užarene cijevi elektrana. AT si bliz samo ustima njihovim. rastu i plod donose." Pola sata poslije. Izvrnute oči. Isprobajte ga. poput pla-vičastog puža golaća. Duboko udahnu i zapuca. rasvjetu reklamnih panoa i Forgese. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? Ti si ih posadio. Njihova slaba međusobna privlačna snaga pogoduje kaotičnom rasporedu oko središta sustava. još nije bio ušao u nju.. snijeg koji lijeno leprša kroza zrak i sahranjuje leš. krevet je popustio uz tresak i gospoda Arosio se strmoglavila tako da je slomila zapešće. PRIJE Prepravedan si. popnite se vi. Rino Zena izgubio je posao. Slina. Rino se zakleo Castardinu da je nije poševio. zadignute spavaćice. „Otprve!" U jednom je skoku sišao s hrpe dasaka i. tehnički gledano. A što su sve te tetovaže? Što znače? I ona je htjela tetovažu. Galaktičko zvjezdano jato skupina je zvijezda koje na okupu drže gravitacijske sile.. Cristiano Zena ispruži se i nacilja u glavu. i oni se ukorijeniše. polako se približio držeći pištolj uperen u životinju. nakon što se uvjerio da cestom ne prolazi nijedan automobil.. montirao je krevet na kat. Životinja se lagano trznula. Podigao je stisnutu šaku. Broj zvijezda može se penjati i do više tisuća. Od snijega koji je cijelu noć padao po toj ravnici zabijeljela su se polja. Budite dobri. vjevericu. Jedan jebeni džukac manje na svijetu. „Jeste li ga dobro zašarafili? Ne bih htjela da popusti. 1-2 Petak 10." Rino se popeo i počeo skakati po krevetu." Ali žena je odmahivala glavom. Rinu se digao i s mukom je slijedio upute za montažu pod tim gladnim pogledom. Jeremija 12. „Čini mi se da je u redu. lica uronjenog u jastuk. Jezik obješen sa strane. Ona je bila pred njim četveronoške. Razjapljena gubica. .. I zapravo. ploče za pisanje i ormara. pa je tužila tvornicu namještaja. kratko zaskvičala i ostala nepomično ležati. tvornice. sela i zaselaka kojima je posuta nepregledna nizina u kojoj su živjeli Cristiano Zena i njegov otac. I zakleo se da će mu stari Castardin za to platiti. da bih se mogao s tobom parbiti. a na vratu crvena rupa u crnom krznu. „Ne. Tako ćemo biti sigurni da sigurniji ne možemo. baš kao apaškim konjima. Kada se krevet razvalio. Ta neuredna tvorevina nalikuje tisućama gradića. hrdave kante. Rocca Seconda. Na televiziji su objasnili da se svijet zagrijava kao polpeta u pećnici i da je za sve kriv čovjek sa svojim plinovima. kao da je u planinskoj kolibi. a kad Cristiano krene u školu. karirani kućni ogrtač od flanela koji mu je sezao do gležnjeva i par poderanih kaubojskih čizama. autosalo-nima i njihovim voznim parkovima. Gotovo svake zime. ako požuri. malo bi snijega poškropilo taj kraj. zasut će ga paljbom snježnih gruda. No čim se počelo probijati danje svjetlo. Sigurno se nešto na ovome svijetu promijenilo. A sinoć je. kostur narančastog motornog tricikla s prikolicom Ape 125. i saonice koje su vukli konji ukrašeni zvoncima. Corrado Rumitz. i netremice je promatrao pahulje snijega što su padale lake poput perja. a ovaj se već otopio. naprotiv. rekao je sebi da. napadalo barem dvadeset centimetara. sa svojim sitnim i krupnim nepravdama. ormari. pod pokrivačima. čovjek je mogao zamisliti čak i da je na Aljasci. doručkovao je zavaljen u izlizani naslonjač na cvjetove. arheoloških ostataka iz prošlog tisućljeća. golemih šaka i stopala. U šest i četvrt ujutro. kad više ne sniježi kao nekoć. može otići do Rina i Cristiana. Pogleda uperenog u skučeno dvorište ispred kuhinje. Barem mu se tako činilo. Kada je Četrisira kao dječak bio u domu kod časnih sestara. U posljednje je vrijeme zapazio da se često sjeća stvari koje se nisu dogodile. A nevjerojatne bitke grudama s časnom An-nom i časnom Margheritom. Ili bi za nešto što je vidio na televiziji pomislio da je uspomena. a djeca su se zabavljala praveći snjegoviće s granama umjesto ruku. i pretvorile se u kišu. Odavno nije tako sniježilo. dok mu se zašiljena Adamova jabučica pomicala gore-dolje. Zaustavljali su se automobili. tekuće. Giardino Fiorito. Murelle. snijeg se pretvorio u sitnu i upornu kišicu. uspravivši se metar i osamdeset sedam uvis. niz mekih brežuljaka i bijelih udolina. zvan Četrisira zbog svoje bezumne strasti prema pizzi s četiri sira. da bi se naposljetku sveli na otočiće ledene kaše ispod kojih se ukazala gomila starih stvari nagurana u malo dvorište. a brežuljci su se najprije osuli mrljama. Odvraćajući pogled od zidova zgrade preko puta.veliku rijeku koja vijugajući spaja planine na sjeveru s morem na jugu. Nerazmjerno dugačkih ruku i nogu. Četrisira. Zijevnuo je i ustao. No Vrijeme kao da ga je čulo i kao da mu je htjelo napakostiti. Na desnom dlanu imao je žuljevitu . i sa svim svojim blatom. sanjkajući se na starim gumama niz rampe garaža. koja je u manje od sat vremena otopila bijeli prekrivač što je ravnicu nakratko bio učinio privlačnom poput ledene albino manekenke zaogrnute bundom od polarne lisice. ljupkim dvokatnicama okruženima engleskim travnjakom sparušenim od hladnoće. pod blijedim svjetlom zore. ispružen na krevetu. pahulje su postajale sve teže. s montažnim hangarima i postrojenjima. Kad se probudio. automobilske gume. Kreveti. ljudi su čak navlačili skije za trčanje. Četrisira je nadušak ispio ostatak mlijeka. pravilnim je zamasima iz vrećice grabio keks za keksom. Ostao je sklupčan u krevetu. prije ili poslije. kojom se uglavnom i prehranjivao tijekom svojih trideset osam godina života. Bogognano. sofa od koje je ostao samo okvir. Na sebi je imao svoj kućni komplet: skoreno prljave gaće. nadvožnjacima. kroz prozor sobe ugledao je. San Rocco. ali Četrisira ne bi stigao ni prošetati okolicom. Marzio. umakao ga u zdjelicu s mlijekom i cijelog trpao u usta. sniježilo je svake zime. Semerese i ostala naseljena mjesta izronila su ponovno u svojoj bezbojnosti. bankovnim podružnicama... Bio je tako mršav i visok da je sličio košarkašu koji je upravo izašao iz Auschvvitza. Varrano. a sada. za razliku od brade. ali i dalje je patio od grčeva u vratu i ustima. Rekli su mu da se na jedinstvenom mjestu. nakon što se osvrnuo oko sebe. iako sporo. prošla mu kroz cijelo tijelo i izašla na lijevu nogu. koji se stalno mota parkom i krade igračke ako ga ne držiš na oku. koja je taj dan bila spuštena. I dalje je piljio u dvorište. Nakon nekoliko pokušaja. smećkast ožiljak. Kosa. Smazale bi crva i njemu ostavile samo udicu. koja ga je zamalo stajala života. preskočio je ogradu i zauzeo položaj točno iznad brane. na njegovu nesreću. Sav sretan. kornjače koje su živjele u pet centimetara vode u golemom kablu za pranje rublja.izraslinu. da bi onda naglo odbauljala k svojim dadiljama i pokazala im ga povlačeći ih za rukav: „A zašto onaj striček tako čudno hoda?" I obično bi kao odgovor (ako je dadilja bila dobro odgojena) čula da je ružno pokazivati prstom i da taj nesretnik pati od neke mentalne bolesti. Da je štap bio plastičan. Možda je trebao pokušati malo dalje. bio je od ugljika. ali. potresan drhtavicom i grčevima kao da su mu na tijelo prikvačene stotine elektroda. položenom na stol uz prozor. a on ih je odnio kući. Odlučno je zamahnuo iscrtavši u zraku savršenu krivulju. Nikada nije bio naročito bistar. Kada bi ga djeca u parku vidjela kako hoda. zurila su u njega kao ošamućena. točno ispod brane. uz pravi zamah. Kada ih je uzeo. a onda se nekoliko puta šakom udario u bedro i pljusnuo samoga sebe po čelu. kako bi on to rekao. bile su velike kao kovanica od dva eura. a na lijevom listu ispupčen. zove Elektrik. skupljaju ribe koje donese struja. bile su tek nešto manje od hljeba domaćeg kruha. Nekoliko godina uopće nije govorio i kretao se u skokovima poput zelembaća. Pun pogodak: dijelovi puške bili su izlizani. "sporo mislio". doznala da se taj čudni striček. . Pronašli su ga radnici s brane. Ali bile su i pravi prepredenjaci. Ali toga dana. ali ne i električne vodove točno iznad svoje glave. napola pougljenjenog. No onda bi ta ista djeca. a kad bi opalila. skupljenih ispod pregrada. Stavio je zdjelicu u sudoper. mogla je doseći do sredine rijeke. pa ju je morao udariti šakom da je vrati u život. osjetio je da ribe grizu. Četrisira sa svojim štapom u ruci i vjedrom u drugoj otišao je pecati na rijeku. koji na ljestvici električne vodljivosti zaostaje samo za srebrom. mislio je dobro. Četrisira uze iz hladnjaka malo mljevenog mesa za Jedan i Dva. Corrado Rumitz doživio je gadnu pustolovinu. u sirotištu je prebolio posebno težak oblik meningitisa i zato je. Cijela je priča započela zračnicom koju je uzeo umjesto dugačka ribičkog štapa. bolje nego Četrisira. na tlu. ništa mu se ne bi dogodilo. Nutrije iz rijeke samo bi podragala. Bilo ih je valjda na stotine. Ali zato je cijev bila kao nova. Netko ih je bacio u vodoskok na Trgu Bologna. Struja mu je ušla u tijelo preko ruke. Rijetka brada neravnomjerno je rasla na upalim obrazima i čeljusti. u razgovoru sa starijim đacima u školi. bila je crna i sjajna i spuštala mu se na nisko čelo poput šiški Indiosa. Četrisira. kao da je prdnula. Na koščatom vratu počivala je glava malena i okrugla kao u javanskog gibona. pet godina poslije. na koju je trebalo ponovno nataknuti meku. kao da je neprijatelj Spidermana ili Supermana. naginjući glavu na jednu stranu i kriveći usta. Zatim se malo-pomalo oporavio. Taj bi mu nadimak bolje pristajao. doista dugačka i stoga. vrhom je nadvisio krošnje stabala. a jedna bi mu noga tu i tamo pomahnitala. S trideset godina. Pogledao je na zidni sat u obliku violine. Nije se sjećao u koliko točno sati, ali trebao se naći s Danilom u baru Bumerang, da bi onda zajedno otišli probuditi Rina. Imao je taman toliko vremena da bolje namjesti drvenu crkvicu uz jezero. Ušao je u dnevnu sobu. Sobu od dvadesetak kvadrata, u potpunosti prekrivenu brdima od obojenog prešanog papira, rijekama od staniola, jezerima od tanjura i lavora, šuma od mahovine, gradovima s kartonskim kućama, pješčanim pustinjama i platnenim cestama. A na svemu tome bilo je figurica vojnika, plastičnih životinja, dinosaura, pastira, autića, tenkića, robota i lutkica. Njegove jaslice. Godinama je već radio na njima. Tisuće figurica koje je skupio u kontejnerima za smeće, pronašao na otpadu, ili su ih djeca zaboravila u parku. Na najvišem se brdu nalazila štalica s malim Isusom, Marijom, Josipom, volom i magarčićem. Njih mu je za Božić darovala časna Margherita, kad mu je bilo deset godina. Četrisira, krećući se s neslućenom lakoćom i spretnošću, prešao je preko jaslica a da nije ništa srušio, i bolje namjestio most kojim je koračala povorka plavih Štrumpfova, predvođena Pokemonom. Kad je dovršio posao, kleknuo je i pomolio se za dušu časne Margherite. Zatim je otišao u mikroskopsku kupaonicu, ovlaš se oprao i obukao zimski komplet: triko, pamučne hlače, bijelo-plavu kariranu košulju od flanela, gornji dio smeđe plišane trenirke, staru jaknu Ciesse punjenu perjem, Juventusov navijački šal, žutu ribarsku kabanicu, vunene rukavice, šiltericu i masivne radne gležnjače. Spreman. Budilica je zazvonila u četvrt do sedam i trgnula Cristiana Zenu iz sna bez snova. Trebalo je dobrih deset minuta da se jedna ruka izvuče ispod pokrivača poput kliješta raka samca i ušutka budilicu. Činilo mu se da je maloprije sklopio oči. No najstrašnije je bilo izaći iz tople postelje. Kao i svakog jutra, razmotrio je mogućnost da ne ode u školu. Danas mu se ideja činila posebno primamljivom, budući da mu je otac rekao da ide raditi. A to se u posljednje vrijeme nije često događalo. Ali nije bilo izvedivo. Njegov je razred pisao test iz povijesti. A ako i ovaj put bude markirao... Daj, ustaj. Do jednog kuta sobe pomalo je dopiralo blijedo svjetlo, s niskog i sivog neba. Cristiano se protegnu i pogleda ogrebotinu na bedru. Bila je crvena, ali već se počela stvarati krasta. Dohvatio je s poda hlače, vestu i čarape, pa ih obukao ispod pokrivača. Ustao je zijevajući, navukao tenisice i kao zombi se odvukao do vrata. Cristianova je soba bila velika, još neožbukanih zidova. U jednom kutu, preko dva stalka postavljena je drvena daska, na kojoj su stajali udžbenici i bilježnice. Iznad kreveta, poster s Valentinom Rossijem na reklami za pivo. Pored vrata virile su iz zida prerezane bakrene cijevi radijatora koji nikada nije postavljen. Razjapljenih je usta prešao hodnik prekriven sivim linoleu-mom, prošao pored ostataka vrata kupaonice koji su još visjeli sa šarki i ušao. Kupaonica je bila škulja široka metar i dugačka dva, s pločicama na plave cvjetove oko tuš kade. Iznad umivaonika visjela je izdužena krhotina zrcala. Sa stropa se na žici spuštala gola žarulja. Prošao je pored ostataka očeve bljuvotine i pogledao kroz prozorčić. Kišilo je, i kiša je odnijela sav snijeg. Ostalo je nekoliko uzaludnih bijelih mrlja što su se topile na šljunku ispred kuće. Škola radi. Na školjci nije bilo daske, pa je dupe spustio na ledenu keramiku stisnuvši zube. Trnci su mu se popeli uz kralježnicu. Pa se u polusnu posrao. Zatim je oprao zube. Cristiano se nije mogao pohvaliti lijepim zubima. Zubar mu je htio staviti aparatić, ali srećom nisu imali prebijene pare i otac je rekao da su njegovi zubi sasvim dobri takvi kakvi jesu. Nije se otuširao, ali poprskao se dezodoransom. Uronio je prste u gel i prošao njima kroz kosu ne bi li je još više raskuštrao, ako je to uopće bilo moguće, no pazio je da uši ostanu pokrivene. Vratio se u sobu, nagurao knjige u ruksak i baš se spremao sići, kad je opazio da se ispod vrata očeve sobe probija blijed sjaj. Spustio je kvaku. Otac je ležao umotan u kamuflažnu vreću za spavanje, na madracu za bračni krevet bačenom na pod. Cristiano mu priđe. Iz vreće je virila samo jajolika izbrijana lubanja. Na podu prazne limenke piva, čarape i vojničke čizme. Na noćnom ormariću opet limenke, i pištolj. Zaudaralo je na ustajao znoj i prljavu odjeću, s čim se miješao smrad iz starog, izlizanog plavog tapi-sona. Svjetiljka preko koje je bila prebačena crvena krpa bacala je skrletni odsjaj na golemu zastavu s crnim kukastim križem, ovješenu na neožbukani zid. Spuštene rolete, zavjese na bijele i smeđe rombove pričvršćene štipaljkama za rublje. Njegov je otac u toj sobi samo spavao. Obično bi klonuo na naslonjaču ispred televizora i samo su mu hladnoća ili komarči ljeti davali snagu potrebnu da se odvuče do sobe. Kad bi ga vidio da otvara prozore i navrat-nanos pokušava pospremiti sobu, Cristiano je znao da je ćelavac dogovorio ševu i nije htio žensku otrovati smrdljivim čarapama i čikovima. Cristiano nogom prodrma madrac. „Tata! Tata, probudi se! Kasno je." Ništa. Glasnije: „Tata, moraš na posao!" Valjda je polokao cisternu piva. Tko ga šljivi! reče sebi, i već je htio otići, kad začu stenjanje, da li s onog svijeta ili iz klupka na krevetu. „Ne, danas... danas... idem... moram... Danilo... Četri..." „Dobro. Vidimo se poslije. Ja jurim, jer ću zakasniti na autobus." Cristiano krenu prema vratima. „Čekaj malo..." „Kasno je, tata..." gubio je živce Cristiano. „Dodaj mi cigarete." Dječak je otpuhivao tražeći kutiju po sobi. „U hlačama su." Očevo je lice zijevajući provirilo iz vreće za spavanje. S tragom patentnog zatvarača na obrazu. „Majko Božja, koji užas ona piletina jučer navečer... Večeras ja kuham... Napravit ću lazanje, što kažeš?" Cristiano dobaci ocu kutiju cigareta, a ovaj je zgrabi u letu. „Daj, žuri mi se... Zakasnit ću na bus, rekao sam ti." „Čekaj malo! Što te danas spopalo?" Rino pripali cigaretu. Lice mu je na trenutak obavio bijel oblak. „Sinoć sam sanjao da jedemo lazanje. Ne sjećam se gdje, ali bile su dobre. Znaš što ću? Danas ću ih napraviti." Ali zašto priča takve pizdarije? upita se Cristiano. Jedva je znao pripremiti dva jaja na oko i svaki bi mu put puklo žuman-ce. „Napravit ću ih s tonom bešamela. I kobasicama. Ako odeš u dućan, napravit ću ti takve lazanje da ćeš se morati nakloniti i priznati da sam tvoj Bog." „Da, kao prošli put kad si napravio tjesteninu sa školjkama i pijeskom." „Gle, pijesak uz to super ide." Cristiano se, kao uvijek, zagledao u njega i zaboravio na sve drugo. Da se njegov otac rodio u Americi, mislio je, sigurno bi postao glumac. Ne neki polupeder, kao onaj koji glumi Jamesa Bon-da. Ne, nešto poput Brucea VVillisa ili Mela Gibsona. Tip koji ide u Vijetnam. Imao je lice žestokog igrača. Cristianu se sviđao oblik njegove glave i male okrugle uši, a ne poput njegovih. Istaknuta vilica i crne točkice brade, malen nos, oči boje leda i sitne bore oko njih, koje bi se pojavile kada se smijao. Sviđalo mu se također što nije previsok, ali je proporcionalan, poput boksača. S masom dobro isklesanih mišića. A sviđala mu se i bodljikava žica istetovirana oko bicepsa. Nešto manje napuhnut trbuh i lavlja glava na ramenu koja je sličila na majmuna. A ni keltski križ na desnom prsnom mišiću nije bio loš. Zašto nisam poput njega? Da nije bilo boje očiju, uopće ne bi izgledali kao otac i sin. „Hej... Slušaš li ti mene?" Cristiano pogleda na sat. Bilo je užasno kasno. Prvi je autobus već otišao. „Daj! Moram ići!" „Dobro, ali najprije moraš poljubiti jedino biće koje si ikada volio." Cristiano se nasmija i odmahnu glavom. „Ne, gadiš mi se, smrdiš kao kanalizacija." „Čuj tko se javlja, posljednji put si se otuširao još u nižim razredima." Rino otrese pepeo u limenku smiješeći se. „Da si odmah došao ovamo i poljubio svog Boga. Sjeti se da bez mene tebe ne bi bilo, da nije bilo mene, tvoja bi majka pobacila, i zato poljubi ovog latino mužjaka." Cristiano otpuhnu. „Kakav davež!" pa ovlaš spusti usne na hrapav očev obraz. Htio je otići, kad ga Rino zgrabi za zapešće, a drugom rukom obrisa obraz, s izrazom gađenja. „Fuj! Sin mi je peder!" „Jebi se!" Cristiano se smijao i oca udarao svojim školskim ruksakom. „Da... Još... Još... Sviđa mi se to..." dahtao je Rino kao kakav idiot. „Koji si ti govnar..." Pa udri po izbrijanoj tikvi. Rino protrlja tjeme i odjednom poprimi prijeteći izraz: „Koji kurac izvodiš? U glavu ne! Ti si blesav! Boli me! Znaš da patim od glavobolje." Cristiano, zabrinut, promuca: „Oprosti... Nisam htio..." Rino iznenada, u skoku, dohvati pištolj s noćnog ormarića, a Cristiana privuče k sebi, tako da je dječak završio ispružen na madracu, dok mu je otac prislanjao cijev na čelo. „Vidiš da te svaki put zajebem? Moraš stalno biti na oprezu. Sad bi već bio mrtav", šapnu mu u uho, kao da bi ga tko mogao čuti. Cristiano pokuša ustati, ali otac ga je pritiskao rukom. „Pusti me! Pusti me! Govno jedno..." bunio se. „Pustit ću te samo ako me poljubiš", na to će Rino pružajući mu obraz. Cristiano ga zlovoljno još jednom poljubi, a Rino zaurla s gađenjem: „Znači točno je da mije sin tetkica?" pa ga poče škakljati. Cristiano je njištao od smijeha, pokušavao se osloboditi i jedva je uspijevao protisnuti: „Molim te... Molim te... Molim te... Dosta..." Na koncu mu je uspio izmaknuti. Odmaknuo se od kreveta gurajući potkošulju natrag u hlače, uzeo ruksak, a dok je silazio u prizemlje, Rino je viknuo za njim: „Hej, dobar si bio sinoć." Danilo Aprea, četrdesetpetogodišnjak, sjedio je za stolom u baru Bumerang i ispijao treću rakiju tog jutra. I on je bio visok, ali za razliku od Četrisira bio je krupan, a škemba mu je nabrekla kao u krave koja se utopila. Nije se moglo reći da je debeo, bio je nabijen i čvrst, mramorno bijele puti. Sve je na njemu bilo četvrtasto: prsti, gležnjevi, stopala, vrat. Lubanja mu je bila kockasta, umjesto čela imao je zid, a dva oka boje lješnjaka bila su duboko usađena uz širok nos. Tanka pruga brade uokvirivala mu je savršeno izbrijane obraze. Nosio je Ray-Banke zlatnog okvira s dioptrijom i bojio kosu ošišanu na četkicu, u mahagonijsku crvenu. I on je, kao Četrisira, bio zimski zabundan, ali za razliku od prijateljeve, njegova je odjeća uvijek bila savršeno čista i iz-glačana. Karirana košulja od flanela. Lovački prsluk s tisuću džepića. Traperice s faldama. Tenisice. I, zakvačena za pojas, futrola sa švicarskim nožićem i mobitelom. Štedio je na svemu, ali ne i na svom izgledu. Podrezivao je bradu i bojio kosu svaki drugi tjedan kod brijača. Čekao je Četrisira koji je, za promjenu, kasnio. Nije da mu je to bilo posebno važno. U kafiću je bilo ugodno toplo, a zauzeo je stratešku poziciju. Stol, odmah uz izlog, pružao je pogled na ulicu. Danilo je u rukama držao sportske dnevne novine i svako malo pogledavao van. Točno preko puta nalazila se banka, Talijanska poljoprivredna štedionica. Vidio je ljude kako ulaze i izlaze prolazeći kroz detektore metala, pored zaštitara koji se postavio na ulaz i razgovarao mobitelom. Taj mu je zaštitar dobrano išao na kurac. S onim pancir-nim prslukom, kapom s grbom, sjajnim pištoljem, sunčanim naočalama, viličetinom i žvakaćom, koji kurac si je taj umislio? Da je Tom Cruise? Zapravo, ono stoje Danila Apreu doista zanimalo nije bio zaštitar, nego ono iza njega: bankomat. To je bila njegova meta. Bio je to najprometniji bankomat u mjestu, budući da je najveći broj stanovnika Varrana u toj banci imao otvorene tekuće račune, pa je morao biti prepun novca. Iznad bankomata bile su postavljene dvije kamere. Jedna desno, druga lijevo, tako da pokriju cijelo okolno područje. A u banci je na njih sigurno bio spojen cijeli niz videorekordera. Ali to nije bio problem. Da se pravo kaže, nije bilo nikakve potrebe da Danilo motri kretanje ispred banke. Plan je bio razrađen do najsitnijih pojedinosti. No od pogleda na bankomat osjećao se bolje. Priča o prepadu na bankomat Talijanske poljoprivredne štedionice počela je otprilike šest mjeseci prije. Danilo je bio kod brijača i na stranicama crne kronike pročitao je da je u mjestu pored Cagliarija razbojnička banda terencem razvalila zid banke i odnijela bankomat. Dok mu je brijač bojio kosu, članak mu se i dalje motao po glavi: to je mogla biti njegova životna prekretnica. Plan je bio jednostavan. ,,A u temeljima svega što vrijedi nešto je vrlo jednostavno", uvijek mu je govorio otac. Osim toga, bilo je to lako izvesti. Noću je u Varranu vladalo takvo mrtvilo da, kad bi stvari izveo brzo, tko bi te vidio? A tko bi uopće mogao pomisliti da bi Danilo Aprea, ugledan čovjek, mogao opljačkati banku? Zahvaljujući plijenu, ostvario bi Teresin san. Otvorio bi butik s donjim rubljem. Danilo je bio siguran: da joj daruje trgovinu, njegova bi se žena vratila kući, a on bi tada smogao snage da ode k Anonimnim alkoholičarima i riješi se svog poroka. Nakon što je Cristiano izašao, Rino Zena ponovno se strovalio na madrac i zaspao, a kada se probudio, zujanje u ušima nestao je kao čarolijom, zajedno s pritiskom zamišljenog obruča oko S druge. Kako bi promijenili program a da ne moraju ustati. Dvadeset.. otac i sin Zena koristili su štap metle kojim su lupali po velikim tipkama. u jednom kutu. a od Četrisira ni traga. s užarenom pičkom i nekoliko modrica viška. Upalio je TV i počeo drkati na plavokosu kurvu koja je oko vrata nosila privjesak velik poput purećeg medaljona i asistirala nekom debeljku dok je pripremao file od barbuna u umaku od malina. Rino ih je prezirao. a onda ujutro otjerao nogom u guzicu. No Rino je koristio prijelazno razdoblje i njihovu nesputanu želju za kurcem i upečatljivim iskustvima.. pomisli Rino. sofa s prljavom presvlakom i tri bijele pletene ležaljke od plastike. Dva plava plastična sanduka. Ostalo mu je još tri eura i. Izvadio je mali novčanik u kojem je držao kovanice. pankeri i općenito svi problematični tipovi iz okolice.. Prošle su već četiri godine otkako su promijenili valutu. a onda bi ih poslali u kakvu američku kliniku da se oporave. Za kraj. nije im bilo dosta. Od tog sranja koje su kuhali. Razvaljivale su se robom punom sranja. udale se za poduzetnika i u Merce-desu jurcale uokolo u kostimiću s minicom. Potrošio bi ih. za dizanje utega. reče sebi ustajući s madraca. peć od lijevanog željeza. hlače i vojničke čizme. Ležao je i zamišljao tanjur dobro pečenih kobasica i mnogo kruha. i dvije klupe. postavljenih na prečku na jednom kraju. bijelo-zelenim plastičnim stolnjakom. Rino se trznuo s gađenjem. kestena i kadulje.. Izbliza je bacio pogled na sitniš. Sto je zapravo nedostajalo lirama? . ali njihove žene lijepile su se za njega gore nego muhe na pseći drek. TV kutak. Umjesto toga. a ljeti da rastjera sparinu. Rino Zena imao je u životu svakakvih problema. pored kutije pune novina i hrpe cjepanica. a njemu još uvijek ništa nije bilo jasno. Četrdeset centa. a kurac bio na go-tovs. Sve su slijedile isti program: uglavnom su to bile anorek-sičarke izbrijanih glava s istetoviranim kukastim i keltskim kri-ževima na dupetu. Otišao je do kupaonice gol i s onom stvari uspravljenom poput motke na kljunu jedrenjaka. obrijao glavu i navukao pripijenu potkošulju. Stajaći ventilator koristio se zimi da rasprši toplinu. Ali odmah je odustao. laserom bi skinule tetovaže. Večeras ću u kaznenu ekspediciju. S jedne strane nalazio se stol prekriven kariranim. Ispred TV-a. Želudac mu se još uvijek bunio. A većina tih drolja vratila bi se po još. Pimpek mu se digao. Bila je tu i željezna klupa obojena u narančasto. koji je pak vodio do kuhinje. a jaja su mu natekla kao tvrdo kuhana. Osam i četvrt. koji se rubovima uzdizao uza zidove od crvene cigle i cementa. spustio mu se. Krave! Bacio se pod hladan tuš. A u posljednje je vrijeme otkrio nekoliko lokala gdje su se okupljali skinhedi. Šaka tatinih sinova koji su izigravali frajere kružeći na Harlev-Davidsonima od 30 000 eura. Mogu malo raditi na bicepsima. S kurcem u ruci. Na podu je bio crvenkast linoleum. a na njima stari televizor u boji marke Saba. koje su se nakratko igrale zločestih curica i jebale se uzduž i poprijeko. pička je bila posljednje što mu je bilo na umu. osim pronaći nekoga za ševu i za svađu. Danilo Aprea pogleda na stari digitalni Casio na svom zapešću. Uskoro su trebali doći Danilo i Četrisira. Otkad nisam jebao? Prošla su barem dva tjedna. Spustio se u prostoriju od tridesetak kvadrata koja je vodila do ulaznih vrata i iz koje se ulazilo u hodnik. Ali kad ga je mučila glavobolja. bio je jako gladan. zahoda i smočnice.glave. U početku se tu i tamo znala raznježiti. Ona bi mu odbrusila da se s alkoholičarom ne može živjeti. odgovorila bi mu žena.. Usta su joj bila zamrljana šećerom u prahu. Ali da ga otac uhvati s cigaretom u ustima. slušalicama u ušima i rukama u džepovima jakne. da je barem godinu dana stariji. pomela bi mu kuću. ostavila ga je prije četiri godine i završila s vlasnikom prodavaonice autoguma kod kojega je radila kao tajnica.. U tom je trenutku u kafić ušla majka s djevojčicom zabunda-nom u bijeli kaputić punjen perjem. Danilo Aprea mogao je popiti najviše prst muškata.. srpnja 2001. Mogao se okladiti da su maloj tri godine. bio bi u školi za najviše deset minuta. koja je živjela neki drugi život. Danilo promotri djevojčicu. Krenuo je njišući se u hodu. no kada mu se vrtjelo u glavi. Sljedeći autobus trebao je doći tek za pola sata. a kapi su bile tako sitne da se jedva primjećivalo da kiši. srpnja 2001. a glava postala lakša. I što ću sad? pitao se raspalivši nogom po hrpici snijega koja se topila na asfaltu poput Gastala. „Ja sam s alkoholom u svađi". možda bi se još uspio neprimjetno ušuljati u razred. žena bez okusa i mirisa poput povrtne juhe u kocki (tako ju je jednom opisao Rino). Teresa je i dalje viđala Danila. zaposlit će se i za šest mjeseci imat će dovoljno novca. Prije pet godina. To je već bolje. izglačala košulje. kada su alkohol i Danilo Aprea odlučili da je došlo vrijeme da se pomire i sprijatelje. Kada bi našao nekoga da ga poveze. osvrnuo se oko sebe i pripalio cigaretu. Kao i prvi školski sat. Uvijek je dolazila zadihana. ali autobus je upravo prošao.. Ali tko će stati? Na tom dijelu ceste svi su jurili kao ludi. Tog 9. bio je to dobar osjećaj. Nadušak je ispio rakiju. I tako do 9.. "Koliko joj je godina?" suzdržao se od pitanja. ubio bi ga. najviše četiri. a on ju je preklinjao da ostane i da ponovno pokušaju. Ali ova je stvarno posljednja. Čim sljedeće godine završi školu. Motorom za kros.. Laura Aprea umrla je od gušenja čepom s bočice šampona koji joj je zapeo u dušniku. "Tri". koja joj se držala za ruku. gulaš. (Prestani) prekori ga Teresin glas. Mnogo bolje. Danilo Aprea bio je druga osoba.. Radio je kao noćni čuvar u autoprijevoz-ničkom poduzeću. Ustao je i naručio još jednu rakiju. koju je Danilo Aprea zaprosio jedne večeri 1996. Teresa Carucci. Skrivećki od autogumara.. govorio je kad bi mu ponudili piće. Godinu dana poslije. . nosila mu je zapečene lazanje. koja je zadovoljno jela kroasan veći od nje. Zrak je bio zasićen vlagom. Usprkos tome. Od alkohola mu je jednjakom prostrujala toplina. srpnja 2001. Uzeo je čašu sa šanka i vratio se za svoj stol. A onda bi se mogao voziti po poljima i neasfaltiranim putovima. imao je ženu koju je volio i trogodišnju kćer Lauru. Dok mu je Metallica vrištala ravno u bubnjiće. Bilo bi lijepo da mi danas popodne Teresa priredi iznenađenje. Tog 9. Zapravo nije bio lud za duhanom. s podignutom kapuljačom. Teresa ga je ostavila. Cristiano je trkom došao do postaje. kunića na lovački u porcijama za zamrzivač. pa bi zadigla suknju i dala mu da je poševi. Kako. Nije ga žalio. ali tog su dana bila samo gurnuta. Žuta je loptica odskočila uvis. Odapeo je kao pravi sroljo. Na trenutak je stisnuo šaku u prazno. jer je bilo jako vruće. na koncu je se nikada nije riješio. ugledala je lopticu . volio Peppinu. zastao je. Cristiano je. ako joj vikne da čeka. Cristiano je bio uvjeren da mu zapravo smeta zato što ga podsjeća na mamu. ispružen na tlu. mora joj baciti lopticu. Htio je prijeći cestu i zaustaviti je. a pas je bio tamo. naciljao i bacio. Jednoga dana. a kada više nije imao snage. Pogledao je lijevo i desno. Upravo kada je htio prijeći cestu. Nije znao što bi. grickala je usne resice. Bacio bi joj lopticu. Jedne prednje noge ispružene i tvrde poput štapa. govorio je. a onda je otišla. A zbog čega zapravo? Da zaštiti kurvine sinove koji su ga danonoćno držali na lancu i tukli ga kako bi postao još zajebaniji nego što je sam po sebi već bio. koja se uspjela provući kroz vratašca. omotan lancem. glupa živina. Peppina. i vidio samo kamione. Za tako nešto doista treba biti govno od glave do pete. u odvodnom kanalu zaraslom u korov i koprive. Ukrućen kao komad mesa iz dubokog zamrzavanja. i već dok ju je ispuštao iz ruke bio je siguran da je promašio. pokazao je Peppini. Cristiano je shvatio da ta blesača hoće prijeći cestu da dođe k njemu. skupio je gomilu loptica. govorio mu je. Budila se misleći na lopticu i lijegala misleći na lopticu. kao da hoće povući lopticu natrag. ona bi je donijela natrag. Razjapljenih čeljusti. Izvukao je iz džepa hlača jednu tenisku lopticu. i doista. Kada je prošao pored Castardinove tvornice namještaja i njezinih crvenih panoa koji su najavljivali fantastična sniženja. mutne boje olova. međutim. kako ga je samo čula da dolazi? Drvena vratašca na ogradi inače su bila zatvorena. iza ugla kuće pojavila se Peppina trčeći kao luda. Ali ne previsoko. Bila je smiješna kad je trčala. otišao je sve do sportskog kluba i iza ograde teniskih terena. Izokrenutih očiju. muža. Cristiano se vratio iz škole. Pred njim se pružao asfaltni trak kao iscrtan ravnalom. ali odletjela je ravno i prenisko i udarila o prednji dio kamiona koji je dolazio iz suprotnog smjera. Rino nije htio Peppinu u kući jer je. Stalno je bila vesela. Zapjenjene gubice. Bacio je čik i nastavio hodati. ona bi sjela s lopticom medu svojim patuljastim ša-picama i gurkala ga njuškom tako dugo dok ne bi ponovno bacio. Tada se sjeti male Peppine. Zdesna raskvašena polja. ali ne i psa. a školski autobus (koji je u nižim razredima vozio sve do njegove kuće) ostavio ga je točno preko puta. misliti da je zove k sebi i izjuriti na cestu. Peppina je gurnula njušku između vrata i dovratnika i pokušavala ih otvoriti. ali promet je bio pregust. a kad bi je uzeo u naručje. pala nasred ceste i nastavila se odbijati kao da je pomahnitala. Vrag će ga znati. Ali kako? Pa da. Koliko je puta Cristiano pomislio da netko može napustiti čak i svoje dijete. jer je sličila na dlakav vlak. Prema stražnjem dijelu kuće. Glave uokvirene tamnom lokvom. Živjela je za teniske loptice. dok su automobili i kamioni jurili pored njega i prskali prljavu vodu oko sebe. vjerojatno je bilo ljeto. Morao ju je zaustaviti. Daleko. uz cestu. Cristiano povuče dim promatrajući leš. Kujicu je iz azila za pse dovela njegova majka. jer kujica je inače neće vidjeti i sve bi bilo uzalud. cjevolike mješanke nogu ne viših od konzerve ribica. U djeliću je sekunde shvatio da će kujica. „Dovoljan je jedan koji se ubija nikotinom". Ogradna vrata bila su zatvorena. i čim bi mu počeo padati mrak na oči prijetio je da će je ubiti. Htio je iznenaditi Peppinu. slijeva niz industrijskih pogona. Jesi li vidio što je učinio?" Pukovnik odmahnu glavom: „Ne misli na to." „Fuj. Kuća se nalazila u centru. psihijatre. zamjenske stanove. Gust sivi pokrov oblaka skrivao je nebo i rominjala je sitna kiša.!" Manzini zagrize krafnu pa reče: „Oprosti. Gospoda Citran i pukovnik Ettore Manzini. Četrisira je navukao kacigu boje graška. koji je trokatnicu podijelio na propisano trojstvo: glazba. Toliko . za sva prijevozna sredstva opskrbljena kotačima. Začu se prasak. I uprava tvrtke više je puta pokušala otkupiti podrum da tamo uredi skladište.. Ali ni njima se nije posrećilo. a dotle je Četrisira bio već daleko na svom motoru. ali ne i sljedeći. Sve je potrajalo samo nekoliko sekundi. osim podrumskog stana iza dizala. Bijesni su nasljednici pokušali sve da izbace probisvijeta: nudili su mu novac. usprkos općoj zabrani prometa središtem grada. samo smećkasta traka krzna koju je otac bacio u kantu za smeće. knjige i video. Četrisira se uspeo stubama koje vode na Korzo Vittorio.. Na koncu su uspjeli prodati ostatak zgrade ispod cijene Mon-dadoriju. Giuliana. Morao je s ocem pričekati sve do večeri. Četrisira mahnu na pozdrav Francu. Čuo sam da ta spodoba skuplja smeće i nosi ga kući. angažirali odvjetnike. kada promet više nije tako gust. a od Peppine je ostala hrpica mesa i krzna razmazana po asfaltu. draga. prešao je preko nje i svojim i kotačima prikolice. Prethodni vlasnik. Castardinova beštija drugi je pas kojega je ubio u svom životu. Dakle. stari bilježnik Bocchiola. maknuti je s ceste. Pukim je čudom izbjegla jedan kamion. zakašljali su zatrovani smrdljivim dimom mješavine benzina s tri posto ulja. Cristiano. a iz ispušne cijevi prokulja bijeli dim. preogorčeni da bi to mogli izraziti. skinuo lanac sa svog starog zelenog Boxera i jednim pritiskom na papučicu otprve pokrenuo motor. danju i noću. odanom kućepazitelju i potrčku koji je za bilježnika radio više od deset godina. ne diši! Ne diši! Nedavno si imala bronhitis!" govorio je pukovnik držeći salvetu na ustima. koji se pružio ulicom poput zmije i raspršio se ispod crveno-crne prugaste tende kavane Rouge et Noir. molim te.i potrčala je uzeti. gospođa Citran naposljetku uspje sročiti: „To je skandalozno. ali ništa mu nisu mogli. Starica i pukovnik neko su vrijeme šutjeli. Trebalo im je vremena da se oporave. umro je i ostavio zgradu u nasljedstvo svojoj djeci. između prodavaonica obuće i odjeće. Starica je ispljunula komadić lisnatog tijesta s bijelom čokoladom koji je odmah usisao Ottavio. kako bi s ceste pokupili ostatke. Bilo je hladno i dah mu se u zraku kondenzirao u bijele oblačke pare. alias Četrisira. nadomak Trga Bologna i crkve Svetog Blaža. Nakon gutljaja kapucina. dok je govorio Cristianu da mora prestati cmizdriti jer pas koji živi za lopticu nije zavrijedio da živi. koji je zapremao ostatak zgrade. „Giuliana. ali ispred njega je promicala rijeka lima. sve mije ušlo u grlo! Upomoć!" njakalaje gospođa Citran plazeći jezik. odvratno! Jedem. ali na takve stvari poludim. Ostatak je dana proveo u suzama gledajući kroz prozor kako se Peppinin leš pretvara u sag. „O Bože. htio je učiniti nešto. gusjenicama ili na zračnim jastucima. koji je ostavio Corradu Rumitzu. pukovnikov oštrodlaki jazavčar. Nakon što je zaključao sve tri brave svog stana. paraliziran s druge strane ceste. Četrisira nije popuštao. koturaljkama. prodavaču iz Mondadori-jevog Mediastorea. Ettore. Gotovo ništa nije ostalo. pomisli Cristiano. koji su sjedili za jednim stolom. I bile su čudne. zadržavajući dah. Nakon pedesetak metara. Obje pod kacigama s plišanim repom obješenim straga. rasla mu je temperatura. jer tu je bio taj problem. Ali kamo? Oko njega je bila pustoš. kao da više ne postojiš. Milovale se. Prošao je ne obazirući se na njih. no na kraju ipak nije izdržao a da ih ne pogleda. Imale su takav stav da si se kraj njih osjećao kao crv. kimnuti ili odmahnuti glavom. ti! Stani! Kamo si krenuo po kiši?" Cristiano je morao učiniti nevjerojatan napor da u plućima pronađe dovoljno zraka kako bi sročio odgovor: „U školu. pokoj mu duši. Dok je Cristiano Zena hodao uz cestu pomirivši se s tim da mora pješice. ali ne u isti razred. Obje u minici. kao najgori papak. a onda ga je nakon dvadeset godina zapekla savjest. Bio je u krivu. u nadi da ga neće prepoznati. vjerojatno su stale jer im je zazvonio mobitel. Iza Fabiane Ponticelli sjedila je Esmeralda Guerra.. I što sad? U panici se osvrnuo oko sebe. s velikom žutom na-ljepnicom-smješkom sprijeda. Iz ispuha kuljao je bijeli dim. druga boje pistacije.pričaju o tome da središtu Varrana treba vratiti stari sjaj. Smiri se. pa ga je zaposlio kod sebe i ostavio mu tu kuću. Držale su se za sebe." Giuliana Citrian obrisa usta od mrvica i upita: „A znaš li ti tko je on?" Pukovnik je opet tresao glavom: „Ma naravno da znam. U školi se pričalo da su pomalo lezbijke. Posve bi poblesavio i jedva je mogao odgovoriti. iza njega je prodoran prdež ispušne cijevi postajao sve glasniji. Poigravale su se s tobom. No to je bilo nemoguće.. Dugačke djevojačke noge bile su svinute oko mopeda poput crnih krakova tarantule. tri kilometra od škole. svidjeti im se. Približavao mu se Scarabeo 50 bež boje. koja je vrijedila pravo bogatstvo. Bile su Cristianove dobi (zapravo. a srce mu poskoči u grudima. Cristiano ih je jedva poznavao. mogao bi ih nasmijati. a uši se žarile. tražeći kamo bi se mogao sakriti. Cristiano okrenu glavu. Bio je to moped Fabiane Ponticelli. Umro bi od muke pri pomisli da će ga Fabiana Ponticelli vidjeti kako na kiši hoda uz cestu. Takvim ljudima treba pomoći. on u B. Bile su prezgodne. Da nije takav nespretnjaković. ukratko. Ljubile. a kad bi im dojadilo. Jedna ružičasta. Fabiana je podigla vizir na kacigi. „Hej. a brzo bi im dojadilo. Kao da nisu s ovoga svijeta i .. Obje u fosforescentnoj vjetrovki." U onih nekoliko prilika kada je razmijenio koju riječ s njih dvije. Krajičkom oka vidio je kako je projurila pored njega. mozak bi mu se stiltao. Obarale su ga s nogu. Tada se nagonski okrenu prema poljima. pala je razred. Tako bi se prestrašio da nije uspijevao procijediti nijednu smislenu rečenicu. Obje u crnim čarapama izvezenima sa strane i kaubojskim čizmama. dogodilo mu se svaki put isto. moped je usporio i stao uz rub ceste. sprijateljiti se s njima. koji ga je kao novorođenče ostavio u sirotištu. vrijedio si manje od ispljuvka." Mjestom su kružile glasine da je Corrado Rumitz nezakoniti sin starog Bocchiole. Znale su da se sviđaju svima u školi i zabavljalo ih je izluđivati ljude. išli su u istu školu. što ga je činilo nesretnim i frustriranim. zatvoriti ih u neku ustanovu.. Fabiana je bila godinu starija. Djevojke u H. zato je smjela voziti moped). Kad bi se našao pred njima. Nisu me vidjele. reče Cristiano." Fabiana ga odmjeri pogledom pa mu se osmjehnu. Ali inače su bile nevjerojatno slične. Starije Boxer nestao pod njima dvojicom. tankih usana boje šljive. Esme. Stisnut ćemo se. Idem s vama". Kad bi se Tekken na svojim motorom dovezao pred školu. Mršave. Četrisira zaputio se prema kući Rina Zene. praviti se zagonetnim. A slika je bila uvijek ista. Kladile smo se. nesvjesno mu je izletjelo. koji nikoga ne jebe ni pol posto. Cristiano zapali cigaretu i kimnu. prćasta nosića. „Daj. „Kakva oklada?" Cristiano se nije mogao suzdržati a da ne pita. poput predstave upriličene namjerno zato da se dečke zatruje zavišću. „Oho! Pa ti pušiš?!" Slegnuo je ramenima. „Tebe ni za što nije briga.. pusti. Ravne kose. reče preko volje uz uzdah.. S jednim posebno.samo su nakratko sišle ovamo da ti jasno daju do znanja da ih nikada nećeš moći imati. Pitao se koja mu se od njih dviju više sviđa. je li? Mrziš cijeli svijet?" „Točno. „Dobila! Dobila sam okladu! Jesi vidjela? Poslije ćeš mi dati zadaće. crne kao gavranovo krilo. zvanim Tekken. I obje su nosile srebrni prsten s prekrasnom lubanjom i iste pirsinge na obrvi. Plavokosa. nekim Marcom Mat-tottijem. a cure natjera da se grizu i odaju tračevima. Kako je ne bi dobila?" Fabiana spusti vizir na kacigi. koja se vrpoljila kao da pati od svraba. druga ga je ljubila. Što da učini? „Dobro. Izigravati frajera. No imao je osjećaj da taktika baš i ne pali. tko bi nas zaustavio po ovakvom vremenu?" reče Fabiana prijateljici. Nakon što je pokupio Danila u baru Bumerang. očiju crnih poput kapi nafte." Do Cristiana su dopirali samo djelići rasprave. Daj. regionalnim prvakom u tajlandskom boksu. Pola Danilove guzi-četine prelijevalo se preko sjedala. Minardi je govorio da pouzdano zna da pirsing imaju i na pički i da. „Neka sjedne u sredinu. Pokušao je istjerati tu sliku iz glave. Esmeralda je slavodobitno zapljeskala. Da nisi nikakav nepristupačan frajer i da ćeš s nama na moped. Esmeralda je bila tamnoputa. Dok je jebao jednu. ravne kose do pola leda i malih sisa. ukratko. Što te briga? Kasnimo. pognu glavu i krenu pješice s ranom u prsima. podignu vizir i otpuhnu: „Koji si ti davež. jeziku i pupku." „Da te povezemo?" Tada Esmeralda. Fabiana je bila sušta suprotnost. tipom s konjskim repom. Fabiana! Utroje će nas zaustaviti. kad su same." „Ja ću pješice". Esmeralda će slavodobitno: „Ja sam rekla da si lažnjak. Jednako su se oblačile. očiju zelenih poput jezera. . Dobila si okladu". A onda bi se zamijenile. uz vragolast pogled: „AH. Sa ženskim rodom Cristiano Zena usvojio je taktiku nezare-zivanja. Promotrila gaje i onda rekla. No u tom je prizoru bilo nečega lažnog. Prebrojiti se ne bi mogle drkotine koje je Cristiano ispalio zamišljajući da ih ševi obje. za karike zakvače lančić i tako hodaju po kući. Sad je bio red na Esmeraldu. one su se trljale o njega kao mačke kad se tjeraju i ljubile ga u usta. dugačka vrata. „Doći ćeš u školu kad nastava završi. visoke. punih i blijedih usana. „Pobjegao ti je autobus?" upita ga Fabiana. zašto? Ne sviđa ti se između nas dvije?" Školom su kružile priče da se Guerra i Ponticellica zajedno ševe s gimnazijalcima." „Jaka oklada." „Bravo. imao je Grand Cherokee. morali su nabaviti izdržljivo vozilo kojim će razvaliti zid banke. moju ne možemo. ali samo je on znao prerezati žice za paljenje i bez problema ukrasti auto. tko će nam dati taj novac. Cristiano. debil. ali kada je trebalo uploviti u kriminalne vode. upisana je na Teresu. A budući da po cijele dane nisu imali pod milim Bogom što raditi. Terenac velik poput kombija. Odneseš bankomat. u kojem se mladac šepirio pred kafićem. Morao je raščistiti brdo toga s tom dvojicom. Rino je morao ostati čist kao suza. Kao i uvijek. „Pa. Čist posao. koji je samo čekao da ga ukradu." Rino se skoro udavio od smijeha. Pravu zvijer. ljubičast u licu. on je morao sve obaviti. Nakon pomnog proučavanja automobilističkog mjesečnika. A po tebi.. „Tako je.. bio je seoska luda. Giorgino Longo.0. ostala dvojica počela su ga na koncu slušati i smišljati nešto što je sličilo na nekakav plan. je li?" zaurlao je Danilo na uho Četrisira. nekamo ga sakriješ.oko trideset šest tisuća eura." Onoga dana kad je pročitao članak o kradi bankomata. jedino čime su raspolagali. „Znaš. nov. sudac će mu kao prvo oduzeti skrbništvo nad sinom. sa stotinu sedamdeset konja pod haubom. s kotačima visokim metar. Rinu se to činilo izvedivim. tek toliko da znam. ti možda?" Danilo je na to rekao da kum njegovog bratića trguje rabljenim automobilima i da će mu uz fantastičan popust prodati Paje-ra iz '98. Bit će dovoljno staviti Rinovu kuću pod hipoteku. Danilo je predložio da kupe Pajero Sport 3." Eto. spremnog za upotrebu. a povrh toga nije se ni prao. progrgljao: „Ukradimo ga onda. „A koliko bi koštalo to razulareno krdo?" pitao ga je Rino. Sljedećih je dana Danilo uporno gnjavio s tim prepadom i blagotvornim učincima koje bi imao na njihov životni standard. Danilo je mrzio voziti se motorom s Četrisira. On bi za njih išao kroz vatru. ali oni nisu bili spremni učiniti isto za njega. onda ga na miru otvoriš i pun pogodak! Hrpa čistog novca. dodao je Danilo. Nakon što im je pročitao članak. Gospodski. „Neću. sin vlasnika trgovine sa sportskom opremom. koji su mu uputili pogled kuhane pastrve i kimali. problem je bio uvijek isti. „Da. Ne da mi se. Za početak. Danilo je sav uzbuđen otrčao Rinovoj kući. u savršenom stanju. kako piju rakiju i peku kestenje na rešetki električne peći. Zatekao ga je s Četrisira. ." uspio je promucati. ja bih sedamdeset milijuna lira skršio o zid? Osim toga. jer je dobričina i ne zna reći ne. „Danas ćemo na traktor montirati kljun i onda bismo trebali biti gotovi." „A ja ne vozim"." Nije se to posebno dojmilo ni Rina ni Četrisira. a ako ga policija ulovi da izvodi bilo kakve pizdarije. Nikakvi sefovi koje treba otvoriti. Rinov Ducato. jer ovaj je uvijek ludovao i prolazio kroz crveno. o tome se moglo razgovarati. Čudno. „Ja u najboljem slučaju mogu držati svijeću. Već je bio pod nadzorom socijalnog radnika. bez posebnih dodataka . I iskorištavali su to. Prijateljski se odnos može održati samo ako postoji ravnopravnost. Nikakvi komplicirani planovi. Pogledali su Četrisira ne uspijevajući prikriti sadistički smiješak.." Rino je skočio na noge i prikovao ga uza zid režeći: „Jesi li ti posve prolupao? Ja da se zadužujem u banci zbog tebe i tvog dućana s gaćama. ha?" Danilo je. spljoš-tio bi se kao limenka piva.a zaboli nas za dodatke . Danilo je objasnio: „Shvaćate li vi kakva je to genijalna ideja? Nikakvi pištolji.. . koji mrak. kad bi došao trenutak da ih izrazi. Čista ludnica! Sjedala od crne kože kao u zubarskoj ordinaciji. recite mi očevo omiljeno jelo. I zato je zaključio." No kako bi se Četrisira nagovorilo na najbezumnije stvari. „Vidiš da nemaš pojma? To je navigator! Ova točkica. recite!" Sva su trojica ušla u Grand Cherokee da proslave uz punu bocu rakije. dovoljno je bilo sitno lukavstvo. kaže ti "idi ravno. složio se Četrisira. Uključili su stereo i navinuli do daske. tko to govori?" A Danilo će: „Ne uzrujavaj se." „Što ja znam koji kurac!" Glas: „To je pitanje s ključem. to smo mi. s tom. Četrisira je pristao ukrasti terenac.A koji je ovo kurac?" rekao je Rino. Bit će zabavno. plešući i pijuckajući uokolo: „Onda?! Onda? Majstor sam! Je li da sam majstor? Hajde. nevjerojatno. obećao sam mu to kad mu je bilo pet godina. Imaju gusarski brod.. zasvijetlio je ekran. međutim.. kad je stereo odjednom zanijemio. „Jebiga. samo zato da opet dođe u milost svojih prijatelja.. Da odvedemo Cristia-na u Gardaland!" „Nije li on malo prevelik za Gardaland?" odvratio je Danilo. Kompjutor ti čak pokazuje put. za vrijeme utakmice Lige prvaka. Rino je odmahnuo glavom. ali nakon manje od sata. ustanovio da bi prije nego što upotrijebe Grand Cherokee za prepad svakako trebali u njemu proputovati Italiju.. objasnio mu je Danilo tonom pravoga znalca. desno. naravno da će nam biti zabavno". zaplele bi mu se u ustima poput zmijskoga gnijezda." Rinu je sve to bilo sumnjivo. sa strahom. a ono tamo je državna cesta. Kontrolna ploča od najfinijeg drva. Možete li mi reći očevo omiljeno jelo?" „Čijeg oca?" Danilo je zalijepio usta za zvučnik. „Tko nam je tako mozak popio da nam trebaju ta elektronička sranja da bismo otišli s jednog mjesta na drugo?" Onda je. na kojem je uz jednu crvenu i jednu plavu crtu treperila točkica. primijetio je Rino. Odgovor mi treba kako bih utvrdio jeste li vi vlasnik vozila ili vam je vlasnik posudio vozilo.No sve te krasne misli koje su u Četrisirevom umu bile posve jasne i razgovijetne. par moćnih žutih farova obasjao je polje zaraslo u korov i Četrisira je izašao iz terenca skačući kao luđak. ljubičast u licu. kriveći usta i udarajući se šakom po nozi: „Neću. „Mog? Moj je otac volio zeca u umaku. Između njih naslon. Danilo i Rino ostavili su ga nedaleko od vile vlasnika trgovine sportske opreme i rekli mu da će se naći na napuštenoj njivi kraj rijeke.. More lampica i brojača. Rino je u čudu pogledao ostale: „Jebote. Uz takav uređaj. Nakon nepuna tri dana. da bi ga prekinuo glas s naglaskom iz Brianze: „Dobra večer! Možete li mi reći koje je očevo omiljeno jelo?" Sva su se trojica. razjapljenih usta. I.. Prstima su lagano prelazili po unutrašnjosti. „Molim vas. „Zamislite. a Sting je zapjevao En-glishman in New York." Glas je dopirao iz zvučnika.." „Kompjutor? A zašto onda hoće znati koje je omiljeno jelo mog oca? Moj je otac mrtav. I dok su i dalje pritiskali gumbe. čak ni taj pizdek od Stinga nije bio baš takva bljuvotina. pogledala." „Eh. lijevo. . Naduriti se i hladno se odnositi prema njemu. Nama nije ništa javio. promašio si"". ono plavo je rijeka. kao da je svemirski brod izvanzemaljaca. na koji se u vožnji može osloniti lakat i utaknuti čaše. „Dovoljno je promijeniti tablice. Jedne noći bez mjesečine." upravo je objašnjavao Rino. Sigurno je ugrađeni kompjutor. „Zar kompjutor može razumjeti to što mi govorimo?" . Kad Ramona ode u šumu s drvosječom Bobom i smiješi se i uzme mu ga u ruku i onda mu ga dira. satelitskog sigurnosnog sustava ovog vozila. Četrisira i Danilo bili su nadomak Rinove kuće. čija obitelj živi u šumi.." Sva su trojica ostala bez teksta. Taj sigurno neće progovoriti. Očevo omiljeno jelo. Valjda misli na tvog. Danilo je nakrivio glavu i nastavio raspravljati s komandnom pločom: „Oprostite. Četrisira je izletio iz terenca kao izbačen katapultom.. i žena i sin. drvosječu. glavna junakinja Ramoninih velikih usana. Plavuša za upravljačem bila je ista Ramona. da bi se na koncu oglasio Četrisira: „Nego. ali tko ste vi? Ugrađeni kompjutor?" „Ja sam djelatnik Sicurcara. Očevo omiljeno jelo?" Pogledali su se i zatim sva trojica slegnuli ramenima. Bježmo!" I tako su njih trojica. Poveze je brdo muškaraca. a onda u čamcu nasred jezera. poput trna. trčeći u tami.. „Probaj ti".. Danilo je slegnuo ramenima: „Suvremena tehnologija. Čekajte. jeste li vi ljudsko biće?" „Posljednji vas put pitam. nahrane je puretinom. Kad izađe. Danilo se nije ni obazreo. Žao mi je. koji je odvede u zatvor. a onda je svi zajedno. ali Četrisira osjetio je u srcu snažno probadanje." Rino pročisti grlo: „Nego. Ako ne odgovorite... pojebu u kuhinji. Ramona je živjela u Americi i autostopirala." „Čekajte." „Pogrešan odgovor.. Nakon nekoliko dana pronašli su star. Zatim sretne crnca na motoru koji je pojebe i pretuče. Četrisira je pogledao taj film toliko puta da je sve dijaloge znao napamet. Ona plavojka na skuteru bila je ista Ramona.. Barem su prema Četrisira živjeli sretno i zadovoljno. ukrcali se u Ducato i dali se u bijeg. koje mu je na trenutak oduzelo dah. Otac.Ri-žo-to od glji-va. Premda je Ramona bila Amerikanka i imala je mnogo veće sise. mimoišli su se s policijskom ophodnjom. A jedan mu je dio bio posebno drag." . a oni je krasno ugoste.. s tom prijateljicom. Znao ju je vidjeti u mjestu. zahrđao traktor i odlučili ga osposobiti. čujete li me?" „Jasno i glasno. sretne Boba. kad su se mimoišli s dvije djevojke na bež Scarabeu. ostavila Grand Cherokee. a ona je uvijek ljubazna i bez problema se troši i s trojicom ili četvoricom odjednom. koji je jebu u autu ili u pustinji ili u gostionicama uz cestu. jer poslije orgije u čamcu na vesla film je završavao. ali Ramonu spasi šerif. i tako žive sretno i zadovoljno." Rino je ispalio: „Rižoto od gljiva." „Kako? Razgovijetno to izgovorite. A u tome .. molim vas?" nepokolebljivo je pitao glas. prostačke videokasete koju je Četrisira pronašao u kontejneru za smeće. morat ću dojaviti vaš položaj najbližoj policijskoj upravi. Glas više nije odgovarao. „Rekao je da će zvati policiju. je vlasnik Megasporta?" nagađao je Rino.. „Ali ja nemam oca. toliko da je možda bila ona glavom. Rino je šapnuo Četrisiru. I često se zatekao kako je prati. Kilometar nakon što su skrenuli na državnu cestu. a i tamo je pojebu svi zatvorenici. Ramona. je bio pravi majstor. Opet je nasjeo. Prije nekoliko mjeseci. Sagrađena početkom osamdesetih izvan Murella.. Odnedavno je Cristiano primjećivao da ga profesori više ne zajebavaju kao nekad. Pravokutna tlocrta. a onda ga je on izvadio i ona mu ga je uzela u ruku. misleći na one dvije drolje. bila je posuta velikim prozorima. žene iz Fantastične četvorke. Ponticellicu i Guerru.. koji je imao i olimpijski bazen i gimnastičku dvoranu. obavljene izmaglicom. Isti onaj X koji je on napisao na papiru. Gore-dolje. Smiješila mu se. Profesorica talijanskog pravila se da je povjerovala. Jadničak kojega je kraj njega posjela profesorica . tako da prohoda s Laurom Re iz osmog D. (Gore-dolje. Ti su ga gadovi sad rijetko ispitivali. Sama. Njezinih osam razreda pohađalo je sedamsto pedesetero djece. Gore-dolje.) . Gledao ju je i obuzimale su ga prljave misli. a ako ne bi došao u školu. Osvetit će se on njima. Colizzi. Ali zašto ga je vlastiti um stavljao na takve muke? Sviđala mu se Liliana. u travnjak posut trulim lišćem i. svim su osmašima dali da ispune upitnik o gimnaziji ili strukovnoj školi u koju se namjeravaju upisati kad završe osnovnu. Padine brežuljka bile su prekrivene engleskim travnjakom. Budio se noću i opet bi je ugledao. Uspio je ući na pola prvog sata. koju one smisliti ne mogu jer je čak i ljepša od njih. Gore-dolje. Cristiano je stavio X velik kao kuća uz mogućnost da prekine školovanje.. Od tog dana.. Recimo. a plavuša i Ramona su mu ga stiskale. Četrisira je bio u gradskom parku. a budući da mu je otac već bio na poslu. Ostatak prvog i cijeli drugi sat proveo je brade oslonjene na klupu. baš kao i on. Prva isprika koja mu je pala na pamet bila je da je kod kuće od hladnoće pukla vodovodna cijev.. I bila je ljubazna. koji bi se za rijetkih sunčanih dana ispunili svjetlom. Samo je trebao smoći hrabrosti da je pozove van na večeru i mogao bi uspjeti. kad je ugledao malu plavušu kako dolazi s nekim dečkom na motoru.. „Sto radiš? Nećeš napisati sastav?" šapat ga je iznenada vratio u razred.. ispružen na krevetu. Cristiano Zena sjedio je u zadnjoj klupi. No neki potmuo glas u njemu šaptao mu je da Liliana nije poput Ramone. spusti gaće i. škola je bila zamišljena kao obrazovni centar za učenike iz desetaka okolnih mjesta i sela. ravna krova. u betonske bedeme trgovačkog centra Četiri dimnjaka. Gore-dolje. odjednom je postao nevidljiv poput Sue.. a uska se cesta uspinjala do vrha i vodila na parkiralište za invalide i za automobile nastavnika. Iza škole nalazio se sportski kompleks. A Četrisira. Mrzio ih je. Ručicu koja stišće onu nabreklu stvar. a ne djevojčica. pratio ju je i ostao posve neprimijećen. kao čarolijom. A na tri crte za obrazloženje napisao je: Zato što mi se više ne da učiti jer ionako ničemu ne služi i hoću raditi sa svojim ocem. A znao je i zašto. Sa svog je mjesta zurio u igralište za odbojku šibano kišom. oni su njemu napisali na čelu. pitala ga kako je. Taj mu se prizor usjekao u moždano tkivo poput gelera. nije mogao a da ne sklopi oči. Radila je u računovodstvu Euroedila. vidio je kako se ljubakaju. gdje je pronašao lutku King Konga bez jedne ruke za svoje jaslice. iza. s kojeg se unedogled pružao pogled na okolnu ravnicu. Državna osnovna škola "Mahatma Gandhi" sagrađena je na vrhu umjetnog brežuljka.on je bio drvosječa Bob.. Bio je to njegov drug iz klupe. Skriven iza stabla. Liliana je bila prava žena. Bog te veseli. (Jesi lije vidio s onim dečkom na motoru?) Bila je večer. visokog tridesetak metara. morao je pričekati vodoinstalatera. Colizzi je izgledao kao starac. Najdraža su mu stvar u životu bile patrone svjetiotirkizne tinte za njegov Mont Blanc. Ništa nisi napisao. Rino se morao brinuti i za uzdržavanje Cristiana. nervozno prelazeći rukom po ustima. uspon nacizma u njemačkoj tridesetih godina." Bio je stručnjak za nacizam. Ali dok su Danilo i Četrisira morali misliti samo na sebe. Ne gubi vrijeme. Nasmiješio se. gotovo da nije bilo nezaposlenih. jer je kasno. ali od 2003. Euroedil je bilo građevinsko poduzeće kojem su devedesetih cvjetale ruže zahvaljujući masnim ugovorima s državom za javne radove. s obzirom na to kakav si genijalac. „AH onda ćeš mi je dati? Nećeš biti gad kao inače?" Cristiano je stavio ruku na srce: „Vjeruj mi." Colizzi se nakratko zamislio. jer tek što bi ga taknuo. Praznili podrume i čistili septičke jame. Inače su se njih trojica snalazila s usputnim poslovima. „Znaš da je do kraja ostalo." Colizzi pogleda na svoj divovski ručni sat s kalkulatorom. Popravljali krovove.. Inače će nas otkriti. Ne brini se. Kretao se kao starac. Tek kada bi dobio neki veći posao. Rino Zena zaposlio se u Euroedilu u Bogognanu sredinom osamdesetih. Naši su junaci vjerojatno bili jedini stanovnici Varrana s dohotkom ispod šesto eura mjesečno. a zatim se Colizzi razmazao po klupi i promrmljao mrgodno kriveći usta: „Ti nemaš nikakve videoigre. Ali poslije moraš sam prepisati sastav.. udahnuo i počeo pisati. Cristiano je tada prvi put pogledao temu ispisanu na ploči. . Varrano i okolna mjesta bili su među područjima Italije s najvišim dohotkom po glavi stanovnika." „Dobro. „Zaboravi. objasni uzroke i posljedice. Sam ću napisati. Piši. došao je i Danilo Aprea. Ovo znam. Samo sam. koji je izgubio posao kod autoprijevoznika. koji se na svaki dodir pretvaraju da su mrtvi..." „Oprosti. ako napišeš i meni. Uzeo je olovku. Ličili zidove. Prema nedavnom istraživanju.. Uvijek su bili bez prebijenog novčića i jedva su spajali kraj s krajem. Ništa. Otac mu je stalno pričao o tome. poklonit ću ti videoigricu. vlasnik je zvao Rina i društvo da rade kao bauš-telci. Radili su manje selidbe. Profesorica je sjedila za katedrom i čitala tračerski tjednik.. I pisao je nalivperom a da nikada nije zapackao papir. „Koji kurac hoćeš. on bi se bacio na pod i ponašao se poput nekih vrsta žohara. Takve stvari." „Upravo tako. To se događalo dvaput do triput godišnje.." U očima raka na tren je zabljesnuo tračak života. A uzeo bi ih na nekoliko tjedana." „Naravno. svoje si vjerojatno već završio.. Nakon smrti bilježnika Bocchiole primljen je Četrisira.iz matematike.. sve je krenulo nizbrdo i sada je ondje radilo još samo nekoliko stalno zaposlenih. Zahvaljujući naraštaju malih i srednjih poduzetnika koji su znali na najbolji mogući način iskoristiti lokalne resurse i ljudski kapital. Sve je na njegovoj polovici klupe bilo uredno složeno. a 2002." Colizzi se naglavce bacio na papir. ali koji je kurac tebe to briga?" Colizzi se povukao na stolcu kao rak u pukotinu u stijeni. Dostavljali sadnice za jedan rasadnik. jer je Cristiano radio rusvaj s Minardijem. Samo mi moraš reći koju hoćeš." „Ali mogu otići u trgovački centar i maznuti ih. Ni muha nije letjela zrakom. Colizzi. „Nije. Colizzi?" Ostatak je razreda bio pogrbljen nad papirom i pisao školsku zadaću iz povijesti. „. Štoviše.još samo sat i šest minuta.. Nije bilo vrijedno truda čak ni mlatiti takvog nikogovića. koje bi im uletjele u posljednji čas. Je li se ona ikad pogledala u zrcalo? Nije li se zapitala što joj je još u životu ostalo. rovokopači i buldožeri. zatečen nespreman. Maxa Marchette. priljubljenih uza zid. Kako je?" Tajnica nije ni okrenula glavu. koja su se u međuvremenu vjerojatno već poženila i pou-davala. reče žena podigavši pogled s ekrana i promotriv-ši Rina. ljepoto. koji je prije godinu dana zamijenio oca u rukovođenju poduzećem. „Ne žalimo se. „Ti ga pomakni!" Rino je zavitlao ključeve prema njemu. Takve stvari. Na jednoj strani dvorišta bili su parkirani kamioni. otvori ostakljena vrata uredske zgrade i uđe u kockast sobičak. Možeš pomaknuti auto?" obratio se Rinu crnac sa zaštitnom kacigom na glavi. Bilo je nemoguće odrediti joj godine. „Bok. „Je li tu Marchetta?" „Imaš dogovoreno?" upita tajnica. izblijedjele fotografije troje djece koja se igraju na plaži punoj suncobrana.. a čovjek. „Ako hoćeš. nije ih uspio uhvatiti u letu i bio je prisiljen izvući ih iz blata. No tog je jutra Rino bio sretan. ne podižući pogleda s ekrana. „Ja idem k Marchet-ti. na drugoj automobili radnika. Iza leda. Osušila se poput dimljene haringe od godina provedenih u toj rupi bez prozora. Što ćete vi?" Četrisira i Danilo su stali. U sredini se nalazila montažna zgrada s uredima i dvoranom za sastanke." „Bok. u kutu su stajala dva izlizana naslonjača i stolić krcat časopisima o građevinarstvu. koje je toga dana bilo blatno jezero okruženo visokom žičanom ogradom. Pored nje. „Ma sjajno. uredskog osoblja i Porsche Cayenne vlasnikovog sina. Sad će nam ovi još i zapovijedati. Rino je parkirao pored velikog žutog buldožera i sva su trojica izašla iz kombija. da bi odmah potom nastavila brzo tipkati. barem otkad Puno pamti. „Tu te čekamo." Rino se os-mjehnu Danilu dok su išli prema uredima. Njezine djece. Slika Pirrice koja ga duda onoj staroj mješini od Angela Marchette na trenutak je Rinu prošla kroz glavu i izmamila mu osmijeh. „Uskoro ćemo morati izaći s bagerom. a sprijeda radni stol prekriven dojmljivim mnoštvom malih drvenih Pinocchia. Iza kompjutorskog ekrana sjedila je Pata Pirro. U mladosti nije bila ružna. muža istrunulog u tvornici i te jazbine bez prozora? Rino priđe stolu.. trpeći hladnoću zimi i vrućinu ljeti. da se uštedi na vremenu. zakazat ću ti . Na zidu uz jedna zatvorena vrata visjela je oglasna ploča pod staklom. Rino je bio uvjeren da je Rita Pirro neko vrijeme bila ljubavnica starog Angela Marchette. „Dogovoreno? Otkad treba dogovarati sastanke da bi se razgovaralo s Marchettom?" „Nova pravila. uvijek se ponašala prema njemu kao da vrijedi manje od psećega govna. Euroedil je dobio izvrstan posao gradnje novog zastupništva BMW-a i tražio je građevinske radnike. Ducato je prošao kroz širok ulaz Euroedila i ušao u veliko neasfaltirano dvorište." Rino obrisa svoje vojničke čizme o otirač." Rita Pirro glavom pokaza Marchettina vrata. Bila je mršava i visoka. pod pauzom za ručak. djece koja je ne zarezuju. Zena"." Čudne li žene. nabrzaka. baraka od lima u kojoj su se radnici presvlačili. Kao da je ona pak vojvotkinja od Yorka koja je pukom greškom sudbine završila u toj kenjari. ali zato je sada puhao hladan i oštar vjetar. Mogla je imati pedeset jednako kao i šezdeset. „Tu i tamo koje pušenje. U uredu. osim zbirke Pinocchia. Kiša je prestala. Tajnica je oduvijek bila tamo. s debelim slojem tekućeg pudera na licu i naočalama crvenog okvira s kojih je visio lančić od perlica. Napokon se našlo nešto dobro plaćenog posla. ali starost joj je odnijela i ono malo ljepote. ali dobio fam drugu melodiju. „Ja uofše ne rasumijem. treba ostati miran. jer elegancija je sinonim sigurnosti i pouzdanosti. nabiju kras-tavčinu u guzicu? Kako bi se smirio.. jesi li ti ikada učinio nešto za mene?" Pa preuredi razmještaj svoiih Pinocchilića. Ušafnu. spazio je da ispod popisa stoji potpis Massimiliana Marchette. Nasmiješio se. Stisnuo je šake zabijajući nokte u dlanove i počeo duboko disati kako bi izbacio dio bijesa iz sebe. šivana po mjeri. a ispod mesnatih usana tanku kozju bradicu. s prslukom. Ispod nosa oblika jagode pustio je brčiće a la D'Artagnan.. morao je izbaciti nešto sranja iz sebe.. kod zubara? Hoće li mi i kamenac očistiti?" Tajnica razvuče usta u nešto nalik osmijehu.. Uzeti jednog od onih Pinoc-chijića i.. zbog traka za izbjeljivanje AZ VVhitestrips koje je stavio na zube i koje su morale stajati najmanje dvadeset minuta. „Urnebesno. Utifkao fam kod. ." Max je bio momčina od tridesetak godina.termin. Max Marchetta sjedio je za stolom i telefonirao. Smiri se. Kako god. Redom Afrikanci i istočnjaci. Imao je određenih teškoća da izrazi svoje nezadovoljstvo. uz samo par nadzornika Talijana. Jednom se rukom naslonio na zid i sklopio oči.A zašto me niste zvali? Niste zvali ni Danila ni Četrisira.. Držao je do stila. sako na dvoredno kopčanje. Radovi počinju u ponedjeljak. trodijelna. „Gdje i inače. Na oglasnoj ploči. taj Max Marchetta. Obično je nosio odijela od prugastog flanela. Da. Kao da je to uopće bilo važno. „Petak? Pa to je za tjedan dana. Spokojan. No znao je da to neće biti dovoljno.. Razbiti nešto. s dva sitna tirkizna oka. „Poduzetnik mora uvijek biti elegantan. Odgovara li ti sljedeći petak?" Rino je ostao zatečen. tako je." „Točno. Zapaliti tu jebenu baraku.." Nije se više sjećao je li tu rečenicu izgovorila neka važna osoba ili je to bio reklamni slogan. Kad je ponovno otvorio oči." „Znaš da seja ne bavim time.. međutim. „Nisi me mogla nazvati? Reći mi? Poznajemo se dvadeset godina.. U međuvremenu su mu plavičaste vene na podlakticama nabrekle pod kožom poput debelih špageta." „Za tjedan dana će već biti spremna ekipa za zastupništvo BMW-a. Bezbrižan. nosio tamnoplavo odijelo. točni kao urica. tamnokos. zapravo svađao se s Vodafoneovom službom za korisnike. to je bilo sveto pismo. Ruke su mu bile svježe manikirane." Rino se primaknu vitrini i pročita dvadesetak imena na listu papira. već sastavljen? Posao ste na natječaju dobili prekjučer." „Popis je već sastavljen." Napokon je podigla pogled i zapiljila se u Rina." „Gdje je popis ekipe?" Tajnica je opet počela tipkati." Rino se rukama osloni na stol i našali se: „Što smo.. za promjenu. a prsti su mu bridjeli kao da ima svrab." . Osjetio je kako mu se bijes širi tijelom poput otrova." „Kako. Crnu je kosu zalizao unatrag gelom tako da se u njoj vidio odsjaj neonki sa stropa." „A ti. „Ti misliš da se tu zabavljamo? Ekipa je sastavljena isti dan. Tog je dana. Ali kako da čovjek bude miran kad mu. . ne sfiđa mi se vaš bahat ton. Brčići su mu se objesili i sličili su dvama štakorskim repovima. Max pomisli da je eksplodirao spremnik s metanom i da ga je udarni val izbacio iz naslonjača. sada mu je savjetovao glas.Toxic. Sekundu potom. shvatio je da se na otprilike dvadeset centimetara od njegovog nosa nalazi nasmiješeno lice nekog skinheda. manje ćeš disati. mislio sam: koji kod?" Max Marchetta uze brošuru i provjeri: „Šetri tri šetri jedan šeft. je li? Više-manje isti osjećaj kao kada dođe kraj mjeseca. Kao kada je bio dječak i za Veliku Gospu je bio vatromet. U ušima mu je hučao reaktor i vidio je samo kako mu se pred zjenicama križaju pruge svjetla. Ako ne budem disao. Onu koja ide. a s gornjeg mu je reda zuba visjela trakica za izbjeljivanje. a pritom je ispustio zvuk nalik grgljanju začepljenog odvoda u sudoperu. no tad ugleda par vojničkih čizama zaprljanih lakom i istoga ga trena dvije neuke ručetine pune odvratnih tetovaža podigoše za ovratnik sakoa i zalijepiše za zid kao poster." Max nije čuo glas. Analni mišić zapirač stisnuo mu se na promjer žniranca. „Smiri se. 24. da ga natjera da se usere. ali zatekao se u zraku.bijelo-mod-ru prugastu košulju visokog ovratnika s tri gumba. Možda je pogrešno otisnuto u brošuri. Bio je to Zena. ispaljivao je uokolo štrcaje sline." Nastupio je trenutak tišine. a sjajni nauljeni pramenovi nadvili su mu . Glas operatera. Bila je to jedina misao koju je njegov mozak uspijevao proizvesti. Operater to nije očekivao. izobličeno od straha. Od Britnev Sfears.. „Nemaš zraka. umrijet ću. Što se više vrpoljiš. Grč u ošitu napokon je popustio. tifkarska greška i tko še meni fada vratiti moja tri eura? Vodafone mošda?" Dok je govorio.." „Ma koja je to gadarija? Objafnite vi meni sašto u ovoj brošuri piše da je Toxic šetri tri šetri jedan šeft! Objafnite mi to!" „Ne znam. s izrazitim sardinskim naglaskom. I dok je njegovo ljubičasto lice ponovno poprimalo prirodnu boju." Max uze olovku i spusti je na stranicu rokovnika. nećeš umrijeti".. Operater ga prekinu: „Ne. „Kako će. na glavu mu je pala diploma iz ekonomije." „Ah.. Rino Zena. Grozan osjećaj. preletio stol i skršio se o zid prekriven uokvirenim fotografijama.. obavljenog tamnom kravatom s čvorom krupnim poput šake. Ne boj se." Htio je zapisati ime operatera. s okvirom i staklom. a onda: „Pod brojem 43416 vodi se Era bijelog vepra Franca Battiata. bez uspjeha. „Ne mislim da je kriv Vodafone ako je u tiskari otisnut pogrešan kod. Maxov se prsni koš lagano otvorio i dašak zraka spustio mu se niz dušnik i u pluća." „Lako je uvijek sfaliti krivnju na druge! U Italiji je to nasionalni sport.. . lice one tetkice Maxa Marchette. je 1' da? Što vas briga ako vaši klijenti ifgube sfoj novas? Ofim toga. Opusti se.. Razjapio je usta. Zatim ga je prepoznao. Zanjakao je poput uspaljenog magarca i pomalo opet prodi-sao. pitao ga je koju je melodiju za mobitel htio skinuti. a ti lupaš glavom o zid jer ne znaš kako ćeš platiti račune. Izbacio je sav zrak koji mu je još bio u tijelu i skvrčena je oši-ta pokušao udahnuti.." pa je na jedvite jade zafrfljao refren. Rino Zena promatrao je. Prošlo je gotovo dvadeset godina. Sjedim na traktoru. To mi je bio prvi pravi posao. mašući rukama kao da pleše uz disco-music." Kada sad promisliš. U uglu je pisalo "1988. Molim te. Ja sam onaj mr-šavko desno. U Maxu Marchetti rađao se gadan." cmizdrio je Marchetta u očaju. Do nogu mu je bio Ritz. Uključujući psa. 25. radnici su u blizini Cunea zapalili mladog tekstilnog poduzetnika. Točno uz to lice izobličeno stravom visjela je fotografija. Snimljena je negdje u polju. Milost. U sredini stajao je stari Marchetta. „Molim te. okrugla lica. sve i da je istog dana izbio Treći svjetski rat." Psihopat mu je dobacio okvir od pleksiglasa.. U jednom kutu. Ali šaka mu je ostala u zraku. koji tada nije bio star. U ruci je držao fotografiju. Jebote. sjedio je Rino. Svi su ozbiljno gledali u objektiv.." Eto.. na parkiralištu njegove tvornice. Na stolici. jednom je rukom držao kapu nabijenu na glavu. ne znam za sljedeći. jako gadan osjećaj. Ne želim umrijeti spaljen. Oko njega stajalo je pet građevinaca u plavim radnim kombinezonima. to je novi vlasnik Euroedila. Koliko vremena. bude li uopće još mogao sjećati se ičega. nije to bilo naročito duhovito. Koliko je puta čitao u crnoj kronici o pomahnitalim radnicima koji su ubili nadređenog? Prije nekoliko mjeseci. „Prije osamnaest godina. Znaš koliko nam je trebalo da sagradimo taj vodovod? Tri tjedna. Ciljao je u nos. cijela vječnost. Kao što si mogao dati ruku u vatru da ćeš dvadeset osmog dobiti plaću. Nizak. Bacio je brz pogled na cigaretu u Ženinim ustima.. Trske i klasje bili su svi povijeni na jednu stranu. Nebo je bilo prošarano vlaknastim oblacima. isplata. unaprijed uživajući u zvuku lomljenja hrskavice septuma pod zglobovima svojih prstiju. „Ali ja ću tebi nešto učiniti. Pano Zena zavalio se u stolac i zagledao u jedan kut stropa. Vidiš ovog . „Pogledaj ovu fotografiju. Još sam imao brdo kose. stisnutih kapaka i s rukama podignutima da zaklone lice.". nepomičnog.." Rino podignu desnu ruku i stisnu šaku. Max Marchetta polako je otvorio oči. s druge strane stola. Zapalio je cigaretu i gledao kroz njega. Čovjek koji provodi dane na depilaciji prsa i gledajući svoj odraz u zrcalu u teretani. Tog će se dana dugo sjećati. svakom radniku osobno. Zena je bio lud i opasan. Ali mogao si dati ruku u vatru da će to reći. pomalo izdvojen. a onda je. Milost. a u drugoj je stiskao štap. koji je mrmljao: „Milost. Pogledao je sliku i ostao nepomičan. Jedan od onih na koje dođeš ujutro u pet. on moli za milost. Iz tla virila je široka cijev i protezala se dalje u polje. a kući se vratiš kada sunce već zalazi. Bio je mršav. 26. I dalje ga je lijevom rukom držao prikovanog uza zid. Dok je i dalje čvrsto držao Maxa Marchettu. Max ga je uhvatio.se nad čelom poput nadstrešnice. a čim netko digne ruku. Ja ti nisam ništa učinio. na kotaču traktora sjedio je Rino. s izrazom jastoga koji se do maloprije njihao iznad lonca punog vrele vode. Tvoj je otac dijelio plaću. ispijena lica. Rino je dohvatio fotografiju i skinuo je s kukice. kao da je pred njim sablast. i svaki je put izgovarao istu rečenicu: "Ovaj mjesec ću vam platiti. vraćen u akvarij. Zabundan u težak kaput koji mu je sezao do gležnjeva. Zgrabio ga je za vrat i zavitlao u naslonjač. nedokučivom voljom sudbine. Rino nikako nije uspijevao dokučiti što je taj komadić celofana koji mu visi sa zuba.. Dvadeset osmog u mjesecu. Marchettin foksterijer. Rino zatim ponovno spusti pogled na mladog poduzetnika. za vjetrovita vremena. On me doveo k tvom ocu. Pogledaj si. Kad je bilo posla. Zapošljavaš crno roblje i istočnjačku kopilad i ne plaćaš im prebijenog novčića. Znaš ti kako se to radi. Glava mu se klimala. možda ispadnu čak dva kata. Ako ih pametno iskoristiš. Zašto sve to priča tom srolji? Ipak. Pozvao me u svoj ured i rekao mi: "Jesi li vidio? Za tebe nema kolača." Rino je i dalje prevrtao ciglu u rukama. Ali ako se nisi žalio i ako si se trudio. A bilo nas je šest. Međutim. shvatio sam da Euroedilu loše ide. Bez puno priče. Sad ima više građevinskih poduzeća nego psećih govana. kakav si klaun. Sjedio je na klupi. Rak na plućima. a nemam uvjete da mu omogućim pristojan život." Koji me kurac spopao? pitao se Rino." Rino ustade sa stolice. Maxu Marchetti trebale su otprilike dvije minute da se oporavi od straha. Bilo mije krivo. Klaun prerušen u gazdu.radnika. Dvadeset dana da se sve završi. otvori vrata i izađe iz ureda. vidiš." Tim ciglama. „Ti si pravi srećković. A tvoj otac je radio u nekakvoj staklenoj kabini. I. Dolazio si u crvenom kabrioletu." Rino tresnu ciglom o stol i prelomi je napola.. vjeruj mi. Ali ti bi se trebao sjećati toga. A oni pristaju na to. Ponašao se ." Rekao mi je da pogledam kroz prozor. sve je samo pitanje poštovanja. Ti i ja smo više-manje istih godina. koji ga je tretirao kao dijete. A radnici koji su polomili grbaču za ovu firmu? Jebeš njih. iz vikenda u vikend. otkaz. a ja ništa. Dva mjeseca i pokoj mu duši. „Svijet je napravljen po mjeri mediokriteta. Posljednji sam ga put vidio valjda prije šest mjeseci. pa ni sebe. Tada je ovdje stajala samo baraka u kojoj je sada garderoba. Glad je gadna beštija. jer svijet je napravljen po mjeri ljudi poput tebe. Da ne duljim. a Max Marchetta postade još manji u golemom naslonjaču od crne kože. da si ti sada tu. u parku kod Korza Vittorio. "To je za tebe. Taj mi je posao bio važan. ni nas. A kad me počeo sve rjeđe zvati. Razumiješ? U dobrim rukama. sagradio sam kuću u kojoj živim. ovog najnižeg? Zvao se Enrico Sartoretti. "Misliš ga odgajati u baraci koja se raspada? Na prvom je mjestu kuća. Dohvatio je staru ciglu s mjedenom pločicom koja je služila kao držač za papir i počeo je premetati u rukama. „Zajedanje Božić došao s kolačima i pjenušcem i svaki je radnik dobio svoj paket. Neću ti polomiti kosti samo iz poštovanja prema tvom ocu. a on me pogledao i rekao mi je da sam zasrao stvar kad sam napravio dijete. Išao mi je na kurac.. Ostalo je od posljednjeg posla. Nasmiješio se. A prava je istina da ne poštuješ ni te pasje skotove koji nam dolaze oteti kruh iz usta." Pitao sam ga jesam li u čemu pogriješio. Onda sam pomislio da sam valjda nešto zajebao i da se ljuti na mene. ni koliko košta jedan telefonski poziv. Ne vjerujem da ti je otac ikada to ispričao. ti bi sad bio u kolima hitne pomoći. Posljednji dan radili smo do četiri ujutro. Za njih se nećeš baciti u trošak. Sto si umišlja. a tek onda sve ostalo. Ako nisi dobro radio. Vidio sam te nekoliko puta. da mi je dao otkaz. nije on takav tip. I da je Euroedil u dobrim rukama. Nije me prepoznao. „Ciglama baš poput ove. Na kraju krajeva. Bio je tamo neki Filipinac." Rino se osmjehnu. osjećao je da mu to godi. E pa. Odgovorio sam mu da ga se to ne tiče. jebote. umro je prije desetak godina. kao što ćeš uvijek dobro proći. Triput sam mu morao ponoviti svoje ime. bio bih u govnima. uspjeli smo. poštovao te. I znaš što mi je rekao? Rekao mi je da se ne brinem. Da nisam vidio tu fotografiju. „Tvoj je otac držao do svojih radnika. dobro si prošao. Ništa mi nije bilo jasno. 27. vani je stajao samo kamion pun cigli. tko je on da sudi o mom životu? „Ali on se nasmijao. "Vidiš one cigle?" pitao me. Neću reći da nam je bio kao otac i slična sranja. Ne sjećam se da sam se ikad u životu iskilavio kao u ta tri tjedna. mogao si se kladiti da će te pozvati. tvoj me otac uzeo na probni rok baš tog dana kad se počelo s gradnjom vodovoda od rijeke do elektrane. Ali na kraju je shvatio. ruke tresle. doći ovamo?" Spustio je slušalicu i popravio čvor na kravati. Nije rekao . i danas bi trebao jedan novi Hitler koji bi protjerao iz Italije sve Crnce i strance koji nisu iz Europe i koji otimaju posao i koji bi pomogao pravim Talijanima da imaju posao. stoljeća. van iz Njemačke sve Židove koji su prljali arijevsku rasu. I trebalo bi da se pokolju između sebe tamo gdje jesu. sad mu je sama ponudila dobar razlog na srebrnom pladnju. Duboko je udahnuo i pitao se može li mu naškoditi za želudac traka za izbjeljivanje koju je progutao kad je završio zalijepljen za zid. ako preživi. dobro. Arijevska rasa je bila najača na svijetu samo što: trebao im je voda i Hitler je znao da treba doč na vlast i preuzeti je silom i onda zatvoriti sve Židove u koncentracione logore jer. zajedno s onim ostalim besposličarima. Već je nekoliko tjedana tražio dobar razlog da skine s kurca tu glupaču. Max se uspravi. skoro je upropastio Euroedil. Nešto mu je govorilo da ne poteže odvjetnike i ne podnosi prijave. Ali zato je netko drugi morao platiti.više-manje kao prosječna srdela. Problem je što u Italiji nitko više ne vjeruje u domovinu. Crnčuge su. Europska unija je greška svaki narod je drugačiji i ne treba dozvoliti da slaveni otimaju posao i žene od Talijana. Zato je morao otjerati. Cristiano se načas zaustavi. Možda bi trebao nazvati zubara? Ili gastroenterologa? Ali. Arapini su gori od Židova: dosta se sjetit se onoga što rade ženama tretiraju ih kao robije i moraju hodati okolo pod crnim plastom. bio najveći čovjek u povijesti. I sve je napravio jer je zajedno s Napoleo-nom. Zenu više neće vidjeti. kao Židove. imao je veliki san o slavi. Nakon što je napadnuta. Jer je naša kultura superiorna. da Njemačka postane najača država na svijetu i onda osvoji čitavu Europu. Napasti ih sa svojom vojskom i istrijebiti. Lako je njima to reći. Crnci i stranci u Italiji stvaraju pravu mafiju: goru od one židovske za vrijeme drugog svijetskog rata. molim vas. zagadživali su superiornu rasu. nego da pusti sve k vragu i da ga se kloni. Jer Talijani su uvijek bili najači dosta je samo sjetit se starih Rimljana i Julija cezara koji je osvojio svijet i donio civilizaciju medu barbare koji su između ostalog također bili Njemci. Nacisti su nastali u Njemačkoj na početku 20. pritisnuo tipku i rekao drhtavim glasom: „Gospodo Pirro. Oni nas mrze. a to je znak sunca koje izlazi i rekao je Njemcima ako će vjerovati u njega da će se tješiti političara i onda će on stvoriti nepobjedivu vojsku. Židovi su bili došli i sad su tvornice bile u njihovim rukama i bili su zelenaši i silili Njemce da rade u čeličanama. srdela zapliva s istim poletom kao i prije. On je izmislio kukašti križ. Dignuo je slušalicu. Adolf Hitler je bio slikar bez novaca ali. Kao da je otvorio slavinu i riječi su same potekle. 28. E. Mi moramo odgovoriti. Nas hoće uništiti. naprotiv. gdje je mogao zakrpati napukline i otjerati parazite koji su ga pustošili. prstima poravna odijelo i popravi frizuru. Pa je osjetio zahvalnost prema aterosklerozi svog oca koja mu je pomogla da preuzme mjesto na koje je imao pravo i odvede brod u sigurnije vode. ali za pravo niti oni ne vjeruju u to. Ruke su mu se još tresle i osjećao je da su mu pazuha hladna kao da je pod svakim kockica leda. jebote. Ona tajnica ukiseljenog mozga nije ga upozorila da je došao Zena i nije se potrudila čak ni pozvati snage reda i mira. Ako ništa drugo. pa. možete li. A sve duguju začetniku Adolfu Hitieru. pokazivale poštovanje. kako je njegov otac mogao raditi s takvim tipovima? Taj nacistički psihopat. Ljudi sad mrze nacizam jer se hoće pretvarati da je dobro biti otvoren prema drugim kulturama. Iako na kraju Hitler ispada veći od Napoleona. baš mnogo o tome kako su nacisti došli na vlast jer se nije sjećao godina i datuma. Sastavak mu je bio i prekratak, ali trebalo ga je predati za četvrt sata, a prije toga i prepisati učisto. 29. Dok je Rino bio na razgovoru s Maxom Marchettom, Četrisira se uspio osloboditi Danila i otišao je do računovodstva. Izvana, kroz prozor, bacio je pogled u unutrašnjost. Za svojim je radnim stolom sjedila Liliana Lotti. Četrisira je ostao neko vrijeme vani i promatrao je, jer znao je da ga iznutra ne mogu vidjeti. Liliana je bila punašna, ali lijepa. Ne na prvi pogled. Trebalo se usredotočiti i tada bi se shvatilo da je ljepota skrivena ispod sala. Zakrivalo ju je kao što skakavci skrivaju svoja šarena krila. K tome, on i Liliana imali su mnogo toga zajedničkog. Nisu bili u braku. Živjeli su sami. I voljeli su pizzu (samo što je ona uvijek jela napuljsku). Ona je imala psića. On, dvije kornjače. Viđao ju je često u Svetom Blažu, na misi u šest. Kad bi si dali ruku u znak mira, ona mu se smiješila. A jednom, nekoliko dana prije Božića, sreo ju je na korzu s hrpom vrećica u rukama... „Corrado!" zazvala gaje. Nitko ga drugi odavno nije zvao Corrado i zato je Četrisiru trebalo vremena da shvati da se njemu obraća. „Kako si?" Namjestio je naočale i šakom se udario po nozi. „Dobro." „Nakupovala sam darova za rodbinu, kao i obično..." Liliana je otvorila vrećice pune šarenih paketa. „A ti, kupuješ darove?" Četrisira je slegnuo ramenima. „Gle što sam kupila... Ali to je za mene." Iz vrećice je izvadila figuricu prodavača s ribarnice, iza tezge pune hobotnica, dagnji i srebrnastih riba. „Ove godine sam iz podruma izvukla jaslice. I pomislila da im treba dodati još jedan lik." Četrisira ga je zapanjeno premetao u rukama. „Sviđa ti se?" „Da. Jako." Htio joj je reći da i on ima jaslice, ali što ako ih ona poželi vidjeti? Nije ju mogao odvesti u svoj stan. „Čuj, zašto ga ne uzmeš? To ti je moj božićni poklon. Znam, ovako, nisam ga čak ni zamotala..." Četrisira je osjetio kako mu lice plamti od srama i zbunjenosti. „Ne mogu..." „Molim te, uzmi ga. Znaš kako bi mi bilo drago." Na koncu gaje uzeo. Smjestio gaje pored jezera. Uz obitelj iz crtica Barbapapa, to mu je bio najdragocjeniji dio jaslica. Da on sad, recimo, ude u ured i pozdravi je, Liliani bi bilo drago, bio je siguran u to. Nevolja je bila u tome što jednostavno nije mogao razgovarati s njom. Ostao bi bez riječi čim bi se našao u njezinoj blizini. Četrisira se udari šakom po nozi, pljesnu se po vratu, skupi hrabrost i primi kvaku na vratima, ali tada vidje kako se Liliana javlja na telefon i poseže za velikim fasciklom punim papira. Drugi put. 30. Danilo Aprea, naslonjen na kombi, ugleda Rina kako pognute glave izlazi iz montažne zgrade. Iz njegovog je koraka shvatio da je nadrkan. Doznao je da su izbačeni iz ekipe. Danilo je već nekoliko dana znao da im Marchettin sin neće dati posao, ali dobro je pazio da to ne izlane pred Rinom. Rekao mu je to Duccio, čovjek iz stare ekipe koji je, kao i oni, bio otpisan. Ali taj posao za Euroedil ionako je bio velik zajeb. Potrajao bi mjesec dana, možda i više. A Rino, koji nije bio ozbiljno zagrijan za prepad, kad bi dobio novac u ruke, povukao bi se, a da se povuče Rino, za njim bi i Četrisira. Nije imalo smisla polomiti grbaču kad postoji gotovo savršen plan da se obogate. Sad je, međutim, Rino bio previše nadrkan, nije bilo pametno povesti razgovor o prepadu. Poput pretis lonca: trebalo gaje pustiti da se ispuše prije nego što se digne poklopac. Danilo je u torbi imao veliku bocu od dvije i pol litre rakije. Najbolja gasilica na svijetu kad bi si netko najradije pojeo muda od muke, kao i za srodne pojave. „Idemo. Hajde. Ukrcajte se." Rino je ušao u Ducato i upalio motor. Danilo i Četrisira šutke su ga poslušali. Kombi je krenuo prskajući blato uokolo i izašao na cestu ne zaustavivši se pred znakom stop. „Što je bilo?" bojažljivo upita Četrisira. Rino je buljio u cestu ispred sebe, dok mu se vilica tresla. „Mi smo s tim usranim mjestom raskrstili." Zatim nastavi: „Trebao sam ga ubiti, ali... Zašto ga nisam ubio? Koji mije kurac u posljednje vrijeme?" „...zbog Cristiana", sugerirao mu je Četrisira. Rino proguta slinu i stisnu volan kao da ga hoće slomiti, a zatim mu zablista pogled, kao da je oči primaknuo vatri. „Bravo. Učinio sam to zbog Cristiana." Danilo shvati da je kucnuo čas za izvlačenje gasilice. Otvorio je staru torbu i izvadio prozirnu bocu. „Đenje! Iznenađenje!" Od-vrnuo je čep i protresao bocu Rinu pred nosom. „Da nema vas dvojice..." Rina je shrvalo nešto preveliko, što ga je spriječilo da dovrši rečenicu. Razjapio je usta i počeo gutati zrak. „Daj to ovamo." Otpio je velik gutljaj. „U kurac, koje sranje! Ko da pijem terpentin. Gdje si to nabavio, u lakimici?" Boca je zatim kružila u tišini između njih trojice. Nitko se od njih nije pitao kamo idu. Oko njih, iza redova ogoljelih stabala, promicala su polja crnice, gdje su se nizovi stupova za vodove visokog napona spajali poput brojnih Eiffelovih tornjića. Odjednom Rino prasnu u smijeh. „Čemu se smiješ?" upita ga Četrisira. „Onaj mudonjić Marchetta. Imao je na zubima ono za izbjelji-vanje. Ono što reklamiraju na televiziji. Jedno je progutao..." Sva su se trojica kidala od smijeha i iz sve snage lupala po kontrolnoj ploči kombija. Alkohol je napokon počeo djelovati. Rino je obrisao suze. „Zar nismo trebali smontirati tvoj traktor?" Danilo poskoči na sjedalu. „Pa naravno! Fali još samo kljun." Rino uključi radio, okrenu se polukružno i krenu prema mjestu. „Ali prije idemo po Cristiana. Iznenadit ćemo ga!" 31. Mi možemo opet biti velika čista nacija kao stari Rimljani gdje ima posla za sve i bez komunista koji su uništili ideju obitelji, ne vjeruju u Boga i dozvolili su pobačaj koji je ubojstvo nedužnih i hoće dati pravo glasa strancima. kraj Cristiano je na brzinu ponovno pročitao sastavak. Bio je dobar. Stvarno dobar. Uzeo je čist papir da ga prepiše, kad ga obuze sumnja. Zasta-de. Ponovno ga pomno pročita. Ne, nije to mogao predati, ona komunistička gadura od profesorice poslala bi ga socijalnom radniku. Neodlučan, još ga je jednom pročitao, grizući poklopac kemijske. Zašto da se uvalim u govna zbog jebenog sastava? Ali, šteta, baš je bio dobar. Pažljivo je presavinuo papir i spremio ga u džep hlača. „Što to radiš?" upita ga Colizzi, koji je predao još prije pola sata i sad je rješavao križaljku, maksi-talijanku. „Ništa. Neću predati." „Vidiš da sam ti ja trebao napisati?" reče Colizzi. Cristiano se nije potrudio ni odgovoriti mu. Spustio je bradu na klupu i zagledao se kroz prozor. Od čuđenja je razjapio usta. Na kraju travnjaka, gdje se brežuljak počinjao spuštati, bili su njegov otac, Danilo i Četrisira. Sjedili su na klupi, bezbrižno, ispruženih nogu, i jedan drugome dodavali veliku bocu rakije. Cristiano im je htio mahnuti, ali suzdržao se i pogledao na sat iznad katedre. Manjkalo je sedam minuta do zvona. Da ima mobitel... Jedini ga u razredu nije imao. Zgrabio je Colizzija za prste i lagano ih stisnuo. „Daj mi mobitel", šapnuo mu je. „Ne smijem. Molim te, moja mama provjerava svaku večer. Ubila bi me da nekoga nazovem." Jače mu je stisnuo prste. „Bolje ti je da mi ga daš." Colizzi iskrivi usta i jedva čujno zaskviči: „Ali budi kratak. I ako možeš, nazovi broj iz mreže Tim. Imam popust Horizont." Cristiano uze mobitel i nazva oca. Vidio ga je kako pipa džepove jakne i vadi spravu. „Halo?" „Tata. Šta ti tu radiš?" „Za koliko si gotov?" Rino pogleda prema školi, spazi Cristiana iza okna i pokaza ga drugoj dvojici, koji su počeli mahati. „Za pet minuta." „Čekamo te." Cristiano prasnu u smijeh. Ti su kreteni tamo vani zaplesali vlakić oko klupe. 32. Ducato je teturao sporednom cestom ispresijecanom lokvama i bijelim oblucima koja je vijugala uz obalu rijeke Forgese. Trstike i grmovi kupina grebli su bokove kombija. Nebo je bilo sivo, ali više nije kišilo. Cristiano Zeno bio je stisnut između svog oca koji je, tabana prislonjenih uz vjetrobran, pušio i omamljen promatrao cestu, i Danila koji je mehaničkim pokretima rasklapao i sklapao mobitel. Četrisira je vozio. Kad bi se previše nalili, uvijek je vozio Četrisira. Danas su počeli piti prije nego obično, inače bi u tom stanju dogurali do pola popodneva. Cristiano je posumnjao da su na gradilištu iskrsnuli problemi. Dan prije, Rino mu je rekao da bi trebali započeti s poslom, ali... No ako oni ne žele o tome, bolje je ništa ne pitati. Promotrio je Četrisira. Alkohol na njega nije djelovao. Rino je tvrdio da je to zbog strujnog udara. Kako god bilo, Cristiano ga nikad u životu nije vidio pijana. Obožavao je Četrisira. S njim nisu bile potrebne riječi da bi se razumjeli. I uopće nije bilo točno da je blesav. Nije bio pričljiv zato što mu je struja poremetila sposobnost govora. Ali bio je usredotočen, sve je slušao i činio čudne pokrete glavom, kao da dirigira razgovorom. Cristiano je s njim provodio cijele dane. Gledali su televiziju i vozikali se na Boxeru. Četrisira je bio vješt s motorima i pokrenuo bi i blokove hrđavog željeza. A kad ti je nešto trebalo, čak i prijevoz na drugi kraj svijeta, Četrisira nikada ne bi odbio. Naravno da je bio čudan sa svim tim svojim tikovima i manijama, naprimjer s tim da nikoga ne pušta u stan. Cristianu bi došlo da ubije sve koji se sprdaju s njim. Dečkiće koji ga oponašaju njemu iza leda. Neki su čak pričali da u kući drži leš svoje majke i pravi se da je živa, tako da može ubirati mirovinu. Ali to su bile pizdarije. Četrisira je bio siroče. Kao i ja. „Što si lijepoga danas radio u školi?" upita Danilo prekidajući Cristiana u razmišljanjima. „Danas smo pisali školsku zadaću iz povijesti. Hoćete da vam je pročitam?" „Čitaj", reče Četisira. „Da, pročitaj nam", ponovi Danilo. „Dobro." Cristiano izvuče papir iz džepa i poče čitati. Uza sve one rupe na cesti, išlo mu je na povraćanje. Dao je sve od sebe da završi: „...možemo opet biti velika čista nacija kao stari Rimljani gdje ima posla za sve i bez komunista koji su uništili ideju obitelji, ne vjeruju u Boga i dozvolili su pobačaj koji je ubojstvo nedužnih i hoće dati pravo glasa strancima. Kraj." Podignuo je glavu. „Onda, sviđa vam se?" Četrisira od oduševljenja zatrubi. Danilo je pao u ekstazu. „Izvanredno! Nevjerojatno! Posebno onaj dio kad kažeš da bi nam trebao novi Hitler da napravi konc-logore za Slavene i Arape. Ti gadovi nam otimaju posao. Plus pet!" Cristiano se okrenu prema ocu. „A tebi, je 1' ti se sviđa?" Rino je povukao dim iz cigarete i ništa nije odgovorio. Sto gaje sad spopalo? Prije pola sata plesao je kao budala, a sad se raspizdio. Danilo pljesnu Cristiana po bedru. „Naravno da mu se sviđa. Sjajan sastav. Ne može a da mu se ne sviđa. Nemoguće." 33. Rino Zena spustio je noge i zagledao se u Cristiana, a zatim ugasio jeftinu crvenu Dianu u pepeljari prepunoj čikova. Glavobolja se uspela poput plime kiseline i preplavila mu mozak. To je bilo zbog onog sranja koje mu je Danilo dao da pije. Pogledom prostrijeli sina. „Jesi li ti lud?" Cristiano nije shvaćao, pa je pogledao Danila. „Zašto?" „To si joj predao?" Cristiano odmahnu glavom. „Ne. Nisam to predao. Nisam valjda blesav." „Sereš. Predao si to. Predobro te poznajem. Tako si pun sebe da misliš da si napisao remek-djelo. S to malo mozga što imaš, nisi ti u stanju shvatiti kakvu si svinjariju izveo. Znaš li ti da ćeš zbog današnjeg dana zauvijek žaliti?" Cristianu je prepukao glas: „Rekao sam ti! Jesi li gluh? Napisao sam to i spremio u džep! Kraj! Evo ga." Udahni. Smiri se. Možda govori istinu. „A jesi li to dao nekom da pročita?" upitao ga je potiskujući želju da ga zgrabi za kosu i tu mu usranu glavu razbije o kontrolnu ploču. Cristiano ga pogleda s mržnjom. „Nisam, nikome." „Sigurno si to pročitao svojima iz razreda. Normalno." „Kunem ti se Bogom, jebemu kurvu mater!" Rino je upro prst u njega. „Nemoj mi se lažno zaklinjati, Cristiano. Samo bez lažnih zakletvi. Inače ću te ubiti." 34. I ja ću pomoći tebi... Svi su šutjeli i samo se u pozadini čuo šum rijeke i grane što su greble o bokove kombija. nisi bio ni svjestan. rekao ti je istinu. sjeti se njihovog oklopa. dao mu je do znanja da je Rino sav sjeban. Je F se ja miješam u tvoja sranja s onom kurvetinom od tvoje žene? Razgovaram sa svojim sinom. 35. curica? Hoćeš mi sad cmizdriti?" Danilo dade Cristianu znak da se ne uzbuđuje i da šuti. Vrtlog strave povukao ga je za sobom u tamu. Nitko se više nije usudio ni pisnuti. Zauvijek. „Daj." Rino odmahnu glavom i nabaci svoj šupački smiješak. "Ja sam nacist. Vrijeme se mijenjalo. „Nikome to nisam dao da pročita. nije slutilo na kišu. nisam to učinio! Jebi se! Nećeš me natjerati da priznam nešto što nisam učinio. jer će te naguziti. „Jebemu. Cristiano izletje iz kombija i otrča prema kranu s kopačicom. Rino Zena više ništa nije čuo. pa pokuša posredovati: „Daj. Nije mu vjerovao. Šta si. I onda bi ga odveli sa sobom. Ali nikome to neće uspjeti. Dakle." Danilo spusti pogled. 36. tata? Zašto mi ne vjeruješ?" reče Cristiano napukla glasa. ja nemam prijatelja. dišući na nos. Nas dvojica visimo o koncu. a Cristiano bi tada zaslijepljen bijesom nasrnuo na njega. S to malo mozga što imaš. Sve i da s neba sidu Bog. Premda je bilo hladno. Osim toga. ali prije bi sebi iščupao oči iz glave nego zaplakao. zato da obrani običnu šupčinu.. Cristiano osjeti bolno probadanje točno ispod prsne kosti. Iz daljine se čulo . zar ne shvaćaš da se nikad ne treba izlagati? Sjeti se kornjača. reci mi. Kakvog ja to oca imam? Tko je god imao barem malo muda. Visoki brežuljci pijeska oblikovali su polukrug oko strojeva izjedenih hrđom." Rino samo što ga nije pojeo od muke." Tako je snažno udario šakom o kontrolnu ploču da se pretinac otvorio i ispljunuo hrpu papirusina. Ali drugi su bili u pravu. Rino. ali nije ga bilo briga. nitko te nije ni taknuo. prekrivene natpisima i crtežima. Napravio si to tek tako. A to se nije smjelo dogoditi. Običan jadni luđak. Htio se pješice vratiti kući. Cristiano rukom obrisa oči. Bilo je daleko. Mrzio ga je kad je bio takav. priznaj. Tvoj sin ne laže. Majka Božja i svi sveci.. „Nemoj ti meni tim kurčevim glasićem! Koliko ja znam. Sivi se pokrov na jugu raskinuo i kroz razderotine se ukazalo kristalno plavetnilo neba. ja sam ovo. Poznaješ ga. Ja ću uvijek biti uz tebe i ti ćeš uvijek biti uz mene. Pa što onda?" Cristiano to više nije mogao izdržati i viknuo je: „Ne. Sve i da se pred njim pojavi profesorica i kaže mu da nije predao taj sastavak. Već je zamišljao socijalnog radnika u pratnji dvaju karabinjera kako mu maše pred nosom Cristianovim sastavkom." Što je loše u tome? Hajde." Došlo mu je da se rasplače. „Koliko sam ti puta rekao da sve to treba držati za sebe. Popio je u životu brdo batina. ja sam ono. bilo ti je samo do zajebancije s tvojim kompićima. I nikada mu neće povjerovati. jer on je bez Cristiana bio ništa. Mislio bi da su se dogovorili i urotili. Iznad glave mu je proletio par ronaca. shvaćaš li ti to? I svi samo žele prerezati taj konac. A znaš zašto? Jer svi misle da si ti luđak. Stao je ispred ruševne barake razbijenih prozora. „Zašto si takav.. „Ti šuti! Ne miješaj se. budi kuš. Da nikome ne smiješ pokazati što misliš. a ti ćeš pomoći meni. Zaustavili su se na čistini uza stara postrojenja gdje se sedamdesetih godina iz rijeke vadio pijesak.. Rina je stisnulo u grlu i rukama je pokrio oči. Svi protiv njega. kako ti neke stvari uopće padnu na pamet?" Govorio je posve tiho. Sjeti se da moraš biti tako jak da ti nitko ništa ne može. Bili su tisuću puta u pravu. Naposljetku zapali cigaretu... Plinski štednjak. nemoj spaliti sastavak. „Bojim se. „Povjerovat ću ti ako prije mene dođeš do vrha". Jedino to i žele." Teško je pronalazio riječi. Rekao sam ti.Moraš razumjeti... Ako nas razdvoje. Cristiano se pokušavao osloboditi." Rino šutnu oblutak i zatim uz uzdah promotri nebo.. „. pritišćući mu lice o svoja prsa. ovaj put ću te pobijediti". Moraš mi vjerovati.." „U čemu je problem? Mlad si. ako me pobijediš.. Nema smisla tebi nešto govoriti. Papuče.." „Ne. ona bi ga profesorska gadura odmah dala onom usranom socijalnom radniku i sutra bi nam upao u kuću s tvojom školskom zadaćom. Kako mu nije hladno? Jedan je kraj papira već gorio. ali ti mi ne vjeruješ. a ispod je nosio samo potkošulju. Navukao je kapuljaču na glavu. Ti si uvijek isti.. moći ćeš mi reći da si čuo Četrisira kako ponavlja Cvrči cvrči cvrčak i ja ću mora. pa pokaza na brežuljak pijeska pred njima. Uvukao se u sebe i nastavio pušiti držeći cigaretu između palca i kažiprsta." „Molim?" Cristiano nije shvaćao.. dok je vikao: „Pusti me! Odlazi! Jebi se!" Rino ga snažno privinu uza se." Cristiano potrča prema rijeci.. „Daj mi to. Bila je raskopčana. Ili izvanzemaljci. ako hoćeš. kakve to ima veze? Shvaćaš li kakva ti se nevjerojatna prilika pruža? Ako me pobijediš. no samo je rekao. „Čekaj!" Rino mu uze papir iz ruke i puhnu. Zašto ne bi pobijedio? Zamisli. koji kurac?" „Kako. Bojim se da bi nas mogli razdvojiti.. Uvijek mogu provaliti lopovi usred noći i ukrasti nam ga. ja." „Šta tebe briga? Ionako ti se ne sviđa.. „Koja pizdarija. Primaknu plamen papiru. Gade jedan!" Cristiano je iznenada jurnuo prema pješčanom brežuljku. „Jesi blesav? Zašto bi ga spalio?" „Da uništim dokaze." Rino se zagleda u sina. dok gaje stezalo u grlu: „Ja te nikada neću izdati." „Nisam kreten i zato i nisam predao. Ispred barake nalazili su se pougljenjeni ostaci krijesa.." Cristiano je susprezao smijeh. Ja sam starčić. Da si predao sastavak. „Stani!" „Pusti me na miru! Želim biti sam. I osjetio je silnu želju da zagrli oca. ugasivši vatru." Tad ušutje." „Što hoćeš?" Rino ga pusti i pogladi se po izbrijanoj lubanji. idi.." „Čekaj!" Otac gaje sustigao i uhvatio za ruku. kad iza leda začu: „Cristiano! Cristiano!" Otac je išao prema njemu.. To je moje. „Jebemu.hučanje rijeke nabujale od kiše. A onda. postoji razlog za to.. Cristiano. kad ti nešto kažem. morat ću ti vjerovati dok sam živ. Cristiano izvadi iz džepa sastavak i upaljač... Imao je na sebi jaknu od kariranog vunenog sukna s plišanom podstavom. samo.. „Saslušaj me. tata. samo sam. Eto. protisnuo je Cristiano za-letjevši se uzbrdo po strmom . samo trenutak. samo sam htio biti siguran." Njegov otac uzmaknu dva koraka. Sav bijes što ga je Cristiano nosio u sebi istopio se poput snijega koji je napadao te noći.. ne? Ili policija.. „Kakve to ima veze. pa stisnu oči s cigaretom u ustima i reče posve ozbiljno: „Povjerovat ću ti ako me pobijediš. „Znaš. Metalni kostur naslonjača." „Ne. Dobro građen. ako se ljutim. Onda ćeš biti zadovoljan. Cristiano nasrnu na njega i pokuša mu istrgnuti papir. Automobilske gume iskrivljene od vatre. ispružen na pijesku.. „Ne vrijedi!" viknuo je dok ga je otac prelazio poput buldožera." I Rino mu rukom obujmi ramena. „Pa dobro. Cristiano ga pokuša uhvatiti za rub hlača. Okrenuo se da provjeri gdje mu je otac. da se boji pobjede. pa zaurla: „Pobjeda! Pobijedio sam!" Cristiano je ostao na mjestu hvatajući zrak. U gađanju. Čak i u stolnom tenisu.. ali ruka mu se poskliznu... zaostajao je par metara. nedostajalo je još samo metar i pol do vrha. kada je osjetio čvrst stisak oko gležnja.de. Sve se odronjavalo.. dahtao je njegov otac. Nevolja je bila u tome što bi na svaka tri koraka Cristiano otklizao natrag za dva. na kraju krajeva. Njegov je otac bio ispod. Ali. Hajde... Pustio sam te da pobijediš. Dao je sve od sebe. i bio je gotovo na cilju. dobro si se ponio. „U kurac. sjebao ga je. kleknu i podignu ruke prema nebu kao da je osvojio K2. Sto se više uspinjao. izgubio si. uz odron pijeska. Daj. jebote.obronku." Cristiano se uhvati za očevu u ruku i pusti da ga povuče gore.. Vodio je osamnaest ili devetnaest prema šest.. sportski?" Bio je sav ljubičast u licu... nagib je bio sve veći i pijesak mu se odronjavao pod cipelama... krenuti prije znaka za početak? To je. Možeš ti to! Pobijedi ga!" bodrili su ga odozdo Danilo i Četrisira. Cristiano! Daj. tako da je zamalo dobio nogom u lice... Uvijek je gubio od oca.... i nedostajala su mu samo dva boda da ga pošalje kući poniženog. a taj bi mu gad počeo govoriti da mu je odzvonilo. bilo je gotovo. Skoro si uspio. Sjebat ću te. U obaranju ruke. „Hajde. tu negdje.. došao si drugi. Treba poštovati starije. premda je Cristiano znao da je u tome majstor.. „Hajde.. baš mije. Cigarete. ali nije odustajao. pola metra od vrha. ... Eto zašto..." „Da. Pijesak je bio hladan i vlažan. To ti je bilo pametno. Lice mu se iskrivilo od napora. Tajna je bila u tome da se čvrsto upre i rukama i nogama. urlajući od napora. Povukao ga je dolje. Od napora mu se povraćalo.. Vrh nije bio daleko.. Napravio je prva tri koraka i morao zabiti ruke u pijesak da se ne odskliže natrag. Ali ne ovaj put. Zamislio je da je golem pauk penjač. U svemu.. dok se sve oko njega rušilo. Morao je uspjeti.. presavijen od napora. Popni se." „A međutim. Vjerujem ti.Ga. ali činio se nedostižnim. „Ne vrijedi! Uhvatio si se za mene. smutio bi ga riječima i on ne bi postigao više ni jedan bod.... A njegov otac zari prste u vrh brežuljka. daj mi ruku. a ne zadnji". jer si star. a njegov otac prava truba.. Primicao mu se." . a Rino bi pobijedio. Dolje na kraju čistine. iz koje su poput jarbola nekih sablasnih brodova izranjali samo goli vrhovi jablanova. I kamo ćeš? I kako? Beskućnici su najslobodniji na svijetu." Cristiano razjapi usta u čudu. „Užasno je težak. nalazila se plastična posuda puna tjestenine s raguom. Kad ju je pronašao." Rino ga je zadovoljno držao u ruci. osmjehnuo se. Danilo i Četrisira prtljali su oko starog traktora. a pištolj držao nakrivljen ustranu." „Koji davež! Hoćeš me ispitivati. „Ovaj se gospodin preziva sloboda. Samo što je njegov duge cijevi." „Pravi dragulj." Zašutio je. „Ne spominji slobodu. I drži ga dalje od lica. Danilov piknik. Mekano. Otprilike pet metara dalje. Van sa strancima. Nemoj da njih pogodiš." Cristiano posluša.. koja se na tom mjestu širila u veliku pješčanu uvalu. Puna su im usta slobode. To je onaj od onog.. a zove Magnum 44. Druga je obala bila daleko..?" Cristiano primi pištolj objema rukama i nacilja u daljinu." Rino zakopča jaknu. Sloboda simo. „Hoćeš li vidjeti što je moja sloboda?" Cristiano klimnu glavom. Samo što on nema ni tatu ni mamu. „Kako se zove? Onaj iz Istjerivača pravde. Znaš koliko je seronja poginulo za slobodu. I. a posao dati Talijanima. a onda položio ruku sinu na rame. ali čovjek nije slobodan ni da napiše što misli. Kratke cijevi. žmireći na jedno oko. Ovaj te dobro prodrma. imaš svu slobodu ovoga svijeta. okretao ga." Cristiano je. Drži ga objema rukama. Nije kao kod onog drugog." „Inspektor Callaghan. Taj dečko je siroče kao i ti. Rino prekinu tišinu: „Dobar si sastav napisao. ozlijedit ćeš se. umjesto da me zamoliš da ga isprobaš?" Cristiano se u nevjerici zapilji u oca. „Daj da ga primim. Sloboda je riječ koja služi samo zato da se ljude sjebe. a onda trzajem zapešća vraćao na mjesto. Sada su otac i sin sjedili na vrhu brežuljka i promatrali tamnu ravnicu i rijeku." Rino mu pruži držak. a umiru smrznuti na klupi u parku. kakav je? Zar nije čudesan?" „Nevjerojatan je. „Gađaj u zdjelu s makaronima. uz razvaljen kauč. Sviđa mi se. voda se prelila preko nasipa i poplavila polja. Ona dvojica će na mjestu dobiti infarkt". ali ne znaš što bi s njom. utonula u sumaglicu. Pošteno. Što bih napravio Castardinovom psu da sam ga upucao iz ovoga?" niccoib ammaniti — „Raznio bi ga sve do ceste. šapnuo mu je na uho. Cristiano se nasmija.. „Naravno. Svi su u stanju pričati o slobodi. a nisu ni znali što je to? Znaš tko je jedini slobodan? Onaj tko ima novaca. „U što da pucam?" Rino pogledom potraži metu.. Cijeli je kromiran. „Ali dobro naciljaj. Smith & Wesson. „Prekrasan je. Ali što ćeš sa slobodom? Ako nemaš prebijene pare ni posao. Nemoj se ukočiti. A ni bocu.. Izbrisan je serijski broj. Sve si dobro rekao.. Nešto niže.. Izvlačio je bubanj. niz električnih stupova i nadvožnjak na autocesti. gajba piva i polup-razna boca rakije.." Cristiano zagrabi šaku pijeska i poče ga oblikovati u grudu.. sloboda tamo. Takvi jesu." . Rino iza leda izvuče pištolj. „A koliko si ga platio?" „Jeftino. Otkoči ga. „Smijem?" „Da. Odozgo su se vidjeli obrisi elektrane. jer ako polete krhotine. pružao ruku ravno ispred sebe. zamišljen. Odeš." „Ali zašto si ga kupio? Već imaš Berettu. Ali moraš paziti kad odskoči. Cristiano zažmiri na jedno oko i zaškilji na drugo. Zaprljali su mu hlače. iz koje su vadili makarone. Dolazi Trecca. svatko sa svojim pivom." . Cristiano je kleknuo i molio držeći ga za noge: „Daniliću. i tjestenina.. neće ti izdržati ru. Bilo je hladno.. a posuda se rasprsnula kao da ju je pogodio Cruise. Pridignuo je glavu. idemo? Sutra je subota. 37. bio je strašno težak. Četrisira je ležao na razvaljenom kauču i piljio u oblake što su se valjali nebom. Začuo se zaglušujući prasak. Pomicao je nišan." Nakon jela. omamljenom pivom. „Prilično dobro".." Cristiano je povukao okidač. „Po. i sutradan je trebao niccolo ammanhi — doći Beppe Trecca. od glave do pete poprskani raguom i zasuti tjesteninom. . A ti si tako dobar i li-jep. ali odmah mu je pala natrag na naslon kauča. Teresa to skuha jednom u mjesec dana. tjestenina je bila s raguom! S mrkvom... radi uobičajene provjere. osim toga.. 38. dok su ona dvojica.savjetovao mu je Rino ispod glasa. „Četrisira kaže da treba nabaviti nove potisne ploče za spojku i da će motor onda raditi kao urica. Zid banke je napravljen od ciglica koje otpadnu kad prdneš. odgovori Danilo. Danilo i Četrisira skočili su u zrak od straha.. „Koji davež!" rekao je sebi u bradu i počeo gađati kamenjem bačvu pocrnjelu od vatre. Zašto se ne odeš igrati?" Iz tona odgovora Cristiano je shvatio da neće pomaknuti guzicu s tog kauča prije zalaska sunca. jrA tko je ona?" promrmljao je." Četrisira je za to vrijeme šutke kružio čistinom skupljajući ma-karone i spremajući ih u plastičnu vrećicu.. dok su mu se usta krivila. Morali su se namučiti da im bude oprošteno. a mrlje od ulja neće otići ni u perilici.. „Tata. Daniliću. Moramo pospremiti. čim mu kapne nešto novca. Cristiano i Rino su se tako smijali da su se skotrljali s pješčanog brežuljka. a ruka se tresla. Dodavali su jedan drugome plastičnu vrećicu. ne ljuti se. Posebno se Danilo raspizdio. Radi. ne pokazujući veliko zanimanje.. jete Lilianu?" rekao je. Sjeli su na kauč. a kuća je izgledala kao svinjac. psovali Isusa i sve svece. celerom i lukom. kapci su već bili na pola koplja.u Euroedilu.. nastojeći skinuti prašinu s njega." „Jebi se! Mogli ste nas ubiti! A.. sve dok nije naciljao posudu s tjesteninom. Nije bilo jednostavno držati uperen pištolj. socijalni radnik. trojica odraslih ukomirani su ostali na kauču. Cristianu je bilo dosadno.. pozna. To je bila samo šala. Danilu. štrcaji ragua i komadi plastike rasuli su se u krugu od deset metara. pozvati u piceriju Zlatna lađa i sve častiti. nakon što je potegnuo iz pivske boce." „Ali hoće li moći razvaliti zid?" „Šališ se?! Pomno sam sve proučio. „Ako sad ne opališ. „Kako ide s traktorom?" upita Cristiano i puhnu u makaron.. Na koncu je Rino morao obećati da će ih." „Još pet minuta. ... ti si u kurcu.." Danilo podrignu i odmahnu glavom. Jako. Uštedio sam. „Htio bih.. reče Rino sebi u bradu. „Njoj se sviđa Rino.pa je. idemo kući." „A što mi imamo od toga?" Četrisira je zbunjeno gledao oko sebe.. pa nagnu praznu bocu u potrazi za posljednjim kapima rakije. „Radi u računovodstvu. Svaki put te gleda." „Ah! Shvatio sam! Krmača koja uvijek ima tri kile žbuke na licu?" upita Danilo. „E pa onda odi k njoj i reci joj da bije ženio. koji je bio ispružen na jednom kraju kauča. čak mi ne pada na pamet ništa zbog čega bi ona izašla s takvim kao što si ti." „Ne bih znao. Nije to za tebe." Ali Četrisira nije se dao obeshrabriti." Danilo se počeša po trbuhu. „Oprosti." . Dugačku. klimnuo je glavom. „Onda dođem ja. Snažno se udari šakom po nozi. iznenađen.... uspio je reći tek: „Eto." uzdahnu Rino. „Jesi li ti nju dobro pogledao? Guzica joj je velika ko Sardinija. potresali su štucaji. A najgore je što misli da je pička i pol. „Kakav?" „Da razgovaram s njom." Četrisira zašutje." . Okani je se." Četrisira se triput udari šakom po prsima. Ja bih se njoj mogao sviđati. a ja ostanem s njom. Četrisira.. nije mi dobro." Danilo gurnu laktom Rina. Četrisira potvrdi kimnuvši." pa proguta nešto što mu je sve stajalo vrijeme u grlu. „Stara Lilianetina". Nisam to nikada primijetio... Ali javi mi prije." „Pusti ga da kaže.." Četrisira zaškilji. i to o nogometu. Rino?" „A tko će platiti večeru?" upita Danilo. „Što misliš. Eto. „Kakva glupost!" „Nije to glupo. do glavne .. I. Žene mrze nogomet...." Malo je razmislio. Na to pitanje nije bio spreman... Lije.. Danilo se zacereka. „Dosta priče.." Napravio je stanku.. „Gle. „A tko je ona?" U računovodstvu.A što ti znaš o tome? Sad si još i stručnjak za žene?" prekinu ga po enti put Danilo." Rino usta i protegnu se. „.crnu kosu." „Sviđa ti se?" upita Rino. „Nije istina.. uzrujan: „Pusti me da kažem... hoću uživati u tom prizoru..." Danilu ništa nije bilo jasno. Onda uopće ne razgovaraš s njom. Cristiano. Poznajem je. izvaljenog na kauču poput gorile albina. razgovaraš samo s Da-nilom.. „Imam ja plan. „Pizzu. Danila." Rino.. podignu pogled. I pojaviš se s Da-nilom. „Neće ta izaći s tobom sve i da. No Četrisira nije se obazirao. kojega su sad već spopali svi njegovi tikovi. Ima. Četrisira se odvaži: „Htio bih je. Rino. Hoću je oženiti. ali ako joj se sviđa Rino.." „Govori! Što?" podbode ga Danilo." Četrisira pograbi kamen i baci ga daleko. „Ja?" „Da. o..." Pa se obrati Rinu: „Ti je pozoveš u restoran. „Da. Vi odete.. ženiti. Htio bih je pozvati na večeru.. nogu naslonjenih na praznu plinsku bocu." „Počujmo.. „Ja. Ne gnjavi. Cristiano gaje bio okitio praznim limenkama piva. kad bi otpustio spojku nije uspijevao kontrolirati gas i kombi bi se ugasio ili uza štucaj jurnuo naprijed. onda je to mozak. izvaljeni jedan preko drugoga. Bilo je vrijeme da ga bace. Obojica su mrzili dan dolaska socijalnog radnika. Događalo se to sve češće. ali njegov je otac bio uporan: „Moraš se naviknuti. ostavivši ružičaste pruge na obzoru. a tada je morao ležati u mraku. Rino je bez riječi počeo prati hrpu posuđa nagomilanog u sudoperu u protekla dva tjedna. ali jednom kad bi krenuo. vožnja je bila noćna mora. Inače je kuća bila prepuštena samoj sebi. Premda je Božić odavno prošao. I bio je uvjeren da mu ne ide loše." Cristiano je vozio. Katkad bi glavobolja potrajala cijeli dan. dok su ostala trojica. Bilo ih je posvuda. I čuo je krv kako mu pulsira u ušima. trulo povrće. treba počistiti samo tamo kuda prolazi biskup. Dnevnu sobu nije bilo teško počistiti. dok su se galebovi obru-šavali u rijeku. Na državnoj cesti." Prije nekoliko mjeseci Cristiano je počeo voziti. Čak ispod ormara i kauča. jer. Cristiano je sklonio limenke piva. to je bilo to. Kada mu je Danilo savjetovao da ode na pregled k liječniku. „Ja sam gotov!" rekao je ocu. To se događalo svake druge subote. a zatim bi je objesili u garaži. Ali uz oca koji mu se dere ravno u uho. Nakljukaju te lijekovima koji koštaju kao svetog Petra kajgana i totalno te sjebu. Zatim je brže-bolje krpom prebrisao pod. otirući rukom čelo. srebrnaste folije iz pečenjarnice. Rino je vrlo rječito izrazio svoje mišljenje po tom pitanju: „Ako postoji nešto o čemu doktori ne znaju miloga kurca. i od svakog bi i najmanjeg šuma podivljao.ceste ti voziš!" 39. pekmez od breskve prekriven bijelim pahuljama. u hodniku je još stajalo posve sasušeno drvce. Nazvali su ga "danom iskazivanja". kako je govorio Rino. Ali možda su čak i više mrzili "dan prije dana iskazivanja". Još te muči spojka. još uvijek rasturena alkoholom. hrkala. jer trebalo je srediti čitavo prizemlje. Došli su kući kad je već pao mrak. Potom je mokrom krpom prebrisao masnu plohu stola. Imao je problema s kretanjem. Cristianu se nije vozilo. u posljednje vrijeme. u tišini. dok je otac ispirao posude. budući da je bila gotovo prazna. Cristiano bi se tada morao zatvoriti u svoju sobu. glava će mi puknuti. Govorio je da mu se čini da mu se u lubanji nastanio roj pčela. volan je preuzeo Četrisira. Ne i kat. 40. prali u Danilovom stroju jednom mjesečno. Izdrkaju ti teoriju samo tako. Sunce je zašlo. a Cristiano se prihvatio pospremanja dnevne sobe. „Što ima za jelo?" . a na vrh je bio nataknuo bočicu Campari Sode. Odjeću su. tako dugo dok je bilo čistih. izvadio je iz hladnjaka ostatke sira zelenog od plijesni. U kuhinji. tako da nemaš snage ni izvaditi pimpek i popisati se. naprotiv. Samo je limenkama napunio cijelu vreću za smeće. niccold ammaniti — Upotrebljavali su tanjure i vilice sve redom. kartonske kutije za pizzu. „Pazi! Promijeni brzinu! Zar ne čuješ motor?" No tog je dana Rina boljela glava. ali osjetio je da su mu kapci teški i zaspao je na kauču a da toga nije ni bio svjestan. Gurate ljude u propast kako bi kupili auto. Pinocchio. talk show. Pa ipak. smiješnim svećenicima i specijalnim jedinicama za borbu protiv kriminala. Znaju što su prevara. A gadili su mu se imitatori i imitirani. Toliko pričaju o jednakosti. Prezirao je te jadne sroljiće koji bi otišli na televiziju i onda krenuli cmizdriti i pričati o tome kako pate jer ih je ostavila žena. Mrzio je stručnjake koji su zgrtali novac na tragedijama. Nekad je. Tako što im pokazujete nepostojeće svjetove. Mrzio je političare. najbolji komičar na svijetu. lica zategnutih prema jednom te istom kalupu.. kada je bio kod kuće. Prokušan recept. Sve ih je mrzio. umotan u karirani pokrivač. televizija je bila nešto drugo. snimljenih sa strašću. A mrzio je i licemjernu ljubaznost voditelja. Mrzio je pristavu mlađariju koja bi bila spremna ubiti samo zato da ih pripuste u taj petparački raj. Mrzio je telefonske nagradne igre. Pravo remek-djelo. bilo drukčije. Mrzio je navrat-nanos skrpane plesne točke. „Tjestenina i. . političke emisije. A tek glumci? Manfredi. Rino je mrzio voditelje obojene kose i golišave hostese. Cristiano se izvalio na kauč da gleda televiziju. ali koja sad jednakost pa jednakost? Kad je slika koju šalju slika stada pušikurčica bez mozga. Volio je tako zaspati. Sada se. Ostao bi zalijepljen za ekran cijelu noć. crni vikendi na cestama. Državna. simpatičnim karabinjerima. do te mjere da se katkada morao suspregnuti da ne uzme palicu i skrši taj jebeni televizor. Puno Zena mrzio je televiziju. napumpanih usnica. koja bi uvijek promašila. kad je i u Italiji bilo ljudi koji gladuju. Alberto Sordi. Gurate Italiju u propast. naprim-jer. A danju. Cristiano je htio pogledati Tko čeka dočeka. „i topljeni sir. i loše se osjećao kad bi vidio ljude spremne govoriti o svojim jebada-ma pred pola Italije. Iz peći se širila ugodna toplina. Toto. Dva programa. Mozaični program. svejedno je bilo smiješno). niccolb ammaniti — Sve znaju. Stavio je vodu da prokuha. Te večeri. stalno je bio na toj ležaljci i dobacivao im uvrede. siromaštvo. 41. dokumentarne. Ali najviše su mu se od svega gadile žene. Sto ste skrivili? Propovijedate laži." pogledao je što je ostalo u hladnjaku. velikan. Kurve okruglih sisa poput grejpfruta. naprotiv. i upucao vas. Bez greške. Poslije jela. Mrzio je one stotine polupoznatih zombija koji su lutali poput napuštenih mješanaca moljakajući za svoje mjesto. Mrzio je skupljanje priloga za afričku djecu. sve njih tamo. Proveo bi čitav tjedan u iščekivanju. Mrzio je svađe koje traju koliko treba da se prdne. um ubojice. Kada jedan drugome ližu dupe kao psi u parku. Rino Zena nije mogao a da ne gleda televiziju. jednog do drugoga. Mrzio je kad glume negodovanje.. genijalac. čak i sport i vremensku prognozu. Poredao bih ja vas. Mrzio je serije s dobrim policajcima. međutim. Daju se pojebati nekakvom srolji koji ima kakvu-takvu moć samo zato da odu od kuće i postanu poznate. Zaglupljujete milijune djece. Žene koje bi prešle preko leša vlastite majke za malo uspjeha." Trebalo ga je razmazati po tanjuru i na njega baciti napola ocijeđenu tjesteninu. informativne. sve promijenilo. Njegov se otac ispružio na ležaljci s pivom u jednoj ruci i drvenim štapom za mijenjanje programa u drugoj. Bilo je zgodnih stvari. emisiju u kojoj su zbijali šale (premda je vjerojatno sve bilo namješteno. Mrzio je prastare štosove komičara. Tamo je bilo dobro. Kada je on bio dijete. . Ruku uz tijelo. Požalio je što je promijenio madrac. Podigao je pogled s knjige i . odlučili su vratiti se. premda uopće nije znao kamo će. Ona su dvojica mislila da vozi na vodu. kada su došli na kopno. Kroz prozor na strani vozača provirila je ženska ruka. .. Snu ni traga. Sad mu nije ostalo novca ni za pivce. Prikazivali su dokumentarac o selidbama kitova. Na Teresinoj strani bilo je dugačko udubljenje u obliku slova S. Hoćeš da se sutra vidimo? (Naravno. Naišao je na državnoj cesti na dežurnu crpku i natočio za posljednjih deset eura. bio je tvrd i na njemu nisu ostajala ulegnuća. Voljela je morske sisavce jer." Rino uze novac. Uopće ne vjerujem.. Ispružio je ruku na stranu gdje je nekad spavala Teresa. no onda se predomislio. naprotiv. Danilo je navečer bio pravo mučenje. zatim se okrenu i shvati da Cristiano spava. Ne. Milijuni godina bačeni u vjetar radi preobrazbe u četveronošca i milijuni godina kako bi opet postali ribe. Crvene brojke na radiobudilici pokazivale su 23:17. ali nije mu se išlo u krevet. Danilo Aprea ležao je u mraku ispružen na krevetu. Ne. A i posteljina je bila čista i pomno izglačana. rekla je Rinu. a lica prema zidu. na opruge. bio je poprimio oblik njihovih tijela.. punjen vunom. dragi Carlo. Upalio je svjetlo na noćnom ormariću. s ovalnim naočalama za vid tanka plavog okvira. 42. Nema na čemu. A ispred televizora sklapale su mu se oči. Skrenuo si. Bila je hladna i ravna. Držala je novčanicu od pedeset eura i kovanicu od dva. stavio naočale na nos 1 zagledao se u telefon. Imao je na sebi zelenu pidžamu na plave točkice koja je mirisala na omekšivač. ude u svoj kombi i ode.. Smjestio se i pročitao jednu stranicu a da je nije pročitao. iz kojega je. Slušalica s mikrofonom spuštala joj se niz obraz od uha do tankih usana obojenih tamnocrvenim ružem. treba znati povući se... Dokumentarci o prirodi oduvijek su bili Teresina strast. Nikad ne bi priložili nešto za benzin. Ovaj novi. Stari. A najviše je voljela upravo one o kitovima i dupinima. Za volanom je sjedila mršava žena duge plave kose.a onda je uzeo Da Vincijev kod. Teresa mu je objasnila: „Jer kada netko pogriješi. Rino promijeni program. pročitao jedva dvadeset stranica. Danilu nije bilo jasno što je tako lijepo u toj priči. jer ona je spavala na boku. a onda nastavila u mikrofon: „Ne vjerujem.. govorila je. (U četiri?) U četiri. Navukao je jaknu i izašao iz kuće. krenuo bi se jadati zbog žene i ne bi prestao sve dok ga rakija ne bi oborila. Rino priđe. a onda. „Za pedeset eura". u dvije godine.. Vratio je crijevo na mjesto i baš se htio ukrcati u kombi." A Danilo nije shvatio govori li o njima dvoma..) Što kažeš na to da se nađemo u Rouge et Noir? Moram ti ispričati puno novosti. Mogao bi je nazvati i reći joj da je na TV-u taj dokumentarac 0 kitovima. Lica okrenutog prema stropu. izgubio si iz vida srž problema. kad je srebrni Mercedes s uključenim dugim svjetlima zakočio dva metra od njega.. Obećao sam joj. Benzin je u kombiju bio na rezervi.. baš bih nešto pojebao. toliko su se namučili da izađu iz mora. I dalje mu je tuklo u sljepoočnicama. Čuo je glas svoje žene kako mu zahvaljuje... Leđa okrenutih prema njemu. Na trenutak je razmotrio mogućnost da ode k Danilu. Još se osjećao smrad kuhane cvjetače koju je jeo prije dva dana i čiji su plavičasti ostaci plutali u loncu odloženom na plinskom štednjaku. Jedan. Četrisira ispruži ruku i na videorekorderu pritisnu gumb za brzo premotavanje naprijed. Uštipnuo se za nadlanicu. Nosila je majicu bez rukava. Ništa. a nitko se nije javljao. činilo mu se da je voda vrela.. više te neću zvati.. Uzeo je vilicu sa stola i zabio je u dlan. ali fiksni ne mogu isključiti. u gaćama pred malim televizorom. Pozdravi na brzinu. Danilo je spustio slušalicu. „Halo! Tko je to?" Teresin pospani glas. kao da joj je ponestalo snage.zapiljio se u zid. pa ću spustiti.. znam da si ti. Mrak. tko je? Jesi li to ti.. odložio ih na noćni ormarić i ugasio svjetlo." Prekinula je. „Kamo si krenula?" pitao je Ramonu. Kad mu se učinilo da je prošlo potrebno vrijeme. sve su boje naginjale prema crvenom. hoćeš li to napokon shvatiti? Ugasila sam mobitel. Šutio je. Lijepo te molim. Tu je Četrisira pritisnuo pause. A onda svi goli na stolu i ševe se. Ramona se probudila gola i izašla u dvorište. Da zazvoni još triput. bezizražajnim tonom: „Rekla sam ti da ću ja tebe zvati. Ne zovi. Što mi ti možeš ponuditi?" Bob se osmjehnu i pozva je da se ukrca. zavrnuo desni rukav kućnog ogrtača i gurnuo ruku u led i vodu. skinuo naočale. Tisuću mu se iglica zabilo u meso. Na stolu su stajali sasušen trup pileta i prazna boca Fante. uske kratke hlačice od trapera i kaubojske čizme. Ako nastaviš tako. on samo što ne dobije infarkt. izvukao je iz vjedra crvenu i sledenu ruku te je obrisao krpom. Danilo?" Suspregnuo je želju da odgovori i rukom prešao po obrazima i ustima. Autosto-pirala je i zaustavio se drvosječa Bob u kariranoj košulji.. Probudio si nas. Izvadio je iz zamrzivača desetak posuda za led. Svaki put kad nazoveš. Drvosječa Bob cijepao je drva. „Danilo. Stavio ih je pod slavinu i istresao kockice leda u vjedro. Iz iskustva je znao da je potrebno barem deset minuta. Bilo je i kitova ubojica. 43. reče zajedno s plavušom: „Kamo me sreća i put nanese. Stigla bi još pogledati posljednjih četvrt sata dokumentarca. „Halo. dva. Ramona je upravo izašla iz zatvora. Molim te. Ali ovaj bi je put nazvao zbog nečega važnog. Stisnuo je zube i pričekao.. Znaš da Piero-voj mami nije dobro. slika je bila očajne kvalitete. sklopio knjigu. Časna riječ. ." Na trenutak je zašutjela. za volanom malog kamiona. Ramona mu je otkopčala hlače i uzela mu ga u ruku. Dohvatio je slušalicu i utipkao broj zadržavajući dah. Vidio ju je barem tisuću puta. To je bila njegova omiljena scena. Položio je vjedro na stol. No nakon nekog vremena. Otišao je u kuhinju i upalio svjetlo. i tri. Kamion je stigao do kućice u šumi. Telefon je zvonio. Ništa. prestani s tim. Danilo je čuo kako teško diše. Četrisira. No onda je nastavila. u koje je zatim natočio još pet prstiju vode. Ručak s puretinom. Jutro. niccold ammaniti — Slike su jurnule ekranom. Prođi.. obješenih na strop. A i pogriješio je kad je popio sav onaj viski. Preskačući noge i limenke piva. crveni žar cigareta." Pa ga pusti unutra. pa kad je podignuo pogled i spazio tu izbrijanu životinju. prekrivenih grafitima i okruženih pošljunčanom čistinom. Ti. vratio se do televizora i pritisnuo play. Rino se ugurao u masu i došao do ruba dvorane. Jedan od njih. Vjerojatno u gužvi nije shvatio koga ima pred sobom. Nastala je gusta magla. Rino se primaknuo na tridesetak metara od pozornice. Za što je bilo krivo onih tisuću tijela naguranih u dvoranu. svirao je nekakvo sranje od izobličenih gitarskih rifova i bubnjeva. koja su se bibala poput plime. Iznutra je dopirala zaglušujuća glazba. metalce. Smrad je bio odvratan. darom žene iz Mercedesa. Znam. Tamo nije vladala takva stiska i moglo se disati. Tri seratora. uza zid. Šest hala naslonjenih jedna na drugu. a užitak poput usijanja rasprsnuo mu se točno u dnu tjemena. . Bilo je baš tako kad ti ga netko uzme u ruku. prijave i smrdljive rezance. istisnuo je osmijeh kao da pati od zatvora i promucao: „Ne. 44. zapravo udaljene točkice osvijetljene crvenim snopovima svjetla. Glava mu je pala unatrag.. Kružok Peace VVarrior bio je kožarski pogon koji je zatvoren početkom sedamdesetih godina. Usprkos alkoholu koji mu je pomutio osjetila. Ramonina ledena ruka počela je mahnito ići gore-dolje. a onda su ga zaposjeli alterna-tivci i često su ondje održavali koncerte. Iznad pozornice visjela je golema zastava u duginim bojama mira. Svjetlo reflektora. Ogavna mješavina trave. Baš tako. Prođi. držala su u rukama kutije za cipele pune novčanica. kose uvijene u debele.. A unutra je temperatura bila najmanje trideset stupnjeva i nije se moglo disati. mišićavu i bez očiju. Držeći desnu ruku u zraku.. Red Label. zaputio se prema ulazu. cigareta. glave koje se ljube. Izašao je iz kombija s bocom Johnnvja VValkera. maskirane u pankere.. Netko bi se pokušao pobuniti. čitav zid zvučnika istresao je glazbu u publiku. nije dopiralo dotamo i u polutami su se nazirali likovi koji sjede na podu. gužvala se pred klubom. Glazba je tamo bila tako glasna da nije čuo ni vlastite misli. Sjeo je. u kojoj su se automobilska svjetla pretvarala u blage zlaćane odsjaje. niccold ammaniti — Došao je do čuvara na ulazu. Iz limenih bačvi uzdizali su se plameni jezici i crn dim. Bilo je to gotovo kao da na glavi ima natpis: samo čekam da me netko raspizdi. Bend. ali kada bi ga ugledali. Rino je poput divlje životinje osjećao koliko ga se boje i to mu se ludo sviđalo. američke motoriste. spustio gaće i rukom ukočenom od hladnoće primio se za pimpek. Neki se jadnik derao iz svega grla i skakao kao da su mu ježa nagurali u guzicu. Rino je parkirao pored niza velikih motocikala.. U dnu dvorane. No te se večeri nije htio potući. znoja i vlažne žbuke... zatražio je od Puna dobrovoljni prilog za glazbenike.. S dva procijepa na mjestu očiju. Četrisira je raskrečio noge i razjapio usta. Rino je guranjem prokrčio sebi put kroz gomilu. Gomila mladarije. zanijemjeli bi i pustili ga da prođe čak i najkrupniji i najopakiji.. uz takvu glavobolju. upalih obraza i sa sunčanim naočalama. Osjetio je na koži hladne prste kako mu ga snažno stišću. grupice koje razgovaraju. Naslonio se na potporni stup. onako omamljen. osim mozga.. Uhvatio se za stup da ne padne. Ista visina. Nije se držao na nogama. Sada ju je trebao zgrabiti za zapešće i šapnuti joj na uho: "Iznenađenje! Imam te. ni ostatak nije bio za bacanje.. na drugoj strani dvorane. Noge i vrat bili su ono najbolje na njoj. Nijednom u tih dvanaest godina nije uzeo u obzir mogućnost da je ponovno vidi. U stanju u kakvom je bio ionako je bilo nemoguće išta zbari-ti. Nije više bilo njezinih stvari. Ugaslog pogleda poput lava u kavezu. Žedan sam. teško je disao i. potegnuo je još gutljaj alkohola i nastavio promatrati masu koja se bibala uzdignutih ruku. u cipelama na platformu. Ali zašto je sve otišlo k vragu? "Želim pobaciti. Ugledao je kako ispred pozornice pleše visoka i mršava djevojka kratke plave kose.. . To je ona. Medu onima koji su se gurali ispred stola s pićem bila je i plavuša. Premlada sam. Njemu nasuprot. Bila je na samo nekoliko metara od njega.. nalazio se dugačak stol za kojim su prodavali pivo i mineralnu vodu. Što ona ovdje radi?! Poludjela je. Irine nije bilo. probijajući se laktovima. ako se ne makne. morao se nasloniti na stup. niccolb ammaniti — Rino je prepoznao to mršavo manekensko tijelo. Bila je to ona. Sada je bio bliže ženi. Ista kosa." "Samo probaj i ubit ću te. Iste kretnje. Onako dugokosi. A nema ničega goreg nego kad si loša kopija nečega lošeg.. Sada je vidio bend. Jednog se jutra probudio još pripit. Krenuo je pognute glave kroz gomilu prema plavokosoj glavi na drugoj strani dvorane. Samo što mu se činilo nemogućim pothvatom prijeći preko tog ljudskog saga. Otišla je. kao da ga je netko tresnuo po licu. Irina! Nije moguće. A obuzela ga je takva tuga da bi zacmizdrio kao pravi sroljo. Cristiano je plakao u kolijevci. Sad ju je bolje vidio. / što sad ona radi ovdje? Hoće odvesti Cristiana. Izgleda kao Irina. zabolio želudac. Brada mu se odbila o prsa. I učinilo mu se da se sjeća čak i te bijele haljine koja joj je padala niz tijelo poput crijeva i otkrivala gola leda. Imao je još novca u džepu. Zašto bi inače došla? Čvor mu je stezao i zatvorio dušnik. Koliko ju je volio! Sjećao se da bi ga. Ovo je loše krenulo. Alkoholne su pare izašle iz njega kad je podrignuo." I onda njegova ruka. koja postaje šaka. bili su loša kopija jedne američke heavy-metal grupe. potegnuo iz boce i zažmirio. Pa ipak.. Malih grudi i nogu da otki-neš. Irina je bila visoka i vrlo mršava. Srce mu se rasprsnulo u prsima kao da je vidio sablast. Rekao sam joj da ću je ubiti ako se vrati. Vidio je dugačku kosu i koščata ramena. Nije mogao povjerovati.." I onda je odvući van. bila je to ona. Rino. kada je ne bi vidio više od pola dana. A.. Nije ni mrvicu ostarjela. lica premazanih puderom. taj vrat. Ja želim živjeti. Rino otvori oči. Sve se oko njega ljuljalo. oduševljena onim sranjem od glazbe. Dosta! Odohja. . jezik nabrekao kao da ga je ubola osa i čudovišnu glavobolju. Sjela je na stolac ras-krečenih nogu i zraka sunca.bio je to netko drugi.. Kao da je.. U kurac! . ništa se nije vidjelo. To nije bila ona. Nije znao zašto. Srce mu je počelo lupati luđačkim ritmom.. ova soba više nema zidove. Na nekom lokalnom kanalu naišao je na Antonellu. Nije znao ime pjevačice ni naslov pjesme. A pjevala je tako obično. Ugasio je televizor i otišao na kat spavati. a onda joj je rekao da mora snimiti cijeli album i tako se proslavila." Na radiju je Cristiano jednom čuo neku Francuskinju koja je tu pjesmu pjevala glasom tako nježnim i smirenim da bi ti došlo da zaplačeš.. gaćice će skinuti u zoru. Cristiano se probudio pred televizorom. Zatim je otvorio slavinu i napio se vode. Kao da je. U ušima mu je bio astmatičan glas s TV-a koji je ponavljao: „Hajde. koja se skidala i razgovarala telefonom kreveljeći se kao luda. Otišao je u Disco Boom kupiti CD. shvatio je da je to bio samo san i da je završio. Možda bi ga mogao izdrkati. stabla u beskraj. A bila bi to prevelika blamaža. Trebalo joj je barem deset minuta da odluči skinuti grudnjak. kao da je kod kuće i svom djetetu pjeva uspavanku. Prošla gaje volja za drkanjem. Izašao je. 46.. A medu nogama tanku prugu svijetlih malja. starog... Muž ju je kri-šom snimio. Što radiš? Što čekaš? Nazovi me. Ispružio je ruku tražeći prekidač i dodirnuo tijelo ispruženo pored njega. Rino osjeti nešto čudo. Na nogama je imala crne cipele na špic. Vidio ju je kako sjedi na njegovom krevetu s gitarom u rukama i pjeva mu neku pjesmu. Hvatajući zrak. Prema memljivom smradu cigareta i vlažnog tapisona shvatio je da je u svojoj sobi i da leži na madracu. a koja je išla "kad si ovdje sa mnom. Rino Zena probudio se u mraku mašući rukama. Padao je iz aviona. Zamislio je da riđokosa ulazi u dnevnu sobu. uza sve one brojeve i natpise. blijedu riđokosu s orlom istetoviranim na ramenu. U sobi je bio mrak. Nazovi me. Kosa joj je bila ravna i plava.. nego stabla.. Popisao se u sudoper u kuhinji... Nemoj biti tako sramežljiv. a sličila je na jednu iz Sasvim posebne obitelji na drugom programu Raia." U podlozi toga glasa. Vratio se u dnevnu sobu. Nazovi me. nešto tako slično razočaranju. ponovno sjeo ispred televizora i počeo mijenjati programe služeći se štapom metle. Možda je i bilo baš tako.. Eros Ramazzotti pjevao je "još sam zaglibio s tobom". nazovi me. osvijetlila joj je razjapljenu pičku kao morsku školjku. Ako tako nastavi. kojemu nije znao ime. ništa. Ispružio je ruku i tog je trena Irina okrenula glavu i. bilo ga je sram pitati je li to čuo. Isprva je pomislio da je Cristiano. 45. kad si ovdje pored mene. a onda su pustili pretužnu pjesmu nekog poznatog. Nije bilo kombija... Nosila je usku plavu majicu koja joj je sezala iznad pupka. A osim toga. U ustima je osjećao užegli okus viskija... da otpjeva "kad si ovdje sa mnom". A ona mu je smireno govorila o zadaćama. Neki je tip nožem rezao limenku Coca-Cole. Do prije nekoliko godina dopuštao mu je da spava s njim kad je ružno . visokih potpetica. Cristiano usta i prođe pored prozora.. Ispod je bila crna asfaltirana čistina. ali ta ga je pjesma podsjećala na mamu. koja je prodirala kroz prozor. ali kad se našao pred prodavačem. a ispod je bila gola. zavitlao ju je kao vreću krumpira. zakoračio prema njoj. ispustila pištolj i naposljetku je uspjela pobjeći. „Glupačo! Prazan je. Poševio ju je. kad je uz madrac. Imala je sićušne ubode sa zgrušanom krvlju. spazio je plavušu s koncerta.. Ona se skvrčila cvileći. Zamahnuo je desnom rukom i raširio prste. Sada kad ju je bolje promotrio. kad mu je netko upao u sobu vrišteći. Ova je imala duži i tanji nos i isturenu bradu. povukao s madraca i onda joj zavukao ruku medu guzove kao da prstima hoće ući u nju. Upalio je svjetlo i kad je napokon uspio otvoriti oči. Mrak. spazio špricu s iglom i kompletnim instrumentarijem savršenog narkića. nego se odbila o vrata ormara pa o zid. a uokolo je koža bila ljubičasta. velikih poput kovanice od pedeset centa. a Cristiano u drugoj sobi. Ali liceje bilo drukčije. Spavala je — kako Bog zapouijeda raširenih ruku. Utrnuo je. Pogodio ju je u rame. kao da se uspjela usredotočiti na to gdje se nalazi: zastava s kukastim križem na zidu. Bila je gola. A tu se urokala. Rino promotri djevojčine ruke. u kutu sobe. uske bokove i lijep vrat. Rino je stajao gol i bijesan poput demona. ali narkićka je hitro zgrabila oružje. Onu koju je zamijenio s Irinom. primila ga objema rukama i povukla se u jedan kut.sanjao. Cristiana Zenu probudili su mahniti ženski krikovi. Časna riječ. Prigušio je urlik i počeo poskakivati držeći se za stopalo. prestravljena. niccold ammaniti — „Isuse!" dreknula je pribravši se. a ona ispod. Rino je dohvatio staklenu pepeljaru punu čikova i zavitlao je prema njoj kao da je frizbi.. s plavušine strane. „Jebeni nacistu. Rino je htio ustati da se ode popisati. Međutim. Usrana drogerašica. Zatim. On gore. odvratni kurvin sine! Ubit ću te. i da je shvatio da to nije ona. „Ne prilazi. zatim je kleknula i četveronoške počela vrludati sobom. Imala je istu mliječnu put. ali nagazio je na špricu i igla mu se zabola u taban. iz kojega su provirivale dvije malene sise tamnih bradavica. više ničega. Sjećao se da je prešao dvoranu. govno jedno! Drogirala si se u mojoj kući!" Rino ju je nogom udario u guzicu tako da su joj noge poletjele u zrak." Rino odmahnu glavom. viknuti. Držao ju je za kosu. „Odlazi. Nije uspio dovršiti misao. iskolačenih očiju. na koncert. Očito ju je poveo k sebi. Ali kako je dospjela ovamo? Rino se u mislima pokušao vratiti unatrag. shvatio je da ne sliči na Iri-nu. 47. Narkićka se zgrčila prema naprijed. Razjapljenih usta. njuškom zaorala po tepiso-nu i našla se s nosom na dva centimetra od pištolja koji je ležao na podu. ubit ću te. jurnuo je da joj ga uzme ispred nosa. bilo što. . taj tetovirani psihopat koji je hoće ubiti. Djevojka je iskoristila situaciju i jurnula ravno prema vratima sobe. Rino ju je zgrabio za vrat. dugačke noge. Poslije. I imala je valjda najviše dvadeset pet godina. Opipao si je pimpek. izuzme li se spušten grudnjak. siguran da je to Irina. dok je drugu ispružila naprijed u pokušaju da se zaštiti. mrtav si!" I zapuca u njega. Jednu je ruku obavila oko vrata. Tata jebe nekakvu svoju dro. dok sam ja spavao. Mutna mu je slika potresla um. a ona je u čudu razjapila usta i nije imala vremena ni probuditi se." Teško je disa-la. da bi završila na podu. Što se dogodilo? Nije bio Božić. Subota 48. pomisli Cristiano i uhvati se za glavu. „Što je bilo?" Rino se primaknuo krevetu. Prestravljena gola žena udarala je nasumce o zidove poput lastavice koja je zabunom uletjela kroz prozor. izbačena nogom u dupe. Međutim. A iz pećnice je dopirala ugodna toplina. Svaki put kad bi ga vidio ulickanog kao da ide na vjenčanje." Pa ode u svoju sobu. „Obavljeno. od straha da će zaprljati košulju. Kravata. . Spavaj. „Gle ovo!" Otac mu je pokazivao kuhinjsku radnu plohu presvučenu ultrapasom. Kupio ga je na sniženju na benzinskoj crpki uz autocestu jer je na omotu pisalo da je glazba posebno osmišljena za vježbanje joge ili opuštanje nakon naporna radnog dana. a od bijesa mu je podrhtavala vilica. Sendvič s mortadelom i svježim sirom bio je. Cristianu je bilo smiješno. Sad će je ubiti. Umjesto očiju imao je dva procijepa. „Rano sam se probudio i skoknuo do trgovine. ali piskutavi i kreštavi glasovi tih ribetina uopće ga nisu opuštali." Cristianu nije trebalo dvaput reći. zajedno s kostima. trbuh mu se bučno oglasio. a na tanjuru pozamašan komad svježeg sira i kruh. Na televiziji se vrtio MTV. Obična drolja. Oko jedan doći će Trecca. 49. „Nestani. Na samu pomisao. U zraku se osjećao miris kave. Spo-taknula se i ispružila u hodniku koliko je duga i široka. ali bojala se proći pored njega. Rino je gol ušao u sobu. Na koncu. odvažila se. Svjetloplava košulja. Niske cipele na vezanje. Izgledao je kao lutka u iz- niccold ammaniti —¦ logu. uživajući u svakom zalogaju. Laku noć. Beppe Trecca vozio je svoju Pumu ulicama Varrana i slušao CD sa zvukovima glasanja dupina izmiksanih s klavirskim tonovima. a u drugoj crne špičaste čizme. Subotom nije bilo nastave i moglo se spavati dokasna. ako se Cristiana pita. najbolji sendvič na svijetu (a odmah iza njega s mocarelom i pršutom) i nije bilo ničega slasnijeg nego pojesti ga ujutro uz bijelu kavu. a ni njegov rođendan. Cristiano ju je čuo kako se strmoglavila niza stube i zalupila vratima. Rino je bio u kuhinji i već je bio spreman za posjet socijalnog radnika. Modre hlače. Progutao bi cijelo pile. Odjenuo se i sišao." Cristiano se sklupčao ispod pokrivača. stežući odjeću u rukama. Protrljao je oči i zijevajući pogledao kroz prozor. U jednoj je ruci držao ženinu odjeću i torbicu. Upalio je svjetlo. Mogao bi zamoliti Četrisira da ode s njim. A Rino držeći sendvič daleko. I Cristiano je vrisnuo. Bilo je jedanaest i pol kada je Cristiano Zena provirio glavom ispod pokrivača. Jedi. Ta se više neće vratiti. Ondje je stajao masni papir i na njemu desetak kriški mortadele. Poslijepodne bi volio otići do autosalona i pogledati motore. Bilo je jedva vremena da se opere i nešto pojede." Žena je skupila odjeću i htjela je pobjeći. Njegov je otac prišao prozoru. Rino joj je bacio odjeću u lice. No morao se zadovoljiti kruhom i pekmezom. a nasmijalo ga je kad je zamislio onu siroticu koja je gola izašla iz kuće. Bio je gladan kao vuk. Najeli su se u tišini. govno jedno. Potrčala je prema vratima i zaradila od Rina udarac nogom u guzicu. „Ništa. Osmišljavanje važnog projekta. a kako je već bio suhonjave građe. bijelu košulju i prugastu kravatu. rođen je u Aricci. A iznad svega. otvorio je aktovku. jer je posve izgubio glavu za tom ženom. poštenje. Nosio je plavo odijelo. činila ga je bezbrižnim. Izgledao je kao rakun. Ipak. Treccu je to uvjerilo da u svom poslu ne smije imati skrbnički. prijateljstvo. genijalnog američkog poslovnog čovjeka koji je dugo proučavao Evanđelja u nastojanju da shvati kako je Krist.posebno nakon probdjevene noći. nego menadžerski pristup. pa se u skladu s time oblačio kao menadžer. Možda. namjestivši glas. zaustavio se pred semaforom i. nije on kriv što se u otužnom svijetu volontarijata Ida. Krenuo je i. izvanredan menadžer. . Beppea su u kući Lo Vino prihvatili kao prijatelja. njihovoj djeci. Micheleu i Dariji. Ida ga nije smjela vidjeti u takvom stanju. i možda bi je trebao kupiti. Upoznali su se preko Maria. Osvrnuo se oko sebe i nagnuo bocu. Otkrio je radosti obiteljskog života. Tako se oblačio otkako je pročitao knjigu naslovljenu Isus kao menadžer. Bio je to esej nekog Boba Brinera. Kada se doselio iz Ariccie. dvadeset sedam godina. Nije točno znao kakve ima veze s temom seminara. ta mu je žena pokazivala najljepše strane života. otpio gudjaj i vratio je u torbu. a preselio se u Varrano nakon što je na natječaju dobio posao socijalnog radnika. Imao je i par žutih naramenica. Bep-pe nije bio siguran da se još uvijek može zvati njegovim prijateljem. Zaljubio se u njegovu ženu. sve su to bile pobjedonosne strategije koje su od njega učinile najvećeg poduzetnika svih vremena. gradiču na području rimskih Kaštela. No to nije bio pravi izraz. nekakvu kremu da ih sakriju. Uz Idu se dobro osjećao. koje su mu pridržavale preširoke hlače. niccold ammaniti — Skinuo je sunčane naočale i u retrovizoru promotrio svoje podočnjake. ravnatelja Doma zdravlja u Varranu i možda najboljeg prijatelja Beppea Trecce. Premda je bio siguran da neće doći poslijepodne na okrugli stol. u depresiji i nimalo motiviran. osim što je sin Gospodina Našega. postao je gotovo poput strica. Znao je da žene stavljaju nešto. Ugasio je autoradio. koji su se odupirali i najjačim gelovima. Prošloga je ljeta čak otišao s njima na godišnji u planine. Unutra je bila boca Ballanti-ne'sa. isticala poput rajske ptice u kokošinjcu koji je poharala ptičja gripa. Na glavi mu je rasla kugla plavičastih uvojaka. Beppe Trecca imao je trideset pet godina. izrecitirao: „Neki ljudi vide stvari kakve jesu i kažu: "Zašto?" Ja sanjam stvari koje nikada nisu postojale i kažem: "Zašto ne?"" Ta rečenica Georgea Bernarda Shawa koju je pronašao u Velikoj zbirci aforizama bila je savršen uvod za okrugli stol o "Mladima kao pokretačima promjena u društvu" koji je tog poslijepod-neva organizirao za volontere iz župe. Bilo je dana kada se nisu prestajali smijati. On je vjerovao u vrijednosti kao što su odanost. ali dobro mu je zvučala. s te dvije kile manje sa-sušio se i zašiljio kao morski konjic. izbor suradnika (dvanaest apostola). Posljednjih je dana smršavio. To mu nije bilo slično. Sve je počelo bezazlenim prijateljstvom. A tamo je otkrio Idinu dušu. jer nakon onoga što je učinio tom nesretniku. odbijanje svakog oblika korupcije i dobri odnosi s narodom Palestine. nakon onoga što se dogodilo medu njima. dok je čekao zeleno. Bio je visok metar i sedamdeset. večernjeg kartanja uz čašu vina. Ida Montanari bila je žena Maria Lo Vina. Točno? U pet i četrdeset tri tog jutra poslao joj je poruku na mobitel. Proklinjao je samoga sebe jer se tako ponio. Prestao je spavati." Ida je pogledala na sat i nasmiješila se. kao nikad prije u životu. no odjednom se naslonila i usput stavila ruku na nekoliko centimetara od njegovog bedra.. Da doista to nije htjela. S druge.. Posramljeno se osmjehnuo. Vratio mu se čak ko-litis s grčevima.. Bio je to bol. A za to je vrijeme Beppe neutješno patio. Bilo je tako. Da je zamoli za pomoć. Htio bih ti ga pokazati. trpio je u tišini. niccold ammaniti — Okrenuo se i. Bog i Sotona osobno nisu urotili protiv njega. sve dok nije osjetio zglobove njezine šake kako se taru o tkaninu hlača. jedno pored drugoga. Posebno u crijevima. Shvatio je da je od samoga sebe skrivao strast prema Idi kao da je kakva spolna bolest. Sve dok se. „Uz" šaka „film" šaka „o" šaka „malim Afrikancima. Nije ništa. bez nekog određenog razloga. Te večeri. da će njegov organizam postati imun na taj sotonski virus. jer su ga dva dečka na skuteru pored njega zbunjeno gledala. „Ida." Beppe Trecca. djeca trbuha nadutih od gladi i dizente-rije. Sutradan se nije pojavila u župi. otprilike tri dana prije. prihvatili. a počeo piti. Kratak i prolazan. sam. na sofi od skaja. koji inače nikada nije radio. zaboravivši sve večeri kada su ga nahranili. Stvarno vrijedi to vidjeti. No Ida se zatim odmaknula. koji petnaest godina nije mrdao iz župe. Beppe je još na usnama osjećao utisnute njezine usne. A on. ali postojano poput korijenja divlje smokve. imam zanimljiv film o volonterskom radu u Etiopiji. O tom nije bilo diskusije. Zaboravivši na Maria Lo Vina. ne bi li zaboravio. Zašto ne?" „Prokleta bakica!" I Beppe skrenu na državnu cestu uz škripu guma. tko zna zašto. i dalje zapiljen u televizor. kao brata. Barem isprva. ali i dalje je sam sebi govorio da su im se jezici dodirnuli. ne bi mu dopustila da joj gurne jezik u usta. funkcionirao je savršeno i projekcija je počela. „Mario je s djecom na večeri kod bake Eve. Sram te bilo!" Morao je prestati.. Ona je njega zamolila da joj pomogne koordinirati župnu volontersku grupu. A ona? Što je ona učinila? Pustila je da je ljubi. S jedne strane njih dvoje. koji je ovladao njegovim jezikom i njegovom čeljusti i progovorio umjesto njega. u mraku. zbunjen. bio je vani na pizzi s klubom liječenih alkoholičara. I tu se umiješao Nečastivi. ugostili kao prijatelja. Ona je sjedila čedno prekriženih nogu i skrštenih ruku. pa i više. Samo brige. To je bilo istina kao što je istina da se rodio u Aricci. spustio prozor i rekao: „Dečki. Palo mu je na pamet da se izjada svojoj sestrični Luisi. neprimjetno. s odrješitošću islamskog kamikaze. poljubio ju je.. Okus žva-kaće sa ksilitolom. Uglavnom. Tekst koji je smišljao čitavu noć glasio je: .. Beppe je ubacio kasetu u videorekorder. Čini mi se da ondje dolje sjajno rade. Nemoguće. odgurnula ga i sva zajapurena rekla: „Jesi li ti poludio?! Što to radiš?!" I onda je pobjegla. Brige. bez utjehe prijateljskoga glasa.. polako je. ali ipak neosporan dodir s mekim i žitkim jezikom. I tako. ali te večeri. lagano raširio noge.. sve je bilo u najboljem redu. Nije mu to uspjelo. gnjevna poput domine iz šund-romana. Ali previše se sramio. Čak i otac Marcello. stojeći pred semaforom. počeo se šakom udarati po čelu. nadajući se da će ta bolest proći sama od sebe. otkazan je sastanak sa siromašnima i Beppe se zatekao sam s Idom u informatičkoj dvorani. a ni dan poslije. na nevinu dječicu Michelea i Dariu. „Izvrsno! Izvrsno! Znači. kao da nešto skriva. „Rino. Socijalni radnik zaustavio se pred kućom Rina Zene. stavio aktovku u krilo i sav sretan protrljao ruke. Ali sada dosta. Dva dana prije sreo ga je na korzu. Bio je uzbuđen. rekao je sebi dok je skakutao između lokvi kako ne bi uprljao cipele. Ona. Kakav je nadljudski napor morao uložiti da ne prasne." Cristiana je uvijek šokiralo kako njegov otac uspijeva ostati staložen tijekom Treccinih posjeta. A znaš li zašto. I Rino je bacio kocke i podrugljivo se osmjehnuo. što? bilo je predivno. A sad je izvukao taj upitnik. svaki put kad ih je dolazio posjetiti. Uz ikonu u obliku kuverte pisalo je ida. jeste li vidjeli kakvo odvratno vrijeme? Onda. međutim. mobitel mu je dvaput zavibrirao. „Ljudi. zato posve iskreno . da ga ne pograbi za kravatu i glavom mu razbije njušku. ozbiljno razmatram mogućnost da te uključim u seminar koji držim o štetnim posljedicama alkoholizma u društvu. 50. izašao iz Pume. osobni problemi ne smiju utjecati na posao. jer bi vidio da je poplavio u licu. pritisnuo tipku i otvorio oči. naravno. upriličili bi tu predstavu. kao da su mu na srce prislonili elektrode uređaja za reanimaciju. Zgodno je obrtati sav taj novac. „Pano. Treccino je tijelo protresao udar. hoćeš da se sutra vidimo? ti organiziraj. Pobjeđujem". Zažmirio je. oprosti mi. Nakon nekog vremena. • I to je bilo sve. baš volite Monopoli?" Otkako im je Beppe predbacio da se ne igraju dovoljno zajedno (igra potiče izgradnju bliskog odnosa punog povjerenja između oca i sina). slušaj me. Ukočio se i izvukao mobitel iz džepa zadržavajući dah. svidjelo joj se! Stisnuo je zube. Taj je samo tražio priliku da ga strpa u dom. # Kakva drolja! Znači. čak i od samoga sebe. rado bi ga bacio pod kotače automobila. i tada je morao smisliti nešto da se riješi socijalnog radnika. Cristiano bi se zabrinuo. Činilo se da nešto snuje. imam ovdje jedan upitnik i volio bih da ga ispuniš. „Kod alkohola je tragedija u tome što onaj tko ima problema s tim društvenim zlom to neće priznati. Jasno. kao da nije spavao. a Trecca ga je jedva pozdravio. i baš kad je htio pozvoniti. spustio se u polučučanj. što mi pričate?" Beppe Trecca sjeo je pored Rina. strašno. Bio je čudan." „Što je to?" sumnjičavo će Rino. To pridonosi negiranju problema. premda se činilo da je od prošlog posjeta smršavio.. podignuo stisnute šake i rekao: „Ideš!!!" A onda je pozvonio. a oči su mu bile upale i s tamnim podočnjacima. Alkoholičar posve spontano laže i učinit će sve kako bi to sakrio. odgovori Cristiano bacajući kocke i promatrajući ga. kao da je bio bolestan. uzeo aktovku. radnim i društvenim odnosima. I kakve negativne posljedice ta navika može ostaviti na obiteljskim. Beppe je otvorio aktovku i izvukao nekakve papire.. Jednostavno. da duboko diše i steže rub stola kao da ga hoće slomiti. I odvoji od oca. ali svejedno bi zalijepio na usne lažan smiješak i odgovarao uglađeno poput lorda. „Sve je u redu. „Da. Socijalni radnik nasmiješio se. Rino? Zbog ljage koju za sobom povlače problemi povezani sa zloporabom alkoholnih pića." Cristiano je postao nervozan. Mrzio ga je. nije odgovorila. Nema potrebe da ti ponavljam kakve ozbiljne štete alkohol nanosi tvom organizmu. Bio je neprepoznatljiv. Poslijepodne je Cristiano Zena sjeo na autobus i priuštio sebi izlazak.. odgovoriše Cristiano i Rino. Beppe Trecca zaključao se u kupaonicu i umio lice. S istoka je puhao hladan vjetar i čempresi zasađeni između dva traka državne ceste svi su se svinuli na istu stranu. tamne poput zrelih višanja. zbog kojih je sličila na Meg Ryan. Socijalni radnik zatvorio se u kupaonicu. Rino je slijedio njegov primjer. Pogledao se u zrcalo i odmahnuo glavom. „Ljudi. „Staje njemu? Jesi ga vidio? Slistio je čašu viskija. „Ovo je posljednja čaša žestokog pića koju ćeš popiti do našeg idućeg susreta. zastupništava. mogli sastati. Trebalo im je neko posebno mjesto. Između neba i zemlje ostala je još samo tanka pruga boje lososovog mesa. Vjerojatno je bio u crkvi. donesi dvije čaše.. Nije imao planova." 51. Preblijed sam. Razgovarao je sa Ženama a da uopće nije bio svjestan što govori. odgovori Rino kao regrut. a u džepu je imao ukupno tri eura. dovraga. outleta. pa ih obrisa rukom. Naravno! Kamp-kućica sestričninog muža. Zatim popravi kravatu. Prejeftino." prošapta Rino." Otvorio je aktovku i izvadio iz nje po-lupraznu bocu Ballantine'sa. bilo je tek četiri. šarenih žaruljica..U redu". romantično.." Trecca iskrivi usta. lamatali su kao nenategnuta jedra... na ono V između grudi koje je stalno provirivalo iz njezinih haljina i na srneće oči. Jasno?" . možda bih se trebao kvarcati. obješeni ispod pješačkog mosta. odahnuvši. veleproda je i maloproda je. Uspijevao je misliti samo na Idine usne. A iznad svega. ali nije bilo govora o tome da subotu provede kod kuće. Već je htio poslati poruku. „Staja znam. Prerizično..." Cristiano otrča u kuhinju i vrati se s dvije čaše. ali mrak se već spuštao na ravnicu. pred tvojim sinom. „Aaahhh. Štoviše. Pred Cristianom prostirao se kilometar i pol trgovina. molim te. autopraonica sa samoposlugom." Beppe u jednu čašu natoči dva prsta i pruži je Rinu. danas bismo nešto trebali učiniti. Cristiano slegnu ramenima. da ga pita hoće li s njim pogledati motore. Simboličnu gestu. mogu li na trenutak u WC?" „Naravno".. Odjednom je doživio prosvjetljenje. Poslije ručka pokušao je nazvati Četrisira. svjetlećih natpisa koji su . na to gdje bi se. • 52. ali mobitel je kao i obično bio isključen. Kada su se vrata autobusa otvorila brekćući i Cristiano se spustio na pločnik. A ni u hotelu. kad se predomislio i drhtavih ruku dodao: volim te. Socijalni radnik podignu čašu visoko u zrak i sve iskapi u jednom gutljaju. ne moraš to skrivati od mene. „Hvala. „Cristiano.ispuni taj upitnik. Kod njega nisu mogli. Izvadio je mobitel i brzo napisao: savršeno! vidimo se sutra oko 22 u kampu bahami. I dugački reklamni transparenti. Znam da mnogo piješ. Dobro? To je obećanje. zatim drugu napuni dopola i ostavi je za sebe. privezan za Tekkenov motor. a zimi parkirale svoje mopede. za lijepih dana. Pričalo se da su pola metra viši od zvonika katedrale na Trgu svetog Marka u Veneciji. Nije bilo samo knjižare. stari kipar Callisto Arabuia postavio je svoje posljednje djelo. ali taj je kurvin sin imao stvarno dobru pilu. S podzemnom garažom u koju stane do tri tisuće vozila. poštu.pulsirali u ritmu popusta i rasprodaja. Čovjek je ondje mogao pronaći što god mu srce želi: ispostavu banke Monte dei Paschi. uzdizale su se velebne zidine trgovačkog centra Četiri dimnjaka. Glazba je. Promijenio mu je kotače i montirao one za utrke. u čast mjeseca rasprodaja. jer bio je prvi dan dugog mjeseca rasprodaja. prodavaonice odjeće i obuće. Trgovački je centar bio golemo zdanje pravokutnog tlocrta. a bujica ljudi zakrčila je ulaze. tereta-nu. modro i bez prozora. Cristiano se zaputio prema trgovačkom centru. U Četiri dimnjaka dolazilo se izdaleka. staklena kocka Mediastorea. pored McDonald'sa. igraonicu za djecu. iza zgrade Katedrale obuće. Bio je to najveći trgovački centar u krugu od stotinjak kilometara. Malo dalje. pet shop. Prema zamisli arhitekta. tri frizerska salona. Nepregledna je kolona vozila čekala pred automatskim rampama parkirališta. Posvuda oko zdanja prostirala se asfaltirana čistina posuta tisućama automobila. mame s djecom zabun-danom poput astronauta. na tri kata i dva polukata. između oblaka dima koje su ispuštali ulični prodavači kobasica i odojka. a s druge strane ceste veliko zastupništvo Opel-General Motorsa. Ostatak prostora zapremale su trgovine. Bilo mu je mrsko priznati. U sredini kružnog toka. medicinski laboratorij i solarij. enoteku. irski pub. četiri picerije. Na jednom dijelu parkirališta čak su postavili malen lunapark s autićima i streljanom. golem brončani kip u obliku kuglofa koji se vrtio oko svoje osi i u bazenčić štrcao tanke mlazove vode. kilometrima daleko. Sto tisuća kvadratnih metara. Četiri tornja na uglovima zdanja vidjeli su se. autobusi su rigali izletničke povorke penzionera. lokal s videoigrama. to je trebala biti nadrealna verzija Španjolskog trga u Rimu. Nalazila se tamo i džamija. gdje su se s državnom spajale još dvije dugačke i ravne ceste. s redovima novih automobila i velikim dvorištem punim rabljenih vozila i transparenata s reklamama za posebne pogodnosti. Za jedan euro moglo se dizalom popeti na vrh tornja broj dva. veće od avionskog hangara. dopirala iz razglasa na ulaznim vratima. Srce mu je ubrzalo. Scarabeo s naljepnicom-smješkom bio je tamo. Obitelji su izlazile s kolicima prekrcanim stvarima. Vladala je strašna gužva. Promotrio je motocikl. kineski restoran. Cristiano je prešao preko parkirališta. glasna i izobličena. U sredini prvoga kata nalazila se neka vrsta ovalnoga trga s fontanom u obliku čamca i mramornim stubama koje vode na drugi kat. Zatim parkiralište kina Multiplex. sagrađeno sredinom devedesetih. prodajna mjesta Vodafonea i Tima. Cristiano je bacio pogled iza niza kontejnera gdje su Fabiana Ponticelli i Esmeralda Guerra ljeti obično stajale sa svojim društvom. Toga dana. gdje su cijene bile vrlo povoljne i mogao si odnijeti kući sanduk piva za manje od deset eura. bande tinejdžera vozikale su se na mopedima između automobila. Cijelo je prizemlje zauzimao hiper-market Coral Reef. pogrbljen kako bi se zaštitio od ledenog vjetra. Slijeva. kojima je ravnica bila posuta kao da je oboljela od šarlaha. tako da može krivudati cestom između . navrh tornjeva postavili su žuto-plave balone s natpisom: u četiri dimnjaka uvijek ćete dobro proći. A odozgo se vidjela rijeka Forgese kako vijuga prema moru i svaki i najmanji zaselak i mjestašce. ljudi su se svađali oko parkirnog mjesta. Kamere. ne bih izgubio ništa. Ali to nije predstavljalo problem. konobari bi udarili o zvono. A svaki put kad bi netko dao napojnicu. Pratio ih je nastojeći da ga ne primijete i pazeći da ih ni na trenutak ne izgubi iz vida. veste i majice. Od Danila ni traga. Gurala su ga ramena. Tekkenov je otac bio krupna riba u Biolumexu. Kao i uvijek. Vjerojatno ga jedini u cijeloj školi još nije imao. Na tri plazmatska ekrana vrtjeli su se prijenosi hrvačkih mečeva. „Zar nisi ponosan jer si drukčiji od drugih?" Tako mu je odgovorio otac kad mu je svratio pozornost na tu činjenicu. Cristiano je izašao i za ona tri eura koje je imao u džepu kupio komad pizze sa salamom i gljivama. Cristiano je zastao ispred Mobilanda. Nisam ponosan. Izbjegao ju je za dlaku. Zatim se osokolio rekavši samome sebi da su velikani uvijek morali sami prokrčiti sebi put kroz sranja. pa je odmalena udovoljavao svakom njegovom hiru. Jedva osvijetljeni prigušenim svjetlima.drugih vozila. bio je zaglušen našminkanim usnama koje su mu urlale u bubnjiče. Po kog je vraga došao u tu gužvu? Došao je do puba Električni medvjed i navirio se unutra da vidi je li kojim slučajem Danilo tamo. . Recimo da se dogodi potres i da sve izgubi. Cristiano nije uspio suspregnuti zavist koja mu je pržila utrobu. Pogledaj Eminema ili Hitlera ili Christiana Vierija. Kao da ih je zaposjeo kakav glupavi demon. Čuo je Esmeraldu kako govori: „Ovuda! Ovuda!" Dva šarena vražićka koji jurcaju kroz gomilu uz radosnu vrisku. Tekken ništa ne bi znao. Oko tipa koji je nekakvom plastičnom spravom rezao mrkve i tikvice skupilo se mnoštvo ljudi. No onda je rekao sebi da se tatini sinovi rađaju sa svime kao na pladnju. pa su se ona i Esmeralda uz hihot sjurile unutra držeći se za ruke. promotrile zidove i strop. Cristiano nije shvaćao. Zasipali su ih silnim uvredama. Fabiana je odjednom pokazala prstom na trgovinu odjećom. tvornici žarulja kod San Rocca. jedva bi ih pogledale i onda zgužvane u loptu nagurale medu uredno složenu odjeću. Odlučio je napraviti jedan brzi krug i ne zaustavljati se pred izlozima. stolovi su bili okruženi tamnim likovima. Priključio se bujici koja je ulazila u trgovački centar. prodavaonice mobilnih telefona. „Ne. Koliko je samo želio imati mobitel. No ondje se kratko zadržao. a kad postane zajebano. ali onda ga je prosvijetlilo. Ja. Dok ga je mnoštvo koje se zbijeno kretalo galerijom B nosilo sa sobom. Tko zna koliko je potrošio da ga frizira. Hoču i ja mobitel. Cristiano je prišao izlogu." Prošao je pored prodavaonice informatičke opreme koja je reklamirala svoje prepovoljne ponude za monitore i kompjutore s popustom. zaslijepljen obojenom kosom. obavljen oblacima parfema i losiona poslije brijanja. ali one to nisu ni čule. Glazba je bila zaglušujuća. trbusi. pao bi u očaj jer je sirotinja i objesio bi se na prvo stablo na koje naiđe. No svako toliko zastale bi. malo je nedostajalo da se zabije u Fabianu Ponticelli. cmizdre kao curice. naprotiv. Skidale su s polica suknje. Primile bi se za ruku i gurnule svakoga tko bi se ispriječio pred njima. Sa strane su stajali redovi djevojaka u minicama i jaknicama koje bi te zasule promotivnim lecima za telefonske tarife i popuste u teretanama i solariju. Baš bi dobro došao jedan potres. Unutra je bilo vrlo toplo. I za šankom je na barskim stolcima sjedila masa ljudi. Primijetio je da ni auspuh nije običan. Drugi put. a druga je brzo trpala odjeću u torbu. dok je on šmugnuo prema izlazu. Zatim je tvorova glavica provirila u dnu nogavice. Gurnuo je ruku u hlače. jednostavno više nije mogao izdržati i počeo je vrištati i skakati usred gomile kao vragom opsjednut. Nakon tog strašnog iskustva. nkcolb ammamii — On je. je li poslušan. tvora. u kradi bio prava šeprtlja. bez daha je i dalje prolazio . I Cristiano je. Bile su stvarno spretne. a nakon što je preletjela nekoliko metara. Krzno boje bijele kave i kitnjast rep. počeo se izvijati i grepsti kao da ga hoće ubiti. ali uši velike poput medvjedića i dvije kapi tinte umjesto očiju. i na koncu mu je sluđena vlasnica rekla: „Ili ga kupi ili nestani. Jebote. u međuvremenu. Sve je radio naopako. a kada je došla prodavačica. dok je iza leda čuo glas kako urla: „Lopov! Lopov! Ukrao mi je tvora! Zaustavite ea!" Vlasnica je trčala za njim. Jagoda je dao da ga mazi po trbuhu. Cristiano je htio krenuti svojim putem i otići. aF su bile SDretne. joypad za PlavStation koji ničemu nije služio. Trebalo mu je dvije tisuće godina da se odluči i prodavačice ga ne bi ulovile samo zato što im je mozak ishlapio. pobjegla je prema prodajnom mjestu telefonskog operatera. A pored. No na koncu bi uvijek uzeo nešto posve beskorisno. Drijemao je u velikom kavezu. dok Esmeralda čuva stražu pred zastorom praveći se da isprobava šešir. zgrabio Jagodu za vrat i bez mnogo razmišljanja ugurao ga u hlače i pobjegao. između zapanjenih lica. bijesna zbog nereda koji su napravile. Otvorio je kavez. Tvor se već nakon nekoliko sekundi uzjogunio. budući da nije imao konzolu. izašle iz dućana i nestale u gomili. Španjolski trg bio je zakrčen ljudima koji su se odmarali za stolovima kafića Mjesec u bunaru." Cristiano je uvrijeđeno krenuo prema vratima. posve zaokupljene isprobavanjem upravo ukradene odjeće. jedna od njih napravila bi rusvaj i privukla pozornost. dala je znak Esmeraldi i staloženo su. da ga ne vidi vlasnica trgovine. Danima je odlazio u trgovinu raspitivati se koliko košta (da se smrzneš!). Cristiano je za to vrijeme nastojao neusiljeno hodati polukatom. no umjesto toga. no životinja mu je derala kožu s bedra. Cristiano je počeo tresti nogom i životinjica je izletjela. naprotiv. Sjedile su na stubama. izvaljen u nekoj vrsti mrežaste ležaljke. Zaljubio se na prvi pogled u to dlakavo stvorenje. smrdi li. Stajao je tamo klaun s cilindrom i štapom koji se za tri eura slikao s djecom. ali prije nego što je izašao opazio je da vještica mušteriji upravo proda je vreću suhe hrane za pse. otvorio kavez i zavukao ruku. ručicama ga je primio za palac i lizao mu ga hrapavim jezikom. plavuša u bikiniju ispružila se na ležaljci. odvlačeći je prema udaljenoj polici. što jede. Vidio je kako Fabiana ulazi s torbom u kabinu. Kada nisu bile u vidokrugu kamera. s nabreklom torbom. obećao je samome sebi da više nikada neće ništa ukrasti u trgovini. Par premalih adidasica. gdje kaka. Cristiano je potrčao. kamo su nestale one dvije? Produžio je galerijom tražeći ih u prodavaonicama odjeće i obuće. Najgore je iskustvo bilo kad je u pet shopu odlučio ukrasti Jagodu. U jednom trenutku. Eno ih. Cristiano bi dao ruku u vatru da Fabiana u kabini za presvlačenje barata škarama za željezo kako bi s odjeće skinula zaštitni mehanizam protiv krade. Imao je mišju njušku. dok joj je od zalijepljenih flastera povezanih sa šarenim žicama vibriralo dupe. Na kartončiću je pisalo: pripitomljen. Kada se ponovno pojavila. nabacila je prelažan osmijeh i počela zapitkivati tisuću stvari. Ali. " Esmeralda je iz torbe izvukla gornji dio trenirke sa Superma-novim S.A tko ti se sviđa?" Cristiano ie zabio nokte sebi u podlakticu.ispred njih. A dobro je postupio. „Kako mi stoji?" „Dobro." Esmeralda je preko košulje navukla ljubičastu majicu. Još trideset sekundi." Zatim se sjeti komedije koju je izvodio. nema ništa loše u tome da imaš djevojku." Skinula ju je i bacila na pod. a tebi se nijedna cura ne sviđa. „Kako si?" Cristianu je sva slina ishlapjela iz usta i jedva je rekao: „Dobro. Sitna cura duge crne kose. Pravio se da nekoga čeka. Osjetio je ugodan miris šampona od kojeg mu se zavrtjelo u glavi. kao da mu je netko nož zario u prsa. Klaunova je glazba bila tako glasna da nije uspijevao shvatiti ljuti li se Esmeralda na njega. jer u osamnaestoj sekundi učinilo mu se da ga Esmeralda zove.. Ti si najbolji komad u školi. a ona mu mjauknu u uho: „Nemoguće. A premda je bio siguran da ga zajebava. a ti je ne bi ni pogledao. Spriječio je samoga sebe da prstima prijeđe preko usana kako bi otkrio nije li na njima ostalo malo te vlažnosti. Cristiano je doživio još jedan potres. oduzeo mu dah i izazvao trnce duž čitavih leđa. Predivan i bolan dodir.." Esmeralda spusti glavu na njegovo rame. svako malo bacio bi pogled na veliki sat koji je tamo visio.. Oteo mu se nesuvisao zvuk iz usta. Angela Baroni išla je u osmi C." „Samo dobro?" A zatim prijateljici: „Vidiš? Loše mi stoji. još žešći od prvog. Ali zakasnio sam. Cristiano ie odugovlačio Dut Dreko te četiri stube naiviše što je mogao.." pa ga ovlaš poljubi u vrat. Fabiana ga je nakratko promotrila svojim svijedim očima. ." „Jadnica. Zatim su mu obje dale znak da priđe. Kako bi bilo jasnije.." „Čekaš nekoga?" „Ne. čim bi progovorio osjećao se kao da je na saslušanju. kao da su mu štap gurnuli u guzicu. Opak si ti". . „Što ćeš ovdje?" „Ništa. koji ga je zaslijepio na jedan dugi trenutak. a ja ništa?" I Fabiana mu utisnu poljubac u usta. „Ne sviđa mi se".." „A Angela Baroni?" „Angela Baroni?" „Svima je probila uši s tim da je luda za tobom. dodao je: „Nemam nikakvu djevojku i gotovo. Kada je prošlo trideset.. odlučio je pričekati još dvadeset. „Da. JMitko. ni sa čim usporediv osjećaj. Nikada nije primijetio da joj se sviđa. „Gaduro jedna! Ti ćeš ga ljubiti. Dodir s tom mekom puti prekratko je potrajao. Bojiš se cura?" „Zašto bih?" S njima dvjema. bio je to nevjerojatan..A mi?" „Je 1' ti se mi sviđamo?" .. Slegnu ramenima. pa idem. kriomice pogledavajući prema njima. Sav se ukočio. promrsio je u nelagodi. Esmeralda ispruži ruku i pokaza mu da sjedne. „Djevojku?" Cristiano prežurno ispali: „Ne!" „Gle. podjebavala ga je Fabiana.. dok ga one uopće nisu primjećivale. " Cristiano to uistinu nije znao. sav izbrijan i s onim tetovažama. treće." Fabiana ustade. a Esmeralda ga je gnjavila. „Ne znam. Ali zašto te to zanima?" „I ja bih htjela jednu." „Ne znam. Prvo. a Cristiano je krenuo za njom. a novije negdje u blizini Murella. hoćeš mi nešto reći? Gdje ih je napravio?" „Što?" „Tetovaže.. zato što nikoga nije poznavao. gdje?" „To mjesto je tajna. Memmo. ali vidjelo se na kilometre da mu je dobro. drugo.. „Idemo na videoigre?" reče Esmeralda prijateljici i zaputi se prema galeriji. Desetak zelenih stolova." „Gdje?" Ona se osmjehnu i odmahnu glavom. primi ga za ruku i povuče uvis. . Esmeralda mu je nabila na glavu kalpak od fosforescentno zelenog pliša. škakljala ga je i trljala se o njega. Esmeralda je iz torbe izvadila ogledalce. Zatim se nasmijala. s bradicom izbrijanom u zamršene šare i konjskim repom. Nije volio razgovarati s ljudima o svom ocu. djece koja su skakala po nekakvoj platformi i pokušavala pratiti ritam plesa prema uputama videoigre. dieluie tako opako. Ali gdje?" „Pojma nemaju. i Ćuška. Cristiano je u tom trenutku bio tako zbunjen i potresen da bi njima dvjema dopustio i da mu kosu operu na licu mjesta. On se pravio da ga to ljuti. no većinom su bili stariji. „Izvrsno ti stoji. uvjeren da sliči na Robbieja VVilliamsa. Bila je to golema prostorija." Stavio je ruku na srce. Tekken je igrao bilijar. reci mi. Glazba je bila zaglušujuća. Kineza. Još su dvojica bila s njim. „Joj! Znaš da si dosadan? Zašto se nikad ne smiješ? Čini mi se da si to pokupio od svog oca. Časna riječ. Cristiano tamo nije nikada ušao. Kod tipova koji tetoviraju. Udarila bi po štapu kad je on trebao pucati. košem i tabelom u koju su se upisivali pogoci. ali zaustavio se na vratima kad je spazio da je unutra Tekken. „Jasno. Nego. mračnija i ne tako napučena. Esmeralda je tada sjela nasred bilijarskog stola. Misliš da se bojim? Znaš koliko bi mi trebalo?" Cristiano slegnu ramenima." Lokal s videoigrama bio je prepun mladih. Bilo ih je nekoliko i iz škole. zato što je pisalo da smiju ući samo punoljetni. a Tekken joj je poslao kuglu medu noge. A sve je bilo puno Filipinaca. a uokolo crne prilike oboružane štapovima. iznad njih nisko postavljena svjetla." „A ti meni reci gdje je tvoj otac napravio svoje tetovaže." Fabiana je izvadila ruž i prešla mu njime po usnama. „Pogledaj se!" Cristiano je jedva bacio pogled i obrisao usta. s čak pet pista za kuglanje. Rino ih je najveći dio napravio kad je on bio premalen da bi se sjećao." Cristiana je to uzrujalo." „Daj. „Neću ti reći. „Daj. uz redove poker-mašina. i ja ga mogu pitati. „Pa pitaj ga. U dnu se otvarala još jedna sala. premda uopće nije bilo tako. jer nije znao igrati bilijar. tvog oca.. „Zašto?" „Pa." „Daj.. gdje se igrao bilijar. malim dizalicama za skupljanje plišanih igračaka i stotinama videoigara. dođi. Fabiana je utrčala u salu ne obazirući se na zabranu." „Gle. Fabiana je prekrižila ruke i namrštila se. Kada je ušao u onu prodavaonicu posuđa. Od svih svinjarija koje je mogao izvesti. „Koje kurve. Njega. Mrzio je to mjesto. I zato se nemoj razmetati. U pamćenje mu se urezala njegova smirenost. dok je tip vikao za njim: „Kukavice! Uzalud bježiš. Tekken mu je zadao precizan udarac nogom u koljeno i div se skljokao. Njihov novac. Upravo je htio izgrepsti rezervoar. uspravio mu glavu i prijekorno zamahnuo prstom: „Ti si ovdje nitko i ništa." promrmljao je naslonivši glavu na zid. Luđački mu je gnjev pomutio misli. Taj je bio u stanju ubiti ga. Okrenuo se. No okrenuo se i izjurio. samo su podjebavale. branici uz nju. Jednom ga je Cristiano vidio ispred kafića kako se tuče s nekim kamiondžijom... Dok je ona gorila mahala rukama i sipala uvrede. nestajali su i opet se pojavljivali sa svakim korakom. Zatim ga je pograbio za uho. dok je spuštao nogar da parkira motor. Ponestajalo mu je daha. „Kurvin sine. Cristiano je zažmirio i naslonio se na zid. Poput Tekkena. dok se suprotstavljao tipu dvadesetak kila težem od sebe i s dvije šake velike poput svinjskih odrezaka. razbit ću ti njušku!" izderao se na njega motociklist. Njihovi motori. Znam ja tko si ti! Ti si iz osnovne! Ionako ćemo te uloviti. teškog disanja. Jednostavno nije mogao vjerovati da je napravio takvu pizdariju. Te izloge pune beskorisnih stvari koje si on nije mogao priuštiti." . Otrčao ie iza kontejnera i nožem razderao sjedalo i izbušio niccolo ammoniti — gume na Tekkenovom motoru. i opet će se naći u mračnom kutu sale koja vonja na znoj i dezodorans. Osjećao je kako mu kiselina prži želudac. Ušao je u prodavaonicu kućnih potrepština i s drvenog stalka uzeo dugačak nož. automobilska svjetla. Kao da je doživio potpuno pomračenje uma. Došlo mu je da ude. U nekoliko se sekundi uvalio u govna preko glave.uz opće cerekanje. Te face. da je dovoljno stati. koji nije imao prebijene pare. pa ih otvoriti. Cristiano je bacio nož i potrčao između automobila. Ukrao je nož i iživljavao se na motoru kao da je hipnotiziran. i dalje je čuo prijetnje crnog motociklista: „Kamo misliš pobjeći? Znam tko si! Poznajem ja tebe! Platit ćeš ovo!" Imao je osjećaj da se našao u nekoj noćnoj mori. kada je iza leda začuo glas kako mu dovikuje: „Hej! Koji to kurac radiš?" Od straha mu je srce završilo u krajnicima. pritiskao ju je rukom. Imao je njegov otac pravo.. a i dalje je na vratu i ustima osjećao pritisak Esmeraldinih i Fabianinih usana. Cesta.. kao da je popio bocu varikine. Svrbjele su ga šake. I zabavljao se. uzme štap i razbije je na glavi onoga gada. nije se ni osvrnuo oko sebe da provjeri vidi li ga tko. Tekken je skakutao i izvijao se u bokovima kao da je usrani plesač merengea. sa svim onim strahom što ga je nosio u sebi. Skoro kao da je na treningu. Unakaziti Tekkenov motor i onda još biti uhvaćen na djelu! Išao je pognute glave. Nije znao ni kako uopće još može trčati. Ulovit ćemo te i. Na velikom je Ducatiju sjedio tip s crnom kacigom i kožnatom jaknom. gurajući se laktovima kako bi sebi prokrčio put." Došao je do državne ceste i nastavio trčati. U pozadini vlastitog promuklog. sakrio ga pod jaknu i izašao na parkiralište. takvima su se sviđali tatini sinovi. Boljela ga je slezena. Povraćalo mu se. sklopiti oči. izabrao je najgoru. dišući na usta. Uskoro će se Tekkenova osveta okomiti na njega u svojoj razornoj i nesmiljenoj snazi. Valjda je odjednom izgubio razum. izbjegavajući lokve. Pokušao je pobjeći. postavljene na strop. Nastojao je otrgnuti se. i dalje pokušavajući ustati. ha? Zašto?" uporno je ponavljao Tekken. a odmah potom crvena svjetla. u pokušaju da pobjegne prema cesti. Pluća su mu gorjela i morao je usporiti. tri su motocikla pretekla autobus zdesna i zaslijepila Cristiana dugim svjetlima. „Zašto si to učinio.. Ustuknuo je i autobus je projurio pored njega a da nije ni usporio. no uspio je napraviti jedva nekoliko koraka i opet je pao. Smrdjelo je na pišalinu. podigao i posred lica raspalio nadlanicom. baš kada je htio podignuti ruku i dati znak vozaču. onemogućavale da osjeti bol. a Tekken. Drugom ga je rukom primio za kosu. Tekken mu je jednim zamahom noge presjekao put. "Tko je ta pizda?" "Jedan mali plavi. koji je sjedio iza vozača. Ostao je stajati. A sve to samo zato što je ta živina zaboravila dometnuti "molim" kad je rekla Tekkenu da pomakne motor kako bi on mogao parkirati svoj kamion. nkcolb ammaniti — Od autobusa ni traga." Te dvije drolje ne bi ništa učinile da ga zaštite. Cristiano se sakrio u skučen prostor između nadstrešnice i branika uz cestu. Izašao je iz zaklona. ali Tekken ga je zgrabio točno ispod bicepsa i prikovao ga o tlo rukom prebačenom preko prsnoga koša. Na voznom redu i stijenkama zaklona isprepletali su se šareni natpisi. Nije mogao odlučiti bi li produžio pješice. "Poznajemo ga. Obećao je samome sebi da neće ispustiti niti jedan jedini jecaj.. Jednim je skokom ustao. Čuo je šum vode koja protječe kanalom desetak metara ispod nadvožnjaka. piljeći u cestu ne bi li ugledao autobus. osim da je na pet minuta sišao s uma. Iz osnovne. Cristiano nije mogao odgovoriti jer odgovora nije bilo. Tekken mu je nagazio na ruku. A Tekken i njegova banda sigurno su već krenuli u hajku. Ide s nama u školu. Klupa je bila zaprljana kečapom i ostacima pomfrita i rižinih valjušaka. Cristiano je završio u blatu i snažno se udario u rame. zamahnuti nogama. koji sam mu motor uništio. sav zadihan. stao ispod nadstrešnice autobusne postaje. Cristiano je sada hvatao dah u zaleđenom blatu. „Zašto?! Da te čujem!" . koji mu je uzeo ono malo zraka što mu je još bilo ostalo u plućima. Zamisli što će učiniti meni. Vidio je ljude kako sjede iza stakala. Autobus se nije zaustavio. Cristianove nadbubrežne žlijezde lučile su milijune molekula adrenalina koje su mu. kad su se u daljini pojavile žute oči autobusa. nagnuo se na cestu i. i Cristianu se otrgnuo prodoran krik. „Reci mi!" Glas mu je bio napukao i odavao je nevjericu. Spašen. barem trenutačno. Popeo se na vijadu-kt uzdignut iznad kanala za navodnjavanje i. Iz neonke na izdisaju. tako da je tresnuo o branik uz cestu." Fabiana i Esmeralda će odmah shvatiti da je to on. Dosad je motociklist vjerojatno već sve rekao Tekkenu. čulo se pucketanje. Zove se Cristiano Zena. ali noge ga nisu slušale. jednim se skokom bacio na njega. Tekken je pritisnuo još jače i Cristiano je osjetio kako se bol rasprskava prožimajući cijelu podlakticu i prste. svom težinom. no crni je Ducati zakočio pored njega. točno nasred mosta. Ali motocikli jesu. kao da će svaki čas zaplakati. Esmeralda i Fabiana. počeo se batrgati kao lud i vikati: „Gadovi! Gadovi jedni! Kurvini sinovi! Platit ćete to! Ubit ću vas. Učinilo mu se da čuje ženske glasove. dok čeka autobus. Sve je uokolo bilo mutno. da on s tim nema nikakve veze. Bačen o branik uz cestu. Sve ću vas ubiti!" Ali nije se uspio osloboditi. boriti se." Usprkos bolu koji ga je povlačio za sobom u mračan bezdan. shvatio je da su ga podigli i nešto je u njemu iznenada puklo. „Onda. ispušnim plinovima. Možda uspijem otići malo dalje pa me neće naći. što bih trebao učiniti s tobom?" Udario ga je nogom. reći da to nije bio on. gotovo kao ugodnu." Bio je neutješan kao da su mu mamu upucali. Cristiano se odvukao pod klupu autobusne postaje. . kotačima i nogama. Nikako da se prestane tresti." A zatim drugima: „Pustite ga. da su se zabunili. koji su sjedili na svojim motorima. Cristiano je prihvatio pomisao da umre tako.I što bih ja njemu sad trebao učiniti?" Cristiano se sklupčao. govnari!" Popio je šamarčinu od koje mu je iz nosa štrcnuo mlaz krvi. Trenutak tišine. Čelična ga je ruka držala za zapešće i vukla. s koljenima pritisnutima o prsa. i u tom je trenutku shvatio da se upisao u gaće." Spustili su ga na do. sroljiću. okreću ih u suprotnom smjeru i udaljavaju se prema gradu. Tekkenov glas: „Sad me dobro slušaj. Prošlo je pet minuta prije nego što je pokušao pomaknuti mišić. Razlog više da se ne preda. Pustio bi da ga ubiju. Morao je reagirati. Držala su ga najmanje trojica. No kada je ispod sebe osjetio mračnu provaliju kako ga usisava u sebe i šum vode i ledeni vjetar. „Bacimo ga dolje". Zujalo mu je u ušima i nije razumio što govore ostali. koji je bacao srebrne odsjaje svaki put kad bi prošao automobil. . bačen s mosta. Ako mi u ponedjeljak ne izbrojiš na ruke tisuću eura. „Primi ga za noge. ulovit ću ja tebe. Cristiano je htio moliti za milost. Umrijet će od žalosti. I one su bile tamo. Sva mu se krv slila u glavu. Nije se opirao. ali za milost ne bi molio. ubit ću te! I nemoj mis- liti da možeš pobjeći. a s druge je osjećao u sebi teret poput kamena koji gaje sprečavao u tome. hoćeš umrijeti?" „Jebi se!" „Ha. preklinjati ga da prestane. kako leži polomljen i zgnječen kao žohar na asfaltiranom nasipu uz kanal. Tekken se odmaknuo i Cristiano je pužući krenuo prema nadstrešnici. Ispod njega nalazio se crn potok. Cristiano ih je vidio kako pale motore. da bi Tekken zatim presudio: „Tako je.. Bilo mu je žao zbog oca. „Shvaćate li vi to? Sroljo mi je uništio motor. prelijevalo se u duginim bojama. Tekken ga je uhvatio za gležanj i povukao natrag." Zgrabili su ga za gležnjeve. Sirom je otvorio oči. S jedne strane. opak si ti?" Nagnuli su ga još dalje. ustati. Sutra će ga ugledati neka starica. oslobađajuću. Imao je dojam da je cijeli svijet vrtlog svjetla i spodoba bez lica. majke mi. „Onda. ovako ili onako. „Jebite se. No uzaludna je to bila nada. predložio je jedan glas. kao i obično. vidio je da su prozori osvijetljeni. bilo je onih tisuću eura. Cristiano je vidio samo izbrijanu lubanju. pa drugo na sljedeću. Gurnuo ga je u bravu i. ali sve je to mogao sakriti. Kada ga je milijunti put počeo ispitivao o tome. Umio se nad malim sudoperom i rukama poravnao kosu. koji su se . Bio bi volio imati nekakvo zrcalo. ali nikada nisam pronašao nikoga tko bi ga kupio. Sa stražnje strane nalazila se asfaltirana rampa koja je vodila u garažu napola ukopanu u zemlju. pa. Drugi problem. E. uspio je to izvući iz njega. prošao pored kombija i skrenuo iza kuće. jakni poderanoj i poprskanoj krvlju. Dobro. Htjela je biti pjevačica. Cristiano je odšepao preko dvorišta. popeti se na kat i šmugnuti u svoju sobu. okrenut leđima. da vidi u kakvom je stanju.A što je radila s tim?" „Svirala je. potisnuvši jecaj bola. Ostatak je sobe bio u polumraku. ali ondje ga nije bilo. položio je jedno stopalo na prvu stubu. Spavaju li? Pričekao je da čuje razgovaraju li. ruke pune ogrebotina. pun crvo- točine. koji nije bio problem. Još je jednom pregledao i poravnao odjeću. bio izvaljen na ležaljci. s aluminijskim roloom na ulazu. nego tragedija. 53. U dnevnoj sobi gorjela je samo svjetiljka uz televizor. je 1' joj je išlo?" Njegov je otac teško priznao: „Imala je lijep glas. Kada je Cristiano Zena došao kući. Duboko je udahnuo. Na vršcima je prstiju krenuo prema stubama. I leđa su mu bila oguljena." I tako je neko vrijeme Cristiano silazio u garažu i pokušavao svirati. Ništa mu nije išlo za rukom. Njegov je otac. Ali bio je još veći antitalent od svog tate. Rino je uvijek nastojao izbjeći razgovor o tome odakle je i zašto stoji ondje. Dobro. ispod kojeg je bio ključ. Ali nije ona zapravo voljela pjevati. U garaži je bilo hladno. nego oblačiti se kao drolja i ići po pijano-barovima i loviti frajere. Sada se samo mogao nadati da mu otac spava ili da se već urokao alkoholom. Ništa. u miru. cerada i beskorisnih stvari koje su se tijekom godina nagomilale ondje kao na smedištu. Ta stvar nije imala nikakve veze s njihovim životom. Htio sam ga prodati. Uza zid. Zatvorio je garažu i otišao do ulaznih vrata kuće. Podigao je ćup. stari pijanino skupljao je prašinu.. A njegov je otac bio osoba s najmanje sluha koju je Cristiano poznavao. Upalio je svjetlo i ukazala se prostorija koja je vonjala na vlagu i lak u kantama posloženima na dugačke police." „I. jer nije imao blagoga pojma kako bi to riješio. „Pripadao je tvojoj majci. u hlačama natopljenima pišalinom i prljavima od zemlje. sličila je mrtvačnici. noga ga je boljela. ući u kuću i proći tiho poput pantere. Skinuo je vjetrovku i navukao vestu koju su izjeli moljci i traperice. o tome će biti bolje razmisliti poslije. ali nije primijetio da su ondje čekić i kliješta. Da ga otac vidi tako. otvorio ulazna vrata i zatvorio ih nastojeći ne dizati buku. Na sofi je bio i Četrisira. nemojmo sad o tome. S mjesta gdje je stajao. Zadržavajući dah.. U kutijama naslaganima uza zid Cristiano je pronašao nešto stare odjeće. otvorio rolo tek toliko da se može provući. U sredini je stajao star stol za ping-pong prekriven hrpama novina." . Zbog zidova obojenih u zelenu boju graška i žutog neonskog svjetla. Problem je bila natečena usna. pa otišao po mortadelu. Cristiano je zažmirio. bio si kod kuće?" Cristiano. ali tako da je ostao skriven u sjeni. Cristiano je otpuhnuo i sišao. jednostavno mu nije išlo." „Jebote. Ostala je još samo jedna osamljena kriška u sveopćoj pustoši hladnjaka. I uvijek bi te razotkrio. Cristiano nije znao." Njegov je otac polako okrenuo glavu.. Ako otac zamoli sina malo mortadele. Spotaknuo sam se o žnirance. Doneseš mi je." „Ma daj. . „Bok. Samo sam pao." „Ne. Otac je bio dovoljno pijan da mu bude svejedno što mu sin radi. nastojeći zvučati opušteno: „Da. na sto metara. . Nije to ništa". ja sam. Ali u trenutku kada je ocu pružio tanjur. za ostatak svijeta bio je pravi umjetnik u laganju.. Kako mu je to uspijevalo. ali mislio je da je to možda zbog vilice koja se trese i koju on nije mogao kontrolirati kad je lagao. od prve do zadnje?" „Da.bučno stropoštali. i istog je trena začuo očev ljepljiv glas: „Tko je?! Cristiano.. „Mislim da je ostalo mortadele. „Ne. Šta te košta?" „Ja ću ti je donijeti". upalilo se u istom trenutku. Govorio je da izmišljotine smrde i da im on odmah osjeti vonj. Na televiziji je neki tip pogodio odgovor na pitanje od dvadeset tisuća eura i dvije tisuće žarulja. „Na stubama? I tako si se skršio? Sve si ih prešao.A na rukama?" „Pao sam. Otac ga je sumnjičavo pogledao. „Što. zla se sreća još jednom okomila na njega. kako ti je to uspjelo? Izgleda kao da te netko odalamio šakom." Njegovom se ocu nije moglo lagati. „Da. ukočen kao kip." „Nisam vidio svjetlo u tvojoj sobi." „Pričaš pizdarije. ponudi se Četrisira. sin ode i donese mu mortadelu..." „Spavao sam". lupio je. Uzeo je i kruh. Šta bi se dogodilo?" Sakrio ju je rukama. prep-lavivši prostoriju svjetlom. Cristiano se popeo stubu više." „Kako?" Prvo što je Cristiano uspio poroditi iz svoga praznog uma bila je blesava laž: „Na stubama. „Tako!" Izvukao se. masku obojenu modri-nom što ju je bacao ekran televizora. nastojao je umanjiti. Što znači da je bio ili loše volje ili ga je mučila glavobolja. jesi li to ti?" Progutao je psovku i odgovorio. Tako to ide. s malo kruha?" dodao je Rino. tu ti budi.. „Ne možeš je sam uzeti?" „Ne mogu.. No s ocem je bila druga priča... a kada je opet otvorio oči. Čemu inače djeca?" Podigao je glas. Prodavao je divovska muda pod bubrege tako sigurno da nitko nije sumnjao u njega. izraz na licu njegovog oca bio je drukčiji. Cristiano je stisnuo zube i podigao glavu. Imao je izvanrednu sposobnost da prepozna laž. osjećao je njegove crne oči kako ruju u potrazi za istinom. Približio se ocu." „Bok!" Četrisira mahnuo je rukom. „Što ti se dogodilo s usnom?" „Ništa. čvrsto je stiskao ogradu uza stube. Čudno.. svaka od po nekoliko milijuna volta. „Ne zna se braniti. Ja sam kriv. Nisam pao." „Ruke?" „Nije to ništa. Cristiano požali što je rekao istinu.. navukao stari kaput. istukli su tebe. zagledao se u strop i ljubazno zamolio: „Četrisira.. možeš li otići?" Otpuhnuo je." ." „Možeš li se sagnuti?" Cristiano se sagnu. „Moram ostati nasamo sa svojim sinom. Nije smio progovoriti. Noge su mu se još tresle... „A koliko mogu naslutiti. A osim toga. „Kurca ti njemu nisi napravio!" Neutješno je odmahivao glavom. Kad su se vrata zatvorila." Cristiano potvrdno kimnu.. Potukao sam se. Ja sam kriv. Koji kreten. Zapalio je cigaretu i upro pogled u sina. zatim je ugasio televizor. „Ali.. a napola kao da se osjeća krivim. jer osjećao je da je sav napor koji je dotad uložio kako ne bi zaplakao sada bio na izmaku. „Nisi u stanju potući se. molim te. u tom trenutku Cristiano naprosto nije imao pri-sebnost duha nužnu da se podvrgne ispitivanju. nkco\b ammaniti — Rino Zena podignuo je glavu. No njegov se otac navinuo. Pobijedio je na regionalnom natjecanju. napravio nedokučivu grimasu upućenu Cristianu i otišao. Kao da ima sina koji pati od smrtonosne alergije na brašno. Činilo mu se da mu je dušnik obavijen spiralama bodljikave žice." Izgovorio je to napola sablaž-njeno. pregledao mu sve rane i usta kao da je riječ o konju... Četrisira je nijem kao riba ustao." Bilo je to otkriće..." Rino je bez riječi kružio sobom." Sad će me prebiti. Kao da ga nije naučio govoriti. Rino je ustao i upalio sva svjetla u dnevnoj sobi. „Bole li te leda?" „Malo. a onda je počeo rukama prelaziti preko lica. a onda je napokon sjeo na stolac.." Sada je kružio sobom držeći se za glavu poput pokajnika u Lourdesu... „Da. Zadignuo je vestu i pokazao oguljena leda.. Njegov ih je otac promotrio bezizražajnim pogledom. pomisli Cristiano. „Ja sam kriv. A noga?" „Isto." Cristiano ga je pokušao prekinuti da objasni tko je jebeni Tekken." Tko zna koliko bi još nastavio tako da Cristiano nije viknuo: „Tata! Tata!" Rino zasta. zatim je prišao Cristianu. Razborit mu je glasić prišapnuo da je jedini koji mu može pomoći da se izvuče iz kaše od tisuću eura njegov otac. „A ti?" „Ja što?" „Jesi li ti njega ozlijedio?" Bilo mu je dovoljno pogledati sina u oči i sve mu je bilo jasno. „Ti. a u želucu mu je vladala uzbuna. i prvak u tajlandskom boksu." „Nije ništa ozbiljno. „Što je?" „Tip je punoljetan. poput nekoga kome su upravo priopćili da mu je cijela obitelj poginula u prometnoj nesreći. Progutao je slinu. hodati. ti se ne znaš tući. a on ga je prisilio da se preždere kruha. A onda je pogriješio i pognuo glavu i jedva čujnim glasom rekao: „Nije istina." Rino je beskonačno dugo šutio dišući na nos. " Rino ga je pograbio za ovratnik veste." Cristiano nevoljko posluša. Kao da je lopta. tresni me glavom. Ti stvarno miloga kurca nisi shvatio. „Ne. Otac se zagledao u njega. Htio bih bilo koga vidjeti da ustane nakon toga. Cristiano je to znao. zažmirio i zamahnuo čelom prema naprijed. Cristiano! Dovoljno je biti jebeni kurvin sin i nemati obzira. „Zašto?" „Dodi ovamo i gotovo. nosnice raširene. Sve i da je nabrijani Isus Krist u hramu. Lice mu je bilo posve zgrčeno. Samo mirno stojiš. zna se i tući. „postaviš nogu ovako. Priznaj! Tako je. neodlučan.." Rino mu jače stisnu ruku. Treba biti zao! Zao. Podigao je šaku. Tip će pasti. A moraš ga udariti ovim dijelom ovdje." Uhvatio gaje za nadlakticu. Morao ga je udariti. a onda ga je odgurnuo tako da je završio na sofi. glavom ga pogodiš u nos. a usta stisnuta." Dodirnuo je gornji dio svog čela. Moraš se sam čupati iz svojih sranja. dok je na podu raspališ ga nogom u usta i tu je kraj. A za to postoji samo jedan način: moraš postati zao. oborit ćeš ga kao čunj. a onda ista priča.. čak i tog govnara kako mu je ono jebeno ime. Udario je oca u . „Ja? Ja da tebe tresnem glavom?" Otac ga je primio za zapešće. Ako ne uspiješ tresnuti mene. koji si ti kurac naučio o životu? Kako to razmišljaš." Cristiano se pokušao istrgnuti. ne shvaćajući. Rino ga je držao tako. hoće te prestrašiti pa pleše oko tebe. inače će tebe boljeti. Cristiano je nagonski zaklonio glavu rukama. Shvaćaš da. Gdje su ti muda?" Prodrmao ga je kao da je lutka. ako znaš što i kako. on se okrene. „Ako si precizan u tome.. naprotiv. ništa ti neće biti. Da vidim.. Odeš za njim." Cristiano ga pogleda. uopće nemoj razmišljati.. Nisi dovoljno kurčevit. Nitko na svijetu to sebi ne smije dopustiti. jasno? Dodi sad ovamo. „Onda. Ako ti netko. udri!" Nije bilo pomoći." „Molim?" „Rekao sam. Možda sutradan bude malo crveno. „Ti si predobar. zabacio glavu. da tko poznaje borilačke vještine. „Nego tko? Tresni me već jednom tom jebenom glavom. Molim te. neće sjahati s kurca pa te gurne. „Tresni me glavom.. Nikad više. otvori usta i neće umuknuti.. Ali moraš biti odlučan i zao. proširit će se glas da si jebeni kurvin sin i više te nitko neće zajebavati? Činimo to radi tebe. Još uvijek vjeruješ u te pizdarije. zar ne? Vidiš crtić u kojem ljudi znaju kung fu i ostale pizdarije i misliš da čovjek mora biti Bruce Lee ili neki drugi kineski šmokljan. „To je tako jednostavno. Htio bih. kažeš mu "oprosti?". a ti ga motkom tresneš posred lica i on se skljoka na mjestu. Znaš li što je potrebno da nekoga namlatiš? Znaš ili ne znaš?" Cristiano odmahnu glavom. nemaš pojma koliko bih ti htio pomoći. ni za koga. Napravljen si od savitljivog materijala. Mekan si. koji umjesto da udara izvodi akrobacije i vrišti. Ne razmišljaj o tome da sam ti otac. „Ali sad me dobro slušaj. izbacio je naprijed jednu nogu.. Iskoračio je. ali ne mogu. Nisi ti neki peder koji se da premlatiti prvom seronji na kojeg naiđe. eto! Shvatio sam! Ti vjeruješ u ono što vidiš na televiziji: tako ti učiš živjeti. znaš što ti moraš učiniti? Ništa. misli samo na to da me moraš ozlijediti i da ostatak života moram žaliti zbog kurčeve ideje da se potučem s tobom. a ako ti se baš hoće. Nego. Neću. „Tko?" „Tekken!" „Tko je sad taj jebeni Tekken?" „Tip koji me prebio. Amen." Cristiano se našao u čudu. nećeš ni druge. Ah.. Pa kad se približi." Dao mu je znak rukom i rekao: „Dakle. zamah-neš iz vrata i ramena. A onda". nogom u usta i gotovo. „Ti si totalna budaletina. jebote.. Ne želim. Nitko te ne smije tući. tresni me glavom. nakon što ih nekoliko izmasakriraš. I Cristiano bi tako reagirao da mu netko uništi motor.. „Još bolje. Tako će svi vidjeti da se ne treba šaliti s Cristia-nom Ženom. iskreno rečeno. promatrao ga i razmišljao o tome kako je problem.." U očevom je pogledu blistalo grozničavo uzbuđenje. Molim te. ali ako. nakon što mu je uništio motor.. pomilova ga po glavi i reče promuklim glasom: „Bravo! Mislim da si mi slomio nos. na kraju krajeva. A ako mu kažem za tih tisuću eura? Sve bi mu morao objasniti. Izabrao je cjepanicu dugačku oko sedamdeset centimetara i zadovoljno je mahao njome kroza zrak kao da je bejzbolska palica." .. Njemu je samo važno da mu sina nitko ne može prebiti.. žao mije. Cristiano je pošao za njim preklinjući: „Tata. No najviše ga je zbunjivalo što njegov otac uopće nije pitao zašto je dobio batine. Dok je Rino Zena gurao u nosnice smotuljke vate. je 1' da?" „Uopće ne. I iščupat ću se. molim te. To nije moguće. kao kada pucaju pileće kosti." Rino ga privinu k sebi.. za što? Idemo naći bok-sačkog šampiončića i natjerati ga da shvati kakvu je pizdariju izveo kad te prebio. iz nosnica su mu tekla dva tanka mlaza krvi. zaslužio." 54. Te batine je. Kada je maknuo ruke.. Primio se za čelo.nos i čuo neugodan zvuk. Ja sam tu. Rino je ustuknuo poput boksača koji se trgnuo. pusti tu kladu. „Oprosti. oni iz njegove bande ulovit će ga i zabaviti se tako da ga odvuku na cestu i ostave tamo. „Spreman?" reče mu otac glasom Paje Patka. Cristiano je sjedio na zahodskoj školjci. ostao isti. kao što Biblija kaže." Rino je otišao do peći. dok je brisao lice." Cristianu se digao želudac. stavio ruke preko nosa.. Cristiano ga zagrli." „Ja ne idem. Tekkena još i tresne glavom.." Cristiano pokunjeno primijeti: „AH bit će s društvom. „Šališ se.... Treba odmah uzvratiti onome tko te nagazi..? Imat ću probleme. tata. Nije znao što će..." „Moramo to sada?" „Nemoj mi reći da hoćeš doći na glas kao onaj koji popije batine i šuti.. potisnuo krik i poplavio u licu. Te stvari ne treba pustiti samo tako. Ovo je dobra prilika da me pošalje u dom. Uopće mu nije palo na pamet. U redu. Ti idi ako hoćeš.. „Stalno govoriš da ne smijemo raditi sranja.. I. uz koju su bila složena drva za ogrjev. „Kako. Koja blamaža.." „A ako ga ostali budu branili?" „Ništa se ti ne brini. Treba to odmah riješiti. tata." Njegov je otac krenuo prema dnevnoj sobi bez riječi. Rekao si da se sam moram čupati iz govana. Ja ostajem kod kuće. Osjetio je samo blage trnce posred čela. sedam puta jače. Znaš kakav je Trecca. „Za što?" Rino je presvukao majicu. „A ako me prijavi." Cristiano je potišteno odmahnuo glavom i bacio se na sofu." Rino je počeo skakutati poput boksača koji se sprema ući u ring. naučio je udarati glavom.. „Dobro! Sad ćeš mu dati da na osjeti desnima okus ove bukovine. Nije me briga... Svjetleće reklame ugašene. bilo kakve. ali njega nikada. „On ima osamnaest godina. On je prvi počeo. Prošao je pored crkve i ušao u bogatu stambenu četvrt s osvijetijenim vilama. Kasno je. Zaustavili su se uz državnu cestu." „Ništa ali\" Rino uze sa stola bocu rakije. ali tvoj otac razmišlja. karava-nima i džipovima parkiranima pred ulazom.. sve je bilo zatvoreno. hajde. Napravio sam mu štetu od tisuću eura a da mi ništa nije skrivio. Tekken.." iz ladice komode izvadio je pištolj. Naći ću ja njega. Smiren." Jedini je odgovor bio: „Smiri se. Korzom. Moraš biti spokojan. Tornjevi u mraku. Misliš da ti je otac budala? Ne izgleda tako. „Ovaj mozak još dobro radi. I Tekken je odvezao svoj motor.. I tako su krenuli." Ulice su bile puste. Rino je zapalio entu cigaretu.. No kada su došli do trgovačkog centra. ti samo tražiš dužno poštovanje. Bio je sam. Prije te večeri Tekken vjerojatno nije ni znao da on postoji. Na vratima na ogradi teški zasuni. Tekken će reći da mu je Cristiano uništio motor i njegov će otac sve otkriti.. Njegov je otac vozio tako da se kombi stalno trzao. Tekken mu ama baš ništa nije skrivio. Ni riječ mu nije rekao." Prstom se kvrcnuo po sljepoočnici. a ti trinaest. Probušene gume." Kružili su mjestom. Svakih stotinu metara svjetla javne rasvjete ocrtavala su žute krugove na asfaltu." Primio gaje za nadlaktice. napravio tisuću prekršaja. Kako ja to vidim. ti samo moraš napraviti što ti ja kažem. Prošli pored kafića. Vratimo se kući. Bit će dovoljno gurnuti mu ga pod nos. Promočena vjetrovka.. uz cestu." I Cristiano je potegnuo iz boce. Gle. Tata. predložio mu je Cristiano.. uređenim vrtovima. „Što ćemo?" upita. Cristiano mu je htio reći da stane kod pečenjarnice. 55. Na putu prema Varranu Cristiano je triput osjetio poriv da sve izlane i triput se ograničio na to da samo zamisli kako se ispovijeda. „Kamo je jebote nestao?" „Valjda se vratio kući. Koja usrana priča. Živa istina. no Rino je htio za svaki slučaj napraviti još jedan krug po mjestu. naglo je mijenjao brzine. ali vani nije bilo žive duše. A ako poslije bude radio probleme. a onda je konačno skrenuo natrag na pustu državnu cestu. „Slušaj me. To će te ohrabriti. „Daj. Pustimo." Otac je šutio i pipao svoj natečeni nos. a brisači su radili najvećom brzinom kako bi staklo ostalo čisto. „Ne znam. Nikada. On je punoljetan.. Osjetio je kako mu alkohol prži utrobu i shvatio da je Tekken gadno najebao. moram ti nešto reći... Bilo je tek devet i četvrt. dakle. Ulicama u centru.. Ako će netko imati problema. kada je na drugoj strani ceste spazio crnu priliku kako na kiši gura motor. a kiša je bubnjala po krovu kombija. Pred školom je zajebavao masu ljudi. idemo kući".. . ja sam njemu uništio motor. Kad ga ulove. Sigurno se gadno mučio.. a ti maloljetan. Pusti mene da ja razmišljam. onda je to on.. Po asfaltiranoj čistini udarala je kiša i odbijala se o tlo pod snopovima svjetla javne rasvjete. Cristiano je odahnuo s olakšanjem: „Nema ga. ispi otprilike četvrtinu i zatim zareza: „Pij. Zato me prebio. „upoznat ćemo ga s ovim gospodinom ovdje." „Ali. Podignuo je cjepanicu i viknuo: „Tekken! Jebi se!" Tekken je okrenuo glavu i nije stigao ni shvatiti što se događa." Rino zaustavi kombi. Gura motor.S druge strane ceste. Tako će se usrati od straha da više neće ni tražiti novac. Na otprilike deset metara." A onda je u Tekkenovom prestravljenom pogledu vidio da je ovaj siguran da će umrijeti..Nije bilo rizika ni od blamaže. napokon si nam dolijao!" zaurlao je Rino. koji je tresnuo o tlo tako da mu se razbio retrovizor. Sad će taj kurvin sin naučiti što znači zamjeriti se Cristianu Zeni. ali ti si nitko i ništa. kad ga je Cristiano naciljao ravno u sljepoočnicu. Osvrnuo se iza sebe. pa rukom prijeđe po vilici. to je dovoljno. kao što mu je prije zapalio svaki atom bića. . Cristiano je osjećao kako raste uzbuđenje u njemu i kako ubrzano diše. „Kako ćemo to izvesti. Tekken je ispustio motor." Rino je primio tu informaciju bez komentara. nečujno mu priđi. Pograbio je cjepanicu. sve dok mu nije prišao na manje od metra.A gdje da ga udarim?" Rino promisli. ti izađi. a kamoli od policije. „Ama baš nitko i ništa. dok su gume cviljele." Progutao je slinu. Nije bilo automobila. izaći iz kombija i oboriti ga cjepanicom tako da ne stigne bilo što reći. „Evo ga. i nije ni pogledao prije nego što se polukružno okrenuo." „Motor?" „Da. Bila je opako teška. Tekkenova crna prilika koja je gurala motor postajala je sa svakim korakom sve veća. Ja ću onda doći po tebe.. „Ako me ne pustiš na miru. ubit ću te. Ako ga dobro naciljaš. odjednom je usporio i produžio na vršcima prstiju. Usta su mu bila posve suha. bilo je dovoljno pogledati ga u oči i. „Ovdje. „Sam je?" „Da. „Misliš da si tko zna što. nije pomaknuo glavu tek toliko da ga klada okrzne po jagodičnoj kosti i obruši se između vrata i ključne kosti." . tako da bi ga ubio ili poslao u komu. i zato ti je bolje da me pustiš na miru. Ali trebalo je brzo djelovati. Prošli smo pored njega. da ovaj u posljednji tren. „Gade usrani! Pusti me na miru." Cristiano ponovno zamah-nu cjepanicom. i osjetio je da se sav gnjev koji je nosio u sebi." Jedan ih je automobil pretekao i osvijetlio stražnje mačje oko motora. Ide pješice. Kad mu se primaknemo na pedeset metara. jasno? Ne znaš ti mene. zatim je još trenutak pokušavao zadržati ravnotežu na klecavim nogama i kao na usporenoj snimci uhvatio se rukom za mjesto udarca." Osjećao je strašnu želju da ga pogodi. tata?" „Najprije ćemo ugasiti svjeda. gade. a onda se u šoku i bez riječi skljokao unatrag i završio sa sve četiri u zraku preko motora. da li nagonski ili naviknut na borbu.. vidio sam ga!" „Gdje?! Gdje?!" Rino se trgnu iz mrtvila. Samo jednom. a onda ga zazovi po imenu i kad se okrene daj mu tek toliko vremena da te prepozna i udari ga. savjetovao je samome sebi. Ne oglasivši se ni jecajem. Hajde. sada ugasio. Glavu ću ti razbiti. Zvuk ispuhanih guma na asfaltu. tako neće ni primijetiti da smo iza njega. Cristiano je nabrojio do tri i onda viknuo skačući na sjedalu: „Vidio sam ga! Tata. . Budi precizan. Cristiano je izašao čvrsto držeći cjepanicu. Potrčao je stežući cjepanicu. Okreni se! Okreni!" „Ideš! Kurvin sine. da tom gadu razlupa glavu. .. akrobatska jedinica Vojnog zrakoplovstva i obojiti u zeleno. A i besplatno je. kao da je netko skinuo ventil i bijes je poput plina koji isparava izašao iz njega. U osam ujutro. Nedjelja 56.. poletjet će 313. Naš ponos. uporna i pulsirajuća. „Pravi spektakl! Najbolji piloti na svijetu. a ono malo golih stabala stršalo je iz blata poput otužnih crnih antena. oblaci su se nadvili nad polje iznad kojega će letjeti Trobojne strijele." Rino je pitao Cristiana želi li ići. Nisam ti. Možda bi se trebao priključiti Anonimnim alkoholičarima ili poslušati Treccin savjet. „Uđi! Udi. Pozvali su i Četrisira. brzo!" Rino mu je mahao da se popne. Ide se vidjeti Trobojne strijele. ali nešto je svakako trebalo poduzeti. . Posvuda su se uzdizale spirale dima iz užarenog drvenog ugljena. Priznati su u cijelom svijetu. moraš se oženiti. Nisu bili jedini koji su se dosjetili zaroš-tiljati. nogu uronjenih u kaljužu.. A ako još nadeš neku koja zarađuje. Moram prestati piti. Prije nego što odeš na liječenje. Premda bi za socijalnu službu to na kraju bio dokaz da nije u stanju brinuti se o Cristianu. Glavobolja nije prolazila. Parcela od nekoliko hektara ograđena je dugačkim plastičnim trakama na pruge. Ljudi su sjedili na sklopivim stolcima i plastičnim tronošcima. a nosa uprtog uvis. prepečenca i vina. to bolje. Tog se trena kombi zaustavi iza Cristiana i otvoriše se vrata. Riješeno. „Zašto? Ja ti nisam ništa napravio. Danilo Aprea sav je uzbuđen nazvao Rina Zenu. S Mariangelom . katkad bi se poput hobotnice pritajila u zakucima mozga. U dva poslijepodne.. a Cristiano je rekao da želi. bijelo i crveno nebo iznad Murella. no kada je previše pio i pušio. gdje se uz huku elektrogeneratora prodavalo piće i sendviči. izašla bi bijesna i pustila svoje električne pipke sve do sljepoočnica. Kada je četvorka došla. parkiralište su već zaposjele stotine automobila i autobusa.. Rino Zena izašao je iz kombija i shvatio da se uopće ne osjeća dobro. Cristiano spusti ruku. Četrisira je parkirao pored velikog plavog kamioneta. 57. odlučeno je da će prirediti piknik na bazi pečenih kobasica. rižinim okruglicama i pilećim kroketima.. Poput sivog pokrova. Sada je osjećao još samo mučninu i strašan umor. Skoro sam ga ubio. To je sva istina..više ga nije bilo. očnih duplji i potiljka. A ne kažem to samo ja koji sam ih vidio prije deset godina. S jednom je Rino nakon nekog vremena razmišljao čak o ženidbi. baci cjepanicu na tlo i pope se u Duca- to. Cijela je obitelj sjedila na stražnjem teretnom dijelu vozila i davila se u pizzi. U nekoliko su redova stajale ondje i prikolice sa svjetlećim natpisima. III." mucao je Tekken podignutih ruku. Nastupale su Trobojne strijele. čak do želuca. a budući da su se ekshibicije trebale održati iznad jednog velikog polja. „Ne znam. odnijela leukemija nakon osam godina braka. Ti si mi pomogao u domu. ponižavali. Glava mi puca. Ja moram prileći. Rino je zapravo bio s Mariangelom zato što mu je čuvala Cristiana kad je on navečer izlazio. „Kako ti je?" Rino je zaškiljio na jedno oko i spazio Četrisira kako ga promatra nakrivivši glavu. ." „Reci. počeša se po trbuhu. Rino se raspitao i doznao da Liliana već dvije godine ima nekoga. A on mu je pomogao. ti znaš što meni treba. „Tata. I dobila okladu. a potom se obojica šutke zagledaše u strop Ducata. Možda bih joj se mogao javiti. Ti bi to trebao znati. Rino je bacio čik i jednog oborio na tlo. Onda su jednoga dana Rino i Mariangela prekinuli.Santarelli. Možda je samo trebao malo odspavati. Premda je sumnjao da je Mariangela još uvijek sama.. To je zapravo bila istina.." Nakon razgovora uz rijeku." Četrisira se ispruži pored Rina. „Ne.. dok su tri pizduna ugurala jadnog idiota u kantu i nogama ga kotrljala po dvorištu. koji je mrzio spavati sa ženama koje ševi. kad su se upoznali. nema nikakvog razloga da ih ne spava i četiri". vlasnika prodavaonice građevinskog materijala. mučili. ne počinji opet s tom pričom kako ja tebe spašavam. ali dosad nije smogao snage da to kaže prijatelju. jasno?" Od tog su dana domsku budalu pustili na miru. naređivali mu. pod ravnodušnim pogledima svećenika. pored Varrana. šest i sedam godina) i bila je mlada udovica. Mariangela je imala tri kćeri (pet. Zamislite da na njemu piše "vlasništvo Rina Zene". pokazao svima da im je bolje pustiti na miru Rina Zenu i sve što mu pripada.. Potraži drva ili zamoli nekoga da ti da malo ugljena. Četri. Cristiano mu je prišao s vrećicom iz diskonta u ruci." „Molim te. vlasnicom frizerskog salona u Marezziju. Sjećaš se. „Ako tu već spavaju tri. „Probaj naći drugu glupaču koja će se brinuti o tvom sinu i još će dati da joj nabijaš rogove!" izazvala gaje frizerka. Rinu je bilo četrnaest godina." Četrisira ga je uporno podsjećao na vrijeme provedeno u domu. Što ti misliš?" niccolo ommaniti — „Šta ja znam." „Htio sam te nešto zamoliti.. rano bi ujutro došao po Cristiana i odveo ga u vrtić. „Hoćeš mi pomoći s Lilianom?" Rino zijevnu. sjedio je na internatskom zidiću i pušio. Muža joj je. je 1' se ona tebi stvarno sviđa?" „Mislim da da. uzevši ga u zaštitu. pred bračnim krevetom punim djece. jer je on bio neozbiljan i nije je htio ženiti. Vjerojatno zato što bi. Rino.. kako ćemo naložiti vatru za kobasice?" Rino je protrljao bolne oči. „Objasni ti meni. Bila je zgodna žena sa sigurnim prihodima. Ako dodu avioni. uključujući domsku budalu. govorila je frizerka naslonjena na dovratak. „Ne baš dobro. Ti me spašavaš." Otvorio je stražnja vrata Ducata i ispružio se u teretnom dijelu. „Samo ga još probajte zajebavati i sa mnom ćete imati posla. zovi me... Tada se još uvijek zvao Corrado Rumitz i svi su ga zezali. " „Dobro. Ali." „Pa. Okani se ti nje. al' su dobri. Potom je. Zapravo. jedan uz drugoga. u manje se od deset minuta ugasio pod pokrovom tamnih i niskih oblaka. NOĆ Mrak se spuštao tako brzo da je Alisa pomislila da se približava oluja. sada kada je znao da kod Liliane nema nikakve šanse. pa je uspio poroditi još jednu: Da je Laura živa.. ni mene ne puštaš u kuću. Gotovo. koja je iznad njegove glave ostavljala iza sebe trobojnicu. Stvarno su dobri. Tako se rodilo njihovo prijateljstvo.I kako je samo brz! Baš kao da ima krila. ti mu reci. Rino mu doda bocu vina: „Onda. Pa ipak. kada je sibirska struja oslobodila olujnu frontu. već danima blokiranu medu planinskim vrhovima. Priredit ćemo mu iznenađenje. izvaljen na tačkama s bocom u jednoj ruci i sirovom kobasicom u drugoj. Ali ako vidimo da ne možemo otprve razvaliti bankomat. Danilo Aprea. Tama se iznenada spustila na ravnicu. akrobatsku jedinicu. Kraj. Osim toga." Zatim su ostali tamo u tišini. ima ona dečka?" „Ne znam. Iza zrcala 60. Jesi li je pogledao? Ta traži tipove koji kući donose novac.U redu." „Dobro. a jedina misao koju je uspijevao poroditi bila je: Jebote.. Četrisira reče: . odustajemo. A njegova će kuća postati muzej. ali nadao se da je Bog odlučio pomoći mu i da ju je posvađao s dečkom. čudno. Rino je bio u pravu. Dakle. niccold ammaniti — 59. Zatim. Rino." Lewis Carroll. Četrisira reče: „U redu. očarano je promatrao 313. ako se to moglo zvati prijateljstvom. koji je šutke gledao avione." „Poslije ćemo mu reći... Ta Liliana nije za.. Policija će začas stići. Polumjesec što se nakrivio posred vedra zvjezdanog neba. . takvoj on nije mogao ponuditi ništa dobro. Ali kada?" „Noćas. i potjerala je u smjeru juga." Muk. Ali kada jaslice budu gotove.. prestani s tom pričom. A i šta bi s njom. Što joj mi možemo ponuditi? Moj kurac. praćena pljeskom stotina ljudi. „Onda." „Reci mi. poput urokane deve." I ostade šutke piljiti u krov kombija pored Rina. sad bi sigurno sjedila ovdje između mene i Cristiana. Ne želim više čuti o tome. „Kako velik i crn oblak!" uzviknula je." 58." „Traktor je spreman?" „Je. Bio je pijan i na licu mu je bio prilijepljen tupav smiješak. i njemu su rekli da Liliana ima dečka. Ima dečka! Jesi sad sretan? I zato. kao da mu je laknulo. „Nego. ja bih probao.. nesvjestan da je nekoliko metara dalje Rino odlučio da će se njegov plan provesti u djelo... . tiho. i on će imati nešto važno. spustio pogled i kraj sebe spazio Cristiana. nas. hoćeš mi pomoći?" „Čuj. hoćemo li izvesti taj prepad ili nećemo?" Četrisira potegnu iz boce pa reče: „Ti odluči. dodajući jedan drugome bocu vina. Ples strave započeo je u dvadeset dva sata i trideset šest minuta.. a oni su još bili tamo. prošlo je dvadeset godina. Hoćeš li ti reći Danilu?" „Ne. kamo bi je odveo?" Četrisira ga je uhvatio za zapešće. " „AH tekst..." . a ostatak ove priče razvio bi se u drugom smjeru. koji se miješao s dimom cigareta i mirisnog štapića što je gorio na noćnom ormariću među hrpama modnih časopisa. Odmalena se nadala da je nezakonita kći nekog američkog bogatuna. a bijesni su se gledatelji mašili za telefone. od iverka. Ceste su opustjele. „Sviđa mi se ova pjesma.. Dok je oluja bjesnjela iznad vile obitelji Guerra. tutnjava gromova..A dalje?" Esmeralda je sklopljenih očiju odslušala pjesmu. Isti isticati kakve ima i njezin otac. Termostati su regulirani. pomisli Fabiana. Antene su na krovovima zaškripa-le i derbi Milan-Inter raspao se na mnoštvo kvadrata." . No već na samu pomisao da bi se trebala pomaknuti.. možeš povesti i svoju majku. 61. Esmeralda je pričala da je napola Engleskinja jer je kao mala bila u Kaliforniji." „A nokin?" Prijateljica zavitla lutku u koš za smeće i malo se predugo zamisli. Al. rekao joj je na plaži da ima ista stopala kao otac. Možda bih mogla nalakirati nokte. Žarom džointa bušila je rupe na glavi stare lutke i stvarala crn i otrovan dim. jako zgodan. Prozorski su kapci zatvoreni. onda ih je lako naći. „Remek-djelo". pa će ozbiljno: „Kaže da. Za to je vrijeme na radiju Bob Dylan zapjevao Knockin' on Heaven's Door. ako upoznaš vrata raja. ali i popriličan gad.... Bilo bi dovoljno da se temperatura spustila za nekoliko stupnjeva i da je počelo snježiti. Vrata raja.? Al nešto. „Tko to pjeva?" Fabiana polako okrenu glavu i vidje da se na nijemom televizoru prikazuje film o pljački koji je već pogledala. koja je prekriženih nogu sjedila na pisaćem stolu. Prošlog su ljeta Ponticelliji otputovali u turističko naselje Val-tour na Capo Rizzuto. Ne zna. U dvadeset dva i četrdeset osam. s onim poznatim glumcem. što znači?" . koji će je jednoga lijepog dana odvesti da živi s njima na Beverly Hillsu.. I ona je bila u grudnjaku i gaći-ca-ma. ali iz tog su položaja izgledala navlas kao dva riblja fileta. „Netko poznat." zijevnula je Fabiana.. Fabianu je tješilo što joj je to jedina fizička sličnost s ocem i što se može sakriti u cipele. reče Esmeralda Guerra. Iz osamdesetih. a jedan dečko iz Firence. ali kad bi je netko pitao što znači riječ neo-bičnija od window. Možda je to bilo zbog trave. upoznati vrata raja. iako je jako mračno. svih boja. Počujmo kakvu će glupost izvaliti. Kamini upaljeni.. Tako bijela... munje i udari vjetra otvorili su bal duge olujne noći. i tako razmaknuti.Jrleven znači raj.. Uglavnom. Zatim je počelo kišiti i više nije prestalo. Moja mama ima ploču. tanka i dugačka.? Al.. „Onda? Što znači?" „Znači upoznati. ali ta su stopala vrijedila više od tisuću testova DNK. A tek prsti? Kost i koža. vrata... Dor. tako nešto. ustati i potražiti pravu boju. prošla ju je volja. A kad ih nadeš. Esmeralda je u kupaonici imala cijelu kolekciju. Fabiana Ponticelli ležala je na Esmeraldinom krevetu u grudnjaku i gaćicama i promatrala vlastita stopala oslonjena na zid.. nije bilo šanse da zna. . Fabiana izračuna da će. u pola devet. Gadna svinjarija.i kada je nije našao kod kuće. Odlučile su tako nakon što je onaj debil Tekken skoro bacio Zenu s mosta. uz Roberta De Nira. Pasje poslijepodne. naklonio bi se i rekao: „Vi ste velikani i Rino Zena će vas uvijek cijeniti. koja kretenska pjesma. promatrao je pljusak koji se stuštio na prozore dnevne sobe i pokušavao je shvatiti što ga je nagnalo da pogleda taj film. Možda bih trebala staviti glavu pod tuš. moram doma." Nije to bila loša ideja. a pljačka se pretvori u pokolj. „Što?" „Hoćemo si napraviti kupku?" „Ne mogu. imala je zakazano kod zubara radi uobičajene kontrole. zbog koje će plaćati dok je živ." Da ona otvori vrata i nade raj zajedno s oblačcima i andelčićima koji lepršaju uokolo. a glava teška kao da je puna šljunka. Ispočetka joj je to djelovalo kao zanimljiv plan. Ali koliko je sati? Fabiana pogleda na velik sat u obliku boce Coca-Cole obješen iznad uzglavlja kreveta. Četvrt do jedanaest. Esmeralda zijevnu: „Da se okupamo?" „Što?" „Okupajmo se. U posljednje je vrijeme prečesto mislila na Cristiana Zenu. Al Pacino ude u banku da je opljačka. svejedno zakasniti. A sigurno ne sa svojom majkom. piti i jesti. Kad je već tako. Uvidio je da je prepad na bankomat svinjarija. Taj je Zena stvarno hrabar. Govno se valjda maloprije vratilo iz. ali svejedno. vidio ga je barem dvaput. Tako su to nazvale. Što je time htio postići? Da se ona i Esmeralda nisu umiješale. Bile su zatvorene u toj sobi već najmanje osam sati. Sutradan ujutro. gledati DVD-ove.. Kamo je ono išao? .. Bolje same nego s onim društvom mrtvaca koji vegetiraju zatvoreni u trgovački centar i probude se samo kad se treba potući.. Njegovim omiljenim glumcem. Veliko zatvaranje. S Alom Pacinom. Imam izvrsnu pjenu za kupanje s đurđicama. cijelu nedjelju. Rino je ugasio televizor. Oči su joj bile natečene poput boba grožđa. da će točno u pola jedanaest biti kod kuće. nije se uspio odlijepiti od ekrana.. Do kuće joj je trebalo dobrih dvadeset minuta. alias svom ocu.. čak i ako se tog trena pokrene. . duvati. Ništa mu se ne može reći. „Onda?" Fabiana se okrenula prema prijateljici. Začas se uvrijedi. nije bilo vrijedno truda žuriti. umjesto da ode na prvi sat u školu. stvarno. Zabarikadirati se u sobu. bacili bi ga. sigurno joj je zakrčio pretinac glasovnim porukama. Sva sreća da je ugasila mobitel. Fabiana dohvati jastuk i stavi ga pod glavu." Obećala je Govnu. Tko zna koji gaje vrag spopao da unakazi Tekkenov motor. Znao ga je napamet. Ali ima i gadan karakter." Oni su znali ispripovjediti usrani život običnih ljudi kao nitko drugi. 62. prijatelja Esmeraldine majke koji živi u komuni onih narančastih krišni u okolici Sante Marije di Leuce. Za sve su bili krivi onaj liker od limuna i trava nekog Manisha Esposita. Žive smo se zakopale. Da jednoga dana njih dvojicu sretne na ulici. Ali noćas nije smio pogledati taj film. vjerojatno ne bi ušla. „Ali. pa da porazgovara s njim u četiri oka. talaca i raznoraznih pizdarija. samo što se nije rasplakao od sreće. Strateška mjesta. Sada je razmišljao o planu i mozak bi mu svaki čas zaglibio u slikama krvi i smrti. prikazan na Rete 4 točno dva sata prije prepada.. I to dugo. bez oružja. Istodobno dok su Rina Zenu salijetale sumnje. A ako je Danilu baš stalo. Ma daj. Dohvatio je novine i s naočalama za vid nataknutima na vrh nosa prelistao stranice s malim oglasima za nekretnine. uskoro će imati i kapital u gotovini da to dokaže ostatku svijeta. i prdac više vrijedi. Ako nešto krene naopako. robijat će.? Koliko je puta u novinama čitao o pljačkama na benzinskim crpkama. Može biti. Bolje da pričeka da dođe s Četrisira. Cristiano će do punoljetnosti završiti u domu ili kod skrbnika. i da će iza svakog ugla iskočiti policija. ni s Četrisira. naprotiv. jesi li poblesavio. Nakon udara eura koji je zemlju bacio na koljena. Ali kako sam dao da me Danilo nagovori? Kada Danilo kaže da je nešto sigurno. I onda? Već je posegnuo za telefonom da nazove Danila. odjednom bi se pretvorili u masakr.. On je. Neka priča u kojoj dva šmokljana zaglave za vrijeme pljačke. koji je sklupčan spavao na sofi. Sva sreća da se još stigne izvući. znak koji mu je Bog poslao da mu kaže da odustane. Kakav je samo glup film pogledao. a on je pristao saslušati Danila samo zato što od jutra do mraka nije imao nikakvog posla. razmišljajući o tome kako. Bez ljudi koji se motaju onuda. I uostalom. naizgled sigurni i jednostavni. Kada su mu u povratku kući s Trobojnih strijela rekli da je pala odluka za tu večer. Danilo Aprea smješkao se pred televizorom.. — kako Boa zapovijeda 63. sve tip-top. smislio savršen plan. A ako ga pošalju u zatvor. Sitniš. želudac mu je govorio da je film. . no onda se predomislio. Sve redom u trgovačkim centrima ili tek sagrađenim zgradama u blizini obilaznice. Zapravo ne. koliko bi jebenih eura uopće moglo biti u banko-matu? Kad se još uzme u obzir da ih treba podijeliti na tri dijela. sigurno će doći do ekonomskog oporavka. krađama automobila koje su završile pokoljem. Medu lokalima na prodaju već je zaokružio najmanje pet povoljnih ponuda. koja će u samo nekoliko godina doživjeti takav trgovački procvat da se to ni izračunati ne može. Okladio bi se na vlastitu guzicu da će se dovesti svojim traktorom.. Nek' si nađe nekog drugog. I premda mu je razum prišapnuo da s tim potopom zapravo imaju jebenu sreću (vani neće biti žive duše). A što ako onaj predosjećaj nije bio ništa drugo nego strah? A ako više nemam muda? Okrenuo se da pogleda Cristiana. može to uvijek izvesti s Četrisira. ako čovjek raspolaže dobrim početnim kapitalom i ima malo intuicije. Upravo takvi prepadi. Samo je trebao skupiti hrabrost. Ma zaboli me! Plan je bio kretenski. A kako je on bio siguran da posjeduje prirodni poslovni instinkt (predvidio je velik uspjeh Četiri dimnjaka). Najmanje nekoliko godina. nazvati Danila i reći mu da odustaje. postoji milijun načina da se obogatiš. Neće to dobro primiti. Hoće li četrdeset biti dosta? Konačno. Mo'š mislit. Iza lika u prvom planu raskrilio se zalaz sunca od kojeg zastaje dah.. u povratku iz Murella. Kao u slobodnom penjanju. Tako je barem govorio Berlusconi. Iz crnog u plavo u ljubičasto sve do narančastog iznad . Jebite se. Trenutak da na uzletnu pistu vrati svoju egzistenciju. Kroz dvostruka okna čulo se hučanje bujice zauzdane nasipima kanala. crvenim poput trešnje. A zatim. štoviše na korzu. Tko zna bi li se njegovoj ženi svidio dućan u trgovačkom centru. Vani neće biti nikoga. Nešto mu je govorilo da će sve proći glatko. Slikar je uspio zaustaviti trenutak. I zapravo je imala pravo. ali sada kad je došao taj veliki trenutak. kada je došao kući. da svi umru od zavisti. Zatim. A kako ne vjerovati u čovjeka sa sjevera koji je sve sam postigao i postao najbogatiji Talijan usprkos komunjarskim sucima koji su dali sve od sebe da mu bace klipove pod noge? A kada dođe vrijeme oporavka. Vjetar je s užadi na kući nasuprot otrgnuo sve obješeno rublje. predugo parkiranu u prašnjavom hangaru. Prišao je televizoru da bi ga ugasio. napokon je došao.. obješena na zeleni pano. Lako je bilo zamisliti kako sve to završi: klaun ubere cvijet i prinese ga nosu da ga omiriše. glavno je bilo urediti lokal s ukusom. Danilo će ga spremno dočekati sa svojim krasnim butikom donjeg rublja. to ga je tako ganulo da se skoro rasplakao. važno je imati otraga sobičak koji će služiti kao skladište i kamo možeš staviti fotelju da predahneš i mali frižider ako te iznenada spopadne glad.. nekoliko je sati proveo pun zebnje na zahodskoj školjci. zauzela čitav ekran. kao kada se pritisne pauza na videorekorderu. svi. Ponijeli su ga oni oglasi. klaun se držao za vrh planine i drugu je ruku pružao u pokušaju da ubere runolist koji je osamljen rastao među sivim stijenama. Bila je tu Teresa. Zaslon videorekordera pokazivao je dvadeset dva i četrdeset pet. nevolja je bila u tome što nikako nije uspijevao zamisliti koliko kvadrata treba za poštenu prodavaonicu rublja. Teorija plime i oseke. činilo se da ga je sam Bog Otac naslikao. Danilo duboko udahnu. kad je ugledao veliku sliku koja je. Sad. U sredini slike bio je klaun pod punom spremom. Morao se pripremiti i toplo se obući. bio je smiren poput samuraja prije bitke. Emitirali su uobičajenu TV-aukciju na Canale 35. I svjetiljka javne rasvjete njihala se lijevo-desno. a uličica se pretvorila u potok što se ulijevao u kanal pored zgrade. inače bi uz takav potop mogao navući upalu pluća. no Danila to nije zabrinjavalo. s cilindrom. koje je završilo u goloj krošnji jabuke.. Dao bi ruku u vatru da bi ona htjela trgovinu u samom središtu mjesta. Danila je podsjećao na one ljetne zalaske. No to nije bilo sve na slici. kada je bio dječak i nebo je bilo nešto posve drugo. Bolje tako. sklopi novine i ode do prozora. Nijanse boja stapale su se i prelijevale jedna u drugu kao na zastavi mira. Evo vam ga na. bez ikakvih smetnji. Kada mu je Rino rekao. kravatom na rombove. Samo gledajte butik obitelji Aprea. Za četvrt sata doći će Četrisira. okruglim nosom. Danilo je brzo zgrabio daljinski i pojačao ton. osam puta. Kakve je nevjerojatne muke morao podnijeti u onim dugačkim. „AH. Najviše ga se dojmio klaunov izraz lica. smrti i biti umjetnosti. Propustite li ovu priliku.. Stručnjak je. Usmjeren prema Bogu i ljubavi. A nije alpinist.. ali večeras će se suočiti s planinom. nad kojom je lebdjela sunčeva lopta obavljena bijelim oblacima kao mladenka velom.... gdje god poželite. iz čitavog ciklusa ovaj je zasigurno najuspjeliji i najdoradeniji. to je investicija koja vam se u roku od pet godina može isplatiti sedam. Uporan? Ne. Tužan i. gdje je noć već zaposjela nebeski svod. I kakvu studen. bio bi čisti mrak. riskirat će život samo zato da ubere cvijet. u predsoblju. govorio je TV-aukcionar žestoko valjajući r. potpuno umjetničko djelo. „Zamislite da darujete sebi ovo remek-djelo. Još je pojačao ton. ra- finiran izraz. svjetio. da možete činiti s njim što vas je volja. Ali ta slika tamo bila je pravo remek-djelo. „AH. bezvremeni sraz čovjeka i prirode. jedinoj ženi koju je volio u svom životu. sa svojim naseljima i cestama i šumama.. A ne kurčeve Gioconde i Picasso.. on i taj klaun bili su tužni i smioni. titanski. alkoholičaru kojega su svi ismijavali. niti je ikada poželio kupiti sliku. a ne dionice i obveznice. niccold ammaniti — Eto. Capobiancov je potez nešto tako delikatno da. gotovo ubojici. Zamislite samo na tren da imate ovakvu sliku u svojoj dnevnoj sobi.. da ga posjedujete. Zašto se izložio svim tim naporima? Jasno. S malom halogenkom iznad. Pravokutnik dimenzija metar sa dva kao da je pulsirao posred zida.. samo običan siroti pajac. odlučan potez.. ni Danilo nije znao kako bi ga opisao.." Danilo je slušao u nevjerici. zato da ubere rijedak cvijetak koji će zajedno s vlastitom dušom darovati voljenoj ženi. dopustite mi da kažem. Da.. Gore.. na kraju krajeva. ne sasvim. okrenimo se konkretnom: veličanstven krajolik. „Ovo je platno dio veličanstvenog ciklusa planinskih klaunova majstora Morena Capobianca". govorio isto što je i on bio pomislio. Ali dolje. Klaun se uhvatio u koštac s planinom i njezinim opasnostima kako bi došao do vrha.. ravnica. Dva neshvaćena heroja. Ondje mu je mjesto. i to za samo sedam tisuća petsto eura! Gospodo..udaljene doline. butik koji će darovati Teresi. kako bi dospio tamo gdje još nitko nije bio. da ne raspredamo o životu. I prema njemu su se ponašali kao prema bijedniku. u kojemu je umjetnik dao svoj maksimum i najbolje izrazio kako bi se reklo. s gotovo mistično-religioznim pristupom. još je bila okupana posljednjim zrakama svjeda. Zamislite da ga imate. skoro da bih. Smion. samo skupljaju prašinu i grinje. Danilo se uopće nije razumio u umjetnost. dopustite mi da kažem. On i taj klaun imali su štošta zajedničko.. poderanim cipelama. gospodo. eto. Slike ionako." Danilo se zagleda u prazan zid pored vrata. samo preciznije. blistale su daleke zvjezdice. Kamera se udaljila i pored slike pojavio se prosijed gospodin u plavom sakou na dvoredno kopčanje i ružičastoj košulji s bijelim ovratnikom." .. Značenje je bjelodano čak i laicima: klaun predstavlja farsu koja nadilazi granice svijeta kakav mi poznajemo.. ovo je jedinstvena prili. „AH moram otići po Danila. Fabiana se protegnu i zijevnu: „Pa?" „Ravanelli mi je ispričao da je bio u izviđačima s Rinaldijem i da se Rinaldi jednom posrao u polju.. „Fabi. Počeo je čupati kosu i čudno kriviti usta." Dok je glumio dijalog. U petom razredu stekao je nešto slave jer je nastupio u kampanji protiv dječje pretilosti koju su pokrenule okružne vlasti. a zatim srušila sa stola veliku svjetiljku. „Kakvu?" „Ajde da zeznemo Carraccicu. I Četrisira je rastreseno pogledao Pasje poslijepodne. primijetio je da je vjetar nanio još štete. Danilo se opet zapiljio u ekran." Matteo Rinaldi bio je nesretan dječak. ležale su na tiu. njihova profesorica matematike." „Kako?" Esmeralda i Fabiana bile su uvjerene da ih Nuccia Carraccio. A zatim u falsetu. bile su sigurne da s Pozzolinijem iz tjelesnog protiv njih služi crne mise. Prozor se iznenada širom otvorio pod naletom vjetra i kiša mu je zapljusnula lice. Ništa nije mogao kad je znao da su jaslice u takvom stanju. uključio je videorekorder i pustio Ramonine velike usne. imam genijalnu ideju!" Esmeralda se odjednom. Kad mu je dojadilo. mrzi jer se grize zato što su one zgodne. kao da je netko pritisnuo play na njezinom daljinskom upravljaču. čuj. 64. zmija." „Rinaldija?" „Točno. A osim što im nikada nije htjela dati dvojku. Morao je odmah sve dovesti u red. a neki su od njih plutali jezercem napravljenim od metalne kutije danskih keksa. 65. štipajući se za obraz. a ona je nakaza. patio je od ozbiljnog poremećaja funkcije hipofize i s dvanaest godina težio je sto deset kilograma. šćućurio se na podu i od lego-kocaka počeo graditi nov željeznički kolodvor. šerife. . „Debeljko! Znaš debeljka?" „Kojeg debeljka?" „Onog iz sedmog C. Samo kratko. oponašajući Ramonin ženski glas: „Nisam znala. Što ću sad?" reče sebi. Premotao je početak. Znam samo da sam spremna na sve. Iz znatiželje je otišao pogledati govno." Esmeralda je odmahivala glavom. koji su se probijali klancem kanjona. Kada je bolje pogledao. samo da ne završim iza rešetaka. galaktičkih robota. razbudila i skočila sa stola.. Povorke plavih vojnika. „Znaš da u ovom okrugu stopiraju samo drolje?" odrecitirao je glasom čuvara reda i zakona. sve do scene kad se ona poševi s brkatim šerifom. Četrisira potrča zatvoriti prozor. a zatim je kao u transu dohvatio telefon i utipkao broj s ekrana. ali nije ni na koji način povezao film s prepadom. A ako me Danilo nazove? Ugasio je mobitel i prihvatio se pospremanja. a zatim se zabila u planinu od prešanog papira na kojoj su pasla krda nosoroga i plavih Štrumpfova te ih razbacala između stada ovčica i likova Tiny Toonsa. koja je poput pokvarenog letećeg tanjura tresnula na kartonski most pun autića i skršila ga. Začas ću ja to. Narežu se i ugriju u pećnici." „Tri tisuće?" Osmjehnula se." „AH s gutanjem. zavodljivost. „Pakiranje gotovih žganaca.. pomoću koje su gotovo sve dečke iz škole mogle natjerati da se pokore njihovim željama..." Nije se mogla sjetiti.." „Pa naravno.... „Ne." Esmeralda prasnu u smijeh. O Bože. Kako god. Ni mrtva.." „Gaduro! Ne vrijedi!" „Vrijedi! Vrijedi!" Esmeralda razmisli." „Ali ga ne smiju dirati. bogat je da je to odvratno..." Esmeralda će s gađenjem na licu: „Da se zbljuješ. na aseksualnog debeljka nije djelovala. Znaš koliko je?" „Ne. Onima." „Ta bi zvala karabinjere. Daj." Ništa. da se popne na katedru i posere." Esmeralda se razočarano zagleda u nju. možda ako mu popušiš.. Rekao je da je bilo veliko kao. puše. Moja majka obično kuha prave žgance." Fabiana nije uspijevala zamisliti ništa gnusnije. .. „Kad dobro promislim.. „I odnesu ga." Fabiana se zahihoće: „Koja glupost." „Ako to ne napraviš. Njihovo oružje.... Imala je osjećaj da joj je glava puna pjenušave gume. Srijedom prije matiša imamo tjelesni. „A ako mu ponudimo novac? Hranu?" lupila je Esmeralda. Bar bih se mogla ogrepsti za steku cigareta.. Ali zamisli da uspijemo? Zamisli kad Carraccica uđe u razred i nađe govno iz kojeg se još puši nasred katedre? Spomenik njezinom liku i djelu.. „Za tri tisuće bi se moglo razmisliti.. Provodile su sate zamišljajući da za novac drkaju.„Nemaš pojma. ubit će ti brata. Tada ćemo ga odvesti u razred. „A da moraš birati između Rinaldija i.... Ali. obradila bih ga do kraja. daju se sodomizirati najodvratnijim stvorovima koje poznaju. A kakvi su? Jesu dobri?" „Onako. Nijednom.." „Zašto?" „To je dokaz... Oni.. ipak trafikantu.... na to Esmeralda nije mislila." „A karabinjeri ga moraju zaplijeniti.." „I onda?" „Moramo nagovoriti Rinaldija da se posere na katedru." Esmeralda pokaza veličinu pokretom ruke i doda: „I veli da je bilo baš kompaktno. kao torpedo.onog iz trafike u trgovačkom centru?" „Onog koji tupe lijepi Uhuom?" „Točno!" „Ne znam. „Zašto?" „Kako ćeš uvjeriti Rinaldija da izvede tako nešto?" nkcotb ammaniti — Istinu govoreći. Nikad ga nisam vidjela. ali onda je doživjela prosvjedjenje: „... „Koliko bi tražila da mu popušiš?" „Nema tog novca!" „Tisuću eura?" „Jesi blesava? Premalo je to." Bila je to njihova omiljena igra. kako se ono zovu?" „Tko?" „Oni koji istražuju dokaze... Domaći su bolji. kad je već tako." Fabiana se primi za križa s bolnom grimasom. inače će ostaviti otiske prstiju.. Jednostavno se nije mogla sjetiti.. Slika te kvalitete bila bi u stanju osvijetliti i katakombu. sav uzbuđen. Obećao je sebi da prije prepada neće popiti ni kapi. Evo nas. Socijalni radnik. Gospođica na centrali bila je vrlo ljubazna.. Pomisao da zamoli Emesta da mu posudi kamp-kućicu na jednu noć nije ga ni okrznula. Danilo je za sutradan dogovorio sastanak. Možda je bio donekle br- zoplet. No nije bio siguran u to. a nitko na svijetu nije smio znati za njega i Idu Lo Vino. remek-djelo Morena Capobianca. 2) Ernesto svoju kamp-kućicu nije nikome posuđivao. Da se nešto otkrije." 66. izašao je pogrbljen iz automobila metalik boje zaklanjajući se krhkim kišobrančićem. s njim bi bilo gotovo. . Njihov će mu stručnjak donijeti sliku kući. Valjda je tu i ključ ograde. mužu njegove sestrične. ali nije mogao a da ne nazdravi takvoj kupnji. Prišao je vratima na ogradi. . I bit će to nov početak. Pa dobro. Najprije slika.. ali on ju je odlučio kupiti istog trena kad se klaunov lik pojavio na televiziji. 67. ali s obzirom na siguran novac iz bankomata. a dočeka te klaun planinar.. jedinstvenu finoću.I više nego dobro. a odmah zatim i butik za Teresu. Ta mu je slika govorila kroz ekran. Naprave DNK test i tako smjeste Rinaldiju.. bez obveze. Danilo je u ruci držao čašicu rakije. Danilo joj to nije rekao. Da bi kupio taj dom na kotačima.. i to iz dva razloga: 1) Luisin muž bio je znatiželjan kao majmun i sve bi doznao. Kakva divota.. dobro je postupio.) . oni iz TV serija.. Kome ga odnesu?" „Daj. „Za novi život!" Pa isprazni čašu naiskap. Duga svjetla Pume koju je vozio Beppe Trecca obasjala su golem natpis u obliku banane. Da nisam odmah nazvao. Krštenje novog života Danila Apree. Gospođica mu je zajamčila da može gledati sliku koliko hoće i onda na miru odlučiti. Čestitala mu je i dodala da Capobiancove slike idu kao halva. Danilo Aprea zadovoljno je šetao dnevnom sobom i promatrao zid na koji će objesiti sliku.. na kojoj je stajalo: kamp bahamt. zatvorenim lancem. sigurno bih propustio priliku. i u čemu je problem? Sutra ujutro ću ih vratiti na mjesto i nitko neće ništa primijetiti. To je bilo lako." Podignuo je čašu prema bijelom zidu. budući da je ključeve.posudio iz košarice koja stoji uz vrata stana njegove sestrične Luise. „Ne znam. koji je vjetar izokrenuo kao lijevak. i iz džepa balonera izvadio svežanj ključeva za ka-mp-kućicu koja je pripadala Ernestu. Udeš.. Nazvao je i kupio Klauna planinara. (ukrao. a da ništa nije rekao. zadužio se do grla. To će stanu dati određenu otmjenost. Učinio je to." „Forenzičari?" „Bravo. Pola dvanaest. Cristiana Zenu probudio je tako snažan grom da je na tren pomislio da je na cesti eksplodirala cisterna. u dvorištu. jer. Izašao je iz kola i obišao kamp-kućicu vukući za sobom. U tome tamo odigrat će se okrutna izdaja. Cri. progutala je mol i već je oplakivala zidove barake s kanuima." Cristiano nije znao da li da se raduje." Cristiano je jedva uspio razabrati očeve crte lica. Vladao je potpuni mrak." „Zašto?" „Promislio sam. ogradna vratašca lupala su pod naletima vjetra. Tim bi novcem mogli kupiti masu toga. Ali ovako ne mogu živjeti. ne zatvorivši vrata za sobom. Znao je što bi mu odgovorio. s mješavinom uzbuđenja i osjećaja krivnje. ni manje ni više nego nasrtaj na integritet jedne obitelji. otprilike.) Parkirao je nastojeći ne slušati glas svoje savjesti." „Sigurno". koje je žar cigarete obojio u crveno. Zima je nagrizla lišće palmi. „Ne uzbuđuj se.) Beppe uzdahnu dok je gasio motor. Zaspao je dok su gledali film s Alom Pacinom. Teško je bilo zamisliti gadniju noć za romantičan susret. između lokvi. koja je Ernestova? Beppe se sjećao da se zove Rimmel ili tako nešto. „Vani je paklena oluja. gurnu vrata i uđe u kamp automobilom. Beppe je toga bio svjestan. to što se spremao učiniti bila je prava pravcata gadost." „Što je? Predomislio si se? Nećeš?" Njegov otac otpuhnu kroz nos. Beppe uspje naći ključ koji otvara lokot.. Idi u krevet." „Ah. koja je inače protjecala tridesetak metara odande." Cristiano zijevnu. Pošljunčana čistina uz Forgese bila je poplavljena. ali ne mogu. odgovori Rino smirenim glasom. Možda se povučem nakon što je dobijem. Vrati se kući. Znam. no predomislio se." „Zašto?" ri „Preopasno. Kiša je udarala o okna. vrata su se otvorila i socijalni radnik popeo se stubama i ušao. Naposljetku je na samom kraju niza spazio bijelu mrcinu na kojoj piše Rimor SuperDuca 688TC. moram bar jednom biti s njom. (Sigurno bi ti i Ida na koncu bila zahvalna. koje su sada povijali naleti vjetra i kiše. (Odustani. imati nov . Cristiano ga je htio pitati može li i on s njima. plavi kovčeg na kotačiće.. Siroti Mario doista nije zaslužio da se njegov najbolji prijatelj ponaša kao takva hulja. a tebi vjeruje. sad. crna kao tinta. dok je munja bojila u plavo stol i klupu. Kamp-kućice i prikolice bile su parkirane jedna do druge. Opipao je jastuke i naslon i shvatio da je na sofi. a vani. Voli svoju ženu da bi umro za nju. Htio bih. Muk. Mario te primio u svoju kuću kao brata. kvragu. Zatim: „Neću. zar ruje kasno?" upita naposljetku. Samo je nestalo struje. Da. koliko je sati?" „Ne znam. Koje sam ja govno. E. „Kako ćete otići po traktor? Cesta uz rijeku će biti blatno jezero. Eno je tamo. Hučanje nabujale rijeke čulo se čak iza zatvorenih prozora automobila. „Ali. „Hah. Rijeka. Nakon nekoliko pokušaja. 68. Ne možeš ih tako ostaviti na cjedilu. Blijed. ali pregrizao je jezik. Sa mnom neće. izvest će to s nekim drugim. Sami ne mogu. Pritisnuo je nekakav veliki crveni gumb. Uspio je samo otvoriti krovni prozor. u kojoj su plutali ostaci na prvi pogled neodređenog organskog podrijeda. Napokon je iza nekog ormarića našao prekidače i počeo ih nasumce pritiskati. U kamp-kućici stravično je smrdjelo. a iznad vozačke kabine galerijica s bračnim krevetom. i dalje inzistira. otpočetka je bio pomalo zabrinut zbog tog prepada. oduvijek je imao osjećaj da njegov otac to zapravo ne želi učiniti. Utuvi si u glavu da ja nisam ničiji šef. U kuhinji je zazu-jao hladnjak. nego nešto mnogo gore. za razliku od njih. Kao kad je rekao da će mu za Božić darovati PlavStation." Rino je opet postajao živčan. „Koji davež. Sprijeda se nalazio skučen prostor. bolje živjeti. putovati. Kad je ponovno razmislio." Dok je govorio. Kraj rasprave. ali strašno mu je smetalo što njegov otac nikad ne održi obećanje. međutim. „I što ćeš sad reći Dani-lu?" „Boli me glava." Ustao je i krenuo prema stubama ne zaželjevši ocu ni laku noć. „Ah obećao si mu. da je on uvijek prisustvovao njihovim razgovorima i da bi trebao i sada. Neću ja riskirati za sitniš. imam dijete. Kad dođu ovamo. socijalni radnik morao se nasloniti na zid da ne završi na plavkastom tapisonu. sa stolićem i klupom. dobro to znaš. Beppe Trecca naslijepo je pipao zidove u potrazi za razvodnom pločom." Vratila se struja.. 69. blesane." „Danilo će te zamrziti. Cristiano je sjeo i prekrižio noge. dovraga. u nadi da će kakva crpka usisati tu kužnu lokvu. Upalile su se neonke na stropu i mali reflektori iznad stola. ljudskog i kemijskog istovremeno. Na trenutak je pomislio da je sestričnin muž rastopio leš u kiselini. Cristiano je znao da je bolje odustati. odvratno. S rukom na ustima otvorio je vrata nužnika. Ne da mi se raspravljati pred tobom." „Da. Odozgo se ionako sve čulo. S druge strane." „I koga zaboli za to. Kao da mu sin ruje po otvorenoj rani. kad su išli u samostan San Giovanni Rotondo. i osim toga. ali ti si im šef. Rino zaurla: „Slušaj me dobro. Makni se. Cristiano se upita zašto. Nešto što je imalo veze s ljudskim izmetom i kemijskim nužnicima. kad je zapravo sretan što je njegov otac odlučio odustati. Kao da ga je netko snažno udario u lice." Cristiano je htio odvratiti da nije pošteno. Idi u krevet. Ti idi u krevet... Cristiano zaškilji." „To nije problem. ali cijelim mu je putem bilo zlo.auto. Obrisao je usta rukom i odgovorio: „Sada. „I kad ćeš mu to reći?" Rino je otvorio limenku piva i potegnuo iz nje. koji su zauzimali ormarići presvučeni ultrapasom bež boje. Televizor se opet uključio. uključiti umorni ventilator i zatvoriti . a posebno ne onoj dvojici. zatim nešto poput dnevne sobe. Prošlog se ljeta vozio u kamp-kućici. ošamućen smradom. bacajući uokolo svoje ledeno svjedo. ali to se nije dogodilo. Bilo je to poput kompaktnog zida smrada. no onda je u školjci vidio nekakvu plavo-ljubičastu tekućinu. A nije to bila samo vlaga. Ako hoće.. 70. No čudovište je sad izgubilo okruglu savršenost i isukalo je oštrice i šiljke (za što je bio . oštrice. umjesto da se bore. A ako odlučim da mi se jebe za sve i ostanem ovdje spavati? Tako bih propustila i zubara. Eto. Kako tu radi grijanje? No prije svega: imaju li kamp-kućice grijanje? Trebale bi. bilo bezoblično. Sraz sa smradom bio je tako žestok da je tek sada shvatio da je u kućici barem pet stupnjeva ispod ništice i da kiša udara po njoj kao po nakovnju. dva se čudovišta stope u savršen hibrid od kojega ti bude bogovski. Govno bi joj zaplijenilo moped. I uživao je u tome kao lud. Na kraju će mi moped uzeti na tjedan dana. postavio plastične tanjure. Kako bi to djelovanje trave zadržala pod kontrolom. Poruka. najviše deset.. ali na samu pomisao da izađe i vozi moped dvadeset minuta kroz oluju. valjuške kuhane na pari. (Što?) Ništa. proljetne rolice. Ne. Sve iz restorana Začarana pagoda na dvadesetom kilometru državne ceste. naselja u kojem živi njezina obitelj. a zatim je upalio nekoliko svijeća s aromom cedrovine i desetak mirisnih štapića." Zap-lijenit ću ti radost življenja. naprotiv. nego bi od njih postala paranoična.. iz kojih su se počeli izvijati pramenovi bijela dima. Marihuansko je bilo geometrijsko. A ako ih uzmeš u pravom omjeru. K tome.. Izvadio je na kuhinjsku plohu niz aluminijskih posuda. jer on ne bi oduzeo. Što se može dogoditi? Prije svega. još više. Ali. Koliko je molekula vode u moru. štapiće. Ne. Mrzila ga je koliko je zrnaca pijeska na svim plažama svijeta zajedno. koji bi joj očitao mržnju koju osjeća prema svom ocu. Sprava bi eksplodirala. Odnedavno se od džointova nije više smijala kao u početku. slinavo i slijepo.vrata nužnika. imati instrument poput onoga za tlak. da dokrajči Idu u slučaju da. Rasprostro je na stolu crven stolnjak. nalila je u sebe pola boce likera od limuna. Ono do čega joj je najviše stalo i što joj omogućuje da pobjegne iz Rascvjetanog Vrta. Odložio je kovčeg na stol i povukao patentni zatvarač. prije škole. koliko ga je mrzila? Voljela bi to nekako izmjeriti. mora k zubaru. Znala je da je tako uznemirena zbog trave koju su popušile. Alkohol i trava bili su dva čudovišta koja su se borila za prevlast nad njezinim umom. Zvijezda u svemiru. • pričekat ću da legne i dolazim. on bi zaplijenio. Da. Mobitel u džepu sakoa dvaput se oglasio bip. mrzimjer. bridovi. koji će joj otkriti pirsing na jeziku. svinjetinu u slatko-kiselom umaku i rižu na kantonski. a Fabiana Ponticelli nije mogla vjerovati da još leži na Esmeraldinom krevetu. koje su sadržavale piletinu s bambusom. nije mogla a da ne razmišlja o tome kako sutradan ujutro. Bilo je pola dvanaest. Tako ću prikriti smrad. sve sami šiljci. Likersko je. došlo joj je da zaplače. Dohvatio je spravu i pročitao: mario je nenadano došao.. „Zaplijenit ću ti mobitel!" „Zaplijenit ću ti te čizmetine. Kasnila je sat vremena. Zatim je izvukao bocu Falanghine koju je platio dvanaest eura i bocu votke s okusom dinje. više. A osim toga. A budući da mamica nije imala izgrađenu osobnost. „Ne mogu. koristolju-bivih razloga." Esmeralda je žarom palila ispucane vrhove svoje kose. Pij. U takvim slučajevima nikada ne treba misliti na roditelje." No kao da joj je masnim slovima na čelu pisalo: jesi me! . prelazila njime po jeziku i do večeri bi joj jezik bio natečen i boljela ju je cijela usna šupljina." Fabiana ne odgovori. Kamo ćeš? Jesi li vidjela što je vani?" Esmeralda pripali cigaretu. razmišljala sam o nečem drugom. Nije bilo teško. postojala je također mogućnost da barem jednom u životu izvanjski organ suspregne poriv da sve izlane. morat ćeš se pomiriti s još jednim. "Gospodo. Jaka stvar. Fabiana je sasula u sebe ostatke toplog likera s dna i pokušala misliti na nešto drugo. bez uspjeha. pacijentima.. „Stvar je u tome da nemaš pravi pristup. Ali kako je uvijek uspijevala shvatiti o čemu razmišlja? Čitala joj je misli? Fabiana pogleda prijateljicu. Bila bi tragedija da kaže Govnu. Moraš biti nepopusdjiva prema samoj sebi. A to se moglo dogoditi jedino i isključivo iz prljavih. vlastiti život. Treba to redovito raditi. „Koja bedara. pomoći će ti. Njezina se majka obožavala blamirati u javnosti. što od džointova i cigareta. Pravi je problem bio naviknuti se na to da joj je čavlić zabijen posred jezika. školu." izletjelo joj je. s onim na pupku. Esmeralda. U njezinoj kući ionako nije bilo mnogo razloga za smijeh. „Ne. A pravo govoreći. i bila je samo izvanjski organ svog muža. tko kaže da će zubar sve izlajati? „Kladim se da te spucala paranoja zbog pirsinga!" reče Esmeralda. No ništa više od toga nije se moglo dogoditi. Ali ako ne odem zubaru. Udahnula je i izbacila zrak iz sebe. Fabiana se mogla okladiti da će mu reći. Vidiš mene? Ja svoju majku šaljem u kurac svaki Božji dan i riješile smo sve nesporazume. pomislit će da sam ostala trudna. koja je motala još jedan džoint. Kada njezina majka to otkrije. Govno će nešto posumnjati. napravit će sažaljenja vrijednu scenu pred zubarom. a sada. Stalno gaje vrtjela u ustima. Pij. jebenu kontrolu kod zubara. Pokušala je djelovati smireno. „Što?" „Moram kući.kriv posljednji prokleti džoint). Zašto Esmeralda nikad nije imala nikakve paranoje? Razvaljivala se džointovima bez ikakvih nuspojava. Ta je žena imala kičmu beskralješnjaka. draga mamice. Dobro je to izvela. Ali. U sobi je nedostajalo zraka. ne šalješ svoje u kurac koliko bi trebala. koje joj je uporno zabijalo u mozak. moraš to raditi svaki dan. čak i ako ti se ne da. skupila se takva magla da gotovo više nije vidjela Esmeraldu. U najmanju ruku. prijateljica se nije obazirala na nju." Eto što će zubar reći njezinoj majci. vaša ka na jeziku ima srebrnu kuglicu. Ubit će me ako se ne vratim kući." „Ostani spavati ovdje. podigla je glavu. Što od mirisnih štapića. otvori prozor." Usredotočena na svoj frizerski pothvat. koja je bila zadubljena u cupkanje obrva pince-tom. kad razmisli. Valjda je to bilo genetski. sve dotad uspjela je sakriti pirsing. iznad svega. Bilo je dovoljno ne otvarati usta. Pomirila se s onim na obrvi. izbjegavati zijevanje i. jer ću se ugušiti.. nikad se ne smijati. „Esme. svima. Njezin bi je otac zajebavao idućih dvanaest godina s optužbama da ne zna odgojiti djecu. Fabiana u tome još nije uspjela. U najgorem slučaju.. snažno je zagrli i zatim reče: „AH ovo će biti ozbiljno duva-nje. kvragu?" Već gaje šest puta nazvao na mobitel i svaki put prokleti jebeni korisnik nije bio dostupan. bar jednom u životu." Dobro.A o čemu si razmišljala?" „Ni o ničemu.. „Dobro. na koncu konca.. . vidjet ćeš." progundao je Danilo srušivši se svom težinom na sofu." Fabiana shvati da se gnjev rasplinuo.. je li?" „Ne. „Kakav je to debil. Sluznica se odmah zatvori! A zaboravi na to da ću ti ga poslije ja opet staviti. znaš da nosi nesreću popušiti džoint bez društva". "Gospodo.. majka će ti prirediti scenu kod zubara." Esmeralda pruži Fabiani džoint. Esmeralda joj je dala snage da se vrati kući." „Volim te!" Esmeralda skoči na noge i utisnu joj poljubac u usta." Esmeralda preciznim potezom jezika zalijepi džoint. koliko uživaš u tome što me moji zajebavaju? „Gle. Dodaj mi bocu Uliveta i olovku.. liječnici imaju profesionalnu dužnost da ništa ne otkriju. štoviše. Odoh. Oči su joj bile krvave. plavoj vjetrovki. Nemoj ići. „Više nego dovoljno." „Ne." Fabiana nije uzvratila. ja ti kažem. a usne suhe kao Reagan." Esmeralda spusti pogled i zatim ga opet podignu...." „Razmišljala si o tome kako će zubar doći k tvojoj majci. „Znaš što ću? Skinut ću ga prije nego odem zubaru.. Ksenofontovu zakletvu. „Moram ići. „Oprosti. „Napravit ćeš pizdariju veliku kao kuća." I rado bi bila dodala da joj se ta stvar uopće ne sviđa. Bilo je dovoljno da je Esmeralda tako pogleda i ona bi se rastopila kao obična budala. Slušaj mene.. posebno otkako joj je netko rekao da se od pirsinga na jeziku dobiju tikovi i da ostatak života izgledaš kao deva koja preživa. odmah će zarasti..... Sto ti je rekao James? Ako ga skineš.. ali onda bježim. Kako da ne. Rukama je prošla kroz kosu i našminkala se ružem.. samo moram ići.. reče Esmeralda glasićem žalosne djevojčice. Postavi se. „Ljutiš se jer sam ti rekla ono za zubara. Znam." 71." Uhvatila ju je za ruku. Ne držim se na nogama. Ostani ovdje.. .. smlavljena sam. Fabiana je navukla majicu. šalu i šeširu od vunenog štofa. Samo ti naređuju. vaša kći si je napravila pirsing na jeziku".. odoh ja.. nije moguće! Gdje je.. Fabi. Onaj kreten Četrisira kasnio je više od pola sata. Ništa se neće dogoditi. „Samo dok sam kod zubara. „Popušimo barem džointić za laku noć.." „Ma daj. zapanjena izraza lica. Danilo Aprea kružio je dnevnom sobom u kaljačama. „Jesi li ti prolupala? Zubar?" „Tako je to.. odjenula se i pogledala u visoko zrcalo uokvireno slikama Christine Aguilere i Johnnvja Deppa..S nekim ljudima nije moguće raditi. djevojčici iz Egzorcista. Možda bi trebao nazvati Rina i reći mu da Četrisira kasni prema voznom redu i tko zna ." „Da. i kao pokvarena ploča ponavljao: „Nije moguće.. pizdo!" Natočio je četvrtu (četvrtu ili petu?) čašicu rakije i iskapio je uz grimasu. Ne brini se. Da sam na tvom mjestu.." Fabiana se pridignu s kreveta.." „Zbog čega?" „Znaš. prava noćna mora. Počela je nervozno tražiti odjeću u neredu na podu." Esmeralda je pripalila džoint i otpuhnula bijeli oblačak. „Dobro.. Fabi. Uključi telefon. misle da si debil. da joj se baš gadi i da je. Polažu nekakvu zakletvu. ne bih uopće zarezivala Govno i tvoju majku." Esmeralda dignu nos s rizle. . Zastala je u hodniku.. tri. Trebao bi ustati i podmetnuti vjedro i smotati krpu i staviti je na podboj da upije kišu. pokret". četiri sekunde pala bi jedna kap i napravila plok.. Posljednji ju je džoint dokrajčio. 72. Sad će doći. Zar su baš večeras morali izvesti prepad? Uza svu tu kišu? Ugasio je televizor dok je Ramona izlazila iz kuće posve gola. Fabiana Ponticelli izašla je iz Esmeraldine sobe jedva se držeći na nogama. Od toga je bio mnogo mirniji. u polutami. Oni." „Dosta. Oni. a svake dvije.. 73. i osluškivao oluju. prvo što će učiniti bit će da vrati na mjesto brežuljak. Kiša je udarala o prozorska okna. mogao bi ga pretvoriti u planinu. Nije im se mogao sjetiti imena. stjenovitu. 74. Još ću se i napiti. Morali su biti složan tim. Uzeo je žutu kabanicu. A te večeri nije bilo mjesta za piždenja. s barem tri vozna traka. Masa životinja živi na stijenama. Navukao je rukavice i izašao iz kuće. Svi stanovnici jaslica bili su opet na nogama i most je popravljen. da pronađe snage da se suoči s nevremenom. Ali Rino će odmah popizditi. . visoku. Ali tko bi uopće bio vani po ovakvom vremenu? Odjenuo ju je. „Sad će doći. Danilo mu je rekao da je ne nosi jer se vidi na kilometre.gdje se izgubio." Ušutio je i čuo kako oluja svojim bjesnilom obavija zgradu i kako kanal dolje ključa nabujao vodom. Evo.. da bi srela drvosječu Boba i rekla mu: „Izvuci svoju sretnu batinu da se proveselimo. „Divokoze". činilo mu se da je u kabini prekooceanskog broda u središtu uragana. Ali taj ga je most odavno zabrinjavao i prije ili poslije morat će sagraditi veći i izdržljiviji. Sklopio je oči. Sad. časna riječ.. Mogao je otići do rijeke. i sve bi bilo riješeno. natovariti kakvu stijenu iz korita. zakopan ispod tri sloja pokrivača. Rado bi ostao kod kuće i poradio na jaslicama. Navukao je skijašku kapu koja mu je pokrivala cijelo lice. ubit ću ga.. UoDće mu se niie dalo izaći." ponavljao je kao mantru. Ali kako formirati jedinstven i motiviran tim s histeričnim luđakom i seoskom ludom? Htio si je natočiti ioš gutliai. gotovo. Oni s dugačkim rogovima koji skaču. ali tako mu se spavalo. Povraća mi se. a okviri su škripali na vjetru. S podbo-ja je u sobu curio mlaz vode i u jednom kutu stropa raširila se tamna mrlja.. Čim bi sklopio oči. u nastojanju da se smiri. Cristiano Zena bio je u svom krevetu. a preko nje zelenu kacigu s vizirom. Četrisira je navukao nepromočive hlače i po enti put provjerio je li mu nešto promaklo. ali se Dredomislio. naredi samome sebi. ali nije ju odjenuo. Sutra ujutro.. jedinstven i motiviran. a kad već bude kod toga. „Ako ne dode za četvrt sata. reče dok je obuvao gumene čizme.. Fabiana nije mogla a da se po milijunti put ne začudi koliko su majka i kći slične... udahnula i krenula prema izlazu.. Bože. To je vaša stvar i sigurna sam da. no ništa se nije dogodilo i zato ih je zatvorila.. otvori vrata i izađi. pa niječno odmahnula glavom. Mogla je mirne duše proći pod tridesetogodišnja-kinju. Serena Guerra zatekla ih je i u katastrofalnijem stanju. isto ovalno lice. Fabiana je naletjela na Esmeraldinu majku i porazgovarale su. Vrata stana. Te je večeri nosila levisice spuštenog struka.. Samo stoje Serena bila minijaturna verzija Esmeralde. Inače to ne činim. ona se ponašala prema njoj kao prema odrasloj osobi i slušala je. otvorenih je usta spavao mali Mattia. no kad je došla do vrata dnevne sobe. I u nestabilnom psihofizičkom stanju u kakvom se nalazila. A onda postane teško zadržati koncentraciju u školi. isti oblik usana. Fabiana se skutrila uza zid i sa smiješkom od kojeg joj se skoro odvalila vilica rekla je prenemažući se: „Molim? Oprosti. U Sereninom društvu bila je opuštena. a pogled joj je bio nježniji i življi. napredovala je prema izlazu." „Ne pretjerujete li s džointovima?" Otvorila je usta i nadala se da će iz njih izaći nešto razborito. pomislila je Fabiana. Razlika je bila dobrih deset centimetara.. kaubojske čizme.. Ali trava te lako ponese i prevari. na dugačkoj komodi. U posljednjih godinu dana. pa. ne razumijem. „Malo sam zabrinuta. ako baš hoćeš znati istinu. ali djelovala je mnogo mlade. Određena oštrina kćerinih crta kao da je na majčinom licu bila zaglađena. Ista tamna ravna kosa. Teturajući i oslanjajući se rukama o zidove prekrivene antiknim perzijskim sagovima i policama punima knjiga. Fabiana je smatrala da se izvrsno odijeva. Iste oči. Soba je bila osvijetljena slabim odsjajima vatre stoje dogorijevala u kaminu i desecima svijeća postavljenih na škrinju od crvenog drva. neusiljeno poput gardista na vojnoj paradi. a kosu je isplela u mnoštvo tankih pletenica. sve isto. „Znam. s paranojom koja ju je pritisnula. Oprosti ako te gnjavim. Ako me vidi u ovakvom stanju. Kada ih je prvi put vidjela zajedno.. Serena je morala imati četrdesetak godina. blago nepravilnog nosa. eto.. ostala je bez riječi. Nekoliko dana prije. Do kraja je Zakopčala nepromočivu jaknu. Idi samo ravno. molim te.. Na staroj sofi. brzo. u stanju ne bitno različitom od sadašnjeg. Samo što ju je te večeri pozornije promotrila i potom upitala: „Ne mislite li vas dvije da pretjerujete s tim džointovima?" Poput psa koji se olakšao na sagu. daj da ne dođe Esmeraldina mama. umotan u pokrivače i sa smiješnom pletenom kapom na glavi. vestu od grubog pletiva geometrijskog uzorka.. bez zaustavljanja. bacila je kratak pogled. Serena Guerra ispružila se na podu na prostirci od kokosovih vlakana i listala je veliku fotografsku monografiju. Onaj put kad smo se nagutale acida i. razabrala je obrise četiriju kineskih vaza i na tren ju je okrznula pomisao da povrati u njih." Kako joj teško pada ovaj razgovor. navukla kapuljaču.. S Esmeral-dom se u posljednje vrijeme . Njoj slijeva.. Esmeraldu i Serenu. osvjetljavala je mrlja crvenog svjetla koje je dopiralo iz dnevne sobe. sigurna sam da ste dovoljno pametne da znate mjeru. Fabiana nije vjerovala da bi joj mogla reći ni "laku noć". ne gledaj u sobu. bila je svjetlije puti.... kako grle zahodsku školjku ili u komi leže na krevetu. Ali sada. Majka je imala mišićavije ruke i ramena. u dnu hodnika. socijalnom radniku. moramo razgovarati. kako tata prolazi kroz teško razdoblje na poslu i moraju se potruditi da mu olakšaju život? A ja? Ja ne postojim? Ne. Kakav bi užitak bio zariti mu bodež u srce. Ja samo kažem da. smirim? Ti mi reci! Onaj idiot je nestao! Kasnimo toliko da je to nevjero. Možda biste trebale više izlaziti. Esmeraldina je majka pogodila što ona već neko vrijeme osjeća u sebi i zbog čega joj je tako loše. najprije je odglumila nesvjesticu. „Šta to radiš? Imaš astmu?" upita ga Rino.. Okretna i pritajena kao Eva Kant. Mržnja u čistom stanju. zatvorene u onoj. tisuću puta: "Ti sve znaš. u Rim. Skučen svijet koji guši. bi li zamolila Serenu da je odveze kući. bilo je to što Esmeralda uopće nje shvaćala koliko je sretna što ima takvu majku. da ne budete stalno same. Ja vas čekam ovdje. oprosti. a onda ćemo vidjeti. No bolje i na kišu nego da se pokaže u takvom stanju. sa zapanjenim izrazom djeteta pred kameleonom koji mijenja boju. Posve smiriti. Smiri se! A osim toga. Morao je učiniti nadljudski napor da ne zaurla tako glasno da mu prsne koronarna arterija. a ne njezina majka? Zašto ju je dopala takva nesreća da bude kći žene kojoj je um otvoren koliko i časnoj sestri u klauzuri i koja provodi svoj vijek ponavljajući stalno istu pjesmu." I Rino spusti . Otpuhivala. Ili. imaš pravo. koji se vrag mijenja?" odgovori Rino zijevajući. Zar nije čudesno imati majku koja ti kaže da se nje ne tiče ako se razvaljuješ travom? Kada je njezina mama u džepu hlača otkrila sićušan komadić stafa. postojim samo zato što sam dio obitelji Ponticelli i zato moram biti dobra.. sve ti znaš!" „Bravo. ali moraš otići iz ovog skučenog mjesta koje te guši. Između stijenki želuca Danila Apree šikljala je čista klorovo-dična kiselina. Moraš otići u Ameriku. „Rino. nemoj tako. „Ništa.. Kao uvijek." „Doći će. Kolutala je očima. Progutao je žuč koja mu je nadraživala jednjak i zapijukao: „Kako. kamo god hoćeš." Fabiana ju je gledala otvorenih usta. poludio bi od bijesa.. 75.. skrivena u mraku.. I zaurlati stotinu. još bolje.. Ništa. Pričekaj-mo. a svijet će vam djelovati skučeno i kao da vas guši. Bila je bezobrazna prema njoj iz principa. Imaš ti pravo. jebote. kasnimo s obzirom na što? Dođemo li prije ili poslije. ako budete previše duvale. Fabiana Ponticelli okrenula je ključ u bravi i izašla na oluju.. i ovo što ju je najviše mučilo. Rino.. Tako mi se agresivno obraća da se prestrašim." Danilo je udisao i izdisao napuhujući i ispuhujući obraze kao Dizzy Gillespie. Na sekundu. Fabiana nije mogla odlučiti.. kao da sam joj učinila nešto grozno. Stalno se ljuti. Zašto je to osjećajno. kao da je Bog Otac sveznadar koji će zadržati smirenost i pred marsovskom invazijom na Zemlju. prekrasno biće pred njom bilo Esmeraldina.ne može razgovarati. s obzirom na što? Molim te. lijepa i pametna. Da Govno nije bilo tako škrto." „Sto nemoj tako? Jesi li ti vidio kakvo je vrijeme vani? Kako ćemo otići po traktor? Plivajući? Zasad pričekajmo da popusti. Od tog Rinovog staloženog tona.. sad bi bila u izgnanstvu u paravojnom internatu u Luganu.. Moraš se opustiti. zatim ju je odvela na razgovor k Beppeu Trecci.. Skučen svijet koji guši. Eto.. a onda ju je htjela poslati u internat u Švicarsku. Milano. Koji moraš napustiti čim završiš školu. ha? Imaš ti pravo. A najluđe od svega. kako da se. za moju majku ja ne postojim. Danilo Aprea stezao je slušalicu objema rukama kao da je buzdovan. Morao se smiriti. izolirat ćete se. sigurno je ludo zaljubljena u njega.slušalicu bez pozdrava. i bio je pravi pothvat držati motor ravno. poplavama. Čista ludost. Beppe Trecca sjedio je na klupi. Ali ako se Ida izlaže takvom riziku. 77. Bi li ga treća učinila neosjetljivim poput lišaja? Na internetu je pročitao da anksiolitici općenito djeluju na seksualnost najčešće tako da . neka je banda odnijela bankomat Talijanske poljoprivredne štedionice. a onda je još počeo i skakati po njemu. Mogla bi prevoziti ljude ravno u špilju malog Isusa. popio je malo votke s okusom dinje i umotao se u sve pokrivače koje je pronašao. Već je zamišljao svoju žičani kako ide gore-dolje kad je. pograbio daljinski upravljač i zavitlao ga o zid tako da se razbio u dijelove. S dvije kabine od zelenog lima i crnim krovom. Kako se zvala ona kutija obješena na žicu koja onima koji skijaju služi da se popnu na planinu? Nije znao. Izgledao je kao svjetlo mopeda. jezerima i rijekama. U trgovini igračaka u trgovačkom centru vidio je jednu koja je oduzimala dah. Ne samo bogati. Naravno. ali nije bilo važno. rampama i kolodvorskim zgradama kako bi prometno povezao jug i sjever jaslica. Mario se vratio kući. A dok je oluja bjesnjela nad ravnicom.. odronima. Hučanje potoka što su tekli cestom i grgljanje kanalizacijskih šahtova koji su rigali bujice smeđe vode stapali su se pod kacigom u zastrašujuću tutnjavu. nakon što je pojeo valjuške kuhane na pari koji su na onoj hladnoći postali tvrdi kao sažvakana Hubba Bubba. sa svim onim planinama. u daljini nasred ceste ugledao crven sjaj. a onda se krišom išuljati iz kuće. Morala je pričekati da zaspi. Budimo iskreni. možda bi bilo bolje odgoditi za drugi put.. mccolb ammaniti — Spucao je već dvije. i željeznica bi bila od velike pomoći stanovnicima jaslica. poljoprivrednim štetama i odštetama. 76. Velik bor srušio se na automobil i razbio mu vjetrobran. Ida nikada neće doći. Tamno se nebo poput malja obrušavalo na Četrisira i njegov Boxer. bit ćemo i u svim novinama. Udari vjetra i kiše zanosili su ga lijevo i desno. tako da ne moraju propješačiti cijelu. Ništa se pod milim Bogom nije vidjelo i Četrisira je vozio prema Danilovoj kući po sjećanju. Socijalni radnik iz unutrašnjeg džepa sakoa izvadio je kutiju tableta Xanax i prinio je svijeći kao da je čarobna amajlija. Putovanja su sada bila vrlo složena. Jedino što je uspio smisliti bilo je da kupi još gline. a unutra skijaši i elektromotor koji ju je stvarno pokretao. Kako bi se ugrijao. Ali što je to sad bilo.. U kamp-kućici. Oluja je iščupala čitav drvored uz pločnik i bacila stabla nasred ceste. kroz vizir kacige zamućen kišom.. A da stavim.. Proteklih je dana Četrisira pokušao zamisliti što će sa svim tim novcem. tako da može sagraditi velik dvorac i željeznicu za električni vlakić sa skretnicama.. oluja stoljeća? Sutradan će u svim emisijama na vijestima govoriti o bujicama. „Razgovarati? Razgovarati o čemu?" viknuo je Danilo. A od toga se jako dobro osjećao. A ako još i temperaturu dobijem. mislit će da sam jadan. promijenila je sve u svom životu. Kako bi joj postala prijateljica. Bila je pravi mali diktator. Ona je smatrala da su Ponticelliji klasična savršena obitelj u kojoj se otac vrati kući s posla i potamani ženu i djecu a onda sebi ispali metak u glavu. da je doživjela tri orgazma. Esmeralda je nekoliko puta spavala s njim i inzistirala je da i ona to učini. A Charin ti kuha. ali s njima mije bilo dobro. Dopušta si da mi kaže sve što joj padne na pamet. Kako bi barem nešto vidjela. Protrljao je bradu poput Rodinovog Mislioca.. možda je bolje da mi se ne digne. dok je pokušavala bolje zakopčati jaknu.. meni to smrdi na ludilo". otpada i pregled kod zubara. Posljedice su različite: uvelike će poboljšati kvalitetu odnosa i za muškarca i za njegovu partnericu u slučaju prethodno utvrđene preuranjene ejakulacije. Sada. Sve ju je teže podnosila. A prokleta i prethodno utvrđena preuranjena ejakulacija doista je mučila Beppea. jedan neugodniji od drugoga: 1) Unatoč znatnoj prisutnosti benzodiazepina u organizmu. jedan za drugim. Ali ako nastavi ovako. a „kad je preuredno. A i to bi mogla biti isprika. Na miru. pokušala je nataknuti sunčane naočale. naprotiv. 78. nijedno ljudsko biće. A onda ju je doslovce bacila Tekkenu u naručje. prestala se družiti s Annom i Alessandrom. Ali ako je to bilo baš takvo rajsko iskustvo. Sve zatvoreno. ledila joj nos. Uši više nije ni osjećala.. Zatim mu je sijevnula još jedna mogućnost: A da pobjegnem? da je ne dočekam ovdje? Utučen i neodlučan. Možda i jesu šmoklje. za vrat. Govorila je da je preuredno. popio je još gutljaj votke. ali bilo je još gore. Razbijeni automobili.. kao da je bila s tisuću frajera. Tako nekoliko dana neće ići ni u školu. Stabla srušena nasred ceste. zašto je onda odjednom prestala s tim? . Otkako je izašla iz Esmeraldine kuće. Kako bi joj postala prijateljica. još od davnih dana adolescencije. Fabiana se osjećala kao jedina preživjela nakon katastrofe koja je istrijebila čovječanstvo. Pratila ga je i tijekom tužne četiri godine studija sociologije na Sveučilištu u Rimu. a kao posljedica. Plitka kaciga koju je imala na glavi ničemu nije služila. Ako. kao vješt menadžer samoga sebe. Hlače su joj bile natopljene vodom i sad je osjećala da joj stopala plutaju u tenisicama. Ona ionako nije voljela ići k Fabiani. rijeka će se izliti i poplaviti cestu.. Bolje ne može.. odmah svršim. Sve napušteno. Sve ugašeno. Na pamet su mu pala samo dva. Fabiana Ponticelli smrzavala se na svom mopedu. da odustanem.inhibiraju orgazmički refleks. odlučio je odvagnuti različite učinke koje bi proizveo unos još jedne tablete u organizam. Ponavljala je da je to bila veličanstvena ševa.. Moćno! Ta je pomisao bila dovoljna da joj vrati malo topline u tijelo i popravi raspoloženje. opet će svršiti brzinom sprintera na sto metara. nije naišla ni na jedan auto. I bez Esme da te davi. 2) Uopće mu se neće dignuti.. ali manja. reče sebi. ili radiš što ona hoće ili te nema. Jer ako si s Esme-raldom Guerra. Kiša joj se slijevala u oči. Možda bi se na neko vrijeme trebala maknuti od nje. Opet je blamaža. Kod kuće. što se može manifestirati kao odgođeno postizanje užitka. Da. MTV. Bio je vrlo neodlučan što od toga izabrati. (Takva ti se prilika više neće pružiti. tako da je morao čvrsto stisnuti upravljač da ne padne s motora.. između nogu. Četrisira osjeti kako mu vrije krv u ušima. „Zašto? Zašto to voliš raditi? Zašto me ne pustiš na miru?" Namjerno je to radila. Zatim je gurnuo ruku pod vjetrov-ku i zario nokte u bok. kad je stajala i držala u ruci. Ali ako krene cestom kroz šumu. Kaciga. Ajmo ovako. Prokleta droljo". Ramona izađe iz kuće i s osmijehom kaže drvosječi: "Izvuci svoju sretnu batinu da se proveselimo. Zato je htjela da i Fabiana spava s njim. one ljetne noći. otišli su u kino. „Droljo.. Udario se šakom po bedru. Vizija te djevojčice.. nastojeći ne slušati ga.. znači. Pa gore-dolje. kre. da ne želi da je zaustavi.) Nije istina... zagroktao je pod kacigom.. (Hajde. Ne mogu. Ako skrene na obilaznicu. Ne mogu ja to. Ali kamo je krenuo po takvom gadnom vremenu? Nemoguće! To nije moglo biti istina.. Trnci užitka uspeli su mu se leđima poskakujući s kralješka na kralježak. I smiješit će se. na starom zelenom Boxeru. Četrisira ju je ponovno vidio u gradskom parku. dakle. Morala je razmisliti prije nego što ga je povezala s onim po-luskitnicom koji je hodao kao da pleše breakdance. A ako ne želi? (Naravno da želi.. i zapravo je prisilio da mu ga izdrka dvadeset metara od novinskog kioska. protiv njega. Tako bi barem obje izgubile djevičanstvo i bile odjebane. . (Istina je.. zaslijepila ga je i izmamila mu grlen hropac. bila je to ona.da ga želi i zato će je zaustaviti. (Bravo! Napokon si shvatio. utrobi. Osvrnula se iza sebe i na traku za pretjecanje ugledala čovjeka zaogrnutog žutom kabanicom. idiot. Što je radila vani po tom potopu? A ipak. A kad ju je vozio kući. Disao je na usta i vizir kacige bio mu je posve zamagljen. potrošio bi je tamo. u parku.) Točno..) Glas drvosječe Boba javio se moćan i odrješit. Pa. s golemom kacigom s vizirom na glavi. (Ti si jadna budala. A ona se osjećala posrano.. Poskočila je na sjedalu od zaglušujućeg prdeža probušenog prigušivača. Tekken je bio romantičan koliko i svinja na gno-jištu.. (Ruke će joj biti hladne i mokre. nisam sama na svijetu.) . Pa. \'7bSamo naprijed! Zaustavi je. Plavuša koja je ista Ramona! To je bio njezin moped. Cesta kroz šumu bila je pusta. Potrošio je Esmeraldu i hvala i zbogom.. Taj motor sam već negdje vidjela.. sva mokra. Zato da njemu bude loše. Jesi li ti svjestan kakvu si sreću imao? Bit će sretna što i tebi to može napraviti." Pa gore-dolje. ona glavom. znati da ne želi. a njega je bilo posvuda po njoj.. Jedini put kad je Fabiana izašla sama s Tekkenom. zaustavili su se u gradskom parku i on je izvadio nabrekli kurac. Jednostavno. pred svima.) Četrisira je zažmirio. sav ponosan.) Ne mogu. ne bi nikada krenula tuda. onda više ništa nećeš moći reći. ako kojim slučajem pode tom cestom.) Ne. i Četrisira odjednom osjeti da su mu ruke i noge savitijive poput pipaka meduze. Da nije zaprijetila da će vrištati. 79.. koja u rukama drži motoristovu stvar. a često ga je viđala s ocem Cristiana Zene. koji kurac čekaš?) Ne mogu. Znači.. Žuta naljepnica. Ako krene cestom kroz šumu. I Beppe Trecca. s tri Xanaxa i pola boce votke s okusom dinje u tijelu. „Tko je smislio plan? I tko je sve obavio? Tko je proveo mjesec dana pred bankom da prouči svaki pokret? Tko je pronašao traktor? Ja! Ja! I opet ja... Cristiano je klonuo nakon beznadne borbe da ostane budan dok ne dođu Danilo i Četrisira. hrkao je čela spuštena između posudica iz kineza. dragi moj Rino Zena.. ali u drugom traku. ali zaustavit će je. Boxer je još uvijek bio iza nje. eto što si) objasnio mu je Bob. ne bi stigla zakočiti. rekao je sebi da će mu još gutljaj pomoći da stiša bijes i strusio je cijelu bocu a da nije ni primijetio. Dobro sam. Zapravo. Ali budući da sam ja gospodin. Šta ti misliš? Šta misliš.) Mogao bi je odmah sustići. Bolje da ubrzam. niccolb ammaniti — Nakon telefonskog razgovora s Punom.. bio je blago uko-miran. Boxer je imao frizirani motor i povećanu protočnost auspuha. Odmah će proći. zaustavit će je. San je na koncu svladao obitelj Zena. Ona je odlučivala. „Ja sam za ovu akciju mogao naći koga sam htio. Skitnica je sad vozio jednakom brzinom kao i ona. na kiši i hladnoći. velik gospodin. Smiren. da samo ti postojiš? I šta si ono rekao? "Moramo razgovarati"! Ma o kojem kurcu mi moramo razgovarati? Netko te postavio za šefa? Ja sam šef. Mislit će da si skrenuo na drugu cestu. mogao je ići i do osamdeset na sat. dok se ne dokaže suprotno. Protresao je glavom kao koker poslije kupanja. „A da sve ispljunemo. Napravio je tri nesigurna koraka. 81. To bi bilo pošteno. (Okrenula se. 84. pa kad bi on zauzeo aerodina-mičan položaj. luđakove šanse da je prati bile su vrlo male. Morala je paziti. A zastoje onda ubrzala? Četrisira je još malo usporio. 80. a vi dvadeset pet. 83. . U jednom ga je trenutku Fabiana Ponticelli vidjela kako se šakom udara po nozi. Ali dalje nego prije. a Rino je u prizemlju hrkao pred uključenim televizorom. Fabiana je okrenula ručicu gasa i pomalo ga ostavila iza sebe." Obraćao se sofi. ali održavao je dovoljan razmak da ne izgubi moped iz vida. razbistrit će se za sekundu. ali čim dođe Četrisira izaći će. '' 82. Sve sam ja obavio! Ja ću od vas napraviti bogataše." Pogledao je bocu rakije na stolu. Pogledala je u retrovizor. Na onom rasklimanom motoru. jer da pri toj brzini naleti na rupu. kao da tamo sjede Rino i Četrisira. iza nje. a vani. Znaš koliko sam bolje od tebe mogao naći da sam htio?" Danilo Aprea govorio je naglas i gestikulirao slije-žući ramenima. na nizbrdici. Uzdahnula je i shvatila da gotovo uopće nije disala otkako se taj tip stvorio u njezinoj blizini. Trebala mu je još koja kapljica. Prazna. (Ugasi svjetla. Plavuša je uskoro trebala doći do raskrižja. Nije znao kako. Ja. ali ama baš sve? Bez dlake na jeziku? Ja bih trebao dobiti pedeset posto. Nema problema. Ne vidiš da te zove? Glupan. Nagnuo ju je. Kada je Četrisira vidio da Ramona odlučno ide prema obilaznici. Sram me. No cesta je odjednom naglo skretala.) Četrisira je ubrzao. Skitnica je krenuo drugim putem. Ispod svoda krošanja kiša nije tako pljuštala i mirisalo je na vlažnu zemlju i trulo raslinje. Žalit ćeš ostatak života. slijedeći obrise brežuljka. Molim te. Ona samo to čeka. recitirao: (Fabiana. Jesi li vidio da me ne želi? Dakle. Motor je zastenjao i Boxer je malo-pomalo ubrzao. Ionako sam već mokra sve do gaća. Bila je tako obuzeta igrom da nije primijetila da je. srce mu se ispunilo razočaranjem i olakšanjem. da bi mu naposljetku pomogao drvosječa Bob. Molim te. molim te. okrenula je upravljač.) To je bilo točno. strmoglavit će se za ostatak svog života. ali morao je razmisliti. Poginula bi. Nakon dvjesto metara. Cesta pred njom. Četrisira je mozgao i mozgao. kvragu.) Da.. skreni na obilaznicu. šibana kišom. noću nemoj voziti cestom kroz šumu. u posljednji tren. na udaljenosti od pedesetak metara. Ali. poput Crvenkapičine mame. 86. . prvi put se ne računa. Crvena točkica Scarabeovog stražnjeg pozicionog svjetla na svakom je zavoju bila sve bliže. počinjala je nizbrdica.. Stabla su se povijala nad cestu pružajući grane kao da žele zgrabiti Fabianu Ponticelli. Začula je glas svog oca koji je. (Idiote. No u posljednji se čas predomislila . pusti me na miru. Više nije bilo svjeda Boxera. strmoglavit ćeš se kad triput promašiš. kao da je sam Bog Otac zapovjedio djevojci da krene cestom kroz šumu. molim te. kojafrka.po ovakvom vremenu. Fabiana Ponticelli pogledala je u retrovizor. a desno se skretalo na obilaznicu koja opisuje puni krug oko brežuljka. a onda će je prestići. Igra se sastojala u tome da s oba kotača ostane na crti. ali nema joj kraja. nikad je nećeš ulovili. možda je bolje da idem obilaznicom. Sada je znao što treba učiniti. (Sad više nema izlika. Morao se potruditi da pronađe način da je zaustavi i pita. Prednji far Scarabea bacao je slabašan stožac svjetla na asfalt posut lišćem i blatom. jer sa strane su se otvarale bezdane provalije. širila se i nakon stotinu metara račvala. zločesti vuk će ostati u svojoj jazbini — i jednim je trzajem okrenula upravljač i skrenula na usku cestu što se gubila u šumi. pa ako skrene s bijele linije. široka i osvijetljena. 88. baš si šmokljo. 87. Lijevo je bila uska cesta kroz šumu San Rocco koja vodi ravno do Fabianine kuće. Sjajna se zamisao kao čarolijom oblikovala u njegovom umu.) A kako će je sada zaustaviti? Nije valjda mogao otići do nje i reći joj: "Oprosti.) 85. možeš li stati?". Klasična paranoja od trave. prati Boxer. (Ako se ne pokreneš. Djevojka je usredotočeno slijedila bijelu crtu u sredini ceste. (Ako je ne zaustaviš. Ali onda. Upalio je svjetlo i dodao gas. i Fabiana nije uspjela zadržati gume na bijeloj crti. Dobro. ako se dobro sjećao. . Prednji amortizer počeo se tresti gore nego pneumatski čekić. tko je? Valentino Rossi? Nije joj bilo jasno ima li nešto protiv nje ili je jednostavno siroti luđak koji se zabavlja jurcajući kad se spusti oluja. šefe.) Jasno. a nije bilo nikoga. na skliskom asfaltu. 89. na kojem je sagrađena betonska trafostanica. Produživši dalje. posebno sada kad su bili puni vode. kad je već bio skoro na zemlji. ispružio je jednu nogu i odgurnuvši se stopalom uspio je uspraviti se. već se otuširala vrelom vodom i dokrajčila ostatak štrudle spremljen u pećnicu. uvjerena da će čuti zveket lima. ali sada. raširenih ruku i nogu. Skinuo je rukavice i bacio se na tlo. Mogla sa. Fabiana Ponticelli prošla je zadnji zavoj i krenula dugačkom nizbrdicom koja se spuštala ravno s brežuljka u nizinu. pred njom je bio samo zastor bijelog dima i čulo se sad već udaljeno brektanje auspuha. Mogla bih im reći da sam zakasnila jer mi se ugasio moped. začula metalno krčanje prigušivača s luđakovog motora i odmah joj je bilo jasno da se budala prev-rnula na nizbrdici. a laktove je isturio kao krila. neće prasnuti u smijeh kao glupača. jer je ispred sebe ugledala crven odsjaj nasred ceste. skoro je pala s motora kada je iz tame. . Spretno je to izveo. Vidim je. Nije imala vremena ni odlučiti hoće li ubrzati ili usporiti. Nije dovršila misao. primijetila je na asfaltu i mrlju bijelog svjetla. vozeći po bijeloj crti sredinom ceste i pazeći da ne završi u provaliji bez dna. Mrtav. 92. Taj tip stvarno nije pri sebi. Ako se pomakneš. Mrtviji od mene ni mrtvaci. pazeći da ga ne ugasi. jer još jedan takav zavoj. poguren kao sup na stalku. izronio luđak na Boxeru. posliie još tri zavoia koie ie svladao riskirajući da slomi vrat. odlučio je usporiti. Vidjela ga je kako ulazi u zavoj sav pogrbljen. Fabiana je zažmirila. i bila je kod kuće. Mrtav i premrtav. Fabiana Ponticelli. pod perinom. Nakon što ju je prestigao. na mjestu gdje se cesta širila u odmorište.) Evo je. no kad je otvorila oči. a stražnja guma bacakala se kao riba uhvaćena na udicu. Usporila je. Pusti je da priđe. 90. Ali kog je vraga izvodio? Zar se htio ubiti? I što on misli. Ti si škrpina koja vreba ribicu. a zatim skrenuti cestom preko polja. pa ako njezini slučajno još budu budni. gotovo je. Držao je glavu u visini upravljača. Kiša i hladan vjetar isprali su svu omamljenost. i loše bi završilo. . 91. Mobitel prazan. Zaustavio se nakon pedeset metara. Nježno je pritisnuo ručice kočnica ne uzdajući se u diskove. . Morala je proći pored benzinske crpke. (Stoj! Ne miči se. točno na sredinu ceste. malo je nedostajalo da se Četrisira zaleti u branik uz cestu. Ni makac. Malo je nedostajalo do kuće.. Djevojka je stisnula ručice motora i sva se ukočila. kad ju je ovaj prestigao sjurivši se nizbrdicom luđačkom brzinom. Četrisira je hitro sišao s Boxera i polegao ga na asfalt. još otprilike kilometar vožnje. U mislima je već bila u krevetu. bez kočenja. Potrbuške. (Stoj. Pusti je. no kada se spustio unutra. Deset. i nije se micao. Esmeralda bi na mom mjestu. ali kraj užeta pao je u jamu. i zrak je smrdio na pokvareni sir. jedanaest godina. Otprilike godinu dana prije. no ponajprije na čuvenom "slučaju Bella-donna" zbog kojeg ga nije htio vidjeti puna tri mjeseca.. Za tebe sam uzeo s krumpirom i ružmarinom. „da kupim komad pizze jer sam umirao od gladi. Busen plave kose i predivan. kriveći usta kao dijete kojem su dali da pije riblje ulje. ali da bi ga obavio kako treba. Rene je mahnuo na pozdrav i zatim. a unutra je bilo vruće. prema dogovoru je dvaput tr-znuo uzetom da pozove Četrisira.. Vjerojatno je to bio Rene. Danilo se od smrada zamalo onesvijestio. „Eto s kakvim ljudima ja moram raditi!" reče pa opet nagnu Cynar. zaboravio na akciju. Nije znala što će. Itekako može biti. sva promrzla i skoro kod kuće. okrenula mooed i vratila se. 95. Otpuhnula ie." Danilo mu je istrgnuo pizzu iz ruke i skakao je po njoj gležnjačama prljavima od govana. Blesan se ispričao riječima: „Udaljio sam se samo na trenutak".) To bi rekao tata. čak i skit-nicama koje su umislile da su Valentino Rossi. Danilo je dobio poslić u vili odvjetnika Ettorea Belladonne.. Uz onakvu brzinu.. 94. sin odvjetnika Belladonne. dva sata poslije. Zapravo. reče Danilo potegnuvši iz boce Cynara koju je iskopao u dnu kuhinjskog ormarića. Odozdo je vidio samo okruglo okno šahta i modro nebo kojim su oblaci prolazili kao stada jebenih ovčica. Samo što ona nije bila Esmeralda. Ležao je na tlu. Između Rina i Četrisira izabrao je potonjeg. na tom prastarom motoru. Kada je završio s krpanjem pukotine brzostežućim cementom. otvorio i izvukao histerično stvorenje prekriveno izmetom koje je kao kroz maglu podsjećalo na njegovog kolegu Danila Apreu. pored motora. Ona je pomagala ljudima. Poslić se sastojao u tome da se zatvori pukotina u septičkoj jami uz vilu. (Vrijednost osobe se prepozna ako pomogne ljudima u nevolji. Četrisira ga je. Bogme se gadno skršio. Danilo nije mogao sjesti a da ne spusti guzicu u talog sep-tičke jame. Danilo se derao iz svega glasa da ga dozove. jer je Rino tražio pedeset posto. ali to joj nikako nije bilo po volji. točno je tako rekao. Sad je već bio siguran da je ovaj. „Može biti. premda je u posljednjih šest mjeseci pokušala to biti. Stoje. Iznenada se pojavilo dječje lice. Ništa. Fabiana Ponticelli prošla je pored njega i nije se zaustavila. Ta se njegova gorka spoznaja temeljila na dugogodišnjem prijateljevanju s Četrisira. Četrisiru je ponudio trideset pet posto nadnice i ovaj je pristao bez rasprave. prema Danilovom skromnom mišljenju. onako kako ti voliš.. Cisternu je nekoliko dana prije ispraznila specijalizirana tvrtka. Sigurno je mrtav. Bila je mokra do kosti. bezazlen osmijeh.. Kako bi uopće mogao raditi. blesav kakav je bio. bilo apsurdno. . unatoč Danilovom preklinjanju da to ne čini. zatvorio šaht pokopavši ga živog. koliko je dug i širok. gore nego u đavoljem dupetu. i predobro je znala što bi trebala učiniti." prekinuo bi vezu psujući. Za svašta je taj sposoban". budući da je on pronašao posao. Otišao je. izlio je malo kolonjske vode na rupčić i zatim ga svezao oko lica. morao je imati pomoć. 93. Danilo Aprea zvao je Četrisira u razmacima od trideset sekundi i čim bi odgovorio odvratni snimljeni glas "Korisnik nije. trenutak. shvatila je da je nešto priječi u tome. „Gospodine. 96.." molila je Fabiana Ponticelli. dođi. no ništa nije postigla. gad nije popuštao. Kao da tamo ne leži jadnik koji je doživio nesreću. Nije imalo smisla. Krv mu je bubnjala u sljepoočnicama. bilo kako. i naposljetku je osjetila da stisak popušta. izmaknuti. htjela se pridignuti na ruke. ali strah joj je oduzeo dah i nije mogla disati.. Kad je spazila tamnu ruku oko svoga gležnja. Četrisira je vidio ribičine duge noge kako se približavaju. srce joj je poput hidranta prsnulo u grudima i ispustila je prigušen krik. ali kad je htjela ustati. Nije ni shvatila što joj se dogodilo i pomislila je da se sama okliznula.) „Gospodine. Udarila je čovjeka po leđima i kacigi. Napravila bi korak. Bila je na manje od tri metra. Udari ga u ruku. Dođi. da bi se zatim zatekla kako pada otvorenih usta i završila na tlu. ali nešto joj je urlalo da ne prilazi bliže. Munjevita joj je misao prostrujala mozgom: kako je uspio pasti baš tamo. kukom i koljenom. Još jedan udarac točno po onim krupnim prstima i oslobodila se.. .... „Čujete li me? Ako ne možete govoriti. Tada je zamahnu-la slobodnom nogom. A u materinu. s jednim kotačem koji se i dalje okretao. A trzaji i tikovi kao čarolijom su nestali. sanjarski se osmijeh ocrtao na usnama Četrisira otkrivajući velike žute zube. (Zaustavi je! Telefonira. Ali bila je to dobro odgojena ribica. stvarno je mrtav. pomaknite nešto. Pozvat ću ja hitnu pomoć. hoćete li da pozovem hitnu?" Skriven iza kacige. dva. To je i učinila.. Fabiana Ponticelli nije stigla ni pritisnuti tipku da uključi mobitel. To je klopka! Ništa mu nije! Fabiana se pokušala osloboditi.. ali jedino što je postigla bilo je da si je na asfaltu odrala kožu na dlanovima i laktovima. Ali ima kacigu.. „Gospodine. na cesti. kad je osjetila da joj izmiče tlo pod nogama. Hvatajući zrak. koja nikada ne bi ostavila ozlijeđenog čovjeka.. Mišići. on je i dalje ležao na tlu čvrsto je držeći za gležanj: podnosio je udarce kao vreća krumpira i nije popuštao stisak. pa stala. (Čekaj!) Nikada nije bio tako blizu toj djevojci. Jedan.? Gospodine? Jeste li se ozlijedili?" (Mrtav. Ribica je čučnula i upitno ga promotrila.) 98. Kroz vizir kacige. 97. Da ga ne dira. obasjavao je bijeli dim iz auspuha i konture nepomičnog čovjeka.. Ako skočim. udarivši o asfalt bradom.. možda mrtvog. Napravila je još jedan nesiguran korak i stala. ruku. gdje je cesta ravna? Valjda je otklizao u lokvi ili mu se probušila guma i udario je glavom. Motor na asfaltu. Ne bi znala reći što točno. ribice. nasred ceste. nego škorpion. čujete li me?" niccolo ammanltl — Još tri koraka. tri puta. napregnuti električnom energijom koja bi mogla svinuti željeznu rampu. „Pusti me. vrisnula i zabila mu je u rame. koji je ponavljao kao pokvarena ploča: „Opros- ." Ramona se sva sklupčala. vrištati. govno jedno!" Fabiana se osvrnula oko sebe. Ako joj pluća ne odluče proraditi. zajedno s metalnom šipkom na koju je bio pričvršćen. Zvukovi su se oko nje izmiješali i činilo joj se da joj je u glavi reaktor zrakoplova koji podrhtava. Pljuvala je. Iz džepa je izvadio baterijsku svjetiljku i upalio je. „Čekaj. pa se izvinula i svim snagama ispružila ruku prema Boxeru. ustala je i zateturala. umrijet će od gušenja.. no većina je udaraca pogađala u prazno ili u kacigu. niccoib ammaniti — Fabiana se tada počela otimati kao da ima napadaj epilepsije. kamen. Fabiani Ponticelli mozak je još radio i znala je da se mora umiriti... no čovjek se bacio na nju svom težinom. pusti me!" „Ne. Skočila je na noge. izbacujući mlazove krvi i pokušavajući udahnuti. A čudo. nisam je htio ozlijediti. nasumce udarati šakama. i prsni koš opet joj se sam od sebe širio i stezao. koji je ležao nasred ceste.. dok joj se lice pretvorilo u masku strave. u to je bila sigurna. ali kada ju je pokušao dodirnuti. Uperio ju je u nju. Zastala je. a ona isprva ništa nije osjetila. 99. da bi joj potom iz nosnica potekla gusta tekućina. istrgnuo retrovizor iz ramena i bacio ga.. Fabiana se okrenula. da ti pomognem. 100. (Ne smije te vidjeti. ne viči! Ne viči. dogodilo se. uvlačila zrak i tresla se od kašlja. a da ona više nije morala misliti na to.predomislio se. kao kada se otvori pakiranje vakumi-rane kave. Čovjek je zacvilio i laktom je udario ravno u nos.) . Htio je skinuti kacigu. ali oko nje je bio samo asfalt. otvorenih usta. S naporom se odvukla na laktovima i uspjela se uhvatiti za retrovizor. Obavila ju je tama i umirala je.. to više kisika troši. Četrisira je zavukao ruke pod kacigu i počeo gristi prste.. u iščekivanju da joj se nekim čudom pluća ponovno pokrenu. Od boli mu se zamutio vid. Ne može disati. „Pusti me! Gade jedan. Čekaj. Dašak ledenog zraka probio joj se do dušnika i odande kroz bronhije u zgrčena pluća. a kada je ponovno progledao. koje nije bilo čudo nego samo njezin paralizirani ošit koji se počeo opuštati. ne obazirući se na svjetlo koje ju je zaslijepilo i na čovjeka iza svjetiljke. vidio je da Ramona hropće otvorenih usta i pljuje krv.. Sirom je otvorila usta. (Što si to učinio?) Časna riječ. Četrisira je kleknuo. molim te! Neću ti ništa!" Činilo joj se da čuje čovjekov glas prigušen pod kacigom. no usprkos toj zaglušenosti čula je čovjeka. jer što više pokreta čini. Kada bi barem imala kakav štap. no retrovizor se otkinuo.. hvatajući zrak. Loše joj je. no vrat joj se svinuo unatrag uz gadno tok. koja se miješala sa suzama i kišom.. a tada je počela vući kako bi se oslobodila čovjekovog stiska. presavijena. uhvatio je za bedra kao ragbiiaš i ponovno srušio. puna adrenalina kakva je bila. i čovjeku nije bilo ništa. bilo što. ali. Hrskavica septuma smrskala se uz oštar zvuk. Iz usta joj je izlazio stravičan zvuk. Ponovno je povukla ruku. nevjerojatno. ali svako malo bi lagano podigla kapke da vidi što se događa. ponavljao je njezin mozak. papira i mokrog lišća. Bravo. a onda je vidio kako se spotaknula o svoj Scarabeo i pala koliko je duga i široka. lijevom se rukom primila za desnu nadlakticu. a onda mu je žut mlaz žuči šiknuo iz kacige. to je sigurno boljelo.) Susprežući se da ne povrati. u nadi da će netko naići. Četrisira je prišao. Bio je to dobar osjećaj. prvi put otkad je odlučila stati da pomogne kurvinom sinu. Četrisira je promatrao Ramonu. valjda. a zatim ostatkom tijela na sag od najlonskih vrećica. Čovjek s kacigom sustigao ju je i nadlanicom udario preko lica.. Žmirećke je othramala prema sredini ceste i podigla ruku. poput kojota Willyja. Trebao je izaći iz auta i pucati u trbuh onom kurvinom sinu. a otac joj je milijun puta rekao da to treba operirati. sva iskrivljena i uzdignute ruke kao da hoće pozvati taksi.jama. Ako ne odeš na operaciju. Jadnica. iskočila iz ramena.god. Sada! Sad je trebao doći njezin spasitelj. situaci. svladao ju je bol. no s druge je uživao gledajući kako pati. Čekaj da priđe. Ruka joj je. dok je gležnjevima lupala o betonsko podnožje metalne . Još jednom." Prilazi.. primijetio je da je gadura ustala i da bježi. Fabiana je ustala i pokušala pobjeći. Ona ruka koju je iščašila na skijanju u Andalu. tako da je izvela nezgrapnu polupiruetu. sletjela na jagodičnu kost. Činilo se da je u nesvijesti.. i povukla. točno ispod pazuha.. i Fabiana Ponticelli poletjela je unatrag. Taj je bol bio mnogo jači od onog u nosu. S mukom ju je povukao do branika i zastao da dođe do daha. 103. Sada je bio savršen trenutak.. Kurac mu je nabrekao i pritiskao mu trbuh. daj da vidim. Bravo. Možeš se izvući.. molim te! Nisam te htio ozlijediti! Oprosti mi. koja je napravila nekoliko koraka. ukočena poput lutke. ali jače i nadolje. 104. osjećaj ugode preplavio joj je tijelo. ali tek što je pomaknula glavu. može ti se opet iščašiti u neugodnim situacijama. i dok je povraćao. „zašto inače plaćam osiguranje od ozljeda? To je jednostavan zahvat. S rukom na ozlijeđenom ramenu prišao je djevojci. No on se posve pogubio. ti mi. Sjedne ju je strane sažalijevao. uhvatio je za nogu i odvukao prema rubu ceste. za dva dana si opet kao nova. udarila je o njega i pala. koja je još ležala na tlu i micala nogama i glavom poput bljedunjavog kineskog vodenog zmaja." Neu. kao da su joj između ključne kosti i vrata žarili nož. Ništa se nije dogodilo. bilo mu je krivo. Električna struja tekla joj je mišićima ruke i ramena i uvijala ih kao uže. Zašto ne gubim svijest? \'7bJer moraš namjestiti ruku. 102. lijevim kukom tresnula o branik uz cestu. kad ga je ona naglim trzajem udarila u međunožje. Kroza spuštene je kapke osjećala svjetlo koje ju je obasjavalo. 101. Četrisira je odskočio unatrag kao da ga je odgurnulo neko nevidljivo biće i primio se za trbuh. Fabiana Ponticelli nije vidjela svoj moped. i kao čarolijom struja je prestala i. Sad vije dobro. dok je pokušavala ustati. tako da se ona može u miru onesvijestiti. Osjećao se kao lav i mogao bi se uhvatiti u koštac bilo s kime. Esmeje u pravu. s tog odmorišta. sklupčana na kiši. Kako čudno. Tvoj je.. Možeš s njom što god hoćeš.. Samo je trebao pitati. Bespomoćna i mokra poput punoglavca kad ga izvučeš iz vode. Jer to nije bilo u redu. Uzmi ga. a to što je čula dalo joj je malo nade. Samo me nemoj tući. no njezino je tijelo svejedno odbijalo poslušnost.. Metalan ju je zvuk vratio u stvarnost.. Zar ju je ubio jednim šamarom? Je li to moguće? Pomno ju je promotrio i opazio da još diše. Da je znala kakav je gad. Tip je izvodio nešto s njezinim motorom. Silovat će me i ostaviti me ovdje. No ipak. kretalo u berbu lisičarki.) Očev glas. Zaplakala je. s bratom Vincenzom u kolicima. i čak i kad ih je otvorila. pazeći da ih ne slomiš. mamom duge kose skupljene u konjski rep.) savjetovala joj je Esmeralda koja. pogledaj gdje je. nego silovana i nasmrt pretučena. nešto gadno. Trebala je samo čekati. Stari Saab pokrpanog krova ostavili bi kraj trafostanice i zašli u šumu u potrazi za lisičarkama. bez glasa. (Prepusti se! Bolje silovana. Kada je vidio Ramonu kako se okrenula oko sebe i udarila o branik uz cestu i glavom pala na zemlju. Četrisira je uzeo Scarabeo i odgurao ga prema trafostanici. kao i obično. s ocem koji je tada još nosio brkove. Samo mi hoće uzeti Scarabeo. prešla bi preko njega mopedom. Tata. .. Što radi? No oči su je boljele od udaraca. kao na onoj fotografiji koja visi u hodniku. Ruke su joj stisnule koljena. nije okolišala.. koje prstima iščupaš iz vlažne zemlje. 106. smjesta. ali još uvijek je čula. Pretukao ju je zato da joj ukrade glupi moped. potresana jecajima. Vidjela je sebe ponovno kao djevojčicu. niccolb ammaniti — Sjetila se da se upravo otamo. Znala je da mora odmah ustati. (Sad je tvoja. i da mora potrčati i pobjeći. usprkos krvi koja joj je začepila nosnice. (Barem otvori oči. Fabiani Ponticelli činilo se da osjeća miris gljiva. Nego svježih. kad je bila mala. a ona je bila u svojoj crvenoj jakni punjenoj perjem i s pletenom kapom na glavi. jer bilo je očito da će joj čovjek s kacigom nešto učiniti. jer ako netko naiđe. užasno se prestrašio. ostala je uronjena u mrak i ništa nije vidjela. malim žutim gljivama koje u rižotu. a zatim je otišao provjeriti može li ih netko vidjeti iz automobila u prolazu. Ali moraš je odvući u šumu. Mirna kao bubica. Ovdje se beru gljive. I sve će proći. Samovoljno se svinulo oko sebe. proklinjući samu sebe jer se zaustavila. Ne mogu. jedan je dio nje bio otporniji i tvrdoglaviji i govorio joj je da ne odustaje. Ne kuhanih gljiva. 105.) Sakrio je Scarabeo i Boxer iza trafostanice. a glava se naslonila na rame.ograde. \'7bFabi. Tako su me zvali. postat ćeš nevidljiva.. U šumi je bila na sigurnom.) (USTANI!) (USTANI!) Stisnula je zube i šake i polako kleknula. sama. a svako bi se malo negdje zaustavio i zario svoje pandže. Ali s vrganjima.. Samo treba stisnuti zube. (USTANI!) Žmirećki se osovila na noge. pa se uzverala na tu dugačku željeznu prugu. Vidjela sam na televiziji jednu. . Opet budeš normalna. nije ju napuštao. i nije pala. Nalikovao je kipu faraona Kefrena.) Morala je samo pronaći snage da ustane. Da joj je bilo dobro. Fabiana je lagano otvorila jedno natečeno oko. 108. u mraku. i krenula prema šumi. u mrak koji će je sakriti i zaštititi. Bit ću nakaza. Suma je velika i mračna i možeš se sakriti. U lubanji mu je eksplodirala atomska bomba. U jednoj ruci prazna boca Cynara. (Ako sad ustaneš i uđeš u šumu. Grane su je šibale po jakni i trnje ju je pokušavalo zaustaviti. Mama je nekidan skuhala rižoto.. Ne. s baterijskom svjetiljkom u ruci. a desna joj je ruka bolno utrnula. i činilo joj se da ih vidi sve četvero kako prolaze pored nje jedva je pogledavši. a tata ju je primio ispod pazuha i hopla. Metak. ali nije bilo opasnosti. Tri godine zaredom pobijedila sam u maratonu. Ali proći će. Ništa nije vidjela.. Svjetlo.... a šačica drkadžija lupetala je o mirovinama i radničkim pravima. Pridigao je kapke. Bilo je jako kasno. bio je ondje pri svakom koraku i. da je onaj kurvin sin bio pošten i da joj nije postavio zamku. ali sada jednostavno nije vjerovala da će uspjeti. i ne pogledavši gdje je gad. a ona je rekla: „Ja to znam sama". kao što se prođe pored leša zgaženog psa. Činilo joj se da su joj u gležnju krhotine stakla. poslije operacije. trupaca.. Rino je navukao vreću za spavanje preko nosa i pomislio kako je stari Četrisira faca. a u drugoj mobitel. nikada je ne bi uhvatio. Čovjek s kacigom trčao je sredinom ceste amo-tamo.. Ona dvojica više neće ni doći. Rino Zena probudio se u staroj maskirnoj vreći za spavanje. 107. koračala je preko kamenja. moraš pobjeći. da bi zatim ušli u šumu. mišiće i organe.sa svakim udisajem hladnog zraka kao da je primila još jedan šamar. Znači. stijena." Rižoto s lisičarkama je bolji nego s vrganjima... televizijski ekran izgledao je kao slikarska paleta. Danilo Aprea spavao je sjedećke pred upaljenim televizorom. jer Bog će joj pomoći da pronađe put i da se ne spotakne i da ne padne i da pronađe neku rupu u kojoj će nestati. Kao da joj je bol kružio od jednog dijela tijela do drugog. . Zvuk. ali sad je već bila daleko. Fabiana. metak. Bol joj se u međuvremenu premjestio u lice. a to je bio Bog. Otprilike osam kilometara od doma Danila Apree. kroz kosti.Svi su zajedno izašli iz auta sa svojim košaricama za gljive. sa. a njezin ih je otac zaustavio: „Tko više nabe-re. nije otišao.. prebacio je preko zaštitne ograde. taj je pobjednik. budalo jedna obična.. u nevjerici. za grane izblijedjele od vode. Gdje je? . Zatim su ga dvojica pograbila za noge i vukli su ga prema vodi. Znači. Ispružio je ruku. Trčao je amo-tamo odmorištem i stalno se. ako ga ima.. Prije toga. okrenuo se na bok i sklopio oči. 109. Šutke. bilo je premračno. Nešto toplo i meko na dlanu. Isti smo. (A što bi bilo?) Esmeraldin glas. koja se svinula pod težinom njezinog tijela i zatim pukla uz prasak razderavši joj jaknu i vestu i oderavši joj kožu s kuka.Isključio je mobitel.. čekajući da mu se digne. vraćao do zaštitne ograde. a ona se uopće nije opirala. Četrisira se joj približio pazeći da ne diže buku. no onda je zastao da je promotri. Savršeno. "Daj. Ubrzao je korak. ali tako zatvorenih očiju uhvaćen je i bačen u vodu. Bol ju je presjekao zaplevši joj svoje pipke među rebra. Fabiana Ponticelli pala je na granu. polako.) Četrisira je zadahtan gledao malu Ramoninu ruku. Osjećala je težinu na trbuhu. ugasili su mu cigaretu na vratu. Bila je tamo. Bilo je to nešto najljepše na svijetu. nije se predavao. samo gleda. htio ju je uhvatiti za rame. Vjerojatno mu se samo učinilo. Sklopio je oči i postrance se trupom naslonio na deblo. Zgrabio ju je za zapešće. Bilo koja druga glupačica ne bi nikad sama ušla u šumu. A Boga nema ili. Što čekaš?) Fabiana je plačući počela micati ruku gore-dolje. Naslonio se na deblo i odahnuo s olakšanjem. iscipelarili ga i gađali kamenjem. Bila je hrabra. ali zašto mu je onda bio tako . a struja ga je odnijela. I on je zatvorio oči i nije se dao.. Ne. 110. 111. Četrisira se zadovoljno okrenuo prema Ramoni i. pa kud puklo da puklo. osvjetljavajući put baterijskom svjetiljkom. (Otiđi vidjeti. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati da je gad sjeo na nju. ali on se nije dao. Bili su mu za vratom. hodala je ispruženih ruku i zatvorenih očiju između stabala kao da se igra slijepog miša. (Jesi li vidio? Odmah se primila posla. Četrisira ju je gurnuo na zemlju." Zijevnuo je. za šaš. hvatao se za kamenje. Što čekaš? Kamo bi mogla otići nego tamo?) Preskočio je zaštitnu ogradu i ušao u šumu. otrčao do mjesta gdje je pala. nije se mogla zavući u taj neprohodni splet trnja. Da oduzme dah. svjetiljke uperene u tlo. Nije mogao shvatiti. Ova se nije predavala. nisam nevidljiva. ugledao ju je. na prste-njaku je imala srebrn prsten s mrtvačkom glavom koji se micao gore-dolje. Ostala bi na zemlji u suzama. gdje je Ramona ležala do prije trideset sekundi. Nakon stoje prešao nepunih deset metara.nje više nije bilo. (Učini to. Dugo je gledao crnu masu stabala što se nadvijala nad cestom. bacimo ga u rijeku!" Četrisira imao je dvanaest godina i vukao se uz rijeku po šiljastom kamenju. Ovako se ne vidi motore. Nikako nije uspijevala shvatiti što je to. stisnuvši zube. „Hvala. Četri. „Gdje si?" očajno je zacvilio. .." Četrisira je podigao drhtavu šaku i udario se u prsa. Nikad mu se neće dignuti.. Odmah. Da. Bilo je to upravo suprotno od onoga što je očekivao. Bože. Spustio joj je gaćice. Knjige na stolu... Jako. „Smiri se. (Samo ga pusti da obavi svoje i onda će sve biti gotovo. do njega je dopro samo gorak plač. Kamo?! Reci mi kamo!" Četrisira je jecao i ." nesvjesno joj je izletjelo. Povuci ga. hlače. Hajde. „Što se zbiva?" S druge strane. 113. poput maslaca. stisni ga. nema problema. ako ne možeš. Misli na Milano. Zašto sam da. Kao onda kad su joj šivali čelo nakon što je pala s bicikla i u bolnici. Kriva je ova drolja.. sada kad mu je Ramona napokon." Rino skoči na noge.." Nije joj bilo jasno. Jako jako. ali na zaslonu je pisalo: 4sir.0 Bože. Fabianino je srce tuklo kao ludo. U jednom se trenutku zaustavila.) Pograbio ju je za kosu i očajno promrmljao: „Sporije.. „Vidjet ćeš. jer čuo se šum kiše. Znao je da može svršiti u trenu.) Bio je to glas njezine majke. i Esme. Dođi. molim te.... Kompjutor.mlohav? Napregnuo je guzove i stisnuo zube u pokušaju da ga probudi. U unajmljenom stančiću.. Mrtav privjesak. Druga za Esme. Činilo joj se da joj se topi u ruci. nepovezane riječi.. nemoguće. to je to.... naravno. a njegovo tijelo hladno i neosjetljivo.. (OK. kad budeš u Milanu na fakultetu. Nije to ništa. Javio se zijevajući: „Ostao si kod kuće?" No umjesto odgovora.) Osjetila je kako joj prtlja između nogu. neće biti ničega.. frustrirana i prestrašena i s osjećajem krivnje. Zijevnuo je i umornom kretnjom dohvatio uređaj. Četrisira je i dalje plakao u očaju.. Ali poslušala je. siguran da je opet onaj gnjavator Danilo. Fabiani Ponticelli činilo se da su prošli sati.. odgurnuo ruku i počeo joj raspomamljeno otkopčavati remen. Sporije. s bijesom. ja i Esme." No muškarac joj je naglo. ali i dalje je bio mlohav kao mrtav puž. ali bez rezultata. Hajde. najprije sporo. Zamisli. Nered. Malen je. pričekaj. „Sporije... Samo smireno. Sporije. i tada je opazila da gad plače. isprekidane jecajima. Treba držati urednim tako mali stan. Molim te. Misli na nešto drugo.. Pano Zena polako je otvorio oči i trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati da mu mobitel zvoni na podu. Mobitel je na podu zasvijetlio. Posteri. Jedna soba za mene. i oglasila se po-lifona verzija Va' pensiero Giuseppea Verdija. Nije mogao biti kod kuće. Molim te. „Četrisira?" Čuo ga je kako šmrca i opet cmizdri. Možeš misliti. daleko." 112. Ne miči se. U frižideru.. Topla ruka.. kao i obično. Ali izlazi se na balkon pun sunca i cvi. Sirom je otvorila usta i prste zabila u hladnu zemlju. .. a zatim ju je uz urlik uhvatio za kosu. ne zna se koja je gora. „Reci! Stoje?!" Nakon nekog vremena čuo ga je kako mrmlja. a ovako ne? (Ona je kriva. „Ne.. Ali ta stvar kao da nije bila njegova. Lakše. počeo vibrirati. Ne. ali sporije od ovog. „Polako.." Htjela bi. Na nešto lijepo.. onda. Idem k njemu. a vas dvojica pametnjakovići. sav očajan. samo to treba reći. pa ćemo krenuti zajedno. Jednom je u životu otpustio uzde konju koji mu je toptao u utrobi i živo mu se jebalo što će onaj lažljivi gad Rino Zena popizditi." Mogli ste nešto drugo izmisliti. jebemu mater. od toga da promijenite svoj sjebani život. Da je došao k meni. da baci H-bombu na Italiju.. koji se odjednom pretvorio u zmiju zvečarku. I sad ta priča o nesreći. „Halo?! Pa kamo si ti nestao?!" „Rino je. Ja. Mobiteli Naglo je ustao da se javi. što ti misliš? Ne želite to učiniti. Još je bio pijan. Vi ste nasmrt izgladnjela sirotinja. povede eskadrilu bombardera i sravni sa zemljom Varrano i cijelu jebenu dolinu. Cristiana. „Pa čuješ li ti mene kad ti kažem?" Danilo se protrlja po trbuhu. "Ne želimo to učiniti. Recite. „I onda? Što mi to govoriš? Da se akcija odgađa?" „Bravo.. Nije se uspio obuzdati: „Shvatio sam! Shvatio sam." Mudar mu je glasić savjetovao da prestane. Kimnuo je kao golub." „Što?" „Shvatio sam. ali nije se obazirao na njega.. reci mi gdje si u kurcu." „Zašto je plakao? Ne razumijem. da nećete zauvijek ostati propaliteti.. siguran da je to onaj debil Četrisira. Da iscipelari televizor. što misliš?! Nisam glup! A hoćeš li da ti nešto kažem? Pravo mu budi! E baš mu pravo budi. Dobro sam ja to znao. vama dvojici tako odgovara." „Rino.. „Jesi li ti shvatio da je Četrisira doživio nesreću?" Eksplozija bola u utrobi oduzela mu je snagu da odgovori na tu uvredu njegovoj inteligenciji. nagazio je još jače: „Zapravo. da pijukom sruši zidove. Reci mi gdje si. Čak sam ga pozvao na večeru. ali morao je opet sjesti. kad je već bilo tako. Rekao sam mu da dođe ovamo na tanjur tjestenine s rajčicama. znao sam. Danilo Aprea probudio se tako poskočivši da mu je mobitel odletio na pod. Bilo je tako dobro dati si oduška. svjetlo za uzbunu upalilo mu se u mozgu. To je ljudski. nego i od novca." Dok je Danilo izbacivao bijes i gorčinu iz sebe. Nikako ne mogu razumjeti. Rekao sam mu da dođe ovamo. „Sto mu se dogodilo?" „Ne znam. Mo- žeš misliti. Nešto mu se dogodilo. digne zgradu u zrak. zaškiljio je uzalud pokušavajući vidjeti zaslon. nisam idiot. žao mije onog sirotog nevinog djeteta.?" U ustima mu je bio okus mrtvog štakora. Nema problema. Soba se ljuljala. sretna što se može valjati u svojoj nesreći poput svinja.. Naravno. ali ni na to se nije obazirao. Sanjao je da u ruci drži teniski reket." Rino je gubio strpljenje." .. Ispružio je ruku i podigao mobitel s poda. „Potrudi se i.." 114. ne bi doživio nikakvu nesreću. Odavno sam ja to shvatio. Usrali ste se ne samo od akcije. Rino mu je prodavao muda pod bubrege. Bar je to jednostavno.. zaslužio je. „Kako god bilo. Točno kao kad protreseš šampanjac.. Ali ne biste vi mene poslušali! Ja sam obična budala." Danilo je protrljao sljepoočnice i niječno odmahnuo glavom. Došlo mu je da razbije sve oko sebe. Ne brinite se. Imao je osjećaj da mu je nekakav čep iskočio u želucu. „Prestani plakati! Čuj. Samo što je umjesto vina bio zapjenjen bijes s okusom Cynara. „Četrisira je imao nesreću. Plakao je. usrali smo se od straha".šutio. a on je viknuo." „Dokad?" Sad će mi reći da ne zna. Štoviše. Jednom je nekom jadničku koji mu je presjekao put taj kriminalac slomio tri rebra. Danilo.. koji joj je. Ti si obični sroljo koji cmizdri nad samim sobom jer ga je napustila žena koja više nije mogla gutati govna takvog pizduna. što si ti? Pijani kurvin sin koji bi nama trebao biti vođa?" „Ah—" Danilo je pokušao odgovoriti. jedan jedini put. „. Taj bi te ubio bez mnogo razmišljanja. nepomičan. a onda ga je iscipelario i slomio mu tri rebra. Danilo... Ali ne odmah. Danilo Aprea bio je paraliziran. A prijetnju tog ludog nacista nije trebalo olako shvatiti. s mobitelom zalijepljenim za uho. da dođe k sebi. „. ili će proći uskom cestom kroz šumu u blizini obilaznice. Samo mi probaj još jednom. Okani me se. pokazati mu gdje mu je mjesto. na svoju umišljenu veličinu.. srdito odgovorio: „Jesi li poludio? Što to govoriš?" „Ako smo mi svinje koje se valjaju u dreku. 116. nalakćen na koljena. Tvoja je žena pametno postupila kad te ostavila. a kad ga je jednoga dana ugledao pred sobom u pivnici. „Napio si se. nego šest mjeseci poslije. Jako pametno. noge su mu svinule u koljenu i završio je na zemlji. Koji mi se to kurac događa? Pokušao je ustati. Misliš samo na svoj jebeni butik. govoriti kako da odgajam svog sina. A sad ću ti dati savjet. reci. „Koje govno od čovjeka. Zapravo. Ali koji je najkraći put do šume San Rocco? Na kraju je Četrisira uspio kroz jecaje promucati da je u šumi San Rocco.uništio život. Da nije morao odjuriti po Četrisira. Okani me se. Dugo je ostao ondje.. da si običan paranoični i sebični pijanac kojem se živo jebe za sve i sva." 115. pripalio cigaretu i izašao iz kuće. osjetio je da nema snage." Ubio kćer." Svrbjeli su ga dlanovi. Adamova jabučica poskakivala mu je u grlu. Ali po stoje tamo išao? Rino je upravo htio ući u kombi. „Istina je. popeo se u Ducato i izašao iz dvorišta. uvrijeđen kao da su ga optužili da piša u umivaonik. pomisli Danilo. .. hajde. učinilo mu se da će se onesvijestiti. Gadiš mi se. Drži se podalje od mene. ali kamo je nestao sav bijes? Želja da razbije sve oko sebe? Isparili su zajedno s riječima i s hrabrošću. Cijelo je to vrijeme pomalo kuhao. na kiši. Tresle su mu se ruke i srce mu je bubnjalo u prsima. dok je rukama pridržavao vrelo čelo. jer gadno riskiraš.Pusti me na miru.. Glavobolja je bila tako jaka da nije mogao ni odlučiti hoće li krenuti državnom cestom i onda uz rijeku. dragi moj Danilo. cigareta mu je ispala iz usta. rado bi otišao nakratko posjetiti dragog starog Danila Apreu da jednom zauvijek raščiste s tom pričom.. jer gadno riskiraš. jer ću.. A iznad svega. najprije ga je srušio na pod tresnuvši ga kriglom piva." Rino Zena završio je razgovor odmahujući glavom. istegnuo vrat i naduo prsa pa. ti odmah pomisliš da je to izmišljotina. Drži se podalje od mene. Odjednom je osjetio da mu podrhtava u utrobi i da mu se analni mišić zapirač steže i opušta. Kad mu je bilo malo bolje. Rino Zena zaprijetio mu je.. govno jedno obično!" prekinu ga Rino. ispustio je mobitel i otrčao u zahod. Danilo se ukočio. ali vrtjelo mu se u glavi. taj nije zaboravljao. U blizini trafostanice. kad je iznenada klonuo. Pusti me na miru. Boli tebe briga što je Četrisira doživio nesreću. Izbacio je iz sebe mlaz proljeva i ostao sjediti na školjci. " 117. No nije vjerovao da će uopće uspjeti progovoriti." Kimnuo je i nastavio: „Sa mnom si završio. Bolje tako. ubij me. Ali što da joj napišem? "Oprosti što sam navaljivao"? "Zaboravimo sve"? Ne. Kako hoćeš da te zovemo? Molim te. Želudac mu se zgrčio i presušila sva slina u ustima. „Kako god bilo.. — kako Boa zapouijeda „I što ću im reći? "Oprostite. Više ne želim sliku. A onda je prasnuo u razuzdan smijeh.. sve ih istresao u sebe i onda mljeo zubima. Gorko ćeš se po-kajati zbog svoje svinjarije. Bilo je to samo iskušenje koje mu je pržilo dušu i zbog kojega će biti zauvijek proklet. što si onda ti? Bijedni pijani nacist? Propalitet? Ljudski otpad? Sto? Ti odluči.S Danilom Apreom ne treba se zajebavati! Moram si napraviti majicu s tim natpisom. Dosta. I već je htio ući u kupaonicu da se pogleda u zrcalo. ako me hoćeš ubiti. Prekukavički." nije se mogao sjetiti prave riječi. ne bojim se ja tebe. da je ne povrijedim. Ne bojim se ja tebe." promrmljao je. jasno?! Pazi da ne jašeš kurac Danila Apree!" Vratio se u dnevnu sobu u gaćama i vjetrovki. „.. Stvarno sam pretjerao. kao što bi to učinio boksač koji je tek ušao u ring. „Ja sam samo pokušao od vas učiniti bogataše. „Tko je pijanac? Ja sam pijanac? A ti. dragi Rino Zena. nemam novaca. Ona je! Došla je. Beppe je pojurio prema prozorčiću i ugledao dva žuta svjetla pod kišom. da te. ti mi reci. Popravio je kravatu gledajući se u okno iscrtano kišom i prstima poravnao kosu. Nije mogao samo tako izgubiti to remek-djelo. Eto. podižući kažiprst prema stropu: . Sutra oko podneva trebali su doći oni iz TV proda je i donijeti sliku klauna planinara. Život mu je bio pregadna kaša da bi se tome pridodale još i prijetnje smrću Rina Zene.. Pogriješio sam"".. „Pa. to je bio test snage karaktera koji će ga pomiriti s vlastitom savješću i s Bogom. Ali sredi se malo." Podigao je usnicu iskesivši zube kao bijesan vuk i progrgljao vodicu za ispiranje usta.. kad se sjetio što je tamo unutra. Moram pronaći pravi način. otresati rukama. Samo dodi. Drhtavim je rukama izvadio iz džepa kutijicu peperminta. Vidjet će je sutradan i reći joj da razmisli. za dobro sviju.. Šta da ti kažem.. razmišljajući o rečenici koju je jednom izgovorio Loris Reggiani. Podsjetiti je da ima djecu i muža koji je voli i zato je najbolje da si kažu zbogom." Sjetio se tada još jedne noćne more. tako je bio uzbuđen. nkcoib ammanhi — Morao joj je lijepo napisati SMS i objasniti joj da se ta priča ne može nastaviti. trebao se vratiti kući. Proveo je paklenu večer zatvoren u onom smradu. tako je barem naučio kako je to kad glumiš velikog zavodnika s prijateljevom ženom. Podlo mu se zasmijuljio brk..skršim. Zadah mije valjda takav da bi pokosio nosoroga. a zatim je počeo skakutati i naginjati glavu lijevo-desno. izrecitirao je zajahavši bide. Sad ću razgovarati s njom. Jebe se meni... veliki . „Skini mi se s kurca. Onda? Nisi ti shvatio s kim imaš posla!" Bacio se na sofu i zaključio. No vani se oglasila automobilska truba. leći i pustiti da ga prođe ta besmislena raspomamljenost za Idom Lo Vino.. dragi moj Rino Zena. Beppe Trecca bio je siguran da Ida uopće neće doći.. Čak i obavijena magluštinom mirisnih štapića. Istrošene četkice brisača jedva su čistile vjetrobran. niccolo ammoniti — 118. Uzeo je čašu sa stola i pružio joj je. malo topline. „Nećeš mi dati ni čašu?" „Oprosti." Htio ju je pitati kako je uspjela doći a da Mario ništa ne posumnja. svjestan da ću postići najbolje rezultate budem li u stanju na najbolji način upravljati svojim emocijama i potencijalom. „Kako je hladno." Bilo je kao u unutrašnjosti limenog bubnja. Nešto čudno miriše. a stakla su se iznutra zamaglila. ali ni prije nije bio baš u formi. „Ah.. ali glasnice su mu se paralizirale kada ju je ugledao pred sobom. „Začas ću ja. samo hrabro. satima igrao tenis bez loptice i bez reketa s izmišljenim suparnikom. Nosila je suknju do koljena. Natočila je dva prsta pića i pogledala oko sebe. istina.." Frknula je nosom.motociklistički as: „Velik sam dio života proveo na trkaćem motoru. izvodio je sulude stvari. Sjećao ga se iz doma. Odatle se cesta uspinjala na brežuljak obrastao šumom. ali na koncu nije. Imaš. crne cipele tankih visokih potpetica i jaknicu boje breskve. Trebalo mi je. Kiša je lijevala i svjetlucala pod svjetlom farova.. Rino ih je brisao rukom i uporno se pitao kojega je vraga Četrisira radio u šumi. Ali dobro organizirano. kojega je zvao Aurelio. Ida Lo Vino sjurila se unutra sva mokra. „Strašno mi je sila. Strujni udar na brani nije mu pomogao. živi led". i samo što nije potopila i usku prugu asfalta kojom je jurio kombi Rina Zene. No obustava njegovih glasovnih sposobnosti još je trajala. gdje je trafostanica. On viknu: „Da.. Jedino što je Beppe uspio učiniti bilo je da dohvati bocu vot-ke s okusom dinje i pruži je Idi. jer unutra je pravi pakao i možda je bolje. „Maleno. „Pa što se to događa? Opći potop?" reče skidajući baloner s kojeg se cijedilo. Očajni se socijalni radnik uhvatio za glavu. Kad je nazvao. Kvragu. izgledala je kao božica. reći bilo što. A došla je radi tebe. Nije imao sve one tikove i nije šepao." pravo. al' je zgodna. Rijeka se izlila iz korita i poplavila polja. Ona ga zbunjeno pogleda. .." Djelovala je uzbuđenije i smetenije od njega. I zašto je onako plakao? Je li se trebao ozbiljno zabrinuti? Ili je to bila samo još jedna ludorija onog trulog mozga? Pokušati shvatiti zamršene mehanizme tog uma bio je pothvat od kojeg je Rino odavno odustao. Smireno." Dakle.. Četrisira je cmizdrio da je na nekom odmoriš-tu. no već je tada bio lud kao puška.. Ida je u jednom gutijaju iskapila votku. Možeš ti to. Duga svjetla Ducata klizila su preko njiva prekrivenih vodom. rekla je trljajući nadlaktice. „Zapalio si mirisne štapiće. tako je bučala kiša po krovu. čiji se snopovi nisu uspijevali probiti kroz raslinje s obje strane ceste." Ida otvori vrata i zatvori se unutra. Beppe joj je htio odgovoriti. Otvorio je vrata kamp-kućice udišući i izdišući.. Rino je prošao pored puste Agipove crpke. Ima li tu WC?" On joj je pokazao vrata i htio je upozoriti da ih ne otvara. ispred zaštitne ograde. „AH. Drugo. treba pucati u njega iz bazuke. Premda je. Svjetlo je uperio u šumu. to bilo doista teško. Imaju li likeri rok trajanja? A čim bi sklopio oči. Bez njih. 119. Neki gad koji nije imao drugog posla nego zajebavati bližnjeg nabasao je na cesti na Četrisira. Morao je razmisliti. Bilo je dovoljno imati prave partnere. kada je nešto zasjalo iza kućice. U dnu. Pronaći će on profesionalce. Čiji je drugi motor? I tada shvati. Da se zaustavi Danila Apreu. Možda to nije bila ta trafostanica. ali bojao se zaspati i odapeti u snu. Rino je skrenuo na odmorište. „Sad će me pogoditi kap. stajala je betonska kocka prekrivena šarenim grafitima. da se zabavljaju tjerajući ga da pleše i pjeva. Napravio je pizdariju kad se nalio Cvnarom. Evo je. naguravaju. Vrati se u kombi. da je zauvijek raskrstio s Rinom i Četrisira. Oštra sokolova pandža koja se zarije među klijetke. naslonjeni jedan na drugi. sigurno će mu nešto pasti na pamet. ubit ću vas. „Albanci. I onda sam gotov. Prvo je trebalo uzeti u obzir da je plan pljačke bankomata. kako kaže poslovica. uze metke i napuni oružje. otišao u kurac. „Govna jedna. kad mu se um razbistri. Prava šteta." . činilo mu se da pada u rupu bez dna koja će ga odvesti ravno do užarenog središta Zemlje. da ga okruže. ti mene uopće nisi shvatio. od glasa Bruna Vespe i ostalih seronja koji su lupetali o deficitu. I u prsima bol koji ga je zabrinjavao. u tom stanju i uz Bruna Vespu koji tamo preko melje i melje. pa podrignu po rakiji. I svi ćete biti sretni". Već se htio vratiti u kombi. Nije smio odustati. ugasio motor. Osjećam se usrano. Morao se opet poduhvatiti akcije. Veličina tog plana sastojala se u tome što ga je bilo moguće provesti u djelo u svakom trenutku." Rino iz hlača izvuče pištolj. Nije bilo nikoga. Bilo koje noći. Rino je slijeva ugledao dugačko odmorište. promrmlja s rukom na prsima. ali sutra. Okomili bi se na njega jer on nije uzvraćao. a ne kukavice. s kojima će sve započeti iznova. Šteta. reče sopćući. bolje sam nego u lošem društvu". tako kako je zamišljen. Utroba uskomešana. Bilo je to najbolje što je njegov um porodio otkad je došao na svijet. Nije tebi jasno s kim imaš posla. Tog trena nije znao tko bi oni mogli biti niti gdje bi ih mogao naći. osjećajući kako mu je od bijesa uzavrela krv. izvadio baterijsku svjetiljku na elastičnim vrpcama i navukao je na glavu. Pod pazuhom kao da mu je bio led. Ako ste mu nešto napravili. Malo prije nego što je uzbrdica počela zavijati oko brežuljka. Danilo Aprea legao je na krevet u gaćama i vjetrovki i zurio u strop hvatajući zrak. A stopala vrela. Oni imaju muda". Klasično probadanje prije infarkta. Htio je ugasiti televizor koji je drečao u dnevnoj sobi. porezima i inflaciji spopadala ga je užasna mučnina. Već se to događalo. Približio se i ugledao Boxer i Scarabeo. „Dragi Rino. otvorio pretinac s alatom. a drugom dohvatio telefon na noćnom ormariću..) Danilo je podignuo glavu s jastuka i sve se oko njega zavrtjelo.. Prije ću sve drugo prodati... Posebno u to doba. vidjet ćeš. u ovoj kući. dragi moj?" obratio se stropu.." (Nikad nije prekasno da se kaže istina. .." (Reci joj da od sutra prestaješ piti. Vjeruj mi. da ćeš biti ovdje. Žao mi je da bih umro. Dodirnuo je oči.) .. Obećao sam joj da je neću zvati noću. bilo je baš kao da razgovara s njim. obraze. kada je tamo i onaj kurvin sin gumar. „Ne javlja se. spusti slušalicu. ali nije ju našao. Sutra. „Ne pričajmo gluposti.. Korisnik nije bio dostupan. vidiš?" (Nazovi je kući. zajeca.) Danilo pridignu glavu i zaškilji: „Sada? Da je sad nazovem?" (Da. „Što da radim? Ti mi reci. Ona će shvatiti.A ako se naljuti?" (A zašto bi se ljutila?) „Prekasno je. „Jesi li to ti. Da tu sjenu baca televizor iz dnevne sobe. (Uspjet ćeš. Plavičasti odsjaji televizijskog ekrana... ali neće oni to shvatiti. Reci joj za butik. ne?) Pa zapravo.Terese. ovaj je put bilo drukčije. Ja svoj život neću baciti u zahodsku školjku". Najozbiljnije. nastradat će. Ostavila me. obraćao se klaunu nad svojom glavom.. (Naravno da sam ja..." Utipkao je Te-resin broj. Ako se on javi. pipajući potražio prekidač i uključio noćnu svjetiljku uz krevet.. morao je čuti Teresin glas. nikada neću uspjeti. Žao mi je samo što će sutra doći oni ljudi sa slikom. Udahnuo je. bojili su strop iznad kreveta. „Dobro je što sam odjebao Rina. Žene to žele čuti. Ipak je to morao učiniti.) Klaun mu se smiješio sa stropa.) To je doista bila svinjarija i pol. sigurno ćeš uspjeti. „Ja te neću napustiti. Ipak.) Klaun planinar promatrao ga je razmazan po stropu sobe kao Spiderman. sada.) Danilo je znao da na stropu nema nikakvog klauna. Jednom je rukom zaklonio oči. „Ah nazvat ću je na mobitel.. Da se nekome kaže da ga voliš. Plakao je a da nije bio ni svjestan toga. Reci joj za butik. Našao se na kraju tunela. Molim te. Da ćeš se uhvatiti u koštac s visokom planinom samo radi nje. Samo te ona razumije. „. i ako nešto ne promijeni. Vidjet ćeš kako će se vratiti." Odjednom mu se gruda bola poput mjehura rasprsnula ispod prsne kosti. Časna riječ. je 1' da? Ne smiju se zajebavati sa mnom. kunem ti se životom svoje." Još je jedan mjehur bola puknuo ispod Adamove jabučice. jedino od čega bi mu u tom trenutku moglo biti bolje. Osim toga. Znam da ona to misli. Zvao je da joj kaže da će sve opet srediti i popraviti. Nisam ja kriv stoje Laura mrtva. „Ali ne brini se." Laure. Reci joj što činiš za nju.. koji su dopirali kroz vrata. no činilo mu se da između plavkastih pjega izranja tamna mrlja ljudskog obličja.. „Loše mi je".. „Nije istina. a ja nemam novca. Vidjet ćeš. Čudno. Svjetlo mu je kao nožem probilo mrežnicu.. Nisam ja kao neki koje poznajem. ti mi reci. koja mije najvažnija u životu. (Učini to..." Rukom je na podu potražio bocu Cynara. Ako ti se ona vrati i pomogne ti." (Nazovi je. Milijun je puta Rino to pomislio i milijun se puta ponadao da je u krivu. a na kraju da je gorila. promucao je Četrisira i zaplakao. i svi su onda govorili kako je Četrisira iznad toga. Rino je instinktivno usta pokrio rukom. izbrazdano sjenama. iz koje je krvario. uhvatio Četrisira za nadlakticu i pokušao ga povući gore. Ruke uronjene u blato. „Hajde! Ustani. no čim ga je baterija osvijetlila.?" „Nisam htio. pištolja i dalje uperenog prema naprijed.Teresa će shvatiti koliko pati i vratit će se kući. Preplavila gaje zastrašujuća spoznaja da je Četrisira na kraju pukao. Nisam htio. „Izađite.. „Ja sam tu. pored kacige.. a čeljust mu se objesila kao kakvom jadnom idiotu.." Na kraju. u osjetljivo mjesto.. utipkao broj. a on se nije ljutio. Najednom ramenu duboka rana. „Četrisira?! Što se dogodilo?" Isprva se činilo da i ne čuje. ustuknuo dva koraka i shvatio da je bio u zabludi. (Što čekaš?) Kažiprst mu je kliznuo preko tipki i iznenađujućom je brzinom. ali kao da je bio prikovan za tlo.. kad je primijetio da mu pimpek visi iz hlača. kao kod mentalnih bolesnika podvrgnutih lobotomiji. uz užasan napor. Činilo se da je u Četrisirevom umu došlo do kratkog spoja. dvije rupe iskopane u očnim dupljama. Iznad mog kurca! Onaj smiješak koji bi mu se pojavio u kutu usana kad ga je netko oponašao ili ga nazvao paralitikom nije značio da je Četrisira svetac. svelo se na lubanju. jebem im?" Rino je ciljao pištoljem oko sebe. s maskom protiv svjetla na očima. na puteljku prekrivenom lišćem.. Posve mokar. Najprije je pomislio da je pas.. Jer Rino je znao da je bajka koja se priča uokolo. a on će se sutra ujutro probuditi i zateći je pored sebe. Obračunajte se sa mnom!" Potom se sagnuo. siguran da su još tamo. „AH koji ku. izobličeno. „Oprosti. koji je klonuo na zemlju. Morao se napregnuti da mu se obrati.ra. Rino Zena ustuknuo je tri koraka i instinktivno uperio pištolj u njega. da ga oponaša. Stajao je na sve četiri usred šume. Kao da ga je netko šakom pogodio ravno u trbuh. shvatio je da je to ljudsko biće. „Šta su ti napravili?" Lice. prije ili poslije. smješkao se. da radi budalu od njega. „Šta si napravio? Koji si kurac napravio?" Okrenuo se.bea ima ona djevojčica. Oči su mu bile iskolačene. Crne kose slijepljene uz glavu. Sca. Strašnoj zabludi. napravio ." Rina je prožeo osjećaj kao da mu je netko nožem rasporio trbuh i istodobno niz dušnik nagurao čarapu. Uopće nije sličio sebi. no zatim je polako podigao glavu prema svjetlu. zatim vepar. nego da je uvreda pogodila ravno u cilj. Pustio je Četrisira. da mu u javnoj kuhinji stavi u tanjur manje juhe nego drugima. Naljepnica sa smješkom. Nisam namjerno". pizdarija velika kao i ona da će smanjiti poreze. A kad-tad. to će se zlo probuditi. I da je učinio nešto odvratno. Ne brini se. kurvini sinovi. Svaki dan našao bi se netko tko bi se pobrinuo da ga na ovaj ili onaj način podjebava. Ide s Cristianom u školu. skriveni negdje u mraku. da Četrisira ne bi mrava zgazio. i da je od boli još više nabubrio jedan dio njegovog mozga u kojem je pulsiralo nešto bolesno. Moramo odavde. sklupčanu pod pokrivačima." Htio ga je odvući. „Gdje su? Gdje su. s obzirom na njegovo trenutačno mentalno stanje. 120.. osovio ga je na noge. Znaš li koliko je sati?" „Kasno je. Zaboravi me. Ja ne mogu isključiti telefon. „Danilo. To apsolutno moraš čuti. Ubio si djevojčicu.. Što moram učiniti da. zbog čega se Danilo odmah prokleo što je nazvao. . Danilo. Ja želim biti sretna...." 121. znam.. gotovo uvrijeđeno zbog te podle insinuacije. kao što stalno ponavljaš. učini za sebe." „Obećao si mi da me nećeš zvati.. mi se stresemo. Moraš me pustiti na miru. Ali imam nevjerojatno iznenađenje. Moraš se pomiriti s tim. dobro naćuli uši... jesi li tamo?" Vrata se otvoriše i Ida Lo Vino izađe blijeda poput sablasti. Nisam popio ni kapi. zoveš noću! Bit ću prisiljena otići na policiju. Ništa se nije čulo. i ti to znaš. Mogla se i onesvijestiti od smrada. Danilo. onda me moraš pustiti na miru. a jezik utrnuo. ja sam." Sada je ona prekinula njega: . nestat ću.. Oprosti." Nastojao je djelovati povrijeđeno. A ako ni to ne bude dovoljno..nekoliko koraka. Danilo.) „Halo?" Danilo Aprea otpuhnuo je i onda udahnuo. Već tri mjeseca." Teresa ga prekinu: „Ne. Ako ne želiš to učiniti za mene. ti slušaj mene. ispruženog nasred staze.. ne volim te. koji je tresao kamp-kućicu. Jako je važno. Prošlo je najmanje pet minuta otkako se Ida zatvorila u WC.. „Ida. Prekinut ću. Nije pošteno da svaki put pomisliš. Poput seljaka koji se pomirio s hudom sudbinom da mu lisica povremeno ude u kokošinjac i poždere kokoši. Volim Piera. Želim ponovno imati obitelj." „Pijan si.. nego nečega goreg. Počni ponovno živjeti." „Griješiš. Glava joj je bila smrskana kamenom. zaboravio sam.. Beppe Trecca zabrinuto je prislonio uho na vrata. zbog bučanja kiše i zavijanja vjetra." Jebemu." Uspio ju je prekinuti: „Oprosti. Pierovoj mami je jako loše. ali važno je. Piero je tamo prijeko. 122. Pričekaj bar još. Zbogom. u bolnici je. Laura je mrtva. Čekam dijete s Pierom." Beskonačan trenutak šutnje. „Slušaj. tiče se naše budućnosti.0 kojoj ti budućnosti pričaš? Ti trebaš slušati mene.. Dakle. Moramo se pomiriti s tim. preklinjem te da nas pustiš na miru. „Zašto to kažeš?" „Dovoljno je čuti te. Moram razgovarati s tobom. I bolje ti je da me dobro poslušaš.. i žuto svjetlo baterije na njegovom čelu kliznu-lo je preko Fabianinog leša. „Znaš to jako dobro. Usta su mu bila suha. Teresa.. Svaki put kad zazvoni telefon. I vjerojatno je dosad već shvatio da si to ti. Slu. što hoćeš?" U njezinom glasu nije bilo bijesa. molim te. a Piero me usrećuje. Mrtva je. nisam lud.? Ida." Žena je duboko udahnula: „Trudna sam. Ako me voliš. Danilo. Imaš pravo. „Djevojčicu. (Ne. Telefon je i dalje zvonio. Dakle. jednostavan govor.. da joj objasni da je sve to pogrešno.." KLIK. „Teresa. otići ću. Pripremio je jasan.. Bilo je klonulosti i rezignacije. inače te ne bih nazvao.. Ne želim ti se vratiti. Pročistio je grlo. A ti me uporno mučiš. Oprosti mi. . zaškrgutao zubima trljajući bolnu šaku i nogom ga pogodio u rebra. I sve puno muha. je li?" Ona kimnu. na rubu kreveta. poput sumo borca. To nije bilo dovoljno." Pa opet nogom. Silovatelju ogavni. iskolačenih očiju.nem ti se da.. Ondje je bilo prljavo. nadimao mišiće i napinjao tetive u kažiprstu Rina Zene koji je pritiskao okidač pištolja. znam. Pobjeći daleko. Možda je bilo dovoljno otići. Prošlo je deset minuta otkako mu je Teresa priopćila da je trudna. 123. „Ubio si djevojčicu! Prolupao si. naprasit bijes pržio je mozak. A uz peh kakav ga je pratio. a nešto teško poput gromade užarenog olova ukliještilo mu je i drobilo lubanju. volim te. a Rino je znao se mora odmah smiriti. Zamisli kako bi se poslije usrano osjećala. „Glavu si joj smrskao kamenom. pa doda: „Beppe. Volim te do ludila.. Znao je da bi se u najboljem slučaju trebao rasplakati.. inače će završiti tako da će prostrijeliti tu jebenu glavu pred sobom. poput rasprsnutog stakla. debilu jedan. nisam htio." Rino je podigao glavu poput kojota kad zavija na mjesec. Izgubio je ravnotežu i posve ukočen pao na zemlju. Kamenčuga mu je kliznula iz ruku." „Da. Dva su mu se šiljka zarila u sljepoočnice i počeli su mu trnuti svi udovi. i tada je shvatio da do tog trenutka blagog pojma nije imao što je glavobolja. gade... cmizdrio je Četrisira neutješno mašući glavom." „Ha." Ošamario ga je tako snažno da je osjetio da su mu napukle kosti šake. koji je ispljunuo mlaz krvi i zatim se sklupčao s rukama preko glave.o mije"... Četrisira je odletio na zemlju i neutješno zajecao. skote jedan?" Pa još jednom. ." Pa mu gurnu jezik u usta. On proguta slinu. draga Teresa. Nepomično je stajao nogu svinutih u koljenu i trupa izbačenog prema naprijed. tešku najmanje pedeset kilograma. jer ću te ubiti. „Koji kurac si napravio? Odvratni kurvin sine psihopatu ubojico.. „Je li tebi to jasno. istog časa... no Danilo Aprea još je sjedio na istom mjestu.. da je baci tko zna kamo. govno jedno. Potplatom vojničke čizme raspalio je preko usta Četrisira. Odseliti se u Indiju.. Četrisira se otkotrljao u blato i zakašljao. 124. zašto..sam. eto što si!" Rino je urlao i snažno tresao Četrisira držeći ga za nadlakticu. Zaslužujem. Svijet oko njega raspao se na stotine šarenih krhotina. nkcoib ammaniti — Puno je otpuhujući zataknuo pištolj u remen hlača.. Ali njemu se Indija gadila.. Ku.... ubij me! Ubij me. Koja uživancija! Ostatak bi te života pekla savjest. „Ne plači. objema rukama uzeo golemu granu i slomio je o deblo. „Ni sam." mrmljao je Četrisira. Ne plači. Obuhvatio je rukama stijenu. a u najgorem baciti se kroz prozor i jednom zauvijek završiti sa svime. „Sad ću te ubiti. „Malo smrdi. ne. nešto je morao poduzeti.. ali u trenu je zanijemio.. uz urlik ju je podigao iz blata. ne znaš? Ne znam ni ja. Užaren.. „Ni." Zgrabio gaje za kosu i prislonio mu cijev pištolja na oko. Svejedno. Još je previše bijesa bilo u njemu. završio bi kao paraplegičar. Nevolja je bila u tome što je stanovao na drugom katu. Kad bih samo imao hrabrosti ubiti se. htio... Ža. „Imaš pravo. kako se prije nisam toga sjetio?" Vani je oluja i dalje bjesnjela nad opustjelim mjestom. nepomičan od dana Laurinog sprovoda. kao. Obavi to odmah. kao i obično. vratit će ti se. do svitanja. Ukazalo se više prilika da ga proda. Tako bi te se riješila. do jutra. Živjeti. „Žalim. reče upirući prstom kao da je ona tamo. Ustao je i teturajući otišao u kupaonicu gurnuti dva prsta u grlo. no nikada to nije učinio.) . Ali čim se ti pojaviš s butikom i pravim novcem. (Jadnica. ta noć. mogao izvesti neku pizdariju zbog koje bi se poslije gorko kajao. Živjeti mlaćen i prezren do posljednjeg daha. sve srediti. Kola će biti dovoljna. Teresa. Zaboravila je Lauru. htio je živjeti. Kako to? Ne zato stoje mislio da će jednoga dana odlučiti opet sjesti za volan. i osjetivši prvu naznaku zadovoljstva u posljednjih nekoliko sati.. pa. Tada je počeo odmahivati glavom. mogu to sam. bio je siguran da Rino neće pucati i da će. Visio je u kutu do kojeg nije dopirao odsjaj televizora. živjeti. A Teresa će mu se vratiti podvijena repa. Zagledao se u strop. „Sjajno. koji je Bog smislio baš za njega. Ponavljao je „Ubij me. Kakva naivka. Ne. Jer Teresu. nakon što je ubio. Nećeš ga morati ni sa kim dijeliti. E. Ne zato. Živjeti s bremenom krivnje. ali usne su mu se zalijepile. ali živjeti. ubij me" da mu pokaže da se osjeća krivim. Klaun je još bio tamo." Pa dakle i to što su ga Rino i Četrisira ostavili na cjedilu. Misli da je može nadomjestiti drugim djetetom. Tome se ona nada. bila bi sretna. Živjeti. Stajao je u garaži. prije ili poslije.) Danilo bi se volio osmjehnuti. onda budi s njim".) Danilo se zagleda u klauna. „Sve ima smisla. u svojim fantazijama.) Doista će se obogatiti. proći će. do zore. Rekla si da voliš gumara. poslužio je svrsi jer ima novaca i napravio joj je dijete. kao nikada dotad. Jer Danilo je znao da bi. Priznajmo. Zaboravila si Lauru. pa. hoću?" promrmljao je šmrcajući. A on je auto još uvijek imao. Naravno.A ja nju. . Ni traktor mu nije trebao. E. Nego zato što će mu poslužiti da sam izvede akciju. što ona misli. pa ti si sjajna!" (Ali to ni za milimetar ne mijenja tvoje planove. Da si htjela dijete s njim. Živjeti u zatvoru do kraja života. On je jako dobro znao da će do toga doći. tko zna. a ni zato što je u tom automobilu u raj otišao njegov anđeo. Četrisira je pouzdano spoznao da voli život. U svakom slučaju. Znao je što treba učiniti. 125. Nije bilo važno kako. (Sam ćeš izvršiti prepad. Da bi se tebe riješili. Nitko ti ne treba. no nije to doista želio: u sebi. zapravo. svima u inat. (Sav će novac tebi ostati.. Ama baš ništa ona nije shvatila. u krivu je. Možda da će te ta radosna vijest tako izbezumiti da ćeš se objesiti o luster? Ti misliš da bi nju pekla savjest? Naprotiv. ako prestane upošljavati mozak. No ako nastavi razmišljati o takvim stvarima cijelu noć. za onog uštogljenog preprodavača guma uopće nije briga. bilo je dio većeg plana." Zapljeskao je. I kada je osjetio hladan čelik pištolja na nosu. Sada. najodvratnija noć odvratna života. Točka. „Sjajno. Kada mu je Rino Zena uperio pištolj u lice. ta Teresa. moraju pucati iz bazuke. Rinove su oči bile otvorene. Bez riječi. ništa se od svega ovoga ne bi dogodilo. Opet ga je pljusnuo. „Pano! Šta. kako podiže golem kamen i kako. nepokretan. Pljusku. no Rino je zatim posve ukočen pao na zemlju. Vidio je i kapi kiše. glave zakrivene rukama. iako je Ramona kriva što je mrtva. Četrisira se uopće nije razumio u medicinu.." Nove su strijele rasporile pokrov. Trbuh. Da nije krenula cestom kroz šumu. spreman potprašiti pete ako ustane. Koma. Prišao mu je. Kad se umorio. I ostao je tamo. Izvukao mu je pištolj iz hlača. bio je u šumi. Samo je morao pustiti da ga prođe bijes. „Odvratni usrani silovatelju. Ali daleko. Ljubičaste misli uronjene u beskonačno crnilo. Iznenadilo ga je da još uvijek može misliti. koje se zatvaralo za njima. Kada bi barem mogao pomaknuti samo jedan prst. Ništa. Jednu za drugom. „Rino! Šta. zaslužio je to. . poput diva s jednim svjetlećim okom posred čela. jače. premda su mu odjeknule u ušima poput beznadnog krika strave. Sve je drugo utrnulo. ne ispustivši ni vrisak. rekao je. „Rino. "Ne znam". oluju u krošnjama. Skutrio se kao jež. Ono u mozgu. Noge. koji Četrisira nije uspijevao proniknuti. uzima granu i lomi je o deblo. sad ću te ubiti. A tamo gdje je oblak bio svjetliji. Kao kožna vreća puna mrava. čuješ me?" upitao je prodrmavši ga. ni jezik. No usta se nisu pomaknula. Krijesnice su plesale pred očima Rina Zene. a na licu čudan izraz. razmazao mu njome slinu po bradi. odvagnuo ga u ruci i pritisnuo cijev Rinu na čelo. naravno da je zaslužio batine. Nije se sjećao gdje je. a iz kuta usana slijevala se bijela pjena. Točno. Osjetio je nešto na obrazu. ostao je još neko vrijeme tako. 126." Onda mu je gurnuo cijev u nosnicu. ostao je ležati s upitnim izrazom utisnutim na licu. Ruke. sad ću te ubiti. odjednom ostaje paraliziran. Četrisireve riječi poput zašiljenih strijela probijale su ljubičasto. "Pomozi mi". od čega si praktički mrtav. dok ga podiže. jesi pao u komu?" Srce mu je jače zakucalo. svjestan da nije progovorio. no kad bi se usredotočio.. u usta. odgovorio je. Rinu su zubi bili stisnuti. vidio je Rinovu crnu priliku kako se miče. Malene misli. možda. teške poput žive. jesi pao u komu?" Ništa. Usta. Sa zemlje. mogao je i čuti: vlastito dahtanje dok diše. ali mogao je pretpostaviti da mu se dogodilo nešto doista gadno. Ili milovanje. Kao da mu je glava podstavljena vunenom tkaninom. Hrapavom vunenom tkaninom. praznog uma. Tamnozelenom vunom pokrivača u domu. trljajući bolna rebra i udarajući se svako malo kundakom po bedru. Ležao je tako već pet minuta. Pljusnuo ga je. No ovaj put Rino nije shvatio što znače. Sada ga je prekrivala neka vrsta ljubičastog oblaka. zaklanjajući krijesnice. oponašajući njegovu duboku glasinu: „Odvratni usrani silovatelju. i dopirale do njega. i riječi nisu prešle preko njegovih usana. ali Rino se nije pomaknuo. i bilo je to u redu. to je morao biti Četrisira. A potom. koje su mu padale na lice. Kao da čeka odgovor. Četrisira je na tren pomislio da ga je presjeklo u križima. ali u tom stanju nije to mogao znati. Četrisira mu je pokušao pomoći. i sad mu je bilo malo bolje. Bilo je prestrašno gledati to. podigao svoju svjetiljku i kacigu sa zemlje. I svjetiljka se ugasila. ne bi li pomaknuo ruku. tako su i prestali. isisavši mu zrak iz pluća. a on se zatekao sam. Možda ju je i pomaknuo. Tebi se ništa neće dogoditi. No barem mu više nije bilo zlo. Pomakni prst.. a onda i udarac nogom. i grčevi. (Naći će ga i pomisliti da ju je on ubio. a njegovo je tijelo poskakivalo i treslo se. Hajde. Rino je preklinjao Boga da mu pomogne. Šćućurio se pored Rina. sav za-bundan. pomahnitalo. Skinuo joj je prsten s mrtvačkom glavom i othramao do ceste. krivio je usta.. 127. Četrisira je gledao Rina kako se batrga i bori protiv neke nevidljive sile koja ga je ščepala i htjela ga je povući za sobom. Otišla je jer je uzela Rinovu dušu. trzao glavom. gurnuo pimpek u gaće. Rino je mahao rukama i nogama. očiju svedenih na dva procijepa. Aluminijska su vrata dizala kliznula i Danilo Aprea. S vanjske strane staklenih ulaznih vrata kapi kiše odbijale su se o mokar otirač i šibale geranije u loncima. Prst. Krenuo je teturajući prema vratima zakamufliranima drvenom oblogom. Prestrašen i uznemiren. no trenutak poslije pustila ga je i Rino je ostao nepomičan. Užaren mu se plamen rasprsnuo posred prsnog koša. A sad? Šta da radim? Inače je na takva pitanja odgovarao Rino. propadajući u ljubičasto. Čupao je kosu i molio da to brzo završi. Njegov je najbolji prijatelj bio mrtav. htio se baciti na njega da mu blokira ruke. uronjen u blato. Mrtav je zbog mene. otvorio ih i ne paleći svjetlo sišao niz nekoliko stuba. Napregnuo se. napipao kvaku i širom raskrilio ulaz u garažu zgrade. Prst pun mrava. Na podu. Nevidljiva je sila sada pojačala stisak i svijala mu je kralježnicu kao da je hoće slomiti. vratarnica s malim televizorom i hrpom računa. Morao je objasniti Četrisira da ga treba odmah odvesti u bolnicu.oduzeo mu je život dok je podizao stijenu. Zatim je ustao. Naslonio se na vrata dizala. Ali nisu poslušali.) Četrisira se nasmiješio s olakšanjem.. Udahnuo je. pa se odmaknuo podvinuta repa. Predvorje je bilo dugačka prostorija zidova presvučenih tamnim brodskim podom. kao što su došli. premda nije mogao reći da je mamurluk prošao. Jedina osoba koja ga je ikada voljela.. kolutao očima. da ga izvuče iz te crne rupe. (koji je trebao uzeti tebe. „Jesi li mrtav?" pitao ga je Četrisira. paralo je šumu tisućama zlatnih oštrica. Došao mu je pomoći. Bog je htio nekoga zbog Ramonine smrti i Rino se žrtvovao. Lijevo. leda su mu se izvijala u luk. On je uvijek znao što treba učiniti. ali dobio je dlanom preko lica. odvratni gnusni silovatelju ubojico) . Desno. . i magla se odjednom zgusnula. stubište. a svjetlo koje mu je blistalo s čela. blistav mramor. koje se prelijevalo u crno. u tišini bez svjetla. Četrisira je sjeo i potapšao ga po ramenu: „Amen. Naredio je svim mravima da se iz raznih dijelova tijela sliju u prst i podignu ga. gurnuo pištolj u hlače i vratio se do Ramone. Pomakni taj jebeni prst. izašao je u predvorje zgrade. 128. a Bog." pa se prekriži. Danilo je prije toga povratio tri litre alkohola i strašio pun ka-venik. Od dodira su mu se trnci uspeli podlakticom tako da mu se koža naježila.. objašnjavao je poslije svojoj ženi. sjećao se toga kao da je danas. točno?" Danilo se obraćao kćeri s osmijehom od uha do uha.. za kojima je bio lud. koja je sjedila na kolicima i pjevala: „Živila papica s pa-pa-pa-pa-paradaj-zom. Poslije pregleda. i pogledao kćer. . Točno od 12. Odjednom je primijetio da u kolima miriše na zelene jabuke. srpnja 2001. što to izvodiš?" Danilo je opazio izvrnutu vrećicu iz diskonta i bočicu šampona bez čepa na sjedalu uprljanom sapunom. građevinskom poduzeću gdje su često trebali radnike. Odagnao je tu sliku iz glave. „Mislio sam da je miris Arbre Magique". Teresi. bio je to sintetički miris zelenih jabuka iz šampona protiv prhuti. prigušen hropac. . začuo je sisanje. Danilo Aprea tada je radio kod jednog autoprijevoznika kao noćni čuvar i znao je da će prije ili poslije doći do otpuštanja viška radne snage. „Laura. vezao djevojčicu u sjedalicu i rekao joj: . Ne misli na to. nije više nikada ušao u tu garažu. recimo u Euroedilu. Zaglavila se". Ne znam zašto. Isti miris vlage i benzina. Ne na prave jabuke. Bio je pravi pothvat obaviti kupnju s Laurom. a šampon na zelenu jabuku. To nije isto!" vrištala je u očaju njegova žena." „Nije to kolačić. „Imaš pravo. Danilo je odložio vrećice na stražnje sjedalo. koja se od srca smijala i gola prevrtala po krevetu. Udahnuo je i skinuo ceradu.. zagnjurio je lice u trbuščić malene proizvodeći bučne. tražio da ga puste s posla i odvezao je kćer na liječničku kontrolu. Laura se smijala. „Kako ti je to uspjelo? Dezodorans za auto miriše na bor. ponavljao je svima do iznemoglosti. možda čak i privremen. „Ovaj kolačić je savršeno zdrav. zaustavili su se u diskontu. Stavio je ruku na poklopac motora. Ovo je grožđica. Danilo je 9. „Ona prokleta kopča nije se otvorila. Ali ja to nisam odmah shvatio.JK gdje su mocaaaareeeeeelice? Evo ih!" Pa ju je štipnuo za punašne nožice. Na trenutak je zamislio svoju kćer u zelenoj sjedalici kako se smije. natečenih očiju. Obično je takve stvari obavljala Teresa. Danilo je prolazio između njih osluškujući zvuk vlastitih koraka kako odjekuje na betonskim zidovima. Neonske su cijevi zatreptale i obasjale dugačku podzemnu garažu." Potom su se vratili u auto. Alfa Romeo bio je pokriven sivom ceradom. rekao je liječnik i od milja potapšao po guzi Lauru. I dok je liječnik prao ruke. srpnja 2001.. „Sve je u redu". cijelom svijetu. Vozio je za to doba dana neuobičajeno pustom državnom cestom i stalno razmišljao kako bi odmah trebao naći drugi posao. Zatim. vesele zvukove. Ta je sjedalica skrivila smrt Laure Apree. u kojoj su bila parkirana dva reda automobila.. Skupio je hrabrost i pritisnuo prekidač. ali taj je dan morala s majkom k javnom bilježniku. policajcima. A velika je bila vjerojatnost da će šutnuti i njega.A sad idemo mami." Krenuli su." Danilo se okrenuo i vidio da su Laurina crvena majica i plave hlačice posve zamrljani nekom zelenom tekućinom. da će se sad otvoriti. prstima je pipao po sagu i napokon je dohvatio olovku i držeći je kao da je šilo okrenuo se. u oblaku bijelog dima. jer poznato je da su Nijemci najbolji inženjeri na svijetu. ali ne i čep. Mrtva je. koja je mahala ručicama i nožicama udarajući ga po licu i prsima. Nikako se nije otvarala. Moram je primiti za noge. „Evo me! Evo me! Tu je tata. umire. Alfa Romeo stao je na zaustavnom traku državne ceste. iskolačene. krajnike.. stoje prije toga učinio stotinu puta... nevjerojatno. Ne diše. Čep! Progutala je čep! Danilo je čvrsto stisnuo volan i ne gledajući oko sebe skrenuo. pa uza škripu guma poletio prema rubu ceste. i pokušao je naći čep zaglavljen u dubinama duš-nika. Moram je primiti za noge i protresti je.. Kako se toga nije prije sjetio? Morao joj je probušiti grlo... raširenih ručica. Ali kako. vukao. ali ta se prokleta kopča nije htjela otvoriti. I. pa ipak se ta prokleta kopča nije otvarala. a plave oči. Očajnički se koprcala. podigao desnu ruku spreman da. . zubima bi pregrizao ono remenje. on. us- pravio i. no od očajna Laurinog pogleda i ugušenih štucaja gubio je glavu.. imala je dva golema narančasta gumba. koja je imala međunarodne certifikate i oznaku CE. tako će zrak. Danilo je izletio iz auta. SDotaknuo se. koja je prošla najluđe testove sigurnosti. • Laura se više nije micala. gurao. Djevojčica je razjapila usta. kada nije uspijevao ništa učiniti? Tada. ali sigurnosno remenje radilo je svoj posao i držalo je zalijepljenu za sjedalicu kao osuđenika na smrt za električnu stolicu. grkljan. znao je što treba učiniti. no preko plastičnog okvira bili su zategnuti sigurnosni pojasevi automobila. koje je bilo dovoljno istodobno pritisnuti. mrcina od sto i nešto kila. ali morao je ostati smiren. a ruke su joj visjele sa strane. i svaki je put sve savršeno funkcioniralo.. a onda je uhvatio sigurnosnu kopču sjedalice da oslobodi kćer. da se ne smije us-paničiti. gotovo okr-znuvši njušku jednog kamiona. koja se sad već manje koprcala. autokarte i kemijsku Bic. Pokušao ju je izvući iz sjedalice. djevojčica. razjapljenih usta. Da. širom otvorenih plavih očiju. brošure. Danilo si je rekao da mora ostati smiren. dok mu se kći gušila. sa srcem koje mu je bubnjalo u prsima. Laura Aprea beživotno je ležala u sjedalici. Ali čime? Vikao je i preklinjao „Upomoć. udišući miris zelenih jabuka.. s mjenjačem medu rebrima i rukama ispruženima prema pretincu ispod komandne ploče. pomozite mi. koja se otkotrljala pod sjedalo. izvan sjedalice. stiješten između dva sjedala. objema se rukama objesio za kvaku stražnjih vrata." i zavukao se između dva prednja sjedala. a onda je uz urlik uhvatio tu prokletu napravu. gurnuo je krupne prste u usta svoje kćeri. moja kći. Jagodicama prstiju napipao je njezin maleni jezik. Kemijska mu je ispala iz ruke. bez uspjeha.. ali ništa. Zadihan... Srednjakom desne ruke uspio je dosegnuti gumb i pretinac se otvorio i ispljunuo papire. Tada je zažmirio da ne vidi svoju djevojčicu koja odlazi i uporno je stiskao." dahtao je uvlačeći se u auto. bile su crvene. odjednom slabija i umornija. s tom njemačkom kopčom koju su osmislili najbolji inženjeri na svijetu. koji je počeo mahnito trubiti. Glavica joj je klonula na prsa. Iznad glavnih vrata. Otvorio je kombi i navinuo radio na najglasnije pa ostavio vrata širom. Izvukao je Boxer iz zaklona. Neispravne kopče montirane su na sjedalice Boulgom. veliki natpis u obliku banane lepetao je poput pramčanog jedra. da je vrate proizvođačima. pojas s jedne ili druge strane možda nije dobro fiksiran i može doći do toga da se kopča ne otvori te dovede u pitanje sigurnost djeteta.-01. ne zatvore uvijek na ispravan način. i osjećao je radosnu euforiju koja mu je nadimala grudi. godine utvrđeno je da se kopče tvrtke Rausberg proizvedene 2000. ponavljao je odmahujući glavom. Gdje su ključevi? Kada se sjetio gdje su. Prišao je vratima i spontano posegnuo rukom u džep." Bacio ih je u kanal onoga dana kada je pokopana Laura i zakleo se da.. a ako je proizvedena 2000.-01. raširenih ruku. so lonely. koje koriste neki proizvođači dječjih sjedalica. Danilo Aprea smotao je ceradu i stavio je na pod. Morao je to izvesti tako da ga primijete u prolazu. Nije mogao micati lijevu ruku i namučio se da pokrene motor. Dok su Beppe Trecca i Ida Lo Vino bili zatvoreni u kamp-kućici. nevrijeme je bjesnjelo nad kampom Bahami. a drugom se rukom držeći za ozlijeđeno rame. Zanjihao je glavu lijevo-desno. proradio je izbacujući bijeli dim. gnjili mozgu. I nitko ga nikada neće otkriti. 131. unatoč tome što glasno kliknu. Živ! Živ! Živ sam! Ubio je i bio je živ. kada je njegov život već bezbrižno otišao u kurac. nije moguće. Mogao je nazvati policiju i reći da je otkrio ubojstvo i tako bi postao slavan. . Zvali bi ga na televiziju. Rinov kombi bio je parkiran nasred odmorišta uz cestu.. koji je nestao u oluji.. morao se nasloniti na auto da ne padne. Ne. Dok je išao po svoj Boxer. Neće ga valjda zaustaviti takav debilni problem. u novinama je Danilo pročitao kratku vijest: Prigodom testiranja sjedalica 2002. Nakon nekoliko bučnih prasaka. svi bi vidjeli Ducato. 129. zajahao ga i stavio kacigu. Ruke je stavio na lice. „Kakva glupost. više nikada neće voziti taj auto. na kiši." Da upali svjetla. Ukoliko se dva metalna jezičca umetnu ukoso. dok je živ. Jedan od četiri čelična držača otkinuo se uz tok. Chiccho. mališa. Bio je Rinov prijatelj i odmah bi pomislili da i on ima nešto s tim. ponavljajući kroza zube: „Misli! Misli! Misli. To nije moguće".. nošen vjetrom i kišom. 130. Kiddy i Storchen-muhle. Počeo se snažno pljeskati po čelu. Godinu dana nakon nesreće." Pomilovao je prednje svjetio i pjevušeći „So lonelv. Četrisira je preskočio zaštitnu ogradu i neko ga vrijeme promatrao češkajući bradu. „Bravo. Fair/VVavo. „Ne. Savjetuje se stoga korisnicima da provjere godinu proizvodnje sjedalice. / sad? Nije mogao odustati zbog usranog svežnja ključeva. tako da je malo svjetlo u kabini i dalje gorjelo." krenuo je kući. a onda se počeo okretati oko sebe. Ali akumulator bi se ispraznio za manje od sat vremena.. na radiju su upravo pustili So Lo-nely Policea.. ne mogu. Kakva glupost... koji su se obvezali poslati zamjensku sjedalicu u najkraćem roku. da je sad odustao. "Svaka stvar ima svoje mjesto i svako mjesto ima svoju stvar". On je bio uredan čovjek. skriveni negdje. ti su ključevi morali biti ondje.. klonuo u naslonjač. Skočio je na noge kao da se jastuk zapalio. bilo je njegovo geslo. Jako sam umoran.. Isparili. Ali bilo je lako moguće da mu ih je popalio Rino. otvorio sve ladice. Sve je izvadio iz ormarića. U jednom je beskrajnom trenutku. kad bi došao oprati rublje u perilici. Za početak. bilo mu je vruće i strašno ga je boljela glava. da bi iscrpljen. „Točno! Ti si genije!" Ako je postojao sudbinski plan da te noći njegov život krene u drugom smjeru. vjerovao je da nije mrtav. nije ga boljelo. Ili onaj mali vrag Cristiano. međutim. Ili se možda Teresa bojala da ću opet sjesti za volan. sutradan sigurno ne bi skupio hrabrosti da sam izvrši prepad. Rasplinuli se. Nikada ništa nije gubio." Vratio se u stan. Sada se. Ali predobro je poznavao sebe. otiđi pogledati je li netko u garaži ostavio ključeve u autu. Nitko mu nije mogao jamčiti da nije mrtav. bio bi prisiljen podijeliti plijen s nekim. Vukao se po stanu.) Ta genijalna ideja nije mogla doći ni od koga drugoga nego od klauna razmazanog po stropu spavaće sobe. bila je tamo i boca likera Caffe Sport Borghetti. i oči su mu se sklapale. pretražio sve ormare. „Da se zaustavi Danila Apreu.. No u međuvremenu bio je bez ključeva. a između ostaloga. A zašto isključiti onu budalu Četrisira? Svima su curile sline na njegov auto. ljubičasto vratilo. Nema šanse. Ne. sigurno će naći otključan automobil. A što ako je gumar nagovorio onu kurvu Teresu da mu ih mazne? Ali zašto? Gumar je vozio Lexus. 132.. Osim toga. tako vrijednu stvar svi će mu htjeti ukrasti. Morao se opet ohrabriti. prekopao sve kutije. Osim ako. Ali Rino je oduvijek vjerovao u raj i pakao. Samo što nije znao gdje da ih traži. kog bi vraga radio s njegovim starim Alfa Romeom? Tek tako. Pa dakle. Da mi napakosti. a . Potegnuo je iz boce i odmah mu je bilo bolje.. A on je poznavao jedan jedini način. dovoljno je otići gore i uzeti kopiju ključeva. koji je izgledao kao da je kroz njega prošla plaćenička vojska. Bio je umoran. A to je bilo dobro. Pano Zena bio siguran da je uz njegovu priču napisana riječ kraj. Otišao je u kuhinju vukući noge i zijevajući. Sutra moram najprije montirati blindirana vrata s brdom brava. „A osim toga. Što će tek biti kad mu u dnevnoj sobi bude visjela slika klauna planinara. uzviknuo je i ustanovio kako odlučno i odrješito zvuči njegov vlastiti glas. Nestali su. kada je crnilo iznenada usisalo fluorescentni oblak. (Umjesto da stojiš tu kao kreten.. Možda bolje da odustanem za večeras. u svakom prokletom kutku. A povrh toga. Samo što se osjećao iscrpljeno i prazno. treba pucati u njega iz bazuke". A to je također bilo dobro. raširenih nogu. kao sliku projiciranu na ljubičasti svod. kaplje srebrnasta na grane. nego je bio nacrtan debelim potezima crnog tuša. Vječno bi ga mogao promatrati. A misliti je živjeti. Rino nije mogao dokučiti jesu li vani ili u njemu. Jasno? Nećete me zaustaviti! Pokušavate na sve načine.. Nije to bila fotografija mobilnog telefona. s kamenčugom u rukama. Ona iz koje se strmoglavio. Danilo Aprea. i odjednom su ondje bili milijuni mrava. 133. no činilo mu se također da s udaljenosti od tisuću kilometara čuje Police kako pjevaju i kišu kako pada po lišću. Šuma. Rino Zena vidio ga je golemog. Dočekao bi dan pokušavajući skinuti komandnu ploču. Skakutao je psujući. U to je bio siguran. I je li on ta pustara kojom se kreću. Danilo je zaškrgutao zubima kao bijesan pas i zaurlao. Kad je razmišljao o mobitelu. Trebalo je porazgovarati s mravima i objasniti im što da čine. poput onih koji se u kolovozu vide na žitnim poljima. a umjesto zaslona. goleme glave s ticalima. kao u filmovima." Pa nogom tres-nu vrata jednog Mini Coopera i preplavi ga užasan bol. Prekrili su ravnicu do obzora. Mogao je misliti. . mrtvu djevojčicu. udaljen bol i mrave koji su mu trčkarali venama. Bio je svjestan da je još uvijek u vlastitom tijelu. nagnuo je bocu Caffe Sport Borgehttija.. Blistave. i tupo zurio u kapi kiše. Mislio je da je još ondje. i bio je siguran da je Četrisira otišao po pomoć. strusio trećinu i zateturao prema izlazu iz garaže.. Bio je slijep. Danilo Aprea stajao je na nasipu uz kanal. cijedi se niz koru stabala i natapa zemlju. U toj usranoj zgradi svi su živjeli u strahu da će im ukrasti auto. Ne! Ne! I ne! Ja tu akciju moram izvesti. Pod slabašnim svjetlom javne rasvjete s malog pješačkog mosta. Pa ipak. Kiša. Jedan po jedan. I premda nije jako patio. Ponovno je vidio sebe u šumi. Veliki. Tamo se morao vratiti. Slutio je da se tik iza ljubičastog oblaka kojim je bio obavijen nalazi neka druga stvarnost. osjećao je neki daleki oganj. Palo mu je na pamet da razbije staklo i spoji žice za paljenje. 134. Brojke su bile ispisane dječjim rukopisom.to mjesto nije bilo ni jedno ni dru- go. Ali sada je morao dohvatiti svoj mobitel iz džepa hlača. U džepu hlača imao je mobitel. Četrisira. oslonivši se rukama na bokove. A sto posto su imali ugrađene i protuprovalne i sigurnosne kurce. Paraliziran. a kad je bol popustio. plav u licu od gnjeva: „Jebite se! Svi se jebite! Nećete me zaustaviti. da je tu Četrisira. Ali nisu takve stvari bile za njega. kružnica sa smiješkom i očima. čudno. ali čuo je- Kada je došao k svijesti.. kapi su izgledale kao srebrne niti što su se topile na smećkastoj površini bujice zauzdane nasipom. ali nećete uspjeti. Svi zaključani. provjerio je automobile u garaži. Bez osjeta. 135. čvrsto držeći bocu Caffe Sport Borghettija. mrak je bio malo manje mračan i polako se prelijevao u fosforescentno ljubičasto. Dobro se toga sjećao. pješčanu obalu zaraslu u šaš. No sve i da mu ponestane hrabrosti. Završio je u vodi do pasa. po tom pljusku. Danilo se bio zagledao u zelenkastu vodu. Nije bilo jako visoko. projurila je njišući se nošena bujicom.. Ako se uhvati rukama. Morao se objema rukama nkcolb ammaniti — . Obalu i većinu stupova pod mostom progutala je nabujala voda. poslao je Teresu da se vrati kući s majkom. kupio ceradu za kola i vratio se kući. nastojeći ne obazirati se na leden mlaz što mu se slijevao niz leda. Danilo skinu naočale i spremi ih u džep jakne. radilo se o njegovom životu i ako je sudbina odlučila da ih nade. Parkirao je auto u garažu. poput gumenjaka na brzacima Kolorada. Duboko je udahnuo i pustio se. Bila je tako ledena da nije imao snage ni vrisnuti. koji su povremeno pecali s mosta. Odande se mogu popeti do ceste. Zatim je iz džepa izvukao ključeve auta i svom ih snagom zavitlao u kanal. pokrio ga ceradom i otišao do kanala. Poslije Laurinog sprovoda. Posuda od polistirola. Danilo je pokisnuo do gaća. Tu negdje. nije to neizvediv skok. jer na tren je pomislio da bi trebao sići i baciti ključeve u vodu. a on se odvezao Alfa Romeom i zaustavio se u jednom kafiću. udario o nasip i pao u visini uobičajene vodene linije te nestao medu golemim betonskim kockama utonulim u sasušeno blato. inače bi ih starci. koji je sporo tekao između olupina motora. No nije to učinio. jedna od onih u kakve se pakira riba. Potrčao je uz kanal. Dva. pa dakle. poljubi ga i objesi se za grudobran.. a stakla naočala izbrazdana kišnim mlazovima. naći će ih. Pope se na zidić. i nestala pod mostom. Sada je još samo trebao skočiti. Nastavi li tako kišiti. s rojevima kukaca. Problemi će nastati poslije. Naprotiv.. sada se više ne bi mogao podignuti snagom ruku. izvuče lančić s privjeskom oca Pija. No rekao bi to u normalnim okolnostima. zatim je svratio u prodavaonicu autodi-jelova. i za svaki slučaj kupio cijelu bocu. zažmirio je i pokušao se sjetiti kamo je prije pet godina bacio ključeve. i onda se vratio nizvodno do mjesta gdje se sjećao da su pali ključevi. gdje je strusio prvu čašicu rakije u svom životu. Obrazi i brada sledeni. Danilo. da ga pretvori u mokru krpu. voda će prije jutra prijeći nasipe. tri metra. kada se bude morao popeti natrag. Tog je dana vodeni tok bio posve drukčiji. Dvanaestog srpnja prije pet godina. kostura kućanskih aparata i močvarnih kalija.. Samo treba skupiti hrabrosti. okolnosti u kojima se našao Danilo nisu bile normalne. Svatko bi rekao da je matematički nemoguće da su još tamo. Pogledao je dolje. odnijela ih je struja i sada leže negdje u morskim dubinama. Bilo je pakleno vruće i komarči mi nisu dali mira. 4 Dvadesetak metara niže iz vode je virilo deblo drveta. Odavno nije kišilo. pa se sveo na smrdljiv potočić. od zgrade dotamo. Bilo je dovoljno pedeset metara. pa preko zidanog mostića. Milijarda iglica zabila mu se u meso i istoga ga je trena ščepala neumoljiva struja. mogli vidjeti i ukrasti mu auto. Snop je preletio potočić. tako htio. Kada ih je bacio. virio iz vode. Bio je na izmaku snaga. mahao je rukama i nogama kao pas koji se utapa i nastojao se oduprijeti. Pa što ja to izvodim? Odjednom. Nije se mogao ni osloniti nogama na dno. Koliko je bilo vjerojatno da se dogodi nešto slično? Mogućnosti su bile jedan naprama deset milijardi. Ti su ključevi ostali tamo. poput peraje morskog psa. neće još dugo izdržati njegovu težinu. A grane. uhvatiti za žbunje što je izraslo u procijepima između cigli na nasipu da ga ne odnese. Danilo je osjetio da ga struja vuče. slučaj. smrznut. između vrtloga i hučanja vode koje ga je zaglušivalo. poput mjesečara koji se probudi na rubu fasad-nog vijenca na petom katu. čekajući da se on vrati i uzme ih. poput metalnog prstena. Pravo pravcato čudo. Izronio je. koja je imala okus zemlje. bez najave. Napio se vode i vode. i tada se u očaju pokušao uhvatiti za betonske kocke. Prstima je napipao bridove betonskih kocki obraslih algama i ljigave stabljike vodenih biljaka. gdje dobiješ plišanu igračku ako nabaciš kolut na bocu. tko god bio. Znao je da neće dugo izdržati. bilo je bogohuljenje tako nazvati taj pronalazak. ispljunuo vodu i hvatajući zrak nastavio rovati po dnu. Nije šipku ni vidio. tako je snažna bila struja. Danilo Aprea osjetio je toplinu posred prsiju koja ga je ugrijala i odagnala svaku sumnju i strah zbog toga što čini. ključevi su se odbili o nasip i u padu se prsten na kojem su visjeli zakvačio na šipku.. koliko god čvrste bile. ali one su bile skliske. no to je bilo nemoguće. Jedino ga je samoubilačko ludilo moglo istjerati iz sigurne topline doma među vrtloge nabujalog kanala. Ključ automobila. Već se htio pustiti. no da se pustio. Prasnuo je ispalivši rafal neponovljivih psovki. To je bilo čudo. odnijela bi ga i završio bi ravno na rešetkama brane kilometar nizvodno. Koja jebena sreća! Ne.. Bilo je to pomalo poput one igre u lunaparku. Zglobovima prstiju udario je o željeznu šipku koja je virila iz blata. obuzela ga je jeza kada je postao svjestan u kakvu se nevolju uvalio. sudbina. Dodirnuo je to. kada je opazio da nešto visi sa šipke. S naporom je micao prste utrnule od hladnoće. Grana na kojoj je visio odjednom se. To je značilo da je Bog. Sva tri. Ključevi! Pronašao sam ključeve! Svoje ključeve. svih tih godina. Nema ih. Uspio se uhvatiti za nju i ostao je visjeti tako. nastojao je izdržati. Jednom je rukom pustio granu i bujica ga je povukla ispod površine. kao krupna tuna ulovljena na udicu. obaviti se oko željezne šipke. istrgnula iz zida. pod vodom i blatom. hladnoća je bila nepodnošljiva i struja ga je vukla. Ne! To nije moguće! Malo je nedostajalo da od uzbuđenja pusti šipku. Zamalo utopljenik. garažnih vrata u predvorju i roloa na uličnom izlazu. koje bi mu donijele prokletstvo za vijeke vjekova da nije bio siguran da je već odavno osuđen na vječni oganj. Počeo je tražiti ključeve na dnu kanala. Kako bi uopće mogli još biti ovdje? Samo debil poput tebe mogao je pomisliti da nakon pet godina. ali sada mu je još samo nos. Ali on nije ciljao. kao što užarena peć u trenu pretvori . Bio je dovoljan samo trenutak i proći će. na nešto gadno. Zamislio je da je zajahao oca Marcella. preletjela preko kućice kafića. .. hladnokrvan poput pruskog pješaka. začepio nos i pustio se. To mu je doista donekle pomoglo. Gore. siguran da će pronaći način da izađe iz kanala. preko nekoliko prikolica.. jer krov se odvojio od bočne stijenke muklo zas- tenjavši. Zaglušen hučanjem kiše. na nebu. i zabila se kao klin u desni bok kamp-kućice. Beppe Trecca i Ida Lo Vino bili su zaokupljeni mahnitim snošajem. i šapnula mu je u lijevo uho: „Da. Beppe je vrisnuo. „Beppe. Tri hrdava držača na kojima je još stajala velika banana na-pinjala su se poput pripona na jedrenjaku za oluje na sjevernim morima. Zamislio je da nabija svećenikove mlohave i dlakave guzove. Uhvatio ju je za struk. Skinuo je ključeve sa šipke. Razvali me!" U redu. zavijajući kroz procijep. odvratno.. rošavo od boginja i izjedeno psorijazom. Čvrsto ih je stisnuo. a vjetar. Nije uspio čak ni shvatiti je li u tome bilo više užitka ili razočaranja. jer tako neće izdržati još dugo. Osjećao je kako se taj mali gad spušta niz leđnu moždinu. koja se bacakala i dahtala trljajući svoje male. Otprilike trideset metara od natpisa.. udahnuo je. No čim je u polusjeni minijaturne svjetiljke za čitanje ugledao Idino lice izobličeno od užitka i primijetio da si. držači su pukli i banana se otkinula od za-vornja i poletjela. Mario Lo Vino otkrio ih je i postavio eksplozivnu napravu pod kamp-kućicu. ali to nije bilo dovoljno. u Rimom SuperDuca 688TC. odgoditi orgazam. što će ga smiriti. pokušao je misliti na nešto što bi ga još više utuklo.. Stisnuo je zube. obujmio Idu i pomislio da je eksplodirala bomba. zatvorio usta. dovoljan mu je bio trenutak. Morao je to obaviti sam. Beppe je udisao i izdisao sa ženom svog najboljeg prijatelja nadjenutom na njegovu stvar i vodio je bitku s vlastitim živčanim sustavom. i dalje je pumpala. nije izdržao. Ono jezivo stvorenje. gromova i Idinih udaraca glavom o podstavljeni strop kamp-kućice. nakratko prekinuti. zabija mu pandže u stegna. htio ju je podignuti i izvući ga. Bože. A onda.. otvoren kao konzerva tunjevine polovicom žute banane sa smeđom peteljkom koja je provirivala između kutka za jelo i kuhinjice. na njega se u opasnom položaju nasadila Ida. No onda je opazio da je jedan zid kućice razderan.list papira u pepeo. bijele sise što su provirivale iz crnog čipkastog grudnjaka. Ne znaš koliko sam zamišljala ovaj trenutak... kružila je kao bumerang iznad kampa. koje je živjelo u župi. uvlači kažiprst medu vlažne usnice i prelazi njime po jeziku. Svršit ću! Svršit ću!" mjaukala je Ida zarivši mu nokte u ramena. Morao je usporiti Idu.. da bi se pomamno sjurio prema zdjelici grčeći mu mišiće. Da. bio je netko tko mu pomaže. sjetio se Cortesove noc-he vrište i stravičnog pokolja aztečkog naroda. svejedno je šutke svršio. O. Socijalni radnik ležao je na galerijici iznad vozačke kabine. Beppe. podignuo ga je i odnio. tako nije išlo. ali ona je pogrešno protumačila kretnju i još se jače obavila oko njega. 136.. opkoračivši ga. svršit ću. koji je odlučio priuštiti mu orgazam za nekoliko sekundi. kao da je u transu. Natpis je očito pogodio osjetljivo mjesto cijele strukture kamp-kućice... misliti na nešto drugo. Suspregnuo je hropac i nadao se da će mu ostati ukrućen dovoljno dugo da i ona svrši. tako da su mu se žarili u dlan. U istom je trenutku nalet vjetra vani zadao konačan udarac * natpisu nad ulazom. a. zauzeli su stav mirno i milijarde su se crnih očiju zagledale u njega. zatim se uvukao u auto i strgnuo sa sebe mokru odjeću. veliki svjetleći zaslon koji je pokazivao vrijeme i temperaturu. „Kako je hladno! Umirem!" ponavljao je pokušavajući otvoriti vrata svog Alfa Romea. koji se širio u neku vrstu trga. gdje mu je Ramona zabila retrovizor. reklamnih panoa i natpisa koje je iščupala oluja. i morao se uhvatiti za zasun da ne završi na podu. jedan preko drugoga. srušenih stabala. moja će se ruka pomaknuti i dohvatiti mobitel. pod ljubičastim nebom. veliki mravlji general. mravci. Sklopio je oči i vidio djevojčinu ruku kako mu stišće kurac. Četrisira se zaustavio ispred Mediastorea i lancem zavezao motor za uvijek isti stup javne rasvjete. . bila je dugačak. Mravi su se nagurali unutra. Pogledao je ima li na stražnjem sjedalu nešto toplo da stavi na sebe. Oslobodio se cipela i skinuo se bacivši sve na pod. inače će se smrznuti. ako se pokrenete svi zajedno. Mravi su bili sposobni i poslušni i učinili bi što god im on naredi. Danilo Aprea vratio se u garažu i nije mogao prestati cvokota-ti zubima i tresti se. usprkos bolu u ramenu. Nije se uspio održati na nogama.ali ništa nije vidio. rasporedio je svoju vojsku kukaca u milijun bataljuna. Istog je časa trebao nešto čime će se pokriti. Napokon je napola zahrđali ključ ušao u bravu. barem ju je on tako vidio. stvarno ste dobri.. s kojeg se ulazilo u pet malih tunela bez izlaza. pao je i njihao se na električnom kabelu. U povratku kući. Ostalo je više od pola. zatvorio ih za sobom.. nijednih vatrogasnih kola. i ostao gol. sve do dna. Njegova ruka. Želim da svi odete u moju desnu ruku. 138. Ona karirana deka koju je Teresa nosila na piknike. Na Trgu Bolog-na. Danilo je zadržao dah. „Da! Da! Da!" izvodio je piruete i podizao ruke kao plesač fla-menka. zažmirio. Četrisira nije sreo ni psa na cesti. snažno ga je stisnuo u šaci i zatim progutao. sve do vrhova prstiju. naslonio se na njih. ipak je to bila posebna noć. Potražio ga je u džepu hlača. okrenuo ključ i. Pogledao je svoje ruke. % Bravo. Te su ruke ubile. čarape i cipele. na prstenjaku srebrni prsten s mrtvačkom glavom. crn tunel. zaplakao je od sreće mašući glavom. pronašao je bocu rakije koju je kupio u povratku sa sprovoda. Slušajte! Mravi. vani nije bilo nijedne policijske patrole. Umjesto toga. mokrih i golih. pa othramao prema stubama koje se spuštaju u njegov stan. razjapio usta i. Gotovo pet kilometara poplavljenih cesta. pričvršćen na zgradu osiguravajućeg društva Assicurazioni Generali. Otvorio je vrata. i kada ga je našao. 137. . kao da ga odjeća na tijelu prži. Dvoje nesretnih ljubavnika. 139. Četrisira je progutao slinu i bludni su mu srsi prošli slabinama i stisnuli prepone. Rino Zena. klonule su. na pravi način. Njegova noć. zagrlilo se prestravljeno na onome što je ostalo od galerijice. Nije ga to začudilo. A sada. i ispunili ga... kao čarolijom. vrata su se otvorila. Hladnoća mu se uvukla u koštanu srž. a nije mu napunio akumulator? ¦ Ispio je još gutljaj rakije i. a iz bočnih proreza. ali postojala je. pretvorila bi garažu u mjesto hodočašća. Nataknuo je naočale. reče Danilo. Nema problema. stavio ključ u bravu paljenja i okrenuo ga- Motor nije ni štucnuo. Kakvi su to bili roditelji? Danilo pogleda na sat. Bio je pun vode i kazaljke su se zaustavile. ali ne do te mjere da izvede pravo pravcato čudo u suprotnosti sa zakonima fizike." Ali ni to nije bilo dovoljno. Niccolo Donazzan izašao je iz terenca. Ali nije bilo dovoljno. Danilo je nastojao nestati pod komandnom pločom. između vezica. „Pravo je tako! Dovoljno mije što si učinio. Istog su se trena širom otvorila druga vrata i kroz njih je iskočila palčića kose boje slame skupljene u dvije pletenice a la Pipi Duga Čarapa. Roditelji su mu kupili kola za pedeset tisuća eura. bile su to vrlo različite pojave. Kroz rupu zaslona za glavu provukao je glavu. Da se prsten ključeva zakvači za željeznu šipku bilo je uvelike nevjerojatno. a s pojasa su mu visjeli dronjci trapera. ali nije se htio penjati u stan. jednu preko druge. ni trznuo se. Niccolo Donazzan. Pravo čudo. No mogućnost je postojala. to bi bilo pretjerano. a istog se trena podignu rolo na uličnom ulazu u garažu. Gospodine moj. Morao je upaliti motor i uključiti grijanje na najjače. u kurac? Golem srebrni terenac zatamnjenih stakala i zlatnih ukrasnih detalja prošao je ispred njega i parkirao točno pored njega. Nosila je ljubičast kaput s krznenom kapuljačom i bezoblične hlače. Pronalazak ključeva svakako je bio čudo. no . poput Majke Božje iz Civitavecchie koja lije krvave suze ili Isusa Krista koji umnožava kruh i ribu. nevjerojatnije od glavnog zgoditka na lutriji.recimo to tako . Zapravo. Tko je sad to. „Ideš!" Strusio ju je s takvim poletom da se gotovo ugušio. i da Crkva to otkrije. uskoro će prvi radnici početi izlaziti iz kuće. s crnom bandanom na glavi. Kako to da mu je Bog dao da pronađe ključeve. za akumulator ću se ja pobrinuti". To je već bolje. koje su joj u medunožju . dok je punjenje akumulatora bilo prvorazredno i vrijedilo je gotovo koliko i ukazanje Majke Božje. Puno bolje.drugorazredno. Na koncu je skinuo crno-bijele karirane plišane presvlake s prednjih sjedala i navukao ih na sebe. To je onaj drkadžija koji pliva u lovi. Da se akumulator sam napunio. piljeći u Arbre Magique s mirisom bora. Ma kako mala. „Savršeno. razmišljao o prirodi dvaju čuda. kad se bolje promisli. Morao je nešto navući na sebe. Akumulator je bio prazan. Danilo je bio siguran da mu Gospod pomaže. Morao se pokrenuti. Zas-ljepljujuće svjetlo dva volframska fara obasjalo je prostor kao u pol bijela dana. Vjerojatno se urokan vraća iz diskoteke. Nešto nije štimalo. bijelom kožnatom jaknom s resama. trljajući nadlaktice. Alkohol mu je prošao kroz jednjak i ugrijao utrobu. A što si očekivao nakon toliko vremena? Stavio je ruke na volan i zablenuo se. Goleme tamne naočale obavile su joj lice. virile su mu ruke. Daj mi i hlače i čizme." Momku je očito bilo jako stalo do te grozne motociklističke jakne. A obavijestit ću i kućni savjet. Danilo je pričekao da dobiju na brzini. ne mogu ti otkopčati hlače.." „Ništa ali.." Napokon su opazili da kroz prozor Alfa Romea proviruje glava ljudine odjevene poput Freda Kremenka. Niccolou Donazzanu trebalo je da shvati da je to Aprea. „Ima ona pravo. u oblaku bijelog dima.. „Daj mi svoju jaknu." „Svoju jaknu? Ali to je original Avirex. „Ajde." promucao je. Zar ne vidiš u kakvom sam stanju? Poslušaj svoju djevojku. dečko.. Hoćeš da posjetim tvog oca?" „Ali. . Danilo je psovao.. otpustio je spojku i ubacio u drugu. „A sada morate gurati auto. Ona je glavom udarala o vjetrobran. „AH koji kur.. a da joj momčić zapravo ništa nije radio. A sad? Ono dvoje prasaca očito je namjeravalo pojebati se na njegovoj haubi. pomozi mi... takav bi mogao napraviti pokolj". nastojeći odgonetnuti čiji je glas. „Jesi li shvatio? Reći ću tvom ocu. Ili je bila padavičarka ili se tako urokala da je mislila da je u porniću. vas dvoje! Reći ću sve tvom ocu!" Kada je čuo prasak toga glasa u onoj tišini." Danilovo je lice poprimilo zadovoljan izraz." Danilo ispruži ruku kroz prozor i uze odjeću. Inače. I Donazzan se bacio na haubu i počeo tako pomamno ljubiti djevojku da se činilo da joj hoće jezik iščupati iz usta. skriven ispod komandne ploče. Strah ju je prošao i pripalila je cigaretu. „Oprostite." Donazzan je oklijevao. onako odjeven. koprcala se i stenjala. pa se i ona skotrljala s automobila. Ispraznio mu se akumulator. Motor je triput štucnuo i pokrenuo se.?" Danilo je rukom pokrio usta. Mladi Donazzan žestoko se uhvatio u koštac s raspor-kom na djevojčinim hlačama." Danilo se uspravio i viknuo: „Dosta. „Je 1' ja možda govorim arapski? Tvoju jaknu! Bez puno priče. Donazzan ju je pokušavao smiriti: „Slamice. „Daj mi to.sezale do koljena. prilično smirena. susjed s drugog kata. daj mu. Ne vidiš u kakvom je stanju? Prolupao je. stvarno. prestrašeni i krivi.. Darova. Bio je toliko zastrašen prijetnjom da će biti umiješan njegov otac da se nije ni zapitao kojega vraga Aprea radi u kolima u tri ujutro. otpuhujući oblak dima: „Nisam ja njegova djevojka.. kad se tako koprcaš. momak je skočio u zrak kao šampanjski čep i pao s haube.. umiješala se djevojka. Brzo. Vidio je svog mladog susjeda kako bez puno pardona hvata djevojku za ruke i gura je na haubu Alfe. Časna riječ! Ispričavam se." Mladić je za to vrijeme skinuo čizme i hlače.." Djevojka preko volje ode do prtljažnika: „Koja pušiona!" Mladi je par pogurao automobil prema izlazu iz garaže. „Inače.." Niccolo Donazzan obrati se Slamici: „Daj. što bi napravio?" „Inače to ne bih napravio.. Sutra ću ti je vratiti. bolje ti je. Slamica je kmečavo vrisnula." „Dobro. Stisnuli su se jedno uz drugo. Ispraznio mi se akumulator." Ona ga ispravi. Nismo znali da ste tu. Ispružio je ruku.. a ona majicu i kupaći ogrtač. a oblaci. Sad nazovite Cristiana. tanjure. Podigao je glavu i primijetio da uragan ne da je znakove smirivanja. Beppe je u kolima ostavio torbu sa stvarima za tere-tanu. A od nekog sata nadalje. Mravi su mu pomicali ruku. tako da mu se prsti svinu i prime mobitel u džepu hlača. malci. Bravo. vrteći se oko svoje osi. Sklonili su se u njegovu Pumu. Pršut. a onda. Za promjenu. Iznad njihovih glava nebo se izvijalo uz riku.. Cristiano je zavukao glavu pod jastuk i nepunu minutu poslije telefon je zanijemio.. a dok je pio. zagrljeni kao da su jedno. A dvorišna vrata vani su jaukala pod naletima vjetra. telefon je zazvonio. Iz spremišta se gumeni čamac vinuo u zrak i. odgovori joj on. na onome stoje ostalo od galerijice. bili su anđeli koje je Gospod poslao. Rino Zena nikako nije mogao shvatiti zašto se žrtvuju kako bi njemu pomogli. uzeo bocu s poda. zijevajući je nekoliko puta udario šakom po tankom zidu koji je njegovu sobu dijelio od očeve i pospanim glasom viknuo: „Tata! Tata! Telefon! Čuješ?!" Ništa. čuo je da u prizemlju zvoni telefon. I to dvoje. Umirao je od žedi. držeći se za ruke. Moramo odavde. natjerati da proguta vlastite zube. Rino je nastojao zamisliti vlastiti palac kako dvaput pritišće zelenu tipku. koje su iznosili iz tunela i koje bi zamijenili drugi. budući da je telefon i dalje zvonio. završio nasred nabujale rijeke. plam-tjeli su tisućama električnih bljeskova. Nakon što je banana pretvorila kamp-kućicu u kabriolet. nikada. kroz sobu mu je moglo proći krdo divljih gnuova i on ih ne bi ni primijetio. ali od napora ih je umiralo na tisuće. reče Danilo sebi izlazeći iz garaže. Oni u njegovoj ruci složno su se kretali. Spustimo se ovuda". On je navukao trenirku. 141. Slomljena roleta udarala je o prozorsko okno.. a onda mu je objasnio da če ga. što se događa?" viknula je Ida. Ali te noći. bio je pijan. Molim vas. ako samo proba još jednom nazvati u to doba. Ružno je sanjao. i tres-nula ih na čistinu. Bravo. Zašto se tata ne javlja? Mahao je pokrivačem da rastjera vrućinu iz kreveta. uspjeli su prijeći preko ostataka kućice i skupiti odjeću razbacanu po zemlji. u želji da čuje prijateljski glas: Rino ga je saslušao. oluja je podigla jastuke. koji je spavao na katu. Nekoliko je puta Danilo Aprea. 140. i nekako. 142. Bile su potrebne dobre tri minute zvonjave da probude Cristiana. kao da ga trese groznica. Htio joj je reći da je voli kao što nikada nikoga nije volio i da se osjeća kao ponovno . U domu obitelji Zena telefon nije zvonio često. „Ne znam. nakon mjeseci tišine. veliki poput planina. kinesku hranu i sve ostalo. kad gaje spopao jedan od njegovih napadaja nostalgije za Teresom. pridošli iz udaljenih dijelova njegovog tijela. a kad je bio pijan. nastojeći nadglasati huku oluje. Bilo mu je vruće i plahte je natopio znojem. Beppe Trecca i Ida Lo Vino tresli su se goli. Srećom. nazvao poslije jedanaest navečer. koordinirano. „Beppe. Vrtjela se kaseta s najvećim hitovima Bruna Lauzija.. Želim ga držati za ruku. Kiša je nestala. Teresini roditelji nisu došli na svadbu. Bili su raspoređeni u ravne redove. Ida. više ništa nije osjećao. koja samo što nije pomela kamp." . Rino Zena. Htjela se udati za mene". a topao zrak struji po nogama." Beppeu je spontano izletjelo: „AH što ćemo sada? Tvoj muž?" Ona odmahnu glavom. A nisu bili vjenčani. ali sada sam sigurna u to. Koliko su puta preslušali taj album.I ja tebe. Volim te do ludila. Sada se malo udebljala. mravi su tu da ti prave društvo." Orao je oduvijek bio njegova omiljena pjesma. „Beppe... Gledam prijeko. Kako se toga nije sjetio? Mravi nisu mogli govoriti umjesto njega. povrh toga. za nezaposlenog. On i Teresa bili su odnedavno zaručeni.. trebalo mi je vremena da shvatim. I odlučili su na tri dana otići u Riccione. zajedno otišli on i Teresa. "Svako je zemaljsko stvorenje samo kad umire". Ostala je smirena čak i onoga dana kada je Lauru donijela na svijet. kao ja koji trebam nešto više. prestao voziti? Nije mu više bilo hladno. ja te volim. A ono ljubičasto nebo. I pjevali uz njega. Pretiho je. Mjerač je pokazivao da je spremnik dopola pun goriva." 144. Jedan auto krene i ostavi iza sebe sivi dim i mene. A sada. U to je vrijeme vozio A112 bijelog krova.. Znam samo da te volim. naglas će Danilo. Koliko je godina mogla imati? Osamnaest. Zatekao se da razmišlja o putovanju na koje su ujesen 1995.. Kako je Teresa tada bila mlada. šutke su ga promatrali. reče Danilo sebi s ponosnim smiješkom. Ali zašto sam. ali još je imala lijepo tijelo." 143. Pogriješio je kada ih je toliko otjerao u smrt radi tog beskorisnog telefonskog poziva. Bila je mršava. opet voziti. devetnaest. Pa ponovi: „Mog muža. Odjednom. Danilo je još pojačao zvuk: „. osim toga. na obzoru se zastiralo plavičastim oblacima. A ovaj svijet zeleni zašto ravnodušan prema meni." pjevao je Danilo Aprea za volanom svog Alfa Ro-mea. pritisnuli pravu tipku. Kakvo je to bilo putovanje! Tri su dana vodili ljubav zatvoreni u sobi malog pansiona. probijajući se kroz oluju. no umjesto toga snažno ju je zagrlio i tako su gledali oluju. Ona ga je zatim pomilovala po vratu. „Ali Teresu nije bilo briga. Zbunjena sam. Liječniku je rekla: „Dovedite mog muža. „Teci. I kakav užitak držati volan u rukama. „Ne znam. rijeko.predugo već širi ruke u prazno. I ne osjećam se krivom zbog toga što smo noćas napravili.. dovraga. um mu se razbistrio i tuga je netragom nestala. Osjećao . Jer nisu htjeli da im se kći uda tako mlada i. nije znao ni jesu li mu mravi doista pomaknuli ruku. zarobljen u vlastitom tijelu. Kakav fantastičan osjećaj.rođen i da će se suočiti sa svime samo da je ne izgubi. Vjenčali su se odmah nakon toga. a zamijenila ju je alkoholna euforija." „Mog muža". Možda su me živog zakopali. Ali bila je u krivu: kad umireš. Micali su samo ticala. uvijek mu je govorila majka. . ja sam. Kazaljka brzinomjera došla je do sto četrdeset. Otvorio je vrata očeve sobe i naslijepo napipao prekidač. kakve su nekad bile. 145. Molim vas. Nil. Smireno. Južna Afrika. ali krv nije potekla. U sredini prostorije. ali u snu je bio očajan (možda zbog nečega što nije znao napraviti) i odlučio je prekinuti sve i skončati. U ruci mu je bila britva. Nalazio se u kupaonici uz svlačionicu školske gimnastičke dvorane. Znači. 146. jer da je netko ušao i zatekao ga posve golog. Skrenuo je na nadvožnjak koji vodi do banke. „Tata. Sve do. Na rogu Afrike..je na sebi pogled milijardi sitnih očiju. ne čuj. Čuo ih je kako u dvorani igraju košarku.. Nije se sjećao zašto. s masom tuševa. U Afriku. a u njoj Cristiano." odrecitirao je na-gazivši na papučicu gasa.. „. a iz svih je tekla vruća voda i sve je bilo puno pare. no ovaj put prošla je skoro puna minuta. s glavom ispod jastuka. koje opet počnu čim zaspiš. Danilo Aprea mogao bi tako voziti zauvijek. Njegovi iz razreda samo što nisu došli. 147. Do Sicilije. Kako se ono zove? Cape Horn? Tamo bi se zaustavio. „Koji davež!" Ustao je frkćući. uljuljkivao samoga sebe u san njišući stražnjicom. kojemu je voda dosezala do ramena. Ponovno je zazvonio telefon. Kako bi bilo lijepo ostaviti iza sebe oluju i tu sivu zemlju napučenu zmijama i škorpionima i krenuti na jug. U tim nerazvijenim zemljama dovoljno je imati malo inicijative i u pet minuta pokreneš dobar posao. mravci. Tada je Cristiano pregledao posjekotinu.. Svjetla uz cestu jurila su pored njega u dugačkoj nat-rijskoj brazdi.. pokušajte opet. pjevao je Bruno Lauzi. i s njom bi imao dijete. razrezao si je vene na zapešćima. Danilo. Krokodili. Slonovi. Crnci. zapravo mi je odlično i imam dijete s jednom djevojkom. Savane. Bilo je hladno da umreš.. dostaje da prođu auti i ja se počnem pitati jesam li sam živ". Uvijek je tako kad se porežeš. na preklop. A onda još dalje. Danilo je jednom rukom udarao ritam po komandnoj ploči. i sva mu je toplina odmah isparila iz tijela. Onda bi nazvao Teresu: „Bok. Dok je Cristiano Zena. Dolje je. zovem iz Južne Afrike. Dolje.. svaki s komadićem zelenog lista u ustima. Pustinje. na nožicama. mnogo mladu od sebe. bila bi to gadna blamaža. pola metra od uha. pa u gaćama i potkošulji izašao u mračan hodnik. Loptu kako se odbija od koša. starinska. bila je tisuću puta veća. samo sam ti htio reći da nisam mrtav. nije pogrešan broj. kada.." Krevet je bio prazan.. iz dubina podsvijesti izronili su ulomci sna i čvor tuge stisnuo mu je grlo. Sve dalje.. bez straha. a preko njezinih rubova izmiljeli su mravi. Glasove kako se dozivaju. Molim vas. Našao bi mladu ženu. samo što je bila donekle drukčija. četvrtaste i hrdave oštrice. šutke zagledan u ocean. Nadao se da to nije jedna od onih noćnih mora u nastavcima. znači da se baš gadno nalio. Ako ne čuje telefon.nešto više što ti ne možeš mi dati. U Južnoj Africi počeo bi iznova. Prije svega. Još jedan poziv i gotovo. prođe trenutak i onda krv šik-ne. A onda se probudio. sve do Kalabrije. Trebao se ubiti i trebao je to brzo izvesti. Dok je telefon i dalje zvonio. Preteško za kukce. Zgrabio je slušalicu i viknuo u nju: „Halo. „Halo?! Halo. Stara šaljivčina! Vjerojatno on zove. Čekao je da njegov otac izađe. promrznuo. Gdje je? Trčeći prema telefonu. sklupčao se na sofi. ti si?! Znam da si to ti! Govori. Ja ovo. Na kraju je. „Halo?! Halo?!" Tekken! Crijeva su mu se zaplela u bolnom grču. iščekujući u tišini. Samo je nestalo struje.. da mu sve naplati. možda bi mu mogli micati i usta. a drugom udario pivsku bocu. Cristiano je nespretno preskočio ležaljku i jednom nogom zagazio u kutiju pizze.. kamenu pustoš i mrave. kiša je počela pljuštati po oknima i istog se trena televizor ugasio. Eto zašto nije dizao slušalicu. Možda je izašao i zato da opet skupi neku drolju. ali ne više tako uvjereno. klik kada Tekken prekine vezu. Nema kombija.. 148. Udahnuo je i zarežao: „Tekken. Tekken? Reci! Ti si!" ponovio je. sa slušalicom pritisnutom na uho. To je bio on. No bio je tako daleko da je to možda bila samo njegova mašta. Ležaljka je bila prazna. Kad bi mu barem mogao nešto reći. morao je pokušati. Da." Banka je bila tamo. Smiri se. Jednim je prstom odlijepio pršut s tabana i. Na ekranu je tip sa sijedim šiš-kama i brčinama crtao nekakve grafikone. tata? Jesi to ti?!" Muk. a Cristiano se našao u mraku. Danilo Aprea sišao je s nadvožnjaka i skrenuo u Ulicu Enrico Fermi.. ne usudiš se? Odgovori!" Odjednom. pjevajući koliko ga grlo nosi: „. i učiniti da progovori. Htio se osvetiti. Tekken. govno jedno! Staje. čeljust i jezik. tata?!" Prasak groma zaglušio ga je i zatresao prozorska okna. dok mu je strah gmizao venama. „Ja neću u pljačku.širi ruke u prazno kao ja koji trebam nešto više što ti ne možeš mi dati. Točno pred njuškom automobila. „Ti si. I to je bilo čudno. prošao je pored prozora upravo u trenutku kad se na olovnom nebu ocrtala električna krvna žila i kao u pol bijela dana osvijetlila cestu i dvorište. Cristiano Zena silazio je u prizemlje proklinjući oca pijanduru.. kao da se nebo rasporilo. srao bezveze. ja ono. . Peć ugašena. Problem su sada bili oni veliki crni oblaci na obzoru koji su zakrivali ljubičasto nebo i koji su ponovno zavijali u tamu njega.. — kako Bog zapouijeda 149.. Ako su mu mravi uspjeli pomaknuti ruku. Pokrivač smotan na jednom kraju. Sigurno. Dnevna soba bila je u mraku. koja se otkotrljala po podu. a uključeni televizor širio je svoj plavičasti sjaj dijelom sobe.. Rinu Zeni činilo se da čuje Cristianov glas. Cristiano začepi slobodno uho." A onda je ipak otišao. Kriška pršuta ostala mu je zalijepljena za petu. dakle. a mošnje smežurale medu nogama. Rijetko se događalo da se njegov otac predomisli. Ida. Jedinim je cijelim okom vidio zelenkast odsjaj. Najprije je vodio ljubav s Idom. Mističan?! Da. ti me stvarno želiš?" „Naravno. Ostao je tamo raširenih ruku. Pao je i smrt ga je ugrabila tako. dok su se vraćali kući." .. zalijepi se za naslon i krenu ravno prema bankomatu. I dalje je u nevjerici odmahivao glavom.. Bilo je nevjerojatno. Kleknuo je da ih skupi i ispljunuo grumen krvi. no onda je polako. Ida ga je čvrsto zagrlila i zaplakala. U trideset pet godina života nikada nije imao spolni odnos tako silovit i tako. običnom ševom. a njih dvoje kao junaci avanturističkog filma koji se spase. 150. dok se smijao i još micao prstima skupljajući svoj novac. Ispred njega bila su crvena stražnja svjetla Idinog Opela. ustao i zateturao nasred pješačkog otoka. Da se mogao nasmijati. kola su se prev-rnula. a Laura. zatim uništena kamp-kućica. bile su to zelene novčanice velike kao sag.. mističan." „Onda idemo do kraja. Razgovarat ćemo s Mariom i sve ćemo mu reći. Pun pogodak.. guma se odvojila od naplatka. Vidio je kako bankomat bljuje novac kao pomahnitali jedno-ruki Jack.. pod kišom. svršit ću.." urlao je s Brunom Lauzijem. Danilo je glavom razbio vjetrobran i poletio preko žardinjere te završio licem na željeznom stalku za bicikle. „Velik test". ne bi glavom razbio vjetrobran i možda bi se spasio. "Beppe. kao da je uskrsnuo. Ali umjesto kovanica. Umrijet ću. . Kako je apsurdan život. da ne mogu ugledati svjetlo zore zagrljeni... Ja ću razgovarati s njim.dostaje da prođu auti i ja se počnem pitati jesam li... Ne mogu vjerovati. Danilo poljubi privjesak s ocem Piom. naprotiv.. Banka. čestitao je samome sebi.. Laura je bila.. počela se okretati oko svoje osi i spljoštila se o golemu betonsku žardinjeru.. O Bože. na tlu." Prvi put u svom životu." Zazvonio je mobitel. Desni je kotač pri brzini od sto šezdeset kilometara na sat udario o pločnik. a zatim mu je rekla: „Beppe....I s djecom?" „Naravno.. Sada je bilo teško. kao kućicu u Čarobnjaku iz Oza. „. A onaj zagrljaj usred pobješnjelih elemenata zapečatio je sjedinjenje koje neće završiti samo tako. Bogat sam. Beppe Trecca vozio je sa srcem koje se nadimalo preplavljeno osjećajima.. koju je tamo postavilo novo općinsko poglavarstvo kako bi spriječilo automobile da ulaze u ono što su zvali povijesnim centrom. Nasmiješio se od sreće. Svršit ću! Svršit ću/" čuo ju je kako mjauče malo prije nego što je kamp-kućicu odnijela oluja. preteško prihvatiti da ostatak noći ne mogu provesti zajedno.. sluzi i zuba. smijao bi se. Beppe Trecca nije oklijevao. Prije nego što su se rastali. Umjesto lica imao je masku od živog mesa i stakla.. „Naravno. Da se sjetio zavezati sigurnosni pojas.. Beppe.. drka. Spusti. Teško je. Tu je vani. Hroptanje astmatičara. . Znam. hajde. Okrenuo je ključ koliko god je puta mogao i stavio lanac.ako ne želiš da probudim svog oca." Dok je na Idinom automobilu bljeskao desni žmigavac. molim te. ljubavi. da bi zatim skrenuo na obilaznicu prema Varranu.. Mislit ću na tebe sve dok te opet ne vidim... Neko je vrijeme čuo samo vlastiti suspregnuti dah. gade! Pizdo!" "Strašiš me da sam se usrao". Utroba mu se zgrčila poput ižmikane krpe.. Hropac. da ne vrisne od straha." „Volim te. Nisam idiot. Naspavaj se za oboje. no potom mu se učini da primjećuje još nešto. Grom mu je prasnuo točno iznad glave i. Tekken mi neće dati da se samo tako izvučem. Prozori! Spustio je sve rolete. uz neobičan stereo efekt. Beppe Trecca izre-citirao je melodramatično: „Mario.. i vratio se do telefona tapkajući u posvemašnjoj tami.. Sklupčao se na sofi i jednom se rukom primio za oba nožna palca. strašno žao. kako se cereka sa svojim prijateljima. . Cristianu Zeni nije bilo jasno što je tako smiješno u toj idiotskoj šali. volio bi dometnuti. Još te osjećam u sebi. „Beppe. I ona voli mene." Zadovoljno je pritisnuo gumb za CD i zapjevao s Brvanom Ferrvjem: „More than this.A ja ću se loše osjećati tako dugo dok opet ne spustim svoje usne na tvoje. nešto ti moram reći. „Tekken. pičko?" Zažmirio je i usredotočio se na slušanje. Zgrabio je slušalicu odloženu na jastuke na sofi." Socijalni radnik progutao je slinu.. U ustima više nije imao ni kapi sline... nešto što šušti i kiša na lišću. Ali ljubav je jača od svega... zvuk koji proizvodi kiša kad pada po stablu. . Provjeri jesu li vrata dobro zaključana i zavući se u krevet. Nekoga tko.. i one u kuhinji i kupaonici.. Od sutra moram paziti na svaki svoj pokret.. Odmah se javio. ali čovjek mora računati na takve stvari u životu. Tu je! Tu u blizini! Nazvao je da vidi jesam li sam.. Zatim glas mrtvaca koji ga je zazvao imenom. Nešto jedva čujno.." Je li vidio da nema kombija? „.. Dvije su se srodne duše spojile. onog prokletog Tekkena." „Ja tebe još više. Ispustio je slušalicu i otišao provjeriti vrata.." 151. Znam da si ovdje. pizdo. 152. Pritisnuo je slušalicu na uho i prestao disati. Još je bio na vezi. 0 Činilo mu se da ga vidi.. Što je to? Vjetar. jer ja neću moći zaspati. Žao mi je.. Cristiano napravi zgadenu grimasu i prasnu u gnjev: „Koji si ti kurac?! Manijak?! Odgovori.. Zaljubio sam se u tvoju ženu." „Da te sutra nazovem?" „Naravno. Jesi shvatio. pusti nas da krenemo svojim putem. Savjetujem ti da se držiš podalje od ove kuće. pa stavi ruku na usta. Sto čekaš? Isključi telefon. Cristiano zinu u čudu. dakle. Ranjenika. čuo ga je kako krči iz telefonske slušalice. ja ovdje skrećem. No bilo je još nešto. trenutak koji će pamtiti dok je živ. z. tata! Javi se! Reci mi.rukom je pokrio usta i progutao suze." 154. kompaktna masa gmizavih kukaca.. Smiri se. A da će se to dogoditi. shvatio je da je prepad na bankomat otišao u vražju mater i zamislio je svog oca kako. I tama. udahnuo i zatim rekao: „Tata. 157. y. Netko kao da je isisao sav zrak iz sobe i on se gušio. ne znam. molim te! Gdje si?" Pričekao je. ali odgovor nije dobio... molim te. . zašto ne odgovoriš? Dugo je čekao. Sve. Sigurno će se sjećati te tame. Njegov se otac više nije javljao i Cristiano je osjetio da se kamen koji mu je zatvarao grlo topi i poput vruće lave cijedi u prsa i. Kamo moram doći? Ne možeš mi to raditi. Nije fer. Cristiano Zena preklinjao je u slušalicu...no. molim te." Ništa. Eto zašto se više nije javljao. zubi. svaku sitnicu. Samo mirno. UREDU.. Zauvijek..' Nije! (Je. koji su se kretali u pravilnim redovima. brkonja na televiziji i ta kuća. Malo ih je preživjelo. Seronjo.stia. pred televizijskim ekranom raz-japio usta i ispustio nijem krik. S ono malo daha što mu je ostalo u plućima.. najgoreg trenutka njegovog života: kiša... 153. A i njegove usne.." ali nije uspio nastaviti.. slušaj me. Htio je zaurlati.. a oluja je obujmila kuću kao da je želi ugušiti: „Tata! Tata! Javi se. Ali zašto više ništa nije čuo? Pano Zena nije bio siguran da su mravi uspjeli izgovoriti Cris-tianovo ime. (Znaš. „Tata?!" vrisnuo je Cristiano Zena." Sjeo je na sofu i laktovima se oslonio na koljena. točno trenutak u kojem je njegov otac umro. s tonom na najglasnijem. munje. „Tata.. (Tako je. prostenjao je: „Tata?! Tata. izrešetan.?" (Znaš zašto ne odgovara.. pomicali se poput plesača u golemoj koreografiji. Samo mi reci gdje si i ja dolazim. tata. Nećeš se rasplakati! .. Zabacio je glavu. 156.) MRTAV JE. i još dok je vikao. oduvijek je znao. Zašmrcao je i tiho rekao: „Molim te. nepce. krvari u bijegu od policijske potjere i na rubu neke ceste mrmlja njegovo ime u mobitel.. što se dogodilo? Ranjen si? Tata! Tata?!" Televizor se iznenada opet uključio. uzdahnuo je Cristiano Zena.. njemu se činilo da su prošli sati.. koja su bila njegova usta. razbiti sve oko sebe. ništa mu nije smjelo promaknuti od tog trenutka. pa čak ni da su uspjeli nazvati. Sve ti uzme.. A ako je ovo pakao? Rino Zena bio je među mravima u onoj golemoj spilji. ponovio sebi da je taj trenutak vrlo važan trenutak.. bili su prekriveni mravima.) Ne! Jebi se. Otišao je. a noge ga više nisu držale i klonuo je na pod. MRTAV JE. nadlanicom . iz koje će otići. svaku pojedinost.. koja ga je okružila sa svih strana. čeljust. umirali kako bi on mogao razgovarati sa svojim sinom. pizza s pršutom u koju je ugazio.) Ne." rekli su mravi. jer Bog je pizda i prije ili poslije sve ti uzme. Reci mi gdje si.. A na ekranu se pojavio čovjek sa šiškama i šnaucerskim brkovima koji je crtao nekakvu krivulju i drečao kao opsjednut: „Varijable x.. Jezik Rina Zene bio je crna. no nije mogao a da svako toliko ne ponovi: „Tata..) Ne. Tko zna mogu li oni još izdržati? 155. a on ga je preko telefona čuo kako umire i zato je sve to morao utisnuti u svijest...Cri. . Ali u San Roccu nema Agipove benzinske pumpe." Navukao je hlače. Razmisli.. Zastao je i ispljuskao se po obrazima. Rukama se držao za glavu. Možda je tata otišao po njih. pričekao je još trenutak.. Savršeno! Sve sam shvatio. Na Agipovoj pumpi. Ništa. Onda. Cristiano. S autopraonicom..... Trebao je nazvati Četrisira ili Danila. Sjeti se. tata! Ali gdje su mi cipele?" Sve je pobacao u zrak. Znači. Kako ću ja. Ustao je s poda i. Ali kako ću tamo. Pomozi mi.. ali nakon dvadeset metara predomislio se i vratio. odlučan da pješice dode do oca. Podignuo je krevet i ugledao ih. Nije mi ništa.) A autobus? (Nema autobusa poslije jedanaest. „San Rocco.. pa šepajući izašao iz kuće.. Onda. Sjetio se da mu je otac.. uhvatio se za glavu i zajecao: „Ako mi ne kažeš gdje si. ali nije bilo važno. Molim te. spotaknuo se na vezice cipela i drugi je dio stepenica prešao u letu. Agip. jednostavno se nije mogao sjetiti... ali ništa se nije dogodilo. 160... Misli. Sjurio se u sobu i počeo se odijevati. Ajde. S .. Pljuštalo je kao iz kabla... Blizu šume. govoreći naglas: „Čekaj. Cristiano je iznad glave vidio oblake kako gore. Naravno! Kako se prije nije toga sjetio? Otrčao je do kućnih vrata. Krenuo je državnom cestom. Ajde. Bože moj. Gdje je u kurac Agipova pumpa u San Roccu? 1 koja pumpa? Ona na izlazu s državne ceste? Ili ona prije samog San Rocca? Zar ta nije Essova? Da.obukao vjetrovku. Sjeti se.obrisao šmr-kalj.. Ne. dok je odlazio u krevet. .. jebote? Bilo je to jako daleko. 161. nekako će je već naći.. Nije imao blagoga pojma koliko bi kilometara moglo biti do Agipove crpke.) Pljesnuo se po čelu. p.. „Brzo! Brzo! Brzo! Odmah dolazim. Popeo se na kat preskačući po tri stube odjednom. ali tog prokletog motora nigdje nije bilo. taje Esso." Kako bi bio siguran. Savršeno! Sjurio se u prizemlje. nije mi ništa. zaledio se. rekao da očekuje Danila i Četrisira.. Bože.. A kako su njih dvojica došla ovamo? Boxerom. Onda. ne uspijevajući shvatiti što zapravo treba učiniti. gdje ga je Četrisira obično ostavljao.. Četrisira nije došao. a kada bi se spustila munja.. tata! Dolazim! Evo me odmah! Ne brini se. Sjeti se.. Dok je sjedio na podu i obuvao se.. Ne razumijem. Ajde. Jedina je Agipova ona odmah iza obilaznice. Gdje je bio taj Boxer? Cristiano je pretražio cijelo dvorište i otišao sve do stupa javne rasvjete uz cestu. a onda počeo mahati glavom. Kako bih mogao. A kako će sada doći do San Rocca? Bile su dovoljne dvije minute pod onim potopom da bude mokar od glave do pete... Cristiano skoči na noge i viknu: „Dolazim. Nikada ništa nisam tražio od tebe. A da stopiram? (Zaboravi. Čekaj.." 159... Molim te.. uhvatio okruglu kvaku i okrenuo je. Vani nema žive duše. Kako ću ja." 158. pa spustio slušalicu i počeo skakutati gore-dolje po sobi. Sad ću ja! Ja ću se za sve pobrinuti. ti mi pomozi... Kamo sam krenuo? Predaleko je. Bio je sav prašnjav. 162. upalio dugačku neonku. posegnuo je u džep za ključevima. Bicikl! Koji idiot. Darovao mu ga je otac prije šest mjeseci.) Glava ga nije slušala. Supertramp. Nije ih bilo. Više od ovoga ne postoji ništa. a gume su bile napola ispuhane. A i sve sam rolete spustio... There is nothi-ng. Onda je u posljednjem dže-piću našao hitove Donne . Prisjetio se kamp-kućice. Neko je vrijeme pohađao tečaj sambe u organizaciji općine i tako je otkrio radosti plesa. Rod Stevvart. što bi više mogao poželjeti? Ida Lo Vino bila je luda za njim i on za njom.osjećajem da će svaki čas umrijeti. nije imao bogznašto. Doista. a bicikl. Iz pretinca na vratima uzeo je futrolu za CD-ove i krenuo u potragu za više plesnom glazbom. Pino Daniele. iskreno govoreći koga briga za te materijalne stvari. Banane. A to je bilo točno jednako kao i činjenica da se te noći činilo da je došao kraj svijeta. pedantan kakav jest. Naprtio je bicikl na rame i odnio ga do ceste.. uzeo zalet. (Dosta! Razmisli!) Htio bi. no to mu nije bilo dovoljno. no razumio je to što govori veliki Bryan Ferry. No trebalo mu je nešto poletnije. (Da. izbrisala bi je druga. hoće li potražiti pumpu. ali nije išlo.. Zaboravio ih je unutra. sad bih već.. skočio na sjedalo i počeo okretati pedale kao nikad u životu. Dok je Puma kao torpedo tiho klizila na kiši. A osim toga. Eagles. \ Plesalo mu se. Čim bi mu se jedna misao oblikovala u umu. podignuo rolo. pa je nogama počeo udarati o stube. bio je tamo. u garaži je stajao bicikl. Cristiano je skočio na neki stari radio i spustio bicikl. Venditti.. zabaci glavu i otvori usta. Iskreno. U srcu socijalnog radnika bilo je toliko sreće i ljubavi da će se sutra on osobno pobrinuti da se nebo razvedri i da ponovno zasja sunce. Podigao je lonac za cvijeće i bacio ga u vrata. skakao i zavijao na kiši. još uvijek s najlonom na sjedalu i guvernalu. Možeš misliti da takav. I tako je ostao visjeti tamo. ali nije ga popravio. Točno i pretočno. njemu su se sviđali motori i gotovo.. još bolje. proklinjući što nije navršio četrnaest godina i što nema moped.. Mogao bih se njime odvesti. Stavio ga je u bravu i. Dobio ga je skupljajući bodove za benzin. Engleski je samo natucao.. obješen za jedan kotač na kuku. Da imam moped. Beppe Trecca pjevao je koliko ga grlo nosi: „More than this. Uspijevao je zamisliti samo moped koji juri k ocu. da je barem popravio Renault. Ali Cristiano je mrzio bicikle. S pravim motorom. Nemam vremena. Otrčao je iza kuće. Ernesto će se ubiti kad vidi u kakvom je stanju.. Cristiano zažmiri. nema osiguranje koje pokriva elementarne nepogode. Osjećam se kao mali bog. Bio je neodlučan. zeleno-sivi mountain bike.." Glavom je slijedio ritam brisača. brže. Dakle. / Ida voli plesati.. podignuo posudu za cvijeće i uzeo ključ. riskirajući da zaradi kilu. Beppe je glasno odahnuo. ta brižna majka. Desni brisač bio je svinut. a i na poklopcu motora bilo je ogrebotina. Ugasio je radio. Neka druga glazba.. Cristiano Zena okretao je pedale na sredini puste državne ceste. ta tiha i povučena žena. U trupac. Ili mačku. Valjda su je zaslijepila duga svjetla. Trebala mu je neka druga glazba. Izvrsno. „Onda si vragolanka kao Ida". Navinuo je na najglasnije. pokleknuo. Vjerojatno nije odmah svršio zbog ona tri Xanaxa i votke s okusom dinje. ubacio u rikverc i krenuo natrag. Srsi zadovoljstva uspeli su mu se u potiljak i zapalili živce uz kralježnicu. posegnuo u futrolu i stavio album Roda Stewarta. tako vatrena. Prava stijena. Zatvorio je vrata i ubacio u prvu. Pjevačica je zavrištala: „Hot stuff. A ja? Izdržao sam kao utvrda u Masadi. Sve je bilo puno tih živina koje su odselile s mora radi smetlišta u unutrašnjosti. Ili možda galeba. Što je to bilo? U nešto je udario. Prešao je još tri metra i opazio da pas nosi tenisice s natpisom Nike na potplatu. sklupčano na samom rubu asfalta. . Pod bijelim svjetlom farova za rikverc ukazalo se nešto smeđe. zacerekao se Beppe. Gorim od znatiželje. Evo ga! Pas! Prokleto pseto. Drhtao je od hladnoće. odvezao sigurnosni pojas i izašao iz auta s vrećicom Esselunga na glavi. Ili ga možda nisam vidio i prošao sam pored. ali ispod jakne se kuhao. ukočenih ruku i stisnutih šaka kao da su zalijepljene za volan. ništa. Kružio je oko prednjeg dijela Pume i stisnutih šaka uzviknuo: „Ma neee. kad je iznenada osjetio udarac o prednji dio automobila i na trenutak vidio kako je nešto tamno kliznulo desnom stranom vjetrobrana. Prešao je manje od pedeset metara i zakočio. Svjetlo dinama obasjavalo je jedva nekoliko metara ceste ispred kotača. I need hot stuff. Pa na što sam to naletio? Na mrkog medvjeda? Hoće li osiguranje platiti tako nešto? pitao se dok se trkom vraćao u auto. Tko je mogao zamisliti da je Ida takva zvijer gladna seksa? Ni u svojim najrazuzdanijim maštanjima nikada nije zamislio da je koordinatorica župnih volontera. Beppe je vrisnuo i bez razmišljanja nagazio na kočnicu. Izvadio je CD Donne Summer. moram vidjeti.. bila je ulubljena. Desna strana. Vruća stvar. Hot stuff. Trebam vruću stvar. iznad prednjeg kotača. pola metra od debla jablana. no onda se predomislio. Nijednom nisam popustio.Summer i ubacio ih u autoradio. Prešao je najmanje deset kilometara i još nije došao do izlaza za San Rocco. Možda su ga zatvorili. a kola su se zavrtjela na mokrom asfaltu kao pomahnitala surfer-ska daska i završila na rubu ceste. U psa. jebemu!!!" Nedavno sam bio kod autolimara. 163. potiljak i gležnjevi zaledili su mu se i više nije osjećao bradu i uši. Kiša ga je bola u oči. Jebote! Ovoliko je nedostajalo da se skrši o to stablo. Užasnut." A Beppe za njom. postojao i bio je blizu! Premda su mu se prsti zalijepili za guvernal. Pantani! Ideš!" Napokon je skrenuo prema San Roccu u punoj brzini i. što nije napuhao gume. (IDI!!!) Jezikom je prešao preko zuba u suhim ustima i rekao: . Beppe Trecca. bio je siguran da će mu noge otkazati. nagnuo naprijed. ugledao je svijetlu točkicu koja se raširila u žutu mrlju i onda se pretvorila u svjetleći znak. Kamion je prošao tik pored njega i posve ga smočio. Ispravio je guvernal i krenuo dalje. Da imam motor. Otkako je čuo oca preko telefona. Kada je napokon podigao glavu. na trenutak. (Otiđi pogledati. dakle. sav skvrčen.) Taj luđak je sigurno prelazio cestu a da nije gledao. mogli su biti dvorci nastanjeni kosturima. Srce mu je snažno tuklo. traperice su se poderale na jednom koljenu. (Otiđi pogledati!!!) Bit će ozlijeđen. Ogrebao je jedan dlan.) Na sekundu. električni odsjaj munje osvijetlio bi polja šibana olujom kao u pol bijela dana.. stisnuo zube. Cesta za San Rocco bila je uža i uz kolnik nije bilo mačjih očiju. (Otiđi pogledati. mozak mu se na koncu opsesivno vraćao motorima.. Pridignuo se i provjerio je li se ozlijedio. golem i tih poput kita. Kada je ponovno otvorio oči. (A ti si stavljao CD u stereo. a asfalt mu je odnio potplat jedne cipele. Izlaz je. mišića natopljenih mliječnom kiselinom nagazio pedale tvrde poput zahrdalih zupčanika i viknuo: „Ideš. Ako ubrzo ne nađe izlaz za San Rocco. Kotači su izgubili uporište i bicikl se otklizao kao po ledenoj ploči. Dok se još oporavljao od straha. pridignuo se sa sjedala. divovi u lancima. ali inače je bio čitav. Nije htio podignuti pogled. završio u lokvi odmah iza zavoja. Iza njega se. u čijem se središtu počeo ocrtavati crn znak i onda postao pas .. ležao je na tlu. glave okrenute unatrag. Cristiano Zena okretao je pedale pognute glave i slijedio bijelu prugu iscrtanu na asfaltu. zarikao je i bacio na njega žućkasto svjetlo." 165. Ja sam sporo vozio. Cristiano se sjurio prema rubu ceste. Triput se više naprezao. i dalje je kroz stražnje staklo zurio u smotuljak na cesti. a ispod pazuha slijevao mu se leden znoj. ugledao je ispred sebe plavu tablu s natpisom: san rocco 1000 metara. Svako toliko. Možda nije ozbiljno. Skriveni u tami koja ga je okruživala. a nos pretvorio ii ledenu sigu. stvorio kamion s prikolicom i njemačkom registracijom. Pregazio sam čovjeka.dem. Trajalo je samo sekundu. Vjetar je popustio. prošlo je valjda već više od pola sata. Nije bilo pomoći.. Bila je to velika pizdarija. a kiša je padala tako ravno i sitno da je pod slabim svjetlom fara bicikla sličila na srebmkastu vještičju kosu...) Nisam ja kriv.J. Već bih bio tamo. izvanzemaljski svemirski brodovi ostavljeni u pustoši. (Otiđi pogledati!) Ako je. 164. Čovjek je na sebi imao jaknu bež boje. Imao je okruglo lice.ili koji već vrag jest. i on se prevrnuo na leda. Barem mislim da nisam. i onda napokon odlučio nagnuti se nad tijelo. jedan od premnogih bez dozvole boravka. U prihvatnom centru. Beppe je zbog prirode svog posla često sretao Afrikance.. Ispružio je ruku i zaustavio prste na pet centimetara od čovjekovog ramena. Povukao ga je za ruku. policija. I pogledaj tko je. Trenirka mu je već bila posve mokra. A što sada? Osjećao se izgubljeno. Alija i Ida moramo. Bila je nesreća. Ta je riječ bila prejeziva i da se pomisli. Pored. U tvornici. sa šest nogu i ustima koja rigaju vatru. Beppe Trecca kružio je oko njega s lijevom rukom na ustima.. Sklopljene oči. Crnac je. Ako završi u zatvoru. Nijednom tijekom vožnje dotamo nije mu palo na pamet da bi se moglo dogoditi da ne . 167. sklupčan. velika crvena naprtnjača. Nije bilo nikoga.. Ako je. Njegovog oca nije bilo. tako zbunjeno da više nije primjećivao ni kišu ni vjetar.. vjerojatnije. a kosa mu se zalijepila za čelo kao masa rezanaca. Nisam kriv. Široko čelo. Povraćalo mu se. Beppe Trecca. podigao je ruku i zaklonio oči. Glava mu je klonula na prsa. Agipova pumpa. A što sada? Pokušao ga je prodrmati i promucao: „Čuješ li me? Čuješ li me? Možeš li me čuti?" No čovjek nije odgovorio. bit će gotovo s Beppeovim životom. a ispod nje šarenu tuniku. Ne! Nemoguće. Više je puta udahnuo na nos. A ako je. A što sada? Jedino što je njegov um uspijevao poroditi bilo je to nemušto pitanje.. To je to. zatim ga je blago gurnuo. 166. suđenje. Vjerojatno je Senegalac. Nije mu mogao vidjeti lice. Nikad ga nisam vidio. Jedan od mnogih doseljenika koji rade u okolnim tvornicama ili. A onda odvjetnici. rekao je sebi socijalni radnik. kao da spava u svom krevetu. A ni kombija. Zašto sam išao uzeti onaj CD? Dva žuta duga svjetla izronila su iz tame i zaslijepila ga.. Duboko udahni. sagnut pored tijela. Imao je kratku kosu. Mogao je imati četrdesetak godina. prošaranu sjedinama. iz koje su virile dvije crne noge i dvije goleme košarkaške tenisice.. „Tata! Tata! Rino! Rino!" vikao je Cristiano Zena s bicikla. Ili kada ih je išao posjetiti u prenoćištima. svi će njegovi planovi s Idom propasti. Čovjek je ležao na rubu ceste. Bio je pomno izbrijan.. Golema žuta nadstrešnica benzinske postaje sipala je hladno svjetlo na crpke i lokve nafte duginih boja. Najprije je pomislio na Idu. niti se pomaknuo. Nije mogao disati.? Nije mogao ni dovršiti rečenicu. . Mi smo svjetlo koje. Agip. Crveni zaslon autoradija na komandnoj ploči obasjavao je vozačko mjesto. Jebote. Zatim je pograbio čekić.. Ne. Ispružio je ruku i opipao prednji branik. kod Agipa. a u rukama je osjećao takav umor. I ja sam ovdje. koja se promolila samo da mu ulije strah da su zatvorili izlaz za San Rocco. Sve poslije toga lilo je krv i bilo je natopljeno smrću. Stao je zgrčene utrobe i s neugodnim trncima u dnu potiljka.. spreman izbjeći napad ubojice.." Učinilo mu se da na drugoj strani ceste nazire pravokutan oblik. Panika dotad zapretena u rukavcima njegove utrobe. „Rekao si. Upalio ju je.. Prepoznao ju je. Tiha glazba... toliko se bojao. trafostanica. Ako otvorim vrata. Dva koraka. Nekoliko kanti za smeće. Pjevačica. Ne mogu ja to.. Ponovno je nagazio pedale i nepunih dvjesto metara od benzinske crpke cesta se polako počela uspinjati. A što ako unutra nije njegov otac. Ali ni tamo nije bilo ničega. Gdje si?" promrmljao je prolazeći prstima kroz mokru kosu. Elisa. izuzmu li se vreća cementa. Slabašan sjaj bojio je staklo bočnog prozora posutog kapima. Odi pogledati malo dalje. Kao sunce i zvijezda. Ispod suvozačkog mjesta bila je kutija s alatom. . Elisa je pjevala: „Slušaj me. jedva čujna.. sada mu je zaposjela um i stisnula grlo.. Otići ću po nekoga.. Ducato! Glazba je dopirala iz autoradija.. koja trta. Miješala se sa zvukom kiše koja je šibala cestu i krošnje stabala.. Ponovno je napravio krug oko autopraonice.. Cristiano se nije uspio ni obradovati... tabla s natpisom opasnost od požara.. Znam da trebam te. kad ga je nešto spriječilo u tome.. razbijen. sišao i otvorio stražnja vrata teretnog dijela.pronađe oca. Zaleđena su mu stopala gacala u cipelama dok se približavao. Već je htio okrenuti bicikl.. Kiša je bubnjala po karoseriji. 168. Sada znam plakati. vrećica s ostacima piknika i tačke. nastojeći ne dizati buku. Nije se držao na nogama. Uzeo je veliku baterijsku svjetiljku. Htio je progutati slinu. da bi zašla u šumu. Ne sviđa mi se ovdje. pregledao je cijelo odmorište. Svjetlo fara padalo je na crna debla koja su se pomaljala uz cestu. stisneš kvaku i. Trzajem je pritisnuo kvaku. Znam. Otvorio ju je. a da ga on u prolazu nije opazio. si. Bio je na manje od metra od kombija. Ne može biti ovdje. užasno mije dugo trebalo.. nekoliko dasaka. koji je poprimio konture nekog kombija.. Ulubljen. samo što je više nije imao. Kombi je jednako tako mogao biti parkiran prije crpke. oko dućančića s blagajnom. nego netko drugi? Ne budi kukavica.... Rekao. Nikoga. otvorio vrata s vozačke strane i odskočio unatrag.. Bio je to doista njihov Ducato.. sa šumom kotača bicikla na asfaltu. ničega drugog nije bilo. Spazio je ključ za paljenje. Ugasio ga je. Žmigavac. ali daleko je. Sišao je s bicikla i spustio ga na tlo. Usmjerivši snop svjeda baterije na tlo. U ustima je imao cigaretu. napravio korak. i obavilo mu je gležanj.... spreman da iskoči iza debla i mučki ga udari. mislim da jesam. „Miči se onda. . Crna debla i splet grana. koju je ugasio u pepeljari." „Crnjo?" Beppe potvrdno klimnu glavom. Bočni prozor napokon je osvijetljen. motora i bicikala.. Nastavio je puteljkom. Zbogom. Bio je u sakou boje devine dlake i plavoj dolčeviti. čekajući da se ispuni što mu je sudbina predodredila. kao da pita kada dolazi sljedeći autobus.. Otvorio je usta i zatvorio ih kao da mu je kakva sablast nagurala u grlo žlicu govana. promotri tipa ne shvaćajući i promuca: „Kako?" Tip bradom pokaza prema tijelu: „Mrtav je?" „Ne znam. šum u pozadini koji je čuo preko telefona bila je kiša medu krošnjama. Mislim. ponadavši se na trenutak da će netko naići. da bi se noću pretvorila u napušteno područje. „Je 1' netko već prošao?" Beppe niječno odmahnu glavom." protisnuo je kroza zube. pa još jedan. i blato mu je progutalo cipelu. da bi se potom spustio. a stabla kao da su ga dočekivala pružajući grane prema njemu (Dodi! Dođi!) i u mraku je mogao biti bilo tko. Zakoračio je. Uperio je svjetiljku prema naprijed." Prozor se podignuo i Audi. Crni automobil s naplacima od skupocjene slitine zaustavio se ispred njega.. prebacujući težinu tijela s jedne noge na drugu. „Gotov je?" Beppe podignu pogled. od kojega je kretao jedva vidljiv puteljak kroz korov i grmove kupina.. Ja u tu šumu neću ući. Zatim je duboko udahnuo. Cristiano Zena stao je nasred ceste. „Što?" „Šta čekaš. Crna gusta brada rasla mu je gotovo do jagodica. Automobil je izgledao kao Audi ili Mercedes. sada kad je razmislio. prezervativ. Plastične vrećice. „Javi se!" Njegov se glas raspršio sudarivši se s gustim raslinjem. Za volanom je sjedio tip od pedesetak godina. stao i onda počeo skakati. podigao čekić. šta čekaš?" Pogleda na sat. staro automobilsko sjedalo. Ako je ovo slučajno neka šala. Beppe nije mogao vidjeti tko je unutra. Ali zastoje danju ta jebena cesta bila prava strka automobila. „Zašto mi to radiš? Gade! Bio sam u krevetu.. s kojih se cijedila voda. No. zašto ne odeš?" Socijalni radnik nije uspio odgovoriti. boce.. Tip si protrlja bradu.. Beppe Trecca klečao je pored doseljenika ispruženog na tlu. Sretno. da bi se potom premjestio do suvozačkog prozora i bacio pogled izvijajući jednu obrvu. nastojeći otresti strah sa sebe. „I šta onda čekaš?" htio je znati tip. nestao je kao što se i pojavio. Između dva dijela lima otvarao se prolaz. 169. Stajao je tamo kao ukopan. ili što je već bio." „Udario si ga?" „. „Dobro.. A ako je tamo unutra? Prišao je zaštitnoj ogradi. Kosa začešljana unatrag i učvršćena gelom. na početku puteljka. obasjavši jakim svjetlom farova cestu i kišu.. među stijenama prekrivenima mahovinom. kao da medu stablima žive čudovišta? „Tata! Tata! Gdje si?" viknuo je naposljetku prema šumi.Da. ja moram ići. kao životinja.. trenutak prije nego što će uzeti CD Roda Stevvarta? Zastrašujuća pomisao. na njegovom mjestu." Dosta. a lijevom je nervozno kružio svjetiljkom. Ja to ne zaslužujem. Kiša se slijevala s lišća i tekla brazdama na deblima. Pokreni se. A ja ću se naći u govnima do grla.. odvratio bi mu on i ne bi zaplakao. ustuknuo dva koraka. I tip ti je rekao: "Šta čekaš?" Beppe Trecca ustade i pognute se glave vrati u svoju Pumu.. Zamislio je da se iz tame pomalja čopor vukova. On nije bio drumski razbojnik. Pa dakle. „To nema nikakvog smisla. Prešao je samo nekoliko metara. (Moraš pozvati policiju i hitnu pomoć. samo pola sata. Nikakvog".. produžio. Jako mije žao. Snop svjetla sjekao je zrak i poskakivao preko velikog zašiljenog kamenja. zacmizdrio je pokrivajući lice rukama. preko para crnih vojničkih čizama. Ustao je i.. 170. očiju crvenih poput lave. Cristiano je kriknuo. no već mu se činilo da je tisućama kilometara daleko od ceste. rukom koja nikako da se prestane tresti. i stalno se pitao: Što čekaš? Tip iz Audija dao mu je naslutiti da bi on. potočića vode koji su probijali svoja mala korita kroz blato. spreman pogoditi svakoga tko se ispriječi pred njim. Mrtav je. zemljom i gnjilim drvetom. Udi u auto i briši odavde prije nego što tko naiđe.. Još je jednom prodrmao Afrikanca. Jednostavno. tresao se i nije mogao prestati cvo-kotati zubima. . Zatim bi zapalio kuću i ukrcao se na trgovački brod. No on nije bio takav. Beppe Trecca još je klečao na kiši. On je ljudima pomagao. (Dosta! Preuzmi odgovornost za to što si učinio. trupaca.) Zašto? Da si uništim život? da je ovaj jadnik ozlijeđen. da nema osobe koja bi mogla udovoljiti toj jednostavnoj želji. „Nije pošteno. čizmama zamrljanima lakom. prema ruci i mobitelu ispuštenom u lokvu vode. Dosta. a drugi bi bio zauvijek uništen. spotaknuo se o granu i pao na leda. Zrak zasićen vlagom. usmjerio snop svjetla prema vojničkim čizmama. nije ih napuštao. Mrtav je.. Pa neće ga to vratiti u život. Tako se jedan nesretan život ugasio. Ravnatelj bi ga pozvao: "Dogodila se nesreća. 171. smjesta bih ga odvezao u bolnicu. Cristiano Zena zamišljao je tisuću raznih načina na koje bi njegov otac mogao umrijeti (izboden nožem u tučnjavi ili zgnje- čen u karoseriji Ducata ili strmoglavljen sa skela kuće u izgradnji). da umire." "Tebe uopće nije briga. tu se više ništa nije moglo. Mahovina. da nema načina da vrati stvari na mjesto. sivoj kabanici s narančastom fosfores-centnom prugom koju je njegov otac nosio kada je radio.) Ali što će se time promijeniti? Ništa. Ali ovako? Dlanom si je obrisao lice. kurvin sine". prema njegovoj izbrijanoj glavi utonuloj u blato. Nikada nije pomislio da će umrijeti u blatu. Izgovori to. Ništa.. a u to jebeno mjesto ne bi se više nikada vratio. Pa dakle. preplavila ga je jezom. natopljena vodom. baš sada. Ne mogu. U desnoj je ruci držao podignut čekić. uz leš. Zašto nije mogao vratiti vrijeme unatrag? Malo. I uvijek je zamišljao da će mu to priopćiti u školi. kapke posute zemljom. ponavljajući „Jedan. Morao je odspavati. Ali po što je došao ovamo? Zastoje ostavio kombi i ušao u šumu? Valjda mu nije bilo dobro. Obgrlio je samoga sebe. umrijeti. Sklupčao se na tlu uz leš. A onda će ga odnijeti do kombija. svako malo brišući lice rukom. stiskao ruke oko prsa kako bi zaustavio drhtavicu. sav svinut. njegov otac nije mogao ostati. Morao gaje odnijeti odande. Cijeli ga je taj dan boljela glava. Pet minuta. baci se na zemlju i stade mu kao mahnit pipati bedra. Na koncu je zabio nekakav štap u zemlju i podmetnuo mu ga pod pazuho. a onda. Sjeban. Tako. tri". Kao da ga je ugrizla kobra. Cristiano bi ga uspravio. kao da ga je nešto streslo. Na trenutak mu se učinilo da je drhtaj prošao očevim nogama. Otvorio je usta i pokušao ispljunuti to što mu je priječilo da diše. uspravio je očevu glavu i kažiprstom mu podigao jedan kapak. Cristiano više nije mogao. Sjeo je u kombi i možda je htio otići u bolnicu. . Pjenu u kutu usana. Ali nije htio tako stajati. Hladnoća nije popuštala. Ali onda mu je bilo tako loše da više nije mogao i izašao je iz kombija i otišao umrijeti u šumu. Zgrabio ga je za gležnjeve i povukao. Cristiano ispusti svjetiljku. „Zašto me nisi probudio. nos. Jesam ja to umislio? Prislonio mu je dlanove na prsa i počeo gurati. Krv koja mu je pulsirala u bubnjićima i šum kiše u krošnjama prekrili su sve drugo. on bi malo-pomalo klonuo i pao. Stavio ga je u džep. njegov otac. Cristiano prisloni uho na očeva prsa. nakon trenutka oklijevanja. Htio ga je izvući iz blata. Kiša mu se slijevala niz čelo i preko obrva skore-nih od zemlje. ruke i prsa. gade?" upita ga i nogom tresnu o štap. no bio je kao paraliziran. Bespomoćno tijelo Rina Zene lagano se nagnulo na jednu stranu i bokom se naslonilo na veliku stijenu obraslu mahovinom. Jedini je način bio da ga uhvati za noge i odvuče do ceste. a sada i oca. trljao ramena kako bi se ugrijao. jer nije mogao vjerovati. Pokušao je uključiti ga. Sve se poklapalo. I dalje je gledao u njega. a ruke se raširile kao krila mrtvog goluba. kad se razbole. Ovim se putem ide u bolnicu? Nije imao pojma. Ništa nije čuo. Odjednom su ga pokosili sav umor i nagomilani strah i srušio se ocu na prsa. Pokupio je mobitel iz lokve. ali nastavio je još dugo. Stožac svjetla iz baterije obasjao je dio čela uronjenog u sivu kaljužu. Ali u redu je. kao što je vidio da rade u epizodama Hitne službe. Zgrabio je svjetiljku zubima i objema rukama primio oca za zapešće. Kao vuk. Samo malo. a njegov otac opet završi u blatu. Ostao je klečati. Počelo je oduzevši mu majku. Ali ne smijem plakati. iza kojeg se ukazalo oko staklasto kao oči preparirane životinje. bez ikakvog rezultata. dva. da ga podigne. no odjednom ga je pustio. tresti glavu. jednostavno nije mogao vjerovati da je taj mrtvac tamo Rino Zena. no čim bi ga pustio. Htio ga je zagrliti. Vukovi. Cristiano napokon napravi korak naprijed. napuste čopor i odu svojim putem. koja se njihala li-jevo-desno. bio je mokar do kože i napola smrznut. i nije znao što da čini. I ne tako skoro. Glava mu je klonula na prsa. Uhvatio ga je za ramena i pokušao posjesti. Nije znao kako se to radi niti čemu točno služi. osim što su mišići njegovih vlastitih ruku otvrdnuli kao mramor. Cristiano je izašao iz auta i počeo pratiti oca pločnikom." U povratku kući. kako da ne padnem. Fino više nije mogao izdržati. Ja imam tebe. Razgradio bi se u gnojivo. ne gledajući u njega: „Ako se nadaš da će netko stati i nagovoriti me da siđem. „Hoćeš da ti kažem tajnu? Reći ću ti. Barem dok tako ne odluči Gospodin. Nitko drugi ne postoji.. hoćeš ići na moj grob i moliti za svog oca?" „Da. Bolje u šumi nego na nekom usranom groblju.A tko će ti dati novac za cvijeće?" Cristiano je malo razmislio. tata. primi oca za ruku i uzdahnu: „Zašto si ga onda uzeo? Objasni mi. sklupčan u blatu. Otac ga je potom podignuo na ruke i naprtio ga na rame kao vreću. Bez popova. Nije znao što će." „Baš ćeš si pomoći. Ja ću te vidjeti s neba. mi smo jedno." Cristiano. Taj umire od gladi. Rino mu je rekao. na zemlji. načekat ćeš se. ja ne mogu umrijeti." .. grančica. odozgo mi ništa neće promaknuti.. Ako te uopće nije briga hoćeš li umrijeti. sve dok jednoga jutra. ne moraš se brinuti da ćeš pasti. „Nemoj mi reći da se bojiš da ću pasti?" Cristiano je potvrdno kimnuo. Automobili su prolazili. Izvadio je mobitel iz džepa. zašto?" 172. Cristiano je postavljao milijun pitanja o životu i smrti. reci mi!" cmizdravo je preklinjao Cristiano. Ne brini se. ocrtavala je sjajan oval na sagu od mrtvog lišća." Tada je pogledao Cristiana." Rino je prasnuo u smijeh i skočio s ograde na most. Svaki dan." .. Gospodin ne želi da te ostavim samog. ali nitko se nije zaustavljao. Trbuh ga je bolio kao da se prejeo sladoleda. Smrt ima na zubu strašljivce. Ispod mosta tekla je rijeka i zavlačila se medu stijene što su virile između virova. „Da se nisi usudio.. Cristiano je osjetio kako bol u trbuhu nestaje. dok su ležali na sofi. Beppe Trecca sjedio je u Pumi. „Četrisira. Osim toga. Jedino što je mogao bilo je da hoda uz njega. Samo oni koji se boje umiru izvodeći pizdarije kao što je hodanje po ogradi mosta." „Daj.." „Kakvu tajnu?" „Da je otkrijem balavcu poput tebe? Moraš je otkriti sam. Htio ga je primiti za nogu i povući ga dolje. sprovoda." „Jednostavno: ja se ne bojim smrti. Ti i ja. crkve. a ti imaš mene.. reci ti meni nešto. Cristiano se sjetio kako je Rino jednom zaustavio auto nasred mosta i popeo se na ogradu. gurnuo u rijeku? „Ja ne mogu pasti. Ja sam je sam otkrio. i promatrao brisače kako se . To se događa samo u filmovima. Baterijska svjetiljka. Možda ga mogu ostaviti ovdje. A onda je hodao po ogradi raširivši ruke kao cirkuski akro-bat. I zato nas Bog nikada neće razdvojiti. još uvijek parkiran uz cestu. Odjednom mu je najvažnije postalo otkriti tajnu kako da se ne padne s mosta. naprotiv. ali što da ga je. medu hrpom nepoznatih. i na ruci njegovog oca." „Onda ću ga uzeti s drugih grobova. „Nego. ali sprava se nije htjela uključiti.. na otpiljenom deblu na kojem je izrasla kolonija gljiva dugačke stapke. I s upornošću osmogodišnjeg djeteta stalno je kinjio oca. ali ti je ne smiješ nikome reći. molim te." „Zašto?" „Jer znam tajnu. Ako padnem i umrem.. Obećavaš?" „Obećavam.I nosit ćeš mi cvijeće?" „Naravno. I vjerojatno se pitala gdje je." Istoga je dana umrla njegova majka. „AH zašto mi moraš uništiti život? Zašto si bio na cesti ispred mene? Što hoćeš od mene? Nije pošteno! Nije pošteno.. „AH što ćeš ovdje? Uz sav taj otrov koji mi ubrizgavaju u vene. Ne. koji je ležao tamo gdje gaje ostavio.. Ja ti ništa nisam skrivio. Zabavi se malo. Kao da je usnio lijep san. On je sjedio kraj nje i više je nije mogao prepoznati. kad već možeš. Pa kad mu je sestrična Luisa po dvadeseti put rekla da je u Varranu otvoren natječaj za socijalnog radnika.. nego zato što sam znao da ćeš otići i nisam imao snage biti pored tebe i gledati kako umireš. Ne brini se za mene. Svejedno je". Spavam cijeli dan... ali ne mogu. osim što se udebljao deset kila. Idi. Giuseppe. ne mogu ja to. Dragocjen prijatelj. on je. Evelina je uzdahnula sklopljenih očiju. Idi." Ukočio se. Htio bih. deprimiran i ucviljen. Mislio je na svoju majku.. Dovoljno da otputuje u Sharm el-Sheikh k Giuliji Savaglia i da se vrati. Zatvorio se u majčin stan u Aricci. ne idem. Giuseppe. Nije mogao otići.. otrčao do Afrikanca." Ostavio sam te da umreš sama kao pas. Giuliu Savaglia upoznao je na fakultetu. obratio se Bogu Ocu: „Molim te. Giuseppe. . i nikoga nije htio vidjeti. poput ošamućenog boksača koji dobije vjedro vode u lice. Razjapio je usta i.. Oprosti. stišćući njezinu koščatu ruku. Ti mi daj snage. otišli su k vragu. nakon što su dvadeset pet godina proveli jedno uz drugo. Nisam namjerno. s kreveta u bolnici Gemelli u Rimu. vegetirao je godinu dana i jedino što je uspio napraviti. Beppe Trecca nikada to sebi nije oprostio. ni oči ne mogu držati otvorene. Idi. Pobjegao sam. da je Beppe povjerovao da. a sin je nije držao za ruku. Mrtvačevo lice na nekoliko centimetara od njegovog. Trećeg dana boravka u Coral Bayu objasnila mu je kako ga doživljava. Rak ju je izjedao. ogorčen. nerazdvojni. „Mama. kao da u rukama više nema snage.. Što da radim? Što da radim? Ti mi reci! Ja ne mogu. jesi li sigurna?" „Idi. Idi." „Mama. bilo je da ide u crkvu moliti za dušu svoje majke i položi ispit za socijalnog radnika a da jednu jedinu stranicu nije naučio. poslao molbu. "Ne brini se za mene. Nakljukan antidepresivima. Kako je ono rekla? "Posebna osoba... Idi. Nema problema.. Njegovi planovi da postane sociolog. javi se na natječaj za znanstvenog novaka. primio ga za ramena i rekao mu: „Samo mirno. znaš. Otišla je sama kao pas. U jecajima je izletio iz auta. i položio tijelo na tlo da dode do zraka. Na pet dana. Ja. ti mi pomozi. Umrla je. a onda ga je kao furija zgrabio za ovratnik jakne i prodrmao ga.." Tako mu je rekla Evelina Trecca. Odjednom. Napravio je dva koraka unatrag." I on je otišao. ako želiš. Idi. Ali ne zbog Giulie Savaglia. tako se sasušila. "Ne brini se za mene." Vukao ga je prema kolima. potresan jecajima. Spoznaja da nema muda uzeti tog čovjeka i odvesti ga u bolnicu nagnala ga je da brižne u neutješan plač. Idi. no zastao je. a ona je sada radila kao animatorica u turističkom naselju i toliko ga je puta pozvala da je posjeti. Sad ću te odvesti u bolnicu.muče da obrisu staklo.. Beppe Trecca spoznao je kako je čudovišno to što se sprema učiniti. zadihan.. tiho joj je rekao.. Bilo je spokojno. Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati da je ta tamna stvar koja se polako miče njemu pred nosom kažiprst njegovog oca. Kosu! Skočio je na noge kao da ga je zgrabila nevidljiva ruka. Otkopčane košulje. Oživi ga. Sve je potrajalo manje od dvadeset sekundi. poput drhtaja koji je osjetio prije. ali micao se.. ali ništa. Molim te. Morao je odmah odjuriti u bolnicu. liječnike. učini to. „Tata! Tata! Tata! Ja sam!" Njegov se otac nakašljao i otvorio oči.. Ja ću te ubiti. „. Grudi. da shvati što je to. a potom.. i razrezao joj je obrvu. nije se varao.. odreći ću se svega.. svjetiljka mu je kliznula iz ruke. tijelo njegovog oca kao da je stresao udar od deset tisuća vata i Rino je opet razrogačio oči. Ne miči se. no tek što je napravio nekoliko koraka. preko cijelog čela prekrivenog kišnim kapima. To je bila nesreća. kada ga je primio za noge. zapiljene.. Grudnjak.. odreći ću se Ide... gade jedan. Oči... spotaknuo se o nešto. Raširenih ruku. Cristiano je polako podignuo glavu. To je bilo previše.. Neznatno...... Ako ga spasiš. 173.. a tanak mlaz bijele pjene izbio mu je u kutu usana. Raširenih nogu.Nisam primijetio. Kosa.. zakolutao njima i počeo se tresti. Ispružio je jednu ruku pipajući. . kažiprst. grčevi su prestali. Moram tatu odvesti kući. nepomičan. Rino Zena počeo je kriviti usta i žmirkati očima. Časna riječ. više nije mogao.. Više je nikada neću vidjeti. Cristiano Zena otvorio je oči. prodorno je vrisnuo i primio oca za ruku." Odjednom. Čekaj. Fabiana! Otvorenih očiju. prstenjak.. potom je rukama pokrio oči i stao zaklinjati: „Ti. Prsa su mu se nadimala i spuštala. svijali su se kao da pokušavaju stisnuti nevidljivu lopticu. škrgutati zubima i mahati nogama i rukama i glavom kao da ga opsjeda vrag. ako mu spasiš život. Pirsing joj je visio s okrajka razderanog mesa. Noge izgreba-ne. Znao sam da ne možeš umrijeti. Cristiano ga je ispljuskao ne bi li ga ponovno probudio. i sve su mu suze presušile. Otvorenih usta... svjetiljka mu je odletjela iz ruke i zatekao se u tami ispružen preko nečega. Odreći ću se jedine lijepe stvari u svom životu. Cristiano ga je uhvatio za ramena i prodrmao. časna riječ. zagrlio ga je i jecajući počeo udarati šakama po prsima. iznenada. Ja ću te ubiti. Trči! Šta čekaš? Cristiano se uspravi i jurnu prema cesti. Ja ga nisam htio ubiti.. Rascijepljene glave. Stisni mi ruku. Otkopčane jakne." Kleknuo je i ostao tako. koji sve možeš. pozvati hitnu." Oklijevao je.. Vjerojatno je to bila samo još jedna halucinacija. i dok se odmicao prinio je ruke ustima i viknuo: „Isuse! Isuse! Isuse!" Podignuo je svjetiljku sa zemlje i drhtavom je rukom usmjerio dolje prema. natopljena krvlju i blatom.. Ti me ne možeš ostaviti. u onome mraku. Nije izdržao. Micao se.. „Govno. Bilo je meko." Kružio je oko leša. Ti ne možeš umrijeti. čuješ me? Daj mi znak ako me čuješ. Rascjep je kretao od ruba vlasišta. ako ne možeš govoriti... prsni koš i trbuh prekriveni nečim crvenkastim. Učini čudo. obećavam ti da.. poderan. Valjda je zaspao. Cristiano. „Tata.. pognute glave. mokro i pokriveno vunom i tkaninom i imalo je. Hlače spuštene do koljena... pomozi mi." Dohvatio je baterijsku svjetiljku i uperio mu je u lice. Ne. Ljubičaste gaćice poderane.. Palac. Bože. Ali nije bio mrtav. Kunem ti se. uspio promu-cati: „Ali kako se osjećaš?" . Popeo se u stražnji dio i nekom krpom počeo trljati tijelo kako bi odagnao hladnoću koja mu se zavukla u kosti. Bog nije učinio čudo. ubacio u brzinu. obujmivši deblo. Nije ga mogao ni pogledati. 174. mirno. Mogu ja to. iz carstva mrtvih. Naposljetku je izbio na cestu. da je to bio samo ružan san i da mu je dosta. (Tražio si čudo i čudo se dogodilo. Afrikanac je bio na nogama i gledao ga kroz stražnji vjetrobran. Cristiano Zena vratio se do kombija potiskujući sliku mrtve Fabiane. Dosta je bilo razmišljanja. ustao. „Što se dogodilo? Ničeg se ne sjećam. Taj čovjek koji je sad sjedio pored njega vratio se. Odjednom je šumu obasjao snop svjetla. otići odande. Beppe je bio tako potresen da se nije mogao ni radovati. nešto ga je nagnalo da odskoči ustranu i prijeđe branik uz cestu prije nego što ga netko vidi.) Koliko je puta izgovorio tu banalnost kako bi se izvukao iz šu-gavih situacija. premda mu se činilo da su to tude noge. kad automobilski farovi samo što nisu bacili svjetlo na njega. Socijalni se radnik ohrabrio i. Cristiano je ustuknuo. ali nije mu dao ni hrabrosti da odveze čovjeka u bolnicu. no nakon nekoliko desetaka metara srušio se na koljena i. Izvukao je tačke i ušao u šumu. zašto je i dalje vidio Fabiani-nu rasječenu obrvu i onaj okrajak mesa s kojeg visi karika i one plave oči naplavljene kišom? Tajna se sastojala u tome da ne razmišlja. no u posljednji čas. podigao ruke. pridržavajući se za deblo. otvorio usta nastojeći udahnuti. pitao se zašto nije zaustavio ta kola.) Ali kako je to moguće? Čudo? Meni? Ali kakvog to ima smisla? Zastoje Bog pomogao bijedniku poput mene? (Nedokučiva je volja Gospodnja. Beppe Trecca ušao je u auto šmrcajući. ali uspeo mu se val nečega toplog i izbacio je kiseo mlaz. Sada joj je u potpunosti spoznao značenje. 276. Sad idi na cestu. bez uspjeha. ne okrenuvši se. Ispružen u potočiću koji se slijevao uz rub ceste. tako je bio prestravljen. bacio pogled na retrovizor i skoro mu je stalo srce. A zašto onda nije mogao ustati." Afrikanac je sjedio pored Beppea Trecce. Zaustavi ga. poput Lazara. uzeti bicikl i vratiti se kući i zavući se u krevet. Dok mu se okretao želudac. pokušao ponovno povratiti. napredovao je ruku ispruženih naprijed kroz tamno raslinje. da mora otići. najmirnije." Morao je otići do ceste. Socijalni radnik pojačao je grijanje. Udahnuo je i. Nadlanicom si je obrisao usta i rekao da ništa nije vidio. 175. i sve će opet biti u redu. Sada ćeš otići. „Dosta je. a onda je hropćući pobjegao u šumu. Sad ustani. Vukao se i. koji je vozio brzinom od dvadeset kilometara na sat s izrazom strave utisnutim na lice. Dosta. da zada sebi jednostavne zadaće i da ih izvršava jednu po jednu. stisnuo spojku. Morao je otići po oca i odvesti ga i ne pitati se koji se kurac dogodio u toj šumi. Stao je na sredinu ceste. Preskočio je zaštitnu ogradu i potrčao nizbrdicom zaboravivši bicikl. nastupilo je trenutačno zamračenje. Obukao je pidžamu i spustio rolete. Beppe je vidio kako sjaji misterij Trojstva. „Na čemu?" „Stao si da pomogneš meni. Beppe Trecca ušao je u svoj jednosobni stan. Na Fabianinom tijelu bila je hrpa dokaza. prijatelju. ništa se ne sjećam. a zna se da pod noktima žrtve ostane koža. Tu je dobro. „Evo. prsa sljubljenih uz volan... bi li mu rekao ime." 177. Cristiano baci pogled unatrag. Cristiano je znao da mora promijeniti brzinu. na boku. „Hoćeš li da te odvezem u bolnicu?" Afrikanac odmahnu glavom i uznemiri se kao da mu je Beppe predložio da svrate do mjesnog ogranka Sjeverne lige. „Prijatelju." Nije shvatio ni da sam ga udario autom.. U ona dva golema smeđa oka. hoćeš? Sve je pamuk. i socijalni radnik tada je znao da je Bog uz njega i da je možda bio prestrog prema samome sebi.. Odjednom se osjećao tako dobro da su mu se opustili trbušni mišići. „Malo me boli glava i tu.i sigurno je bilo još milijun indicija i policiji bi trebalo pet minuta da shvati. „Da. Nalazili su se na križanju sa semaforom čije je žuto svjetlo bljeskalo. Dobro. Motor Ducata u drugoj je urlikao.. ne misleći ni na što. Molim te. lokvama i granama. kad zastade i zagleda se u Beppea. Stigao sam. „Možda bi te liječnik ipak trebao pregledati. Zovem se Antoine. no onda će: „Antoine. Ne znam. prijatelju. Napokon je došla zora i manje je kišilo. niccolo ommoniti — U Cristianovom umu nešto je kliknulo. vozio je kombi niz serpentine. prijatelju. (Što?) Ništa. Svjetla kombija bacala su dva ovala na cestu prekrivenu zemljom. Nije ništa.. Samo pet eura. a uokolo pustoš. ali nije se usuđivao dok ne prođe sve zavoje. koje su greble po ovjesu Ducata. 178.. Nije djelovao kao da mu je jako loše. . U dnu ravnice. blago je svjetlo otelo noći dio neba. Pet eura. vidio je toliko policijskih TV serija. „Ovdje? Jesi li siguran?" „Da. da. ležali su jedno pored drugoga Rino Zena i leš Fabiane Ponticelli. naravno. molim te. Cristiano Zena." „Nije ništa. Hvala. možeš mene ostaviti na sljedećem križanju?" Nema dozvolu boravka. Tu stani." Beppe razrogači oči. Skinuo se u tišini i otuširao vrućom vodom. Sto posto. iza hangara i stupova dalekovoda." „Mogu li barem znati kako se zoveš?" Crnac kao da je trenutak oklijevao. Promotrio je Afrikanca. „Trčao sam da pređem cestu i onda ništa." Pokaza na cestu. Vani više nije . S tri paketa čarapa u ruci.." Antoine otvori vrata i već je htio izaći." Bio je smeten. „Ne! Ne! Dobro sam. Ispruženi u teretnom dijelu. Probudio sam se na zemlji i tu je bio tvoj auto." Afrikanac iz svoje naprtnjače izvadi snop bijelih sportskih čarapa i pruži mu ih. ovdje mene ostavi. Puno hvala. Tebi dam jeftino. „Mogu te nešto pitati?" Beppe Trecca proguta slinu. On je bio stručnjak za te stvari. Čovjek protrlja vrat. Valjda sam pao." Beppe zaustavi kola i osvrnu se oko sebe. 179. Onda. a onda nastavio još desetak metara poskakujući. Otvorio je stražnja vrata. Pogledao je izlizani. Kada je ponovno pogledao van. Pognuo je glavu. Kombije stao na mjestu uza škripu kočionih lamela. Potom ga je opet stavio u tačke. Sad ga je morao svući.. Kombi je krenuo. Policija! Gotovo se onesvijestio i instinktivno nagazio na kočnicu. Ubacio je u prvu i polako otpustio spojku. Nakon nekoliko pokušaja. Morao je proći kroz mjesto i skrenuti na državnu cestu. Cristiano pokuša progutati slinu. Koliko mu se stotina puta dogodilo da ga mora spremiti u krevet mrtvog pijanog? . popeo se na kat. a na istoku je slabašan sjaj pomalo vraćao ravnicu u život.kišilo i dan je sad već preuzeo vlast nad svijetom. ugasio motor i izašao. Pronašao ih je u džepu Rinovih hlača. A šta sad? Otvorio je oči i ugledao ljude u žutim fosforescentnim odorama kako razvlače dugačke vrpce s jedne strane drvoreda na drugu." Beppe stavi čepiće u uši i zavuče se pod pokrivače. kad je začuo mračan glas svog oca kako mu govori: (Spojka. Vrapci na čempresima počeli su sramežljivo cvrkutati. Nebo je poprimilo tamnosivu boju. Cristiano je uskočio i provjerio kuca li mu još srce. To je ono u sredini. Njegov je otac završio preko Fabianinog leša. a ispod bicikla. Još je malo nedostajalo. a on je zavrtio volan i vratio se natrag. sjetio se da nema ključeve. Ponovno je okrenuo ključ i ovaj se put motor pokrenuo. Oblik kuće izranjao je poput crnog bunkera iz magle što je obavijala polja i cestu. uspio je uprtiti ga na rame i polako. Cristiano Zena izašao je s ceste koja siječe šumu i našao se na ulazu u Varrano. nkcolb ammaniti — Parkirao je kombi. svinut ispod sedamdeset osam kila. Smož-den. a na jedan mu se obraz zalijepila etiketa piva Peroni. Primio ga je i htio ubaciti u treću. Cristiano je obgrlio volan i prestao disati. Kraj njih. da bi se ugasio na samoj sredini ceste. Vozio je širokim drvoredom i odlučio da je vrijeme da promijeni brzinu. Hoćeš ili nećeš stisnuti tu prokletu spojku?!) Nagazio je papučicu i otprve prebacio u treću. opazio je u dnu drvoreda sjaj koji je vrhove platana bojio u plavo i narančasto. odlučio je da je pronašao ler na mjenjaču. Uhvatio ga je za noge i izvukao iz kombija. Zatvorio je vrata i odgurao oca do kuće. no u tome je bio izvježban.) Nakon nekoliko pokušaja. ali nije uspio. bez snage. položio je oca na krevet. Glava mu je ležala usred ostataka piknika. no kada je došao do vrata. Dobro. Na državnoj cesti naišao je na dugačke kamione stranih regis-tracijskih oznaka koji su vozili jedan iza drugoga kao karavana slonova. Zatim je zažmirio i stisnuo zube. jer nije htio da policajac vidi njegovo lice šmrkavca. Brzo! Okrenuo je ključ i Ducato se zakašljao. okrugli držak mjenjača. pazeći da ne udari glavom. Policajac je išao prema njemu mašući signalnom palicom. Otvorio je vrata. pokrenuo i stao. (A sad stavi u ler. Policajac je stao na pedeset metara od njega i pokazivao mu da se polukružno okrene. kao da kažu: "Jeste li vidjeli kakva noć? Prošla je i život opet počinje.. istegnuo se i vrhom stopala pritisnuo papučicu. patrolna kola i kamion s narančastim rotirajućim svjetlom. Bio je živ. (Stisni tu prokletu spojku!) Otpuhnuo je. . Žvačući gumu. Krenuo je prema ulazu u kuću." „Baš te se bojim! Ma tko si ti? Shanna. posrao se u gaće. jurio je kao luđak." . da bi se zaustavio na pola metra od kombija Ducato." „Ne. Probudio se tri sata poslije. „Sroljo! Sljedeći put..A zašto je to napravio?" upita Ristori. Onda je shvatio da su mu vjerojatno crijeva puna. Furlan s grimasom gađenja na licu promotri Ristorija. koja se prelije po rezancima uz šaku ribanog parmezana i nekoliko listića bosiljka. dok je sjedio između vozača Paola Ristorija i bolničarke Sperti. radi dežurstva na hitnoj. vratio kući oko ponoći zavijajući od gladi. Da vrisneš. komad nemasne junetine i pusti se da cijeli dan krčka na laganoj vatri. otvorio hladnjak i smazao pola lonca umaka ni ne zagrijavši ga. Pod izlikom da mora žuriti. Od svježeg mu je zraka odmah bilo bolje.. „Pa. Morao bi u drugu kategoriju. Sjeckani se luk polako pretvori u tamnu i mirisnu kremu.. samo što je ostatak izašao dok je izvodio dvostruki prednji biceps. onda su to bili rezanci na denoveški. I zato je uzeo purgativ. U velik se lonac stavi tri kile luka. Stani. Sada." Ristori je dao žmigavac. Taj sije umislio da je Schu-macher. plavokosa djevojka u narančastoj odori. Otišao je u saunu. jer bi ubacila i komad sala. naguravajući se kao dvoje tinejdžera.. Ako je doktor Furlan bio lud za nečim. nije izgubio ni pola grama. Bilo mu je mučno. Ristori s nosilima i Spertica s bocom kisika ušli su za njim u kuću...OK. osjećao je kako mu se luk i kobasice uspinju pro-bavnim traktom. Vrata su bila širom otvorena. vilenjačka princeza?" Furlan dohvati torbu s prvom pomoći i izađe iz kola. . . a trbuh mu je bio tvrd kao košarkaška lopta. uporno je blendao kamionu punom svinja koji se nije micao iz traka za pretjecanje. kad se nagutaš Guttalaxa tri sata prije natjecanja. dok se ono dvoje idiota prepire. mrkve. „Jer je bio tri dekagrama iznad svoje težine." rekla je Michela Sperti. I toliko je dugo kuhala da bi od junetine ostalo samo sjećanje. nakon što je u društvenom domu izgubio finale u odbojci. Ispod odjeće (Paolo ju je jednom vidio u bikiniju na gradskom bazenu i prestrašio se) bila je skup tako definiranih i naglašenih mišića da su izgledali kao ribe složene jedna preko druge. .. ušao u dvorište kuće Zena u punoj brzini i zakočio na šljunku derući gume. šefe. „Hoćeš mi reći da se tvoj dečko posrao u gaće na izboru za Mistera Olimpije?" „Da. nos ću ti razbiti ako budeš ovako naglo skrenuo.. kunem ti se. Dok je na pozornici izvodio poze. pa tako podrignuo na luk da je zamalo ošamutio samoga sebe. Taj debil je ujutro popio pola boce mineralne. Nevolja je bila u tome što se Andrea Furlan. moli. Ristori joj dobaci brz pogled." Mic-hela je počela gristi nokte. naglo skrenuo. doda se malo celera. maslinama i kapari-ma te dvije kobasice. Žena doktora Furlana izvrsno je to pripremala. ali ništa." Furlan ugleda kuću i pokaza prema njoj: „Uspori! Uspori! Stigli smo.." promucao je Andrea i stavio ruku na usta. Zbog bildanja izgubila je sise i mjesečnicu. Najbolje bi bilo da ode otraga i na nosilima ubije oko na pet minuta. znojio se kao u paklu. 180. Tako se bacio u krevet. a onda mu ni to nije bilo dovoljno pa je dodao još tri kriške slane pite s radićem.I uglavnom. Michela se gnjevno uspravila na sjedalu. Potom je čovjeku podignuo kapke i bate-rijskom svjetiljkom pregledao mu zjenice." „Drogira se?" „Ne. a neće biti ni posljednji prokleti naci-skin kojem. „Gospodine?! Gospodine?! Gospodine. reče dječak. nije se ni pomaknuo. nekako usporeno. izvedi ga." „Uzima nešto protiv toga?" „Ne. Furlan priđe i vidje da je to dječak. Je li ti dobro?" upita ga Spertica. „Ne znam." „Nije. narančasti kućni ogrtač. Liječnik se zatekao u velikoj prostoriji. osim što je otvorio usta. Bijele plastične stolice. Iz džepa jakne izvukao je olovku i vrhom bocnuo čovjekovu podlakticu. „Nekako si mi čudan. Bio je umotan u dugačak. s dva tamna podočnjaka ispod nadutih i krvavih očiju. Bio je strašno blijed. koji ih je bezizražajno promatrao. zbog svog posla. A je li popio kakve tablete?" „Ne. „Tko je to? Tvoj otac?" Dječak kimnu. a zatim dodao: „Od glavobolje. kao što si je uvijek govorio u takvim slučajevima. „Otkad je ovako?" Dječak slegnu ramenima. To nije tvoj problem." Furlan nije mogao razabrati laže li dječak. Liječnik se obrati Ristoriju. reče sebi. Kako mrzim te gadove. Jedna je bila proširena. Fuj. druga sužena. Sagnuo se i čovjeku opipao bilo. visok i mršav kao roda. ne vjerujem." . Furlan se osvrnu oko sebe. Nije bilo nikakve reakcije. Srce je kucalo.. Furlan uze stetoskop. napumpajmo i iskrcajmo". Kada ih je vidio da ulaze. On mu je za to vrijeme uvukao kanulu u venu na . Furlan je bacio letimičan pogled na sobu. reci mi istinu. Bio je naguran u plavu flanelsku pidžamu na bijele pruge." „Je li pio? Tu je sve puno limenki piva. zurio u njega telećim pogledom. Cipela. Devet naprama deset da je žestok izljev krvi u mozak. „Da".. bilo je jedino što je dječak rekao. On potvrdno kimnu i pokaza na stube. mora pomoći. Stol prekriven limenkama piva. koja je čovjeka hitro intubirala gurnuvši mu cjevčicu u grlo i dušnik. Otišao je u krevet. Uzima li drogu?" „Ne. Hrpe zgužvane odjeće. „Gdje je?" „Gore". Nije to bio prvi." „Boluje od nečega?" „Ne. čovjeka izbrijane glave i prekrivenog tetovažama. Nacist je imao sreću u nesreći: bolnica Presvetog Srca u San Roccu prije nepunih je godinu dana otvorila nov odjel intenzivnog liječenja i riskirao je čak da preživi. čujete li me?!" Ništa. pokazujući na dječaka: „Molim te.. Kartonske kutije. Dok je otvarao torbu. U polutami je uspio nazrijeti priliku na vrtnoj ležaljci. Ilije urokan ili u šoku od traume." Otkopčao je jaknu. naslonjen na dovratak. Probudio sam se i našao ga tako." oklijevao je Cristiano.. „Ti si zvao 118?" upita Ristori dječaka. Pravilno. zapovjedio je Spertici. Okrenuo se prema dječaku koji je. odvratno. Furlan se trkom pope na kat i u prvoj sobi spazi. ispruženog na madracu." „Molim te. „Ventilirajmo ga. Na jednom zidu visjela je velika zastava s crnim kukastim križem. a ispod je nosio razvučene gaće." „Što je radio sinoć?" „Ništa. Zabranio je samom sebi da se odmah raspizdi. kao rakovi kad se povuče val. povuci-potegni. gdje je konačno iskalilo svoj gnjev potopivši nekoliko ribarskih brodova i onda se. a izgledao je kao da ne zna što bi s njima. a sada. U prvim jutarnjim satima. Naslovnu stranicu lokalnih dnevnih novina zapremala je fotografija poplavljenih polja. Ponedjeljak 182. Neobična mu je tjelesna grada priskrbila upečatljiv niz nadimaka: čaplja. Odroni. Poplavljene ceste. Svijet se promijenio i njegov je život postao važan. Bilo je tamo. POSLIJE Uvukli su te u krupnu igru. bio je primarijus na . raspršilo na pučini istočnog Jadrana. U jednoj je vinariji skupina Albanaca spavala u podrumu i skoro su poginuli od utapanja. a stanovnici ravnice. Edoabdo Bennato. sup (taj mu je sigurno najbolje pristajao. Srećom. Forgese je probio nasip nekoliko kilometara uzvodno od Murella i razlio se poplavivši pogone i imanja. Stavili su ga na nosila. Srušena stabla i reklamni panoi. U jutarnjim vijestima samo su usput spomenuli nevrijeme i poplave uz tok Forgesea. Više nego kada je na kiši okretao pedale siguran da su zatvorili izlaz za San Rocco. umorno i oslabljeno. pa se poput malih računovođa bacili na procjenjivanje štete. 181. četrdeset-petogodišnjaka koji je. vrijedan da postane pripovijest. u Siracusi. A ako je bilo lisnatog tijesta. Boležljivo sunce razastrlo je svoje zrake po sivoj i mokroj zemlji. kada je vidio kako glava ćelavca nestaje u vozilu hitne pomoći. snimljena iz zraka. Neki je mladić u kanuu spasio cijelu obitelj. Profesor je bio čovjek kratka trupa. Nekoliko starih majura bez krova. Kad budeš velik IV. u pijanom stanju ili zbog nenadanih zdravstvenih tegoba. nevrijeme koje je cijelu noć bjesnjelo nad ravnicom premjestilo se na more. No jedini nadimak koji mu se sviđao bio je "Carla". Profesor Brolli sjedio je nagnut za stolićem kafića u bolnici Presvetog Srca i u tišini ispijao kapučino. Poslije se Cristiano Zena sjećao trenutka kada su mu oca odnijeli na nosilima kao trenutka koji mu je promijenio život. zbog onih nekoliko osamljenih vlasi na glavi i zato što je često operirao poluleševe). više nego kada je pronašao svog oca mrtvog u blatu. Stalni gosti kafića Rouge et Noir natisnuli su se uz mramorni šank i pogledali u vitrinu u kojoj je stajalo poznato lisnato tijesto s bijelom čokoladom. Po Carli Fracci. jer te je noći u predgrađu Torina otet poznati televizijski voditelj. osim nekog Danila Apree. I odnijeli. nije bilo žrtava. promoli-li su glave iz rupa u koje su se bili zavukli. s pedeset šest godina. 183. Enrico Brolli rođenje 1950. Tako su ga zvali zbog gotovo baletne gracioznosti i preciznosti s kojom je baratao skalpelom. grisin. izgubio nadzor nad vozilom i pri velikoj brzini udario o zid u Ulici Enrico Fermi u Varranu te preminuo. motreći blijedo sunce što se poput komadića maslaca topilo nasred sivog neba. neproporcionalna vrata i dugačkih ruku i nogu. to je značilo da život ide dalje. više nego kada je ugledao leš Fabiane Ponticelli.podlaktici. Zaškiljio je na jedno oko i zraka ga je svjetla zaslijepila. S godinama je Enrico uglačao svoje bridove kako bi se sljubio s Marilenom kao zupčanik s lancem. ovdje Antonietta. On i Marilena voljeli su iste male životne radosti. oko koje se natisnulo mnoštvo bolničara. 184... nego zgrušana krv. a zatim navratiti u videoteku i posuditi Taksista. „Ima trinaest godina. Izvukao se za dlaku. dakle. Ostatak je dana bio slobodan i dogovorili su se da će otići kupiti nov hladnjak za vikendicu. sjetio se Roberta De Nira u Taksistu i dao bi ruku u vatru da je taj nesretnik završio u tom stanju jer se potukao." „Ja to moram obaviti?" „Sjedi u čekaonici na drugom katu. Četrisira se probudio uronjen u jezero bola. kada je vidio pacijentovo ispijeno lice. Začepio je uši.. „Da?! Halo? Stoje?" otpuhnuo je. ali uopće mu nije bila mrska pomisao da će sa ženom šetati trgovačkim centrom i onda otići pojesti sendvič u prirodi. na sofi. prijatelje s kojima mogu razgovarati?" „Rekao je da ima samo dva očeva prijatelja. Teško je disao. koja ga je vjerojatno već čekala pred bolnicom." „Ovdje je sin operiranog pacijenta. Ne. pogledao zaslon. Marilena." „Neka Cammarano razgovara s njim. i potražio sitniš u džepovima svojih samterica. izbrijanu glavu i sve one tetovaže. no od tog ga je pokreta tako presjeklo da je ostao bez daha." Bila je to medicinska sestra s drugog kata. Četiri je sata držao ruke u lubanji nekog jadnika kojeg su dovezli s izljevom krvi u mozak.. Kada je napokon uspio otvoriti jedno oko. „Profesore. Pokušala sam ih nazvati. izazvano prsnućem aneurizme. iz bolnice. U trgovačkom centru htio je kupiti i koljenice za rižoto sa šafranom. U međuvremenu. što ja znam." Medicinska je sestra nekoliko sekundi šutjela. labradorima. Prije operacije." „Ništa mu niste rekli?" „Ne. Brolli je bio smožden. ranu večeru. Kao da je prehlađen. ali ne javljaju se. prepoznao je izlizane tapete vlastite spavaće sobe. poslijepodnevnu siestu. sa psima." Prekinuo je vezu i platio kapučino. nema druge rodbine. noću je valjda otišao u krevet. I brada i brkovi bili su mu skoreni od krvi. Inače. No potom. Zažmirio je. Još pola sata i piši kući propalo je. Moja žena. Izvadio ga je.odjelu neurokirurgije Presvetog Srca. U dže-piću kute zavibrirao je mobitel." „Nema nikoga. A prema ovome što ovdje piše. pozovite karabinjere. nastavite ih tražiti. Šetnje s Totoom i Camillom. Nijedan. kada mu je otvorio lubanju.. . Dok je ispijao posljednji gutljaj kapucina. pomislio je na svoju ženu Marilenu." „Dolazim. a onda ostati kod kuće. Bol ga je svladalo. ali nije se sjećao. Bio je umoran. i pogledati film na DVD-u. Ja sam na odlasku. otkrio je krvarenje ispod moždane opne." „Da?" „Želi znati kako mu je ocu. „Recite.. Opipao si je skoren nos i shvatio da to nije sluz. vjerojatno prirođene. Stao je u red ispred blagajne. Mislio je da je zaspao uz jaslice. I začuo vrapce koji su preglasno cvrkutali u dvorištu. sve je bilo istina. zadihano: „Dečko?" „Da?" „Poslušaj me. Cristiano Zena sjedio je u čekaonici odjela za intenzivnu njegu. Tresla ga ie dr- htavica i bio je tako umoran. s vrhom nosa na staklu.." Kada se Cristiano sutradan probudio. čak ni kad bi ga posjetio sin sa ženom i dvoje unuka. starac iznenada progovorio. ali on se nje dobro sjećao. Nije bio san. Međutim.. no ono što se dojmilo Četrisira bilo je natečeno i krvavo rame. pužući na koljenima. poput bifteka. Jasno?" „Da. kada su mu uklonili crvuljak. „Kvragu. više ga nije bilo. osovio na noge i pogledao u zrcalo. Udarci. Gadno si me nalupao. Po enti ie put utipkao Danilov broi. Povremeno bi prespavala kod njih. a čudno je bilo to što. Operacija je dobro prošla. Umro je. Jezik mu je bio tako nabrekao da nije stao u usta. Na koncu. „I nikada nemoj ni početi. Rino. dok je odlazio. jer bi starca svakih deset minuta spo-pao napadaj kašlja i kao da je u plućima imao kamenje. Skočio je s kreveta i od bola se zamalo onesvijestio. dok je osjećao kako mu automat vibrira na sljepoočnici." Primio se za rub umivaonika. Primaknuo je lice zrcalu.. Puno. Profesor Brolli doći će razgovarati s niim. starcu za inat. Kurac u ruci. dvije godine prije. 186. Ta nakaza. Suma.. Na trenutak nije prepoznao samoga sebe. izvukao je iz džepa očev mobitel. Ali da bi nešto popio.. nije ispustio nikakav zvuk. Nalupao si me. Cristiano se sjeti da je druge noći.. Pregadna je to smrt. ali nije smio zaspati. Ni pokretima glave. Kad mu je otvorio lubanju i . Medicinska sestra nije ga prepoznala. Osim toga. Cristiano reče sebi da će s užitkom popušiti cigaretu. ali proveo je tri dana u sobi na krevetu pored nekog starca s gomilom cjevčica koje su mu izlazile iz prsa. Spavati se nije moglo. Kvragu. Korisnik niie bio dostupan. Naslonio je glavu na automat sa sokovima i očajnički nastojao držati oči otvorenima... branio se Cristiano. Sjedeći tamo i čekajući da dozna je li mu otac živ." „Bravo. rekla mu je da ondje čeka. Dok je išao hodnikom na drugom katu. Cristiano je već bio u toj bolnici.. Došao je prvim autobusom i medicinska sestra. — kako Bog zapouijeda Sad je primijetio da osim bola osjeća i žed. Postavljali su mu bezbroj pitanja. Osušio ga je pod mlazom toplog zraka iz grijalice u kupaonici i sprava se vratila u život. Kamen u glavu. to nije mogao biti on. Dakle. i počeo pljuvati sluz i krv. spuštali su mu se kapci i glava mu je padala. Sada. Djevojčica.. To mu nije napravio Rino. To je bilo Ramonino djelo. krenuo je prema kupaonici. Pritisnuo je prst na ranu i od bola su mu niz obraze potekle suze. nakon što mu je postavila beskonačno mnogo pitanja.. Nemoj pušiti. Pokušao je dobiti Četrisira." Govorio je zureći u strop. Prsni koš bio je posut modricama velikima kao jaje na oko... I njegov je telefon bio isključen. ali on nije odgovarao. Njegovo je tijelo govorilo istinu. profesor Brolli ponovno je razmišljao o onom mladom čovjeku izbrijane glave i punom tetovaža kojeg je operirao.. 185. morao je ustati. Isko-lačio bi oči i počeo udarati dlanovima po madracu kao da će svaki čas odapeti. dok je drijemao u žućkastoj polutami bolničke sobe. uopće nije govorio. „Ja ne pušim". Sve je bilo istina. on na kiši pored leša mrtvog Afrikanca i. Odreći ću se . Kunem ti se.. Soba se zavrtjela. Cam-marano je mlad i nepokolebljiv. Danje se svjetlo probijalo kroz spojeve roleta.. no što se ostaloga tiče.usisao krv. stol. Pogledom užarenim od groznice. ako mu spasiš život. molim te. Stotine jata ptica ocrtavale su crn lijevak što se protezao preko bijelih oblaka. paket bijelih sportskih čarapa. banana. Kamp-kućica. No tog jutra očekivala ga je još nezahvalnija zadaća. Ida. kao na filmu. polica za knjige prekrcana izdanjima Gar-zantine i Biblioteke znanja. Ponovno je vidio lice preružnog Afrikanca koji zuri u njega kroza stražnji vjetrobran Pume i pokazuje mu paket bijelih sportskih čarapa. Da dječaku od trinaest godina. Paket čarapa?! Trecca je podrignuo izbacivši kiselinu iz želuca i zapiljio se u njih. srećom. Ispružio je ruku i upalio svjetiljku na noćnom ormariću. . mozak mu je bio izvan funkcije i nije se moglo predvidjeti hoće li i kada ponovno proraditi.. Pogleda uperenog u pod. izgubljeno se osvrnuo oko sebe. Nakon trideset godina karijere nije se nimalo promijenio. samom na svijetu. Ponovno je vidio cijelu noć. u tom stanju. I njegov je otac bio liječnik. tako da je pacijent i dalje samostalno udisao i izdisao. odreći ću se svega.' Ne mogu ja to. objasni da mu je otac u komi. Pred njim su. Glave naslonjene na automat sa sokovima. zamuckivao je. jedna. tijekom svih šest godina studija. i bilo je još gore. Pacijenti u komi zahtijevali su stalni angažman medicinskog osoblja i uređaja potrebnih za održavanje životnih funkcija. bilo je to da poslije treba razgovarati s pacijentovom rodbinom. u svom krevetu. Beppe Trecca pljesnu se po vrelom čelu. Bacio je pogled na pustu čekaonicu. K tome. takvi su slučajevi bili prava nevolja. odlučio je upisati medicinu). Kakvu sam noćnu moru imao! Socijalni radnik pridignu glavu s jastuka. Svaki put kad je pacijentovoj rodbini morao priopćiti loše vijesti. poster tropske plaže. Stisnuo je kapke i zapekle su ga oči. smeo bi se. Kupao se u znoju i osjećao je na sebi težinu pokrivača punjenog guščjim perjem kao da je zatrpan kvintalom zemlje. Enrico Brolli odabrao je to zanimanje i tu specijalizaciju znajući dobro što ga čeka. Ne. uz sekundarne infektivne komplikacije. ali jednako tako nije bio vješt ni u zaslađivanju gorke pilule.. No zastao je i pogledao kroz prozor.. Imam temperaturu. No to je bio dio njegovog posla. Već se bližio šezdesetoj i imao je troje odrasle djece (Frances-co. zahvaćeni vrtlogom. jurili Ikein ladičar Foppe. Skupio je hrabrost i ušao u čekaonicu. Neka mu kaže Cammarano. Rod Stevvart.. mali televizor Mivar. osjećao se kao da će umrijeti na uvijek isti način. najmlađi.. Kad bi pokušao.. Brolli se okrenuo na peti i užurbanim korakom krenuo prema dizalima. 187. srebrni okvir s maminom slikom... Uspravio se u krevetu. seks. Ono o čemu Brolli nije previše razmišljao. Dječak je gotovo zaspao na plastičnoj stolici.. a još nije imao želudac da otvoreno kaže golu istinu. nije zahvatio centre zadužene za disanje. bolesnik je patio od općeg pada imuniteta. U teškoj financijskoj situaciji u kojoj se nalazila bolnica. tijela ukočenog pod perinom. otkrio je da izljev krvi.. Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati da je kod kuće. Beppe Trecca probudio se vrisnuvši: „Zavjet!" Dahtao je kao da mu je netko držao glavu pod vodom. U ustima mu je još bio odvratan okus votke s dinjom.Zavjet! Bože. srebrni okvir s maminom slikom. Nato Isus reče: „Odriješite ga i pustite neka ide!" Isto! Ali po koju cijenu? Odreći ću se Ide. on na kiši pored leša mrtvog Afrikanca i. A Isus podiže oči i reče: „Oče... Rod Stevvart.jedine lijepe stvari u svom životu. naprežući se da jasno vidi riječi: . objasni da mu je otac u komi. Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati da je kod kuće. u svom krevetu.. seks. paket bijelih sportskih čarapa.. No zastao je i pogledao kroz prozor. U ustima mu je još bio odvratan okus votke s dinjom." Rekavši to povika iza glasa: „Lazare. . jedna. a lice omotano ručnikom. Tražio je od Boga i Bog je dao.Odvališe. Stotine jata ptica ocrtavale su crn lijevak što se protezao preko bijelih oblaka. Danje se svjetlo probijalo kroz spojeve roleta. Ako ga spasiš. Dohvatio je Bibliju koju je držao na noćnom ormariću i brzo je prelistao. Beppe Trecca pljesnu se po vrelom čelu. stol. tijela ukočenog pod perinom... Zavjetovao sam se. Soba se zavrtjela. Kupao se u znoju i osjećao je na sebi težinu pokrivača punjenog guščjim perjem kao da je zatrpan kvintalom zemlje. kamen.. polica za knjige prekrcana izdanjima Gar-zantine i Biblioteke znanja. dakle. 187. Časna riječ. kao na filmu. Glave naslonjene na automat sa sokovima. Bacio je pogled na pustu čekaonicu. Imam temperaturu. Pogledom užarenim od groznice. Više je nikada neću vidjeti. no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao. Afrikanac se vratio iz svijeta mrtvih zahvaljujući njegovoj molitvi. Cam-marano je mlad i nepokolebljiv. Kakvu sam noćnu moru imao! Socijalni radnik pridignu glavu s jastuka. Skupio je hrabrost i ušao u čekaonicu. mali televizor Mivar. Ponovno je vidio cijelu noć. Ne! Ne mogu ja to. banana.. više je neću vidjeti. Pa dakle. očekivala ga je još nezahvalnija zadaća... noge mu i ruke bile povezane povojima. samom na svijetu... jurili Ikein ladičar Foppe. Ja sam znao da me svagda uslišavaš. Brolli se okrenuo na peti i užurbanim korakom krenuo prema dizalima. izlazi!" I mrtvac iziđe. poster tropske plaže. Da dječaku od trinaest godina. Stisnuo je kapke i zapekle su ga oči. zahvaćeni vrtlogom. Pa pročita. hvala ti što si me uslišao.Zavjet! . izgubljeno se osvrnuo oko sebe. Ispružio je ruku i upalio svjetiljku na noćnom ormariću. više nikada neću razgovarati s njom. Kamp-kućica. Beppe Trecca te je noći svjedočio čudu. Tako je rekao. Neka mu kaže Cammarano. Beppe Trecca probudio se vrisnuvši: „Zavjet!" Dahtao je kao da mu je netko držao glavu pod vodom. Ponovno je vidio lice preružnog Afrikanca koji zuri u njega kroza stražnji vjetrobran Pume i pokazuje mu paket bijelih sportskih čarapa. Pred njim su. Dječak je gotovo zaspao na plastičnoj stolici. Pa dakle. Ida.. Pogleda uperenog u pod. Paket čarapa?! Trecca je podrignuo izbacivši kiselinu iz želuca i zapiljio se u njih. obećavam ti da ću se odreći Ide.. Uspravio se u krevetu. kao što ponekad čine neki psi. A Isus podiže oči i reče: „Oče. no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao. sin Rina Zene?" Kimnuo je. smeđi sup iz Popaja. Časna riječ. češkajući se drugom po potiljku. Odreći ću se jedine lijepe stvari u svom životu." Brolli skoči na noge i stavi mu ruku na rame. ako mu spasiš život. Nato Isus reče: „Odriješite ga i pustite neka ide!" Isto! Ali po koju cijenu? Odreći ću se Ide. ali jedna je bila od glatkog. izlazi!" I mrtvac iziđe. Dao je vlastito srce u zamjenu za jedan život. obećavam ti da ću se odreći Ide. a lice omotano ručnikom. Dohvatio je Bibliju koju je držao na noćnom ormariću i brzo je prelistao. Vrela voda tuša postala je ledena kiša i na vršcima prstiju osjetio je neravnu površinu . ali onda se sjetio. više nikada neću razgovarati s njom. Osjetio je spontanu simpatiju prema tom čovjeku. Na koga slici? Cristianu Zeni trebalo je nekoliko sekundi.Odvališe. Beppe Trecca te je noći svjedočio čudu." 189. napola. a druga od rebrastoga tkanja. Tražio je od Boga i Bog je dao. molim te. no odmah ju je potisnuo. Bio je isti Bernard. pa da idem.. naprežući se da jasno vidi riječi: .. onda ih je spustio i zagledao se u svoje šake. kirurg koji je operirao tvog oca i." Liječnik ga pogleda. liječnik se odvaži: „Ti si Cristiano. zapovijeda „Neću se rasplakati. Idemo k njemu. više je neću vidjeti. Reci mi to i gotovo. Obje su bile plave. i počeo čitati iz male mape koju je držao u jednoj ruci.... blago nakrivivši svoju sitnu glavu us-tranu. „Tko ti je rekao da je mrtav?" — kako Boa. dakle... Četrisira je pod tušem podignuo ruke uvis. Odreći ću se jedine lijepe stvari u svom životu. Pa dakle.. odreći ću se svega. Cristiano usta: „Mrtav je. Imao je noge duže od Četrisirevih i Cristiano je primijetio da nosi dvije različite čarape.. Zavjetovao sam se.. Visok i suhonjav liječnik promatrao ga je s vrata čekaonice. Afrikanac se vratio iz svijeta mrtvih zahvaljujući njegovoj molitvi. hvala ti što si me uslišao. „Ja sam Enrico Brolli. dok se pod naletom panike osipao kao što se dvorac od pijeska osipa pod naletom vala.. noge mu i ruke bile povezane povojima. Kunem ti se. Tako je rekao. Pa dakle. S grimasom strave zalijepljenom za lice. Nemojte toliko okolišati." Rekavši to povika iza glasa: „Lazare.. Pročistivši grlo. kamen. Ja sam znao da me svagda uslišavaš. Bože. mcco\b ammaniti — Otežala mu je glava klonula natrag na jastuk i učinilo mu se da je ponovno usisan u crnu rupu. „Dodi. Više je nikada neću vidjeti." Ostavio je rečenicu tako. stiskao je plahtu u rukama. Pa pročita. Ako ga spasiš. Profesor je sav pogrbljen sjeo na plastičnu stolicu nasuprot njemu.. 188.. Te su šake podigle kamen i jednoj ženi smrskale glavu. onda ih je spustio i zagledao se u svoje šake. „Spava?" . Oko njega su u polukrugu stajali monitori i elektronički uređaji koji su svjetlucali i povremeno pištali. no odmah ju je potisnuo. Cristiano usta: „Mrtav je. stiskao je plahtu u rukama. napola. a druga od rebrastoga tkanja. sin Rina Zene?" Kimnuo je. poput lica utvare. Dao je vlastito srce u zamjenu za jedan život.. Zavrtjelo mu se u glavi. Obje su bile plave. Svjetiljka nad uzglavljem bacala je oval blagog svjetla i spokojno lice kao da je lebdjelo na jastuku." 189. Vrela voda tuša postala je ledena kiša i na vršcima prstiju osjetio je neravnu površinu kamena i spužvastu mekoću mahovine i ponovno osjetio vibraciju pri dodiru s čelom one. liječnik se odvaži: „Ti si Cristiano... 190. Rino Zena ležao je na krevetu s turbanom od bijele gaze omotanim oko glave. Imao je noge duže od Četrisirevih i Cristiano je primijetio da nosi dvije različite čarape. Visok i suhonjav liječnik promatrao ga je s vrata čekaonice." Ostavio je rečenicu tako." „Ah hrče?!" Brolliju se omaknu smiješak. „Tko ti je rekao da je mrtav?" „Neću se rasplakati..." Brolli skoči na noge i stavi mu ruku na rame. Idemo k njemu. Cristiano Zena i Enrico Brolli stajali su nekoliko metara od kreveta. Zavrtjelo mu se u glavi. Ostatak je tijela bio skriven pod zelenkastom plahtom. ali jedna je bila od glatkog. ali onda se sjetio. Odreći ću se jedine lijepe stvari u svom životu. Reci mi to i gotovo. poput lica utvare. kao što ponekad čine neki psi. 190. Profesor je sav pogrbljen sjeo na plastičnu stolicu nasuprot njemu." Liječnik ga pogleda. S grimasom strave zalijepljenom za lice. U komi je. 188.. „Događa se katkad da ljudi u komi hrču. Četrisira je pod tušem podignuo ruke uvis. pa da idem. Ostatak je tijela bio skriven pod zelenkastom plahtom. češkajući se drugom po potiljku. „Spava?" Liječnik odmahnu glavom: „Ne. Na koga sliči? Cristianu Zeni trebalo je nekoliko sekundi. Te su šake podigle kamen i jednoj ženi smrskale glavu. smeđi sup iz Popaja. „Dođi.kamena i spužvastu mekoću mahovine i ponovno osjetio vibraciju pri dodiru s čelom one. Rino Zena ležao je na krevetu s turbanom od bijele gaze omotanim oko glave. Osjetio je spontanu simpatiju prema tom čovjeku. Oko njega su u polukrugu stajali monitori i elektronički uređaji koji su svjetlucali i povremeno pištali. Svjetiljka nad uzglavljem bacala je oval blagog svjetla i spokojno lice kao da je lebdjelo na jastuku. blago nakrivivši svoju sitnu glavu us-tranu. kirurg koji je operirao tvog oca i. Bio je isti Bernard.. dok se pod naletom panike osipao kao što se dvorac od pijeska osipa pod naletom vala. Nemojte toliko okolišati." Otežala mu je glava klonula natrag na jastuk i učinilo mu se da je ponovno usisan u crnu rupu. udario je o pločice na zidu i kliznuo nadolje kao mokra krpa. Pročistivši grlo. Cristiano Zena i Enrico Brolli stajali su nekoliko metara od kreveta. udario je o pločice na zidu i kliznuo nadolje kao mokra krpa. i počeo čitati iz male mape koju je držao u jednoj ruci.. „Ja sam Enrico Brolli. kao da tamo leži lav pod anestezijom." . Imao je prilično veliku aneurizmu.I šta se onda dogodi?" „Krv pritišće mozak i stvara kemijsku neravnotežu. kao da nije razumio.U komi. govor. U komi je." ponovi Cristiano. ne vjerujem.... ." .. Je li ikada bio na pregledu? Jesu li mu ikada napravili CT mozga?" Dječak odmahnu glavom: „Ne. Srećom.. Kako god bilo. kao jelo. „služi za hranjenje.. „Mogao je i spavati. A potom kako se čvrstim stiskom hvata za uzglavlje. „Pridi bliže. poslije ćemo mu uvući cjevčicu koja će mu hranu dovoditi izravno u želudac. Osjećao se napušteno.. ali nije tako. Brolli je gotovo već ispružio ruku i položio mu je na rame." „ATi." Tko zna. žila je pukla zato što je napravio nešto čudno?" Cristia-nov je glas zazvučao piskutavo. Liječnik odmahnu glavom: „Ne. Spazio je dolje parkirana kola svoje žene. ako želiš. Brolli gaje nastojao umiriti. Znaš.U komi je..A kada če se probuditi?" „Ne znam. i prodrla je u mozak. recimo da otvori oči. Taj dječak kao da nije tražio utjehu. ane. Nije mrtav.. no potom doda: „Ja sam ga ovako našao. No onda se predomislio. Brolli nije znao kako da mu objasni situaciju. hoće li me čuti?" Liječnik uzdahnu.. iskreno rečeno.. Neka vrsta vrećice pune krvi.I šta ste mu napravili?" „Uklonili smo krv i zatvorili arteriju. krv mu cirkulira u žila-ma.. Znao je zašto Cristiano ne želi razgovarati s ocem." Brolli podignu glas: „Nemoj govoriti u prošlom vremenu. Oči su mu bile suhe i bio je iscrpljen. „Događa se katkad da ljudi u komi hrču.. možda je te večeri naljutio oca i sad se osjećao odgovornim. Prišao mu je. Ukočen.. pokaza infuziju kraj kreveta. „Aneurizma je blago proširenje arterije. „Tvoj je otac imao aneurizmu. nesigurno.." ." . Ali možda nije tako." Zašutjeli su." . obustavljene su. Živ je. Srce mu i dalje kuca." Brolli ode do prozora..U komi je?" Cristiano se na tren okrenuo da ga pogleda. Ali obično treba barem par tjedana." Dječak slegnu ramenima. Tako dugo dok ne bude dao neki znak vraćanja svijesti." „Stoje to. držao se za ono uzglavlje kao da se boji da će pasti.. između mozga i lubanje." „I sada?" ." Dječak je zašutio. piće. Ona boca. može sam disati i za to ne treba pomoć aparata. nešto čudno?" „Ne znam. Činilo se da dječak nije čuo.. slobodno mu reci..Ali hrče?!" Brolliju se omaknu smiješak. i za nas je to zagonetka. „U kom smislu. Sve druge funkcije. Vjerojatno od rođenja. kad se krv izlila. „Ne vjerujem. Njegov je mozak pretrpio ozbiljnu štetu i sada je sve svoje preostale snage usmjerio na to da se obnovi. „Sad mi se ne priča s njim. uglavnom. Mrzio je liječnike... . Liječnik izvinu jednu obrvu. „Tvoj se otac ne može probuditi.?" upita Cristiano ne okrenuvši se. Zasad... „Ako mu nešto kažem. koja visi naopako".." Vidio ga je kako pravi dva koraka naprijed.. ali koja nije elastična kao ostale žile i s vremenom može puknuti. da će te čuti. Čini se da spava. Tvom je ocu pukla sinoć i krv je ušla u sub. ako mu želiš nešto reći. „Dobar. Smijem li to pročitati? Obećao je Svevišnjem da neće razgovarati s njom i da je neće vidjeti. kupovao kolače i slušao radijske prijenose utakmica. umotan u deku. morao se probijati kroz hodnik pun cmizdrave djece. Doktor Davide Brolli. Ako bi završili poslije pet. kada se napokon osjećao spremnim da ga to pita. Otac mu je bio mrtav već gotovo deset godina. njegov bi otac izašao s crnom torbom. Dok se noć osipala u dan. cijeli se život budio u sedam. Točno u minutu. gdje je primao pacijente do pet minuta do jedan. Godinama ga je htio to pitati." Enrico Brolli pogleda dječaka koji je stajao uz oca. koji mu nije isprao iz usta okus votke s dinjom. Večerao bi i djeci pregledao zadaće. mali bi Enrico izašao iz stana s bilježnicom u ruci i sišao k ocu u ordinaciju. U osam je izlazio iz kuće. sjedili su na drvenoj klupi tik uz vrata pekarnice. Kada Bog udari. Jeo je sam. snažno mu stisnuo zapešće i prošaptao: „Bog se okomljuje na najslabije. njegovog oca više nije bilo. Dva dana prije nego što je izdahnuo. kolica i mama. U devet je išao spavati. A sada. Nakreveljio se s gađenjem i namršteno pogledao Nokijin mobitel pred sobom. u kratkotrajnom trenutku bistrine. Na zaslonu je bila omotnica. Često gaje čuo da kaže: „Kao da je moje dijete. Ti si liječnik i moraš to znati. osim nedjeljom. stali bi kod pekarnice i pojeli topli kroasan. „Kakav je?" upitao bi ga otac. ali nikada nije skupio — kako Bog zapouijeda hrabrost. ako . Možda radi kroasana. ispred televizora. jer ih je njegov otac smatrao svojom djecom. Vraćao se kući u osam. Recepte za lijekove protiv gripe. Tako je bilo svih dana u godini. a on bi ostao u vozilu. Mrzio je svu tu dječurliju. Najsiromašniji i najslabiji posebno su privlačni zlu. ravno iz peći. pedijatar je pogledao sina. zavrtje glavom i izađe iz sobe. 191. Nedjeljom je išao na misu. Dan-danas Enrico Brolli pitao se zašto ga je otac noću vodio sa sobom. Njegova druga djeca nisu jela kroasane. pola sata poslije pio je kavu. otac Enrica Brollija. Unutra je bilo mnoštvo ljudi prekrivenih brašnom koji su nosili goleme pladnjeve pune kruha i kolača. Od jedan i pol do dva i deset odmarao se. Beppe Trecca sjedio je za stolom u dnevnoj sobi s toplomjerom pod pazuhom i otpio gutljaj Vicks MediNaita. pogađa najslabijeg. a pored je pisalo: ida. Kojiput kad ga je mučila kakva dvojba o sastavku ili prijevodu s latinskog. Da bi došao do njega." Pa bi ga pomilovao po glavi. Davide Brolli počeo ga je voditi sa sobom noću u kućne posjete. U dva i deset vratio bi se u ordinaciju. Izvukao bi ga iz kreveta u bilo koje doba noći i onda ga u plavoj Giulietti vozio mračnim selima u potrazi za imanjem na kojem je dijete s vrućicom." A Enrico nije uspijevao shvatiti ponaša li se njegov otac prema njemu kao prema toj djeci ili se prema toj djeci ponaša kao prema njemu. spustio bi se stubama kat niže i ušao u ordinaciju. na vrijeme za početak televizijskih vijesti. U jedan je bio kod kuće. Rak mu je izjeo utrobu. Posljednjih dana svog života više nije mogao ni govoriti i bio je nakljukan morfijem. Važno je." „Ovdje su posebni. šarlaha. Kad je Enrico navršio trinaest godina. Nalivperom je i dalje ispisivao recepte u krevetu. teoretski. Kad bi došli. dakle. proljeva. On je spavao na stražnjem sjedalu. Enrico. I on bi trebao tako postupiti. Želudac mu se stisnuo kao plastična vrećica pod vakuumom. ali bilo je tako. 192. Poslije se pokaje. U bolnici si. Planine. najprije lagano. Dobro se oprao. A ne zbog vojnika i svih drugih figurica i lutkica. a onda kroz zavjet Bogu postane mirotvorac. Nije točno znao zašto. Dohvatio je mobitel.pročita SMS neće prekršiti zavjet. Ti se ništa ne brini. Pogrešno je napravio svijet. Morao je utuviti sebi u glavu da je Ida Lo Vino zaključeno poglavlje njegovog života. slušaj me! Kraj tebe sam. Poput narkomana. Ja sam se pobrinuo za ostalo. a onda je sasuo u usta sve lijekove koje je pronašao u stanu: tri Aspirina. ali ne javljaju mi se. bez reda i smisla. napravi beskrajno sićušan pokret iz kojega bi mogao zaključiti da ga sluša. A u sredini doline vidio je golo Ramonino tijelo.. Svima sam rekao da si pao u komu kod kuće. Nitko neće ništa otkriti. Nije se sjećao naslova. no predomislio se. znaš to." nitko neće pomisliti da si ti to učinio. koje su se protezale s jednog kraja sobe na drugi. tabletu Tahipirina. zatrepće. Sad obnavljaš mozak jer si imao nešto. Ušmrknuo je i protrljao oči da ne zaplače. Brzace. a za pokoru vuče za sobom oružje i oklop. Bolje se osjećao. „Ja sam. autićima. 193. ne zbog autića. privezane o uže. Nije reagirao. zatim malo jače. Cristiano pokri usta rukom. Cristiano. Ja sam dobar u takvim stvarima. Zato sad idem kući i vratit ću se sutra. Jezera. kroz brazilske prašume i uz vrlo visoku planinu i zatim postane svećenik koji pomaže Indijancima. Držim te za ruku.. dva Momenta. No bilo je bolje ne činiti to. Tata. Ništa. Ne brini se. Potpuna apstinencija. da se još jednom uvjeri da nema nikoga. okrenuo glavu. I mrtvog diva. Rijeke. tako. ekstrakt algi i šumeći Alka-Seltzer. Zamislio je da je nekakav filmski junak koji počini zločin. superiorno biće koje daruje sebe siromašnima i zlostavljanima. Vodopade. paukovi i iguane i ovce. I možda prođe. ti se samo lijepo obnavljaj. ispružio ruku kao da će mu je amputirati." Cristiano promotri očevo lice u iščekivanju da se pomakne. zaškrgutao zubima i izbrisao Idu Lo Vino iz svog života. Ustao je i izašao iz sobe za reanimaciju. ne zbog malog Isusa zalijepljenog za jasle. Liječnik je rekao da si u komi. Bio je nekakav film s Robertom De Nirom. Sklopio je oči i učinilo mu se da lebdi iznad stolice. I rijeke. Prsni koš i rame namazao je cijelom tubom Proctosedvla. Četrisira je sjedio pred jaslicama. pa pruži ruku i kažiprstom pritisnu očevo lijevo oko. Na sitnim grudima. Prinio je usne bliže očevom uhu i tiho mu rekao: „Znam da me ne možeš čuti. ali ja ću ti to svejedno reći. Izljev krvi. navukao kućni ogrtač. koje su se uspinjale do stropa. zaboraviti je i skinuti se s te ljubavi. Mogu doći svaki dan ovamo samo nakratko. ali da ćeš se probuditi za nekoliko tjedana. to mu je postajalo jasnije koliko je sve pogrešno. No ta je patnja bila valuta kojom je otplaćivao svoj dug Gospodinu. no što je dulje promatrao jaslice.. visoke. Patit će kao pseto. „Slušaj me. Osvrnu se oko sebe. Djevojčin leš okružen vojnicima. pastirima. Na tam- . Probao sam nazvati Četrisira i Danila. Pozlilo ti je.." Htio je ustati. dok si spavao. Dakle. a ja ću se pobrinuti za sve ostalo. Svi su bili krivo postavljeni. ali bila je to priča o vitezu koji ubije nevino stvorenje.. A od te ću patnje postati bolji čovjek. Ugledao je nepreglednu ravnicu crljenice koja je zapljuskivala zidove sobe i stjenovite planine.. razrogačio je oči i nespretno se uhvatio za stolicu. morao bi joj reći i za kamp-kućicu. A Ida. Prestravljeni socijalni radnik pogledao je prema uređaju. Dovoljno da Ida shvati da nekadašnji Beppe Treća. Možda bi bilo pametnije uzeti u najam kuću na selu. ako ih ne sasiječeš u korijenu. A Bog će mu pomoći. Na neko vrijeme. Naravno. Ne. nije mogao. Medu dlakama pičke di-nosauri i vojnici i pastiri. nema šanse. Te stvari ne treba olako shvatiti. Otvorio je usta i pokušao udahnuti. Ida je znala gdje stanuje. mali zeleni krokodili. To je bilo najgore od svega. Možda bi trebao sve priznati svojoj sestrični Luisi i zamoliti je da kaže Idi. Zapravo je morao živjeti zabarikadiran u bunkeru. Kriknuo je od bola. To je bilo neizvedivo. pa će se zato morati i odseliti. bez prijatelja. Iako se u takvoj hrakoti-ni od mjesta ljudi mogu sresti na svakom koraku. Osim toga. Beppe Trecca u rukama je držao toplomjer. Srce mu je u grudima poskakivalo kao kanarinac koji je ugledao mačku. Pričekao je da probadanje prestane kako bi se podigao na noge. Ne. Prava mora. uzeti plavušino tijelo i staviti ga na jaslice. u toj muci. Morao se vratiti u šumu. To bi barem malo ublažilo bol. vučeš to još mjesecima. Na samu pomisao da bi mogao čuti taj umilni glas zavrtjelo mu se u glavi i ništa drueo više nije imalo smisla. u spilji. a osjećaj je bio kao da mu je rotirajuća oštrica reže napola. prekršio bi obećanje. Vrijednost tog kurčevog zavjeta sastojala se upravo u tome. A i na poslu izbjegavati Maria Lo Vina što je više moguće. u spilji. a unutra. ako kaže Luisi za čudo. morat će prestati voditi sastanke u župi. mali Isus. Zazvonio je mobitel. Bila je to iluzija za jednu noć. Zatim. Sada je znao što mu je činiti. . Medu dlakama pičke di-nosauri i vojnici i pastiri. prezira vrijedno stvorenje. tako dugo dok me ne zamrzi. 194. promijenit će broj. sigurno bi razumjela i voljela bi ga i cijenila u tišini. A nije to bila groznica od gripe. i izbjegavati središte Varrana. Daleko. do kraja života. više ne postoji. Trideset sedam s pet. bez zaposlenja. mali Isus. mali zeleni krokodili. Da Ida misli da je čudovište i da on ne može učiniti ništa da se opravda. Njezin muž bi me ubio. Morao je isključiti mobitel i ne paliti ga. Kada bi uklonio tu patnju. nim bradavicama. Zato ju je ubio. Svinuo je nagnječenu ruku. Odurna individua koja ju je obeščastila u kamp-kućici uz tisuću obećanja i potom pobjegla kao zadnja kukavica. osjećajna i pobožna žena. Tako će također smisliti strateški plan da ispoštuje zavjet. Ida će misliti da je obično govno. Bolje da uzme jedan dan bolovanja. u okolici. a unutra. nego strast koja ga je žarila. Učinilo mu se da pada. Preplavio ga je val vrućine. Vjerojatno je gripa. nim bradavicama. a čim se oporavi od gripe. Jedini je način bio da se makne iz tog mjesta. Ona je. Nisam ga isključio. Kada bih joj barem mogao reći istinu. koji je vibrirao na stolu. Gore od patnje jer je više neće vidjeti. onaj koji joj je rekao da će je primiti s djecom. Zato ju je ubio. pa će se zato morati i odseliti. nije mogao. Preplavio ga je val vrućine. Nije bio Idin broj. Morao je isključiti mobitel i ne paliti ga. bez prijatelja. To je bilo neizvedivo. Bila je to iluzija za jednu noć. volim te! Volio bi širom otvoriti prozor i viknuti to cijelom svijetu. Dovoljno da Ida shvati da nekadašnji Beppe Treća. Kada bih joj barem mogao reći istinu. Morao se vratiti u šumu. To je bilo najgore od svega. onaj koji joj je rekao da će je primiti s djecom. 194. razrogačio je oči i nespretno se uhvatio za stolicu. Svinuo je nagnječenu ruku. Odurna individua koja ju je obeščastila u kamp-kućici uz tisuću obećanja i potom pobjegla kao zadnja kukavica. Srce mu je u grudima poskakivalo kao kanarinac koji je ugledao mačku. Prava mora. a osjećaj je bio kao da mu je rotirajuća oštrica reže napola. Prokleti Afrikanac. vučeš to još mjesecima. ako kaže Luisi za čudo. Sada je znao što mu je činiti. a čim se oporavi od gripe. Njezin muž bi me ubio. Beppe Trecca u rukama je držao toplomjer. u okolici. Zatim. Ona je. sigurno bi razumjela i voljela bi ga i cijenila u tišini. u toj muci. Prestravljeni socijalni radnik pogledao je prema uređaju. Daleko. Ni fiksni. Te stvari ne treba olako shvatiti. ako ih ne sasiječeš u korijenu. Ali nije mogao. nema šanse. tako dugo dok me ne zamrzi. Jedini je način bio da se makne iz tog mjesta. prezira vrijedno stvorenje. Trideset sedam s pet. uzeti plavušino tijelo i staviti ga na jaslice. više ne postoji. Pričekao je da probadanje prestane kako bi se podigao na noge. A Bog će mu pomoći. Zazvonio je mobitel. promijenit će broj. A Ida. Otvorio je usta i pokušao udahnuti. Ne. Osim toga. A i na poslu izbjegavati Maria Lo Vina što je više moguće. Tako će također smisliti strateški plan da ispoštuje zavjet. Učinilo mu se da pada. Da Ida misli da je čudovište i da on ne može učiniti ništa da se opravda. Kada bi uklonio tu patnju. Možda bi trebao sve priznati svojoj sestrični Luisi i zamoliti je da kaže Idi. nego strast koja ga je žarila. Gore od patnje jer je više neće vidjeti. Vjerojatno je gripa. Kriknuo je od bola. prekršio bi obećanje. Ida će misliti da je obično govno. Rukama je pokrio lice i kroz prste pogledao zaslon mobitela. Ida je znala gdje stanuje. Ida. koji je vibrirao na stolu. bez zaposlenja. Nisam ga isključio. morat će prestati voditi sastanke u župi. Iako se u takvoj hrakoti-ni od mjesta ljudi mogu sresti na svakom koraku. Možda bi bilo pametnije uzeti u najam kuću na selu. Na neko vrijeme. Vrijednost tog kurčevog zavjeta sastojala se upravo u tome. Ne. do kraja života. To bi barem malo ublažilo bol. Naravno. . Zapravo je morao živjeti zabarikadiran u bunkeru. morao bi joj reći i za kamp-kućicu. Bolje da uzme jedan dan bolovanja. i izbjegavati središte Varrana. Na samu pomisao da bi mogao čuti taj umilni glas zavrtjelo mu se u glavi i ništa drugo više nije imalo smisla. osjećajna i pobožna žena. A nije to bila groznica od gripe. . Bahati stanovnici naselja nisu bili naročito omiljeni među susjedima." Zatim reče: „Nema veze. gljivu nametnika kanadskog podrijetla koja se naselila na njegovom deblu poput karijesa i pretvorila tvrdo drvo u spužvastu i neotpornu tvar.A što ako ga zove s nekog drugog telefona? Kratko se kolebao." „Vi ste zaduženi za. I hvala. Tri ulaza. Sin je tamo..Zena Cristiana?" Isprva mu to ime nije ništa govorilo. Njegov zeleni kišobran prekrivao je velik dio Ulice ciklama. Dvjesto malih obiteljskih vila (ranchos) sagrađenih početkom devedesetih u nepredvidljivom meksičko-mediteranskom stilu poznatog arhitekta Massimiliana Malerbe. koje se svom svojom masom . Te je noći oluja zadala smrtonosni udarac stoljetnom stablu. opasano zidom kao kakva srednjovjekovna utvrda. Nije mogao tog jadnika ostaviti samoga. koje su danonoćno čuvali zaštitari u plavim odorama. Ja sam zadužen za njega. kamo su bacali sve američke kriminalce. zatim sići na lokalnu cestu za Marzio i nakon nekoliko kilometara skrenuti lijevo prema autocesti.. postala najstrože čuvani zatvor." Beppe je prekinuo vezu i ostao sjediti. Nego. — kako Bog zapouijeda 195. Htio bih razgovarati s Trecca Giuseppeom. trgovina i klub s tri teniska terena i olimpijskim bazenom." „Dobro. ali ne i Phvtophotru ramorum. odjednom bi se pojavilo ekskluzivno naselje Rascvjetani Vrt. Trebalo se popeti na obilaznicu. Naravno. točno uz rancho 36 u vlasništvu obitelji Ponticelli. imam povišenu temperaturu. Stablo je stajalo ondje još otkako su tu bile samo močvare nastanjene zmijama i komarcima." Muk. Progutao je dva Aspirina i obukao se. Ovdje vodnik Mastrocola. Deblo mu je bilo tako široko da su bile potrebne čak tri osobe da ga obujme." „Trebamo vas. Obavijestili su nas iz bolnice i mi smo vas nazvali. ja sam. zaobljeni oblici i fasade u boji zemlje pomalo su podsjećali na indijanske nastambe... preživjelo je betonski stisak stambenog naselja. visok preko dvadeset metara. biste li mogli otići k njemu?" „AH što se dogodilo?" „Ne bih vam znao reći. tvornica i prodavaonica građevinskog materijala. isušivanja. Otac je imao tešku nesreću i sada leži u bolnici Presvetog Srca u San Roccu. Još dan prije. „Da. možete li vi otići? Čini se da maloljetnik nema druge rodbine osim oca. nepomičan. Potom se sjeti. Navratit ćete u našu službu po dokumentaciju o slučaju?" „Naravno." Otkrili su kamp-kućicu! Beppe proguta slinu i šapnu: „Recite. Nakon još dva kilometra vožnje između hangara. odvojena od ostatka svijeta golemim betonskim bedemima. naselje u kojem je četrnaest godina živjela sa svojom obite-lji. I halogena svjetla cijelom dužinom zidane ograde." „Samo. svoje je grane prema beskraju pružao golem hrast. Da Fabiana Ponticelli nije odlučila proći kroz šumu San Rocco. Idem odmah.. „.. Neoštećeno je prebrodilo krčenja. Pola hektara vrta po parceli. iz karabinjerske postaje u Varranu. no onda se javio: „Da?! Tko je?" „Dobar dan. Rascvjetani Vrt prekrstili su u "bijeg iz New Yorka". Dovidenja. trebala bi prijeći dug i krivudav put da se vrati u Rascvjetani Vrt. Naselje je bilo udaljeno gotovo šest kilometara od Varrana. da upije tu vijest.. prema filmu Johna Carpentera u kojem je Velika Jabuka. Povrh toga. Plava vrata i prozori. Kada je Alessio Ponticelli zaustavio svoj suv bmw ispred kuće. kiša je u zemlji prorovala potočiće." A zatim. Visok metar i osamdeset. ne brini se. Tada se okrenuo i primijetio da Renato Barretta. Spava. Barem je ona bila pošteđena. njegov je novac bio čist i mirisao je na znoj. Let kojim se trebao vratiti kući otkazan je zbog loših vremenskih prilika. Sunce. koji su i dalje izlijevali blato na cestu. Ništa nije primijetila. Te noći. A svaka rupa na cesti bila je pravo mučenje. Prišao mu je odmahujući glavom: „Kakav udarac! Kad sam ga jutros vidio. ostatke stola za ping-pong i traktorčić John Deere. pojeo preslanu pizzu i prespavao u hotelu VVestern. koje si je prokrčilo put kroz oblake. Fabianin je otac bio savršen predstavnik zajednice koja je živjela u Rascvjetanom Vrtu. u krošnjama.. Obavijestio je ženu. No i to je bio znak da je Bog uz njega. Trebalo mu je da shvati da je to krošnja velikog hrasta. Da gljivična napast nije zatrovala drvena vlakna. Rebrenice na prozoru njegove spavaće sobe bile su zatvorene. 196. U ruci je držao grablje kao da su helebarda. koji još nije ni počeo otplaćivati. Zaradio gaje ni iz čega stvorivši Goldgarden. ide prema njemu. kada mu je umrla kći. nakljukana sedativima i s čepićima u ušima. a rijeka je poplavila državnu cestu. Alessio Ponticelli bio je prisiljen ostati u Brindisiju. Zgodan poduzetnik. Tijekom noći. sleden. Kroz kacigu je čuo mahnito cvrkutanje vrabaca. Ispred njihove je vile izrasla zelena džungla.. Srećom. kao i uvijek. bivšom Miss elegancije Trentina '87. Zbog blokiranih cesta morao je ići obveznim smjerom sve do Centurija. vlasnik rancha 35. mokro lišće blistalo je poput dijamanata. Ali Bog će mu reći kako da to izvede. stoje bilo najvažnije. Četrdeset dvije godine. Četrisira se na svom Boxeru ponovno uspinjao serpentinama kroz šumu San Rocco. Trebala su mu gotovo dva sata da se probije do Rascvjetanog Vrta. ." Alessio se zagleda u kuću. Oganj mu je plamtio u ramenu. Aktovka Bottega Veneta ispala mu je iz ruke i tada je ugledao Jaguar spljošten kao pljeskavica. Baš kao rupe na dlanovima oca Pia.srušilo na garažu Ponticellijevih. I. Bujica je oštetila most Šarca. odolio oluji i ne bi garažu pretvorio u hrpu ruševina. poduzeće koje je proizvodilo artikle za vrt. vjerojatno bi hrast. Stao je na mjestu. Izašao je iz kola s osjećajem da mu se potplati cipela lijepe za zemlju i prokrčio sebi put kroz lišće i granje te zgrožen vidio da su od njegove garaže ostale samo ruševine. Zalazio je u klub i grozio se politike. nitko nije bio kod kuće. U braku s Paolettom Nardelli. a Alessio Ponticelli odmah bi otkrio da se njegova kći Fabiana te noći nije vratila kući na spavanje. s katalogom koji je obuhvaćao sve od aluminijskih sjenica do fontana od armiranog betona. Gore. sveden na gomilicu svinu-tog lima. Ali barem ga je Fabiana morala čuti. sav ponosan: „Već sam zvao upravu i vatrogasce. Prvim se jutarnjim letom vratio kući. blistavo bijelog osmijeha. Vladala je neprirodna tišina. pomislio je da se zabunio i da to nije njegov rancho. stresao sam se. Njegova je žena sigurno još spavala. Savjestan obiteljski čovjek. a na sebi je imao trenirku i sivu jaknu punjenu perjem. Prosijed. Nije mogao uzeti leš i natovariti ga na motor. Četrisira nije imao nikakav plan da odnese kući djevojčino tijelo. zrakama je probijalo raslinje i ostavljalo svijetle mrlje na tlu. Skinuo je kacigu. Nešto mu nije klapalo... Vozio je iza kamiona koji je prevozio divovske betonske cijevi. Za volanom svoje Pume. Beppe Trecca promatrao je državnu cestu što se razmatala između poplavljenih polja poput sladića u trakama. niccold ammaniti — Beppe je znao da mora nazvati suca za maloljetnike da ga upozna sa situacijom. završio bi u zatvoru do kraja života.. Pazi! . počeo se kretati u krug. kao da mu je otac već mrtav. Proći će najmanje šest mjeseci. Sjurio se u šumu. Kamo je nestao kombi? Zbunjen..a on se okrenuo leđima prema cesti da ga ne prepoznaju. klonuo je i zaspao. U podlozi. vratio se natrag i osvrnuo se oko sebe. Kombi. no noga mu je ostala visjeti u zraku.. a one dvije propalice od Rino-vih prijatelja sigurno nisu bile u stanju brinuti se o njemu. već je htio zakoračiti na zemlju. Prošlo je vozilo. preskakati istrunule trupce. Zažario mu se pogled.. Krčeći put kroz grmlje puno trnja. koji je spavao pored njega s kapuljačom na glavi. Da ga policija uhvati. Osjetio je kako mu se ledi koža i kako ga hladna ruka hvata za mošnje. na radiju su puštali pjesmu koju je poznavao. I napunio pluća onim svježim i vlažnim zrakom. Uskoro će ponovno vidjeti Ramonu i moći će je dodirnuti i bolje je pogledati... To je bilo to mjesto. Ne. onda potrčao naprijed. Promukao .. mahnito lutati šumom. Ne možete. a onda se počeo udarati šakama po nozi.. dok se sve rasplinjavalo u mrljama svjetia i sjene. Beppe se mogao preseliti u njihovu kuću. Trecca ga je našao u bolnici. Svrnuo je pogled na Cristiana Zenu. Tako će Cristiano moći biti uz oca.. Mogu pričekati nekoliko dana.. a ni Ramoninog. Došao je do ruba ceste. Zaustavio se na odmorištu i sišao s motora. Tamo unutra sve je bilo puno opakih ljudi. prelaziti preko kamenja. Nije bilo Rinovog leša. No i tome će on naći lijeka. A tko će se brinuti o ovom nesretniku? Dao je žmigavac i pretekao kamion. Bojao se da ju je unakazio udarac koji joj je zadao kamenom. Užasavala ga je pomisao na to. svakako će morati proći kroz razdoblje rehabilitacije kako bi se posve oporavio. Ne možete mi to raditi. Cristiano nije imao ni majku. Pa ja sam genijalac! Ondje me Ida nikada neće naći. Gdje su? U panici se vratio. bez ikakvih trajnih posljedica. Tek toliko da vidimo što će biti s Rinom. Možda malo dalje. Liječnik je socijalnom radniku objasnio da su u slučaju Rina Zene suzdržani u prognozama i da se ne može predvidjeti kako će i kada izaći iz kome. 197. U nevjerici se okretao oko sebe. Malo je poglasnio. Prešao je desetak metara. Tek što je ušao u auto.. Ali bilo je lako zamisliti da će taj odmah otpraviti Cristiana u neki dom ili sirotište. Jedva da je mogao ravno hodati i morao ga je poduprijeti da siđu niza stube. No čak i ako se uskoro probudi. Jadničak.. U to je bio siguran. izgubljenog i apatičnog. Bio je uzbuđen. . „AH za ovo ćeš mi platiti. Osim toga. u posljednje vrijeme posvuda su bili samo Arapi i Albanci.. Molim te... Policajac mu je postavio bezbroj pitanja: ima li problema u obitelji. Tisuću joj je puta rekao da ne ide onuda...) Ponovno je vidio samoga sebe kako s Ramonine ruke skida srebrni prsten s mrtvačkom glavom. međutim. pa ako želi. A bilo je i otmica. možda će ga naći. uobičajena praksa pričekati barem dvadeset četiri sata.." Nikako nije mogao vjerovati da se ta jadna glupača nakljukala sedativima i otišla u krevet a da nije pričekala da se Fabiana vrati kući.. Progutao sam ga. modrice. U postaji je policajac objasnio Alessiju Ponticelliju da je.glas pjevao je: . Nije pošteno. „Nije pošteno. „Šta će vam. zalazi li u čudna društva. Rukama se primio za trbuh. kurvini sinovi? Recite mi.. Odlučio je pokušati i na cesti koja prolazi kroz šumu San Rocco." Ženu je ostavio kod kuće. Reci mi barem je li sve to bilo istina. A što ako je. Da je bio samo malo staloženiji. Da. Ušao sam u stan i progutao ga. Ti si mi pomogao. drogira li se i je li se već udaljavala iz kuće. podigao je glavu prema spletu crnih grana što je zarobio nebo i obratio se izravno Bogu Ocu: „Kamo si ih stavio? Reci mi. da je zastao da razmisli. što je to onda bilo? Zašto više nije bilo Rinovog i Ramoninog tijela? Netko ih je ukrao. sjetio bi se da je iza trafostanice ostavio moped Fabiane Ponticelli. a zatim. ako kojim slučajem zazvoni.) Istrčao je iz šume šepajući. po obilaznici. Osjećao gaje u sebi. je li ikada izrazila želju da otputuje... kao da razgovara sa svojom ženom: „Ti si za sve kriva. 199. Bog mije svjedok. Policija je odnedavno imala i psihologinju koja pruža potporu obitelji.. A i jedinice je imala!" Zatim. koji siluju djevojčice na svakom uglu. Posebno ako je riječ o tinejdžerici. Vozio je dvadeset kilometara na sat. Alessio Ponticelli izjurio je iz policijske postaje i krenuo putem koji vodi od kuće Esmeralde Guerra do Rascvjetanog Vrta. (Idi kući. Premda nije imalo nikakvog smisla da njegova kći vozi tim putem. rana na ramenu. stalno psovao i ponavljao: „Proklet bio dan kad sam joj kupio moped.Maybe tomorrovv I'll find my way home. sve bio samo san? Što ako Ramona nikada nije postojala? Ili je postojala samo na filmu? Ti bolovi." Glava mu je pala i zajecao je. Na sva je ta pitanja Alessio Ponticelli odgovarao ne. poput glumice u jeftinoj sapunici. kako ga prži kao užareni ugarak. Svake se godine pokrene oko tri tisuće potraga za nestalim maloljetnicima.." (Imaš prsten. je li buntovna. Šta ćete s njima?" Četrisira je na koljenima plakao i šakama udarao po zemlji. 198. Ja sam kriv.. Ne možeš mi to raditi. sjeo na Boxer i odvezao se u oblaku dima.. da čeka uz telefon." Možda ću sutra naći svoj put kući. ne i opet ne. prije nego što se prijavi nestanak. Najprije je prošao dužim putem. Bio je tu unutra.. kada se dijete vrati kući... ti si navaljivala da joj ga kupimo. što se u takvim slučajevima pokazalo doista korisnim. no osamdeset ih se posto zaključi u roku od nekoliko sati. ima li djevojčica dečka.. Zatim. . „Evo ga. Stavio ju je pod mlaz iz slavine i konačno raširio prste. tvog oca. Bol ima vlastiti miris. a ovo je dokaz. osjetio patnju svoje kćeri prije nego što je izdahnula. Trecca se smjestio u prizemlju i gledao televiziju navinuvši ton na najglasnije. Potom. Oslušnuo je vlastito isprekidano i teško disanje. Jednostavno nije mogao shvatiti zašto. Po kiši? U to doba? A onda je njemu pukla žila i pao je u komu. Razbijena roleta lupala je na vjetru. uz trafostanicu. No odlučio je vratiti se istim putem. a ta glupa budilica i dalje je pokazivala vrijeme i roleta lupala. Jer je ona rekla da će svima ispričati. kao svecu na slici u crkvi. da je on ševi. Do kraja se života Alessio Ponticelli pitao što gaje nagnalo da se zaustavi baš ondje i nikada nije našao odgovor. Ustao je i pogledao u školjku. tekućina crna kao katran odražavala je njegovo blijedo lice. Misliš da se bojim? Znaš koliko bi mi trebalo?" Tako mu je rekla Fabiana u trgovačkom centru. I možda je i on. Sve se promijenilo. kao da se ništa nije dogodilo. Vonj koji još dugo ostane na stvarima. unatoč vrućem tušu i naslagama pokrivača pod kojima je bio pokopan.." Nasmiješi se. znači da ga je otprije poznavala. Te su noći on i Rino otišli tražiti Tekkena i onda se vratili kući. na neki način. Uspeo se serpentinama. Prema nekim američkim istraživanjima. Svijet se sveo na niz nepovezanih misli. na koje je pao pokrov tuge što će ga poput vjernog psa pratiti dok je živ. Četrisira je sjeo na školjku i uz niz glasnih prasaka izbacio mlaz smrdljivog proljeva. 201. Prošao je kroz šumu i izbio na drugoj strani. Gola žarulja. stvarala mu je oko glave svijetao krug. "Gle. Činjenica je da je u Alessiju Ponticelliju. i izašao iz automobila. Bila je subota. određene su životinje u stanju osjetiti miris bola. nešto usahnulo i umrlo.. poput fero-mona kukaca. A moj otac ju je kamenom pogodio u glavu. Studen koja mu se zavukla u kosti nije odlazila. Parkirao je BMW na proširenju. Velik srebrni prsten s mrtvačkom glavom ležao mu je na dlanu. a budilica je uporno svijetlila. Cristiano protrlja stopala jedno o drugo. s mukom i radošću. Zadovoljan.. 200. i ja ga mogu pitati. nkcolb ammcmiti — . Posvađali su se i on se naljutio i ubio je. . prodoran i snažan. Stijenke su bile obložene kamencem i tamnom prljavštinom. Uronio je ruku u vlastita govna i izvukao je stisnute šake. isprao ga je. I tada je bio siguran da Fabiana više nije dio ovoga svijeta. Evo ga! Počeo je stiskati i puhati kao da rada i naposljetku je izbacio nešto što je palo odjeknuvši tin kada se odbilo o keramiku. Vidiš? Vidiš da se nisam zabunio? Ubio sam je. Otišli su se pojebati u šumu da ih nitko ne ulovi. U nedjelju su cijeli dan proveli zajedno. koja je visjela sa stropa njemu iza leda. otvori usta i opet ga proguta. razmišljao je Cristiano. A ona."Znaš koliko bi mi trebalo?" Ako joj ne bi puno trebalo. Dolje. Cristiano gurnu glavu pod jastuk. kada je ugledao moped svoje kćeri odbačen iza trafostanice. Sada je trebalo otkriti što se dogodilo s plavušinim i Rinovim tijelom.. Nisu se imali kada upoznati. Ona je maloljetna. osjeti kako mu nešto tvrdo poput kamena prolazi rektumom. djevojčici s naočalama. koji je već tonuo u san. izvadio mobitel iz džepa hlača. Uspjeli su pobjeći i živjeli su u toj kapelici usred bare. Tog bi trena volio i on imati Liliputanca s kojim bi razgovarao.»J*l niccolo atnmaniti — „Rino. Vidjela je da se nešto miče.. s podbratkom.. koja se raspadala i prokišnjavala. Zdesna. reče obgrlivši si noge. „Tko je?" . u ruci je držao oštro ravnalo. Cristiano.. U sredini je bila djevojčica s velikim okruglim naočalama.) Ustao je iz kreveta. Jednoga se dana igrala u kapelici obrasloj divljim ružama i bršljanom. „Tko je?" Muk. Kad bi joj ono dvoje ostavilo malo vremena. ležala je na klupi na autobusnoj postaji. Približila se i ugledala dva sićušna muškarca i jednako majušnu ženu. Mora postojati neki drugi razlog." Cristiano će tiše: „A prepad? Jeste ga izveli?" „Ja ne. To je bila pizdarija. morala je ići biciklom) s opakom ženetinom i debelim popom. poskočio je. Maria je uzela jednoga i stavila ga u kutiju za cipele. Ne smijem misliti na to." „Cristiano?" „Zašto se nisi javljao? Zvao sam te milijun puta. I s vremenom su se sprijateljili. Miš." . ona je odlazila istraživati vrt. Cristiano ju je skrivao u ormaru. Ali uskoro bi mu trebalo biti bolje. Spavao je i onda mu se to dogodilo i pao je u komu. punašan svećenik kose začešljane unatrag. požutjelih stranica. koja je bila siroče (njezini bogati roditelji poginuli su u željezničkoj nesreći) i živjela je u golemoj engleskoj vili (da bi iz kuhinje došla do spavaće sobe. U sredini anonimnih sivih korica stajao je crvenim otisnut naslov: Marijina pobuna. „Sad se moram naspavati. pomislila je. na otočiću nasred tamnog jezerca." „Četrisira?! Kamo si ti nestao? Uopće se nisi javljao! Šta ti se dogodilo?! Zabrinuo sam se.. Ja sam ostao doma." „Je li ozbiljno?" „Malo. Rino?" Morao mu je to reći na pravi način.A kako mu se to dogodilo?" Cristiano mu je htio sve reći.. koje je u Englesku doveo neki Guliver na povratku sa svojih putovanja nepoznatim zemljama. Bila je pohabana. koji su čuvali na paši kravu visoku dva centimetra. ni psa nije imala da joj bude prijatelj. Rino mu je bio jedini istinski prijatelj. To nije bilo moguće. Sad je u bolnici u San Roccu. Na prvoj se stranici nalazila crno-bijela ilustracija. „Sinoć. Maria je bila sama. iz koje su virile noge tanke kao štapići. Priča je govorila o Mariji. Htio sam ti reći da je tvoj otac umro.A jučer navečer? Što se dogodilo?" „Bilo mi je zlo. pletenicama i pregačom. Što se moralo dogoditi da njegov otac učini nešto tako strašno? „Dosta". To joj je dvoje kralo naslijeđeni novac i zagospodarili su vilom. Tko je to bio? (Ovdje doktor Brolli." . Možda prisluškuju. Bili su to Liliputanci. koji joj je bio učitelj i tukao ju je ravnalom za svaki pogrešan odgovor. koji se pretvorio u džunglu. no sjetio se da se takve stvari nikad ne govore preko telefona. nosio bi ga u džepu jakne." . Imao je izljev krvi u glavi. a slijeva je stajala krupna žena kose skupljene na potiljku i antipatičnog prćastog nosa. Knjiga je bila predivna. Šta si napravio?" „Ništa ja nisam napravio. kao da je pročitana milijun puta. Zazvonio je Rinov mobitel.. „Tati nije baš dobro." Sklopio je oči i sjetio se knjige koju je pronašao s deset godina. Rekao je da će ostati ovdje tjedan dana. . „Četri? Četrisira?" „Da. Znaš da sam ja miran.je 1' bih mogao doći stanovati kod tebe? Znam da ti nikoga ne puštaš u stan." ." Cristiano je htio prekinuti vezu." Cristiano se stišao do šapta: „Trecca je tu! Smjestio se ovdje.." 202." „Daj. Ali samo u određeno vrijeme. sjedio je na zidiću ispred bolnice Presvetog Srca. Zašto i ti ne dođeš ovamo? Tako ćemo zajedno k tati. sto posto. da će test biti pozitivan. Kao da spava. Onda se vidimo sutra." Oklijevao je." Moram ti toliko toga ispričati. kako si sinoć shvatio to za Rina?" „Ništa. u mozgu Giovannija Paganija gnijezdile su se dvije vrlo različite misli. visok mladić koji je patio od određenog pomanjkanja sive materije. Onda bok. Ali mi se svejedno možemo vidjeti." . „Nije mi dobro. ni na mobitel ni kod kuće. zatim: „Shvaćam. .. ako se tata odmah ne probudi. „Kako mu je sada?" Ponovio mu je.. Je 1' bih onda mogao kod Danila?" „Da. daš mi jedan kut i ja tu spavam. „. Uz to razmatranje praktične prirode.." Glas mu je prepukao. samo se ne može probuditi.. Marta je otišla u bolnicu po rezultate testa na trudnoću i on je bio siguran. možda za dvije godine. Nikad me neće ostaviti ovdje samog.. u školu ionako ne idem." Volio bi mu reći da ga treba. dođi. Ti si se čuo s njim?" „Ne. Baš su govna. dobro. no svejedno je još jedna misao uspjela naći malo mjesta za sebe. jesi li tu?" „Da. razmišljao je o tome koje bi argumente upotrijebio da svoju djevojku nagovori na pobačaj." „Čuj." „Ha.A šta ćeš ti sad?" „Zasad sam ovdje. „Hej. Nedavno je kupio jaknu kakvu je nosio kanadski istraživač Jan Roche Bobois pri prelasku Anda zmajem i bio je itekako zadovoljan savršenom otpornošću odjevnog predmeta na atmosferske utjecaje.. Dakle. Ušao sam u njegovu sobu i našao sam ga u komi." „Trecca? Socijalni radnik?" „Da." Spirala bola ovila se oko Cristianovog dušnika." „Vidimo se sutra?" „Sutra. Giovanni Pagani. U slučaju da." „Ah kako." „Ne vjerujem. reci.U komi je. ali ne javlja se. Ti si najbolji čovjek na svijetu. s obzirom na prisnost koju je njegov život posljednjih mjeseci razvio s pehom. poslat će me u dom. Znaš što misle o meni. ali jednostavno nije mogao. Bilo im je tijesno kao dvojici sumo boraca u telefonskoj kabini. Možda. „Da.. Četrisira je šutio. Možda za tjedan dana. znam. samo dok tata. Sutra?" „U redu." Stanka. Cri." „Ne mogu.." „Probao sam ga dobiti puno puta." „Slušaj. Možda umre. U redu.. Ljubazan je. zadržao je to za sebe. Alija bih bio dobar..A kad će to prestati?" „Liječnik kaže da ne zna. Ti nisi lud.. Ovih dana. je 1' se može ići k Rinu?" „Da. „Do sutra.. ali kao i obično.. shvatio sam.. no potom je primijetio da Marta sva sretna izlazi iz bolnice mašući nekakvim papirom i.. točno na sredini. Naprimjer. zašto. misao je i isparila. S kim je on to razgovarao. ne bi razmišljao ni pet sekundi. Preostao mu je još samo Rino. da na one usrane Japance nisu bacili. Proveo je tamo tri mjeseca nakon što se zamalo ubio kad je ribičkim štapom dodirnuo žice pod visokim naponom. Onaj tip koji je sišao s totalno rasklimanog Boxera izgledao je kao da je upravo pobjegao iz ludnice. tvrdio je da su za sve krivi oni arapski gadovi koji u atmosferu ispuštaju masu kemijskih otrova da nas pobiju. nakon čega su ga ubacili u smetlarski kamion i. plava tabla sa zlatnim natpisom: kapela. Nitko se nije obazirao na njega. napustio. Crne rupe iz koje je izašao s brojnim tikovima i glavom koja više nije funkcionirala kao prije. a u njima cvijeće. dovraga. Giovanni ga je vidio kako iz prtljažnika izvlači velik zidni sat. Ali u čemu? Sto sam loše napravio? Ništa mu više nije bilo jasno. Namjerno se lijepo obukao. Bila je to uska i dugačka prostorija. Htio je dodati primjedbu povijesne naravi. tu i tamo osvijetljene pokojom ružnom uspomenom. tko u pidžami. Prišao je stepenicama koje vode na kat. Bog mu je pomogao i vodio ga je za ruku kroz oluju. U nečemu sam pogriješio. opet bi pomislio da je sve samo sanjao. Točno uz njih bila su pritvorena vrata od tamnog drva.. Nosio je plavo odijelo koje mu je Danilo darovao jer je njemu bilo preusko. oborio Rina. Ljutiš se. stavio je pred njega Ramonu. s Bogom Ocem? Michele Cavoli je pogodio. Četrisira je stajao nasred predvorja i s nosinom okrenutom uvis pitao Boga što mu je činiti. poput zelembaća u proljeće hvatali su pos- ljednje mlake zrake sunca što su padale kroz golem prozor koji gleda na parkiralište. Cristiano mu je rekao da je Rino bio kod kuće kad ga je opalilo. Četrisira se osvrnu oko sebe i ude. pometena onom da je otac. Franco Basaglia. sa zidnim satom pod rukom. za kraj u velikom stilu. A pod rukom je stiskao sat s barometrom u obliku violine koji je pronašao prije nekoliko mjeseci u kontejneru. no Bog mu nije odgovarao. No zaustavio se i pomislio da još jedan gad zaslužuje umrijeti zgnječen kao uš. Tko u kućnom ogrtaču. onaj tip tamo. Iznad vrata. bez razloga. kao što se rodila. Da mu u želucu nije bio prsten s mrtvačkom glavom. Par finih atomskih bombi na Srednji istok pa kud puklo da puklo. Svi su govorili da je doista čudno da je nakon onakve noći dan sunčan i da ništa više nije jasno kad je o vremenu riječ. U dnu. Ta je štetočina s onim svojim sranjem od zakona uništila Italiju kad je pustila vojsku prolupalih psihopata da šeću ulicama i bolnicama.. otkrio mu je čemu je služila djevojčina smrt i onda ga je. Michele Cavoli. šezdesetčetverogodišnjak. Nevolja je bila u tome što je mrzio to mjesto. primljen u bolnicu zbog ciroze jetre. Predvorje je bilo puno ljudi. Nekoliko praznih . pretukla ga banda huligana. Kako je to bilo moguće? Svojim ga je očima vidio kako umire u šumi. Bio je tako zbunjen. Da je on predsjednik Sjedinjenih Država. grupa starijih pacijenata sjedila je na izlizanim naslonjačima boje savane. Iznutra je prodirao tračak zlatna svjetla. ne sjedi zaključan u finu ćeliju podstavljenih zidova? Zapiljio se u luster kao idiot i gestikulirao kao da netko visi tamo gore. Osvrnuo se oko sebe.. tako.. U predvorju Presvetog Srca. Smeđu kravatu. kojih se sjećao kao crne rupe.. stajao je kip Bogorodice obasjan malim reflektorom i okružen mjedenim vazama. Jedini s kojim je mogao razgovarati. Tri mjeseca. Dar za Rina. Njegov je otac radio kao kondukter na lokalnim vlakovima. rajčicama i onim mekim pecivom. Prljavo rublje odlagalo se u košaru i svi su. kako svi zajedno žive u toj . jogurtom.klupa. Pa ipak. U hladnjaku je bila samo staklenka kiselih krastavaca i okrajak parmezana. bez grijalice i puna kartonskih kutija. srećom. Na podu. Protegnuo se gledajući oko sebe i postavio si isto pitanje koje mu se nametalo svaki put kada bi posjetio obitelj Zena. A da si skuham malo riže? Na kraju krajeva. Naložio je peć i soba se. Posljednje što je ušlo u njegov želudac bila je piletina s bademima koju je pojeo u kamp-kućici. Kako su ta dvojica mogla živjeti na takvom mjestu? Bez perilice? Bez glačala? Bez ikakvoga reda? I on se rodio u skromnom domu. Oduran svinjac s kukastim križem na zidu. Prazan želudac vratio je socijalnog radnika konkretnijim problemima.. Vidio je Rinovu sobu.. Sjeli bi za stol u svojim noćnim odijelcima. Kad je već morao provesti ondje čitav tjedan. Pronaći će mu kao skrbnike do punoljetnosti neku normalnu obitelj. a majka je bila kućanica. napravi se generalno čišćenje i pospremanje. Iz dvaju zvučnika. 203. Ide i njezine djece.. uključujući njegovog oca. Kad se ulazilo u kuću. u zabranjenoj zoni. To se zove uljuđen život. Kako je dobar bio taj egzotični sendvič! S pikantnim umakom. mogao bih posvojiti Cristiana i živjeti ovdje. Beppe se prije toga popeo da provjeri i zatekao ga kako spava umotan u dvostruk sloj pokrivača. baš kao kebab. Beppe Trecca ispružio se na ležaljci na kojoj je Rino Zena proveo najveći dio svojih posljednjih večeri. Shvatio je da se Arapinova prikolica nalazi nedaleko od Idine kuće. S nostalgijom se prisjetio obiteljskih večera. Ako jadni Rino umre.. Bio je umoran i pomalo gladan. Rado bi slistio jedan fini Sahidov kebab. pomisli Beppe Trecca ustajući s ležaljke. Četrisira je pao na koljena i počeo moliti. Oliče se zidovi. kod kuće bili u pidžami. Prljav WC razvaljenih vrata. Trljao je svoja promrzla stopala. Ta dvojica živjela su jedan za drugoga i nešto mu je govorilo da bi bilo mnogo gore da ih razdvoji. kože omekšane vrućim tušem. Ipak. već malo ugrijala. i sve bi se promijenilo. U smočnici. šaka riže i par kocki za govedu juhu. I dom Zena. Bilo je to prvi put da je otišao na kat. Sunce što je umiralo nad obzorom zabijalo je posljednje zrake kroz procijepe roleta i blistalo na praznoj pivskoj boci. Uljuljkivao se slikom sebe i Cristiana. mogao bi početi s temeljitim čišćenjem. Prazna kocka. Trebalo mu je što prije potražiti nov smještaj. uvijek se moralo skinuti cipele. dakle. s malo mašte i nekoliko komada namještaja iz Ikee. Cristiano je bio tako umoran da se neće probuditi do jutra. I oni su jedva spajali kraj s krajem. mogao je skuhati rižu i rastopiti po njoj kocku za juhu. Cristiano-va soba. nije bio siguran da je to najbolje rješenje. ali njegovi su roditelji bili uredni i odgovorni ljudi. obuzet iznenadnim poletom. par Geoxica od antilopa. oprati te obući pidžamu i papuče. A da skoknem do Sahida? Koliko bi mu trebalo? Najviše pola sata. Bol bi ih ubio ili pretvorio u dva krvoločna čudovišta. prigušeni gregorijanski napjevi. Beppe je piljio u televizor a da uopće nije gledao. Taj dječak više nije mogao živjeti u takvoj bijedi. mogao bi mnogo bolje izgledati. Zauvijek. Skrivenu dubokom sjenom kapelice. poput djevojčice kojoj su uzeli bombone. Srušio se na sofu i u svojoj je patnji zajecao kao da ga upravo podvrgavaju rektoskopiji. Otići. Nikada više neće moći poljubiti tu ženu. pa čak i koljenima koja su mu klecala. Vidio je automobil zgnječen o zid poput limenke piva. želucu. dvaput se oglasio bip i zasvijetlio. Pod rukom je nosio crnu kožnatu . rukama koje su se tresle. Eto zašto ga nije mogao dobiti na telefon. Pa planinarenje s naprtnjačama na leđima. Da. a njegov najbolji prijatelj. Nikada joj više neće moći pružiti užitak. Preklinjem te. Uši malene i kao izgužvane. Između njegovih prstiju probijalo se plavičasto svjetlo zaslona.. NAZOVEŠ ME? • 204. Ali koji se to vrag događao? Iste noći otac ti završi u komi. Mogao se vratiti u Aricciju i pokušati opet na fakultetu.. a potom naglim pokretom zgrabio mobitel i snažno ga stisnuo u ruci. Pozornost su mu zaokupili prizori lokalnog TV dnevnika. Nosio je sivo flanelsko odijelo.obnovljenoj kući. Ostacima plave kose prekrivao je ćelu. Ida mu se smiješila. Velik patuljak. prihvaćate li je? Usprkos nagonu. Beppe. kako pritišće zelenu tipku. jedina osoba koja ti može pomoći. ništa se više nije moglo učiniti. točno?" Četrisira. Dosta.. možda je to bio jedini način da počne život ispočetka. odložen na pod. Svršit ću. na koljenima. Ispod je pisalo: LJUBAVI.. Cristiano mu je u bolnici rekao da će stanovati kod njega. A ako ne možeš. Rinov prijatelj. ne i opet ne. Imao je osjećaj da se guši. anarhistički i autodestruktivan. koje se zabilo u zid zgrade u Ulici Enrico Fermi. „Moliš za dragu osobu." Osjetio je kako mu oštrica siječe utrobu. Plave su oči izgledale kao dvije signalne lampice. grlu. Otvorio ih je. pomalo nadureno. Okrugle glave nasađene između dva spuštena ramena.. Morao se kontrolirati da ga ne tresne o zid. "O Bože. otići ćeš odavde. Teško da je bio viši od metar i pol. nazirao je tamnu priliku. Polako se niz maleni ekran mobitela počela spuštati slika i duša Beppea Trecce usplamtjela je kao novinski papir. Bio je to neki čovječuljak. kosi koja mu se dizala na glavi. a jedini odgovor srca Beppea Trecce bila su dva visoka preskoka. „Danilo Aprea vjerojatno je izgubio nadzor nad vozilom. okrenuo se prema glasu iza svojih leda." Socijalni radnik zinuo je. Kada je došla pomoć. kao da je radioaktivan. Taj se san nikada neće ostvariti. socijalni je radnik vidio vlastiti palac. krvi što mu je tutnjala u žilama. Oblik je zakoračio naprijed. doživi stravičnu nesreću i ode Bogu na istinu? Ali zašto se sudbina tako okomila na togjadnička? Stoje taj skrivio? J kako ću mu sad to reći? Mobitel. Prekratke mu je hlače pridržavao kožnati remen s masivnom srebrnom kopčom. Svi u pidžami. dosta. Razvezao je kravatu zgrčenim prstima.. razumu. Udahnuo je sklopljenih očiju. usprkos svemu što mu je nalagalo ne. Opet SMS. Aprea je imao. Bio je to treći od jutra. logici. multimedijalna poruka. Moraš izdržati. A košulja na rombove poput balona je obavijala nabrekao trbuh. A on i Ida vode ljubav u šatoru. ozbiljno..mapu. Često je potrebno nešto više.. Unutra. pa je brzo rasklopi svojim kratkim i debeljuškastim prstima. Nešto preko čega ćemo stupiti u vezu s Bogom. „Zovem se. i dalje zapiljen u kip Bogorodice u suzama." Nadahnuto se zagledao u vlastitu ruku. Rikyje djelovao ganuto. zar ne. a onda obrisi opet postaju jasni. Nešto ću ti pokazati. Četrisira osjeti njegov miris. Iz zvučnika su se sada širili zvukovi s glasovira jedva okrznutih tipki. drago mi je. Ponekad je dovoljan običan zagrljaj nepoznate osobe pa da osjetimo da nas Bog voli." „Četrisira". „Moliš za nekoga tko se muči?" - Glas mu je bio tih i dubok. Prvi mu se put u životu dogodilo da se netko nije nasmijao kad je izgovorio svoj nadimak. Ponekad samo vjera nije dovoljna da budemo u milosti Božjoj. skrivena kao tamom najcrnje zimske noći?" Četrisira se ukopao zinuvši u čudu. A što ako ga je Bog poslao? Ako je on glasnik koji će mu sve reći i rasplesti zbrku koja mu je u glavi? „Znaš to. stežući mu natučena rebra." Čovječuljak ga je gledao s mudrim i ljubaznim izrazom lica i Četrisira nije mogao a da se ne osmjehne. Znam". uvijek me vodi k ljudima kojima je potrebna pomoć. pogledao u oči i rekao: „Ti znaš. ali i ja imam nadimak. valjao je r. zatekao je samoga sebe kako odgovara. Bol u ramenu postao je oštriji i istog mu se trena učini da su utihnuli šumovi što su dopirali iz bolničkog predvorja. Corrado Rumitz." Riky podignu s poda svoju mapu. zar ne?" „Da. „Hoćemo li razmijeniti znak mira?" „Znak mira?" Čovječuljak ga snažno zagrli i ostade tako užasno dugo. Riky. „Onda." Njegov je glas. Čovječuljkove plave oči prodirale su u njega poput dva svrdla. bijednim grešnicima. „No samo vjera katkada nije dovoljna. Corrado. „Smijem li ti se pridružiti u molitvi?" Kimnuo mu je.. postao još tiši. „Vjera nam je oslonac i pomaže nam da podnesemo bol. od kojeg zaboli glava. kao da se netko igra objektivom fotoaparata. Potrebno je nešto više. da naš Gospodin uzima najbolje da ih povede u Svoj dom? I da je Njegova volja nama.. Često trebamo. Htio je ustati i otići." Odvažio se: „Iako me svi zovu Četrisira. I govorio je bez ikakvog posebnog naglaska. Moj predosjećaj. Nešto poput sapunčića u zahodu. . no ovaj ga je primio za zapešće. ili možda sama volja Božja. Čovječuljak kleknu pored. Razgovarati s njim oči u oči. „Hvala. Dojadilo mi je to ime. „Imaš sreće što si me baš danas sreo. Glas mu je podrhtavao i činilo mu se da se svijet oko njega gubi kao u magli. ja sam Riccardo.." Četrisira je odjednom imao osjećaj da su se Rikyjeve oči povećale do te mjere da su mu zauzele cijelo lice. i sad je već bilo teško razumjeti što govori. Smijem li te pitati kako se zoveš?" Četrisira primijeti da mu je grlo suho.. Izvukao je kutijicu presvučenu plavim baršunom i otvorio je Četrisiru pod nosom. Četrisira morao se napregnuti da ne krikne od bola. „Trebamo antenu da komuniciramo sa Svemogućim. ako je to uopće bilo moguće. ponovi čovječuljak. Kao s prijateljem. Kad gaje pustio. Proguta slinu. do ruba napunjen čudotvornom vodom. Ovaj je poseban. Corrado? Ili nekog drugog?" Četrisira. Riky se osmjehnu pokazujući niz zuba prebijelih i prepravil-nih da bi bili prirodni. Htio mu je reći da se njemu živo fućka za sveti bazen. zubi i jezik utrnuli su mu kao kad su mu izvadili truo kutnjak.. Odmahnuo je glavom. Ružan. posebno starci. „Vidiš ovaj križ? Kad ga ovako vidiš.. počet će njegovo djelovanje. Ali nije se usudio. kao i uvijek. premijera su odveli na tajni bazen i okupao se.. Sad zamisli kako je snažna ljekovita moć ove stvarčice. kao što zmiia iede iaie.." Prvi je put Riky ostao bez riječi. ne bi za njega dao ni novčića.. Nekoliko dužina bazena krau-lom. ovaj je križ bio u čudotvornoj vodi." Patuljak je zanjihao križ pred njim poput hipnotizera. Tijekom putovanja ti na prodaju nude lonce i servis za jelo. No začas se pribrao: „.. radi tikova. a put košta dvjesto eura i vratiš se nakon osamnaest sati. Nestao.." Činilo se da recitira reklamni spot za najčišći škotski viski. Od platine. a ako uroniš u nju može ti se dogoditi čudo. Sakrila ga je u filtar bazena i dala mi ga u velikoj tajnosti." Zašto ga je stalno ispitivao zna li sad ovo.ljekovito djelovanje. odgovori Četrisira. „Ukratko. A sad se sjajno osjeća.. Da njega samo zanima gdje je završio Ramonin leš. Sestra Maria. Ali nijedan. Ne možeš ga ponovno napuniti kao mobitel. Nije mogao govoriti. bolesne političare. izbijali ratovi. tisućama godina uranjaju pape koji boluju od tumora. Rak ga je izjedao. „Nikada nisi bio tamo?" Čovječuljkove plave oči zurile su u njega tako snažno da je Četrisira. kraljeve na izdisaju. A znaš li zašto? Zato da ne izgubi moć. Nitko ga nikad nije nosio oko vrata. Deset dugih godina. ljude u svakakvom stanju. U taj bazen. . . onda moliš u nekoj spilji i tamo je sveta vodica. i progutao nevidljivo jaje. očiju svedenih na dva crna procijepa. imao je osjećaj da mu se crn i tanak pipak svija oko vrata.I doista. I ne govoriti o tome. zar ne?" Četrisira je znao da jednom mjesečno s Bolonjskog trga polazi velik autobus srebrne boje za Lourdes i da ide masa ljudi. Dok se svijet mijenjao. Liječnici nisu mogli vjerovati. ni iver s Noine arke ne bi tako držao. Ne šalim se. pognu glavu i reče: „Ne. dok su nam zemlju zaposjedali doseljenici. „Jedna časna. Znaš koliko je dugo ostao u bazenu? Deset godina.. zašto si ovdje? Radi sebe. počeo kriviti usta. Vidiš li ga? Zato je tako taman i oštećen. Ukratko. uzbunjen.." Primio je križ palcem i kažiprstom i nježno ga podigao.. Samo deset minuta. sad ono? Ništa on nije znao. s neba pa u rebra: „Ti.. On je htio ići. ali istina je kao što je istina da smo mi sada ovdje. a onda će. nitko to ne zna. padali neboderi Svjetskog trgovačkog centra... U svakoj su zlatarnici na stotine križeva koji vrijede stoput više.?" Kimnuo je. Znaš kako zmiia iede iaie? Ovako.. Desna noga mu se u međuvremenu počela trzati za svoj račun.na bijelom satenu. Prije nekoliko godina. bolesnike koje je službena medicina otpisala?" Rikvjev mu je glas klizio u uši kao mlako ulje. ležao je hrdav križić na zlatnom lančiću. „AH znaš za čudotvornu vodu Majke Božje Lurdske. I rak je otišao. premijer je bio teško bolestan. Ja ne pričam bajke.I da je ta voda izliječila bogalje. „Corrado. „Pretpostavljam da ne znaš da časne koje su u klauzuri u samostanu Majke Božje Lurdske imaju tajni bazen s čudotvornom vodom. s dijamantima i drugim dragim kamenjem." Razia- pio je usta. a osim toga." Zapiljio se u Četrisira. . koji se u međuvremenu mic po mic zavalio na klupu. „Sad ga pogledaj! Nećeš povjerovati u to što ti se spremam reći.. „Ne". Jednom kad dođe u dodir s kožom oboljeloga. Ništa više. Sav je zahrđao. Četrisira se uhvatio za vrat. odgovori nervozno češkajući bradu. paralitičare. kažem ti. Iz bazena je stavljen ravno u ovu kutijicu. Nikome ga ne posuđivati. usne. No važno je nikada ga ne skidati. Osim ljudi koji uistinu nešto znače. izliječit će bolesnika. nijedan nije kao ovaj. „Da". čuo si za Lourdes. Četiristo eura. Možda je trebao razgovarati s nekim stručnjakom za obećanja i zavjete Gospodu. hladnokrvno. Možda. Morao se ispovjediti i sve mu reći. „Imam ovo." Sekundu poslije.ne radi sebe. Razgovarat ćemo s Mariom i sve ćemo mu reći. upamti." „Kakav?" „Treba dati prilog." "I s djecom?" "Naravno.. Sada je samo trebao pritisnuti tipku i Ida će se smiriti. prepun svih vrsta papira osim novca. „Samo to imaš?" Rikvjev glas nije uspio prikriti silno razočaranje." ." „Stvarno?" „Ne mogu ti jamčiti." Tisuću mu je puta draže bilo ostaviti dojam da se usrao od straha nego da je gad koji nestane bez riječi.U komi je. S nekim tko se zavjetovao kao i on.. utipkao u svoj mobitel. Tako je Beppe Trecca. Ja ću razgovarati s njim. Prekršio bi zavjet. Zao mi je. ti me stvarno želiš?" "Naravno. "Beppe.. „Koliko novca imaš?" „Ne znam. Samo je jedan problem. tako će izaći iz kome i reći mu gdje je skrivena Ramona. Ali nije to mogao učiniti. „Pa. Rino je u komi. s ovim bi se križem mogao probuditi već za jedan dan. Trebalo gaje staviti Rinu. a čovječuljak ih uze. Možda će mu trebati više. nemoj je propustiti. „Molim te. Četrisira je otvorio plavu kutijicu." „Kakav prilog?" „Novac za časne u Lourdesu. vrlo lako. .. u suzama.. Prekapao je po njemu i naposljetku izvukao novčanicu od dvadeset i jednu od pet eura. Uzmi." Pružio mu je novac.. skrhan kolitisom. Glasnik mu je rekao da će izgubiti moć ako ga dodirne. Nije ih ni taknuo. Otac Marcello. čekaj. Premda je sumnjao da će mu svećenik dati odgovor kakav je priželjkivao. NE MOGU TE VIŠE ZVATI NI VIDJETI. U suzama se zapiljio u mobitel." "Ni ja. Znaš li što to znači kad se u tebe slije takva golema količina božanske energije? Moguće je i da ti se on lijepo uspravi u krevetu. Ali Rino je bio bijesan." "Onda idemo do kraja. Ja se ne bojim.. i preda mu kutijicu. 206. Honorar za posljednji posao koji je odradio s Rinom i Danilom. OPROSTI." Zavukao je ruku u stražnji džep hlača i izvadio novčanik koji samo što se nije rasprsnuo.. pa nastavi: „Moram razgova- rati s njim. One su." Morao se prekinuti da pročisti grlo. ali nije dodirnuo križ.. Poludio je kad je vidio leš. Četrisira opet je bio sam. Skoro me ubio batinama. Ali. I nemoj ni sa kim razgovarati o tome. izbrisao je poruku. A onda." Riky protrlja obraze razmišljajući." „Koliko?" prekinu ga Četrisira. Lako moguće. Inače.. Mislit će da je kukavica. Zabacio je glavu na naslon sofe gutajući zrak sa svakim jecajem. brz kao lasica. „Da. pozdravi se s čudom.. 205. Moram saznati. pokupi svoje stvari i ode kući sretan i zadovoljan." Četrisira iz novčanika izvadi omotnicu presavijenu nadvoje. u dodiru s kožom. Ali ja bih pokušao. Pruža ti se sjajna prilika. A i Cristiano je bio isti otac. skrivao je istinu od njega da ga zezne. A što ako ga Rino. Sada je imao antenu za komunikaciju. Trebamo antenu da komuniciramo sa Svemogućim". Ledeni su mu srsi žarili svoje pandže u potiljak. Pribrao se na podu. naprotiv. Raskopčao je košulju i stavio lančić oko vrata. ostale bi zatvorene samo pola sata. a on će ga dokrajčiti. Zapravo. bijednim grešnicima. A nakon neprekidnog podbadanja. On se opirao volji Božjoj. Dolazile su još žive. Dugačak hodnik i nizovi zatvorenih vrata. u dubinama rane. ako bi ih opet dodirnuo. biti gol. ondje držali i onda premjestili na treći kat. ako služi samo nožu da te ubije.. prijavi policiji? Na koncu. Privjesak je završio medu tamnim dlakama na prsima. Staklena vrata. I njega su. Nastojeći proći neopazice. Ta dvojica mi se umiljavaju oko srca samo zato da mi ga iščupaju. Čemu ljuštura kad te naviknu da se ne služiš njome? Bolje nemati ljušturu. Ali kad bi se zatim ponovno otvorile. Tada su bile gotove. Četrisira je izašao na drugom katu. Na vratima je bio papir s rasporedom posjeta. optužit će ga. Nikada ne bi shvatio da ju je ubio jer. Mogao je osjetiti blagotvorno djelovanje križa koje mu se kao mlačna struja širilo napaćenim tijelom. Neko je vrijeme Četrisira radio u ribarnici. bilo je dovoljno spustiti ih u bazenčić i za deset bi minuta izbacile dugačko bijelo crijevo. ispružen među klecalima. najgori su prijatelji. izmučenog i izranjavanog tkiva. istrgnut će si iglu iz ruke i uprijet će prstom u mene i viknuti: "To je bio on. prešao je porodiljni odjel. Vrata se otvoriše. s oštricom u sebi. Čistio je ribu i obavljao dostavu. Sjećao se da tamo leže najteži slučajevi. rekao mu je Riky. a iza njega novorođenčad u kolijevkama. Češkajući se po obrazu. Sklopio je oči i učinilo mu se da se strmoglavljuje s nebodera. Morao je ubiti Rina. Bog ga je skoro ubio. on i Bog bili su jedno te isto. Rino je bio poput te oštrice noža. nakon nesreće sa štapom. kojim su usisavale vodu i kisik. Četrisira se naviknuo i upravo ga je zato mogao jače povrijediti. i uvukao se u dizalo prepuno doktora i rodbine. Samo ga je okrznuo vršcima prstiju i imao je osjećaj da miluje glatku Ramoninu kožu. Došao je do odjela intenzivne njege. I vidio je malog Isusa skrivenog u vlažnom tijelu žene. No dovoljno je bilo nož primaknuti ljušturi da škljocnu i zatvore se na najmanje sat vremena. skrivena kao tamom najcrnje zimske noći. Oni kojima vjeruješ. Sada je znao što mora učiniti. Rino će otvoriti oči. Dobro ga je poznavao. na koncu bi se navikle i više se nisu zatvarale. Veliko staklo. Onda bi zakrenuo nož i ljuštura bi pukla i u vodu bi iscurio smeđ oblak mesa i izmeta. glupače. Ustao je i hramajući izašao iz kapelice. Ponovno je vidio bijelu ruku i tanke prste obavljene oko njegove stvari krute kao mramor. Uvukao bi unutra vrh noža i kapice. Nije bilo vrijeme posjeta. Ako se probudi. sa svojim satom u obliku violine pod rukom. . zadihan i s križem u ruci. Svaki su dan istovarivali kutije od polistirola pune krupnih kapica. napuklim rebrima. "Volja Božja je nama. Zadihan je prošao predvorjem. naviri se u hodnik. zatvorile bi se uza škljocaj. u zatvor s njim!" Učinio bi on to.. on je ubio djevojčicu. Pritisnu kvaku. Četrisira je zurio u njega kriveći vrat. Ja sam dobar. „Rino.. Corrado Rumitz. Nije važno. Ne?" Liječnik baci pogled na monitor i potom na jednom od aparata regulira kotačić. Ali ne ljutim se ja na tebe..kamo bih ga objesio. koja je tamu odvajala od ravnice. Utorak 207.. Srce mu je mahnito tutnjalo u prsima. Znaš zašto si u komi? To je bio Bog. izgubivši strpljenje: „Shvatio sam. Donio sam ti dar. Hajde. Zapravo." Četrisira pruži ruku na pozdrav." Kleknuo je uz krevet i. Upalio je baterijsku svjetiljku i protegnuo se. Našao sam vrata otvorena i mislio sam." „Došao sam posjetiti prijatelja. reci mi." Neko je vrijeme gledao u njega šmrcajući i češkajući se po obrazu. Ili. šapnuo mu na uho: „Ja sam. jedva dišući. „. Dok je čekao da dode medicinska sestra. Odvažio se i ušao.. a strop niži. reci mi.." „U redu. približio se. visok i mršav. Uokolo. A sad. Kaznio te zbog onoga što si mi učinio. molim te? Treba mi tijelo. doktore.. . Četrisira." Liječnik se primaknuo. „Što ste radili s tim satom?" „Ja? Ništa... šakom se izudarao po lijevom bedru. bez prekida i bez snova. zatvorio je vrata i krenuo. red narančastih plastičnih stolica. Na njezinom kraju. Rino je ležao sklopljenih očiju. Cristiano Zena ušutkao ju je udarcem ruke. V.. Nije me vidio. Sve je djelovalo pusto. u kuti." „Jeste li vidjeli raspored posjeta?" „Ne." „Ispričavam se. držeći ga i dalje za zapešće. apsolutno je nužno poštovati vrijeme posjeta. gdje je Ramona? Važno je." Odgovori." „Žao mi je. „Ovo je odjel intenzivne njege. Hoćeš li mi reći. Zdesna je bila velika mračna prostorija. Corrado. šta ti misliš. Izgledao je kao da spava. malene glave. Uz jedan zid. Mjehur samo što mu nije pukao. „Vrata su bila otvorena.. gdje je Ramona? Bolje da mi kažeš. bljeskave lampice i zelenkast monitor. Može mu pomoći da se probudi. Bog će ti pomoći. Nije me vidio.. Kroz prozor se vidjela ljubičasta pruga. Dakle.. Ne želiš mi reći.. Na koncu ga je primio za zapešće i povukao kao dijete koje ni ujutro ne želi ustati. mrtvačko je svjetlo padalo svisoka na postelju na kojoj je nepomično ležao čovjek. No bolje se osjećao. „Ovo nije vrijeme posjeta. ali morate otići. Cristiano mi je rekao da je Puno u komi i ja sam se sjetio da mu donesem njegov sat." Liječnik mu zatvori vrata pred nosom. Kako ste ušli?" Čovjek." Milovao ga je po obrazu. molim te.. Ozlijedio si me. još bolje. ne brinite se.. „Sve za tebe. Idem ja sad. Dugo je spavao. Netko je stajao na vratima. „Ne vjerujem. Tako se zovem." Pokazao mu je sat i zatim ga podigao uvis. Točno u četiri zazvonila je budilica. Oprostio sam ti. „Rino. Sličio je na smeđeg supa.. na tek rođenog goluba. Spustio je sat i naglo se okrenuo. Nastojeći ne dizati buku. Nije ustao ni da se popiški. Moram nešto napraviti s njom.. Tražio sam." „Što vi radite ovdje?" Četrisira je skočio kao šampanjski čep. dok mu se utroba grčila. molim te. Prišao je krevetu. Svjetla su na tom odjelu bila prigušenija. ali nije važno. a onda je otpuhnuo. Nešto jako važno. spreman da mu niccolo flmmaniti — ga tresne o glavu. skriven u sjeni.. Hvala. ali liječnik je ne prihvati i isprati ga do vrata.... Bio je mrak. Hvala.. Dođite opet sutra. Bio je proćelav. Ako mi kažeš. Vašem prijatelju sada treba samo odmora. Kad bi dodirnuo sljepoočnice. Njegov je otac uvijek tako govorio prije nego što bi se primio posla. I to masnu. Na kuhinjskom stolu stajao je paket Rinovih cigareta Diana. umio hladnom vodom i toplo se odjenuo. Moraš ga naći i staviti na jaslice. izbio je modri plamičak. dijelio savjete o rasporedu pribora za jelo na stolu i tome kako dami poljubiti ruku. „Spreman sam". Sve će dobro proći. prošaptao je. jedino tako da se što prije pronađe plavušin leš. „Treba platiti jamčevinu." Henrv joj skinu lisičine. lica priljubljenog uz naslon. kao čarolijom. Možda je to bio hladnjak. „I onda. Ni na tren ga nije skinuo. Cristiano se zapita osjeća li Rino sada. ako je upalim otprve. Povukao je i žigica je na sekundu ostala tako. Jednostavniji. Četrisira je nogom pritisnuo play na videorekorderu i pojavila se Ramona. Prislonio ju je uz smeđu prugu. Kukac ga je sigurno ubo u prsni koš dok je spavao. Odsada nadalje. a potom je stručnjak za bonton. ispod koje mu je virila jedna noga. nizak tip obojene kose. Možda kad se probudi neće više imati taj porok. sve će dobro proći. da se lakše spuste u želudac. Dakle. A čini mi se da ti toliko novca nemaš. u lisičinama." Ramona. izbacivši naprijed svoje velike sise. mišićav crni policajac. Onda su krenule reklame. kada je u komi. A glavobolja nije prestajala. Beppe Trecca spavao je na sofi. jer imao je osjećaj da mu utroba trune i da mu kožu probada milijun užarenih iglica. Osa s dvometarskim rasponom krila i žalcem dugačkim kao ljudska ruka. Cristiano je na vršcima prstiju ušao u kuhinju. kao što mu je Riky preporučio. Popušimo prije cigaretu u miru. Ali postoji i drugi način. o svakom je potezu morao bar triput razmisliti. Otamo je dopi-ralo čudno zujanje. „Pa. Oganj mu se uspinjao vratom i pržio mu mozak. što moram učiniti da ne završim u zatvoru?" Henrv. šefe. No mogla je biti i divovska osa koja se našla u klopci. u šerifovom uredu. polako zatvorio vrata. bio je spreman.. vragolasto reče: „Točno. Spustio se stubama nastojeći ne dizati buku. Odmah ju je ugasio pod slavinom. Sklupčao se ispod prekratke deke. Vani je nebo bilo crno i istočkano zvijezdama. ali zavrtjelo mu se u glavi. uzeo paket dvopeka i u tišini pojeo krišku za kriškom. prevrtao je pendrek u rukama i odmjeravao Ramonu. Dok je Cristiano pušio cigaretu. potrebu za cigaretom. arkadi i očima. Sada kad se naspavao i najeo. Križ nije djelovao. Cristiano se pomokrio. 208." Zatim se okrenu prema kuhinji. osjećao je trnce u čelu. gotovo kao da je neodlučna hoće li se upaliti.. Henrv. Četrisira je u gaćama i kućnom ogrtaču buljio u televizor i pio Fantu iz obiteljskog pakiranja." „U redu. Idem. no umjesto da popusti. Brkat kuhar pripremao je roladice od slanine i kuskusa i objašnjavao da je to ukusno i originalno predjelo za piknik u prirodi. bol je . no potom." Četrisira otpi još gutljaj Fante i mutnog pogleda promrmlja: „Bravo. Uzeo je kutiju žigica i izvadio jednu. Pripalio je cigaretu i dvaput snažno povukao. naći ću ga. Zatim je popio dvije čaše vode. U prizemlju je bilo toplije. raščistio je stol za ping-pong od kartonskih kutija. pa ga izvrnuo na njega. Bog se ljuti na mene. bila je lice najzgodnije cure u školi. Stavio je na nju Fabianin leš i kao polugom ga podignuo u razinu sa stolom. Leš je bio tamo. uspio je da mu pogled ne padne na njezinu glavu. Dogurao je tačke. dok je podizao rolo garaže. Jedna od rijetkih stvari u koje je Cristiano Zena bio siguran bila je da će se. Upalio je dugačke neonke. Gdje dalmatineri kakaju? Pošalju mnoštvo agenata u sve javne parkove da ispitaju koncentraciju dalmatinera i na kraju s matematičkom točnošću otkriju gdje živi ubojica. Uspio ga je spustiti u tačke bez većih problema. Dalmatiner. riješiti tog tijela tako da ga nitko ne može povezati s njegovim ocem. kada ju je stavio u kombi. Izgubio sam Ramonu. Fabianinog tijela više nema. teturajući. premda ne prejako. za kojom su svi slinili. Često je Cristiano. Ledeni zrak spuštao mu se niz grlo. Pored alata na stolu našao je par narančastih gumenih rukavica kakve se koriste za pranje posuda. no sada je to bilo neizbježno. u garažu. sve obaviti kako treba. Takve stvari. Navukao ih je. To je sva istina. Namjestio je tijelo u sredinu. kao da je na stolu za obdukciju u mrtvačnici. dijelova motora i automobilskih guma. još uvijek nadraženo od cigarete. uokvirena masom plave valovite kose. Ništa ne zaslužujem. Činilo mu se da je Fabiana teža nego noć prije. Primio ga je za gležnjeve i povukao do ruba kombija. pa rasprostro najlon preko njega. zamotati ga i baciti u rijeku. Ekipa za očevid američka je serija u kojoj ekipa silno inteligentnih forenzičara pregledava i proučava leševe pomoću visoke tehnologije. iz džepa hlača izvadio ključeve i otvorio stražnja vrata u nadi da. iz nekog nedokučivog razloga. Ta maska zamrljana zgrušanom krvlju. morao je razmišljati kao da je taj leš ni manje ni više nego isto što i pile izvađeno iz celofana. naprotiv. Bilo je hladno. Otišao je do kombija. Kao komad mrtvog mesa. ako sve temeljito obavi. koje su uz pucketanje bacile svoj žućkasti sjai na veliku Dolupodrumsku Drostoriiu. ali debela jakna. Analiziraju potplat. Nadu pseće govno. Morao je ukloniti sve tragove s tijela. On će. i spustio rolo. Tijekom cijele te operacije. pronašao je dasku zamrljanu lakom i prislonio je jednim krajem na stol. Bili su grozne šeprtlje. Uključio je baterijsku svjetiljku i usmjerio je u unutrašnjost kombija. Prouče DNK i otkriju pasminu. S pijanina je skinuo proziran najlon koji ga je štitio od prašine. znao uhvatiti samoga sebe kako uz TV dnevnik razmišlja o pogreškama talijanskih ubojica. Kombi će očistiti poslije. a kako bi sve išlo glatko. A bio je tako siguran u to jer je pogledao sve tri sezone Ekipe za očevid. ostavljali su brdo tragova i uvijek bi ih uhvatili. Tipa: pronađu cipelu. Zatvorio je stražnja vrata. Kao komad starudije. dok genijalni detektivi crpe informacije i iz najsitnijih i naizgled beznačajnih indicija. Dakle. ustajao i slatkast vonj. samo hrabro. među željeznim cijevima. . U kombiju se osjećao. Na gomili u jednom uglu. Temeljito je razradio plan. flanelska košulja i gornji dio zimske trenirke dobro su štitili Cristiana.jačao. 209. Bačen sa strane. Nakon dvadeset četiri sata leš već zaudara. u svom nekadašnjem životu. To ipak neće moći. Ne. Tu te uvijek zeznu... nije je poševio. ali gaćice podignute.. Osim toga. ispruženo raširenih ruku i nogu na sredini zelenog stola. Prstena s mrtvačkom glavom. nekidanje udario onu plavušu koja je ušla u moju sobu. Nešto mu je bilo čudno. Ne. Moralo je postojati neko drugo objašnjenje. Dohvatio je vrećicu iz trgovine Esselunga i nabio joj je na glavu.. s vrećicom na glavi. Promotrio ju je. Iz gaćica je virilo nekoliko svijetlih malja. I oprati je. Ljubičaste vene. Tisuću ju je puta bio zamislio golu. Moj je otac dobar čovjek. kojima ništa više nije teklo. objasnit će mu i njemu će se sve biti jasno. nešto nije bilo u redu. ali nije znao što. ali nikada ovako. hlače su bile raskopčane... Cristiano udahnu i ponovno osjeti onaj slatkasti vonj strvine koji mu je ulazio u usta i nos i poput kužnog plina spuštao mu se niz grlo. Vesta i majica razdera-ne.i spušta ga.na koljenima. Ali samo nogom u guzicu. A onda je morao. Uzeo je crijevo za vodu. Moj otac nikada ne bi napravio tako nešto s djevojčicom od četrnaest godina. Pa dakle? Pa dakle. ali nije uspijevao." Ne. Morao joj je očistiti ispod noktiju. To nije isto... Naravno da je moralo postojati. Jer njegov je otac bio nasilnik. morao joj je spustiti gaćice. "Moj je otac ubio Fabianu Ponticelli. Prestani! . Gotov je.. Kada je osjetio da je mučnina prošla. Pogledao je njezinu lijevu ruku. Želudac i ostatak tijela počeli su mahnito podrhtavati i morao je ustuknuti tri koraka da ne povrati tek pojedeni dvopek. Izvana i iznutra. Gdje je? 210. PRESTANI RAZMIŠLJATI!!! . Ipak. Odakle mu smjelost da smrska glavu tako lijepe djevojke? I što je tako strašno učinila Fabiana da je ubije? Njegov otac. Iz bijelog se čipkastog grudnjaka promolila malena bradavica. Ali zašto ju je ubio? I deterdžent da skine prljavštinu s ruku.. Pod noktima ostane nit vune. to ne." Tako bi uvijek rekli u TV serijama.. Jakna raskopčana. nastojeći odagnati gnušanje. To je bilo previše. Nije je poševio. Bolje je bilo tako. bio je pijanac. kao da ju je vuk htio živu rastrgati. Leš je u našoj garaži. Nije bilo prstena. Zato što je Rino Zena manijak i ubojica. Promotrio je djevojčinu desnu ruku i namrštio se.. Odjeća zaprljana blatom i krvlju.podiže kamen. I usporedio ih. Zašto ju je ubio? Nije mogao prestati razmišljati o tome. Prestani. ponovno je pogledao djevojčino tijelo.. nadvijen nad Fabianino tijelo ispruženo na kiši. Fabiana ga je stalno nosila. ali nije bio ubojica. . malo ubo-jičine kože i dovoljno je da naprave test DNK i najebao si. Kada mu se otac probudi iz kome. Onda bi morao otići na policiju. "Pronašli smo tragove sjemene tekućine u unutrašnjosti vagine. Očajnički je nastojao pronaći odgovor. . Koža je bila žućkasta. Rasporak na trapericama otvoren. izbile su na površinu poput tisuću ogranaka munje.. kroz koju su bomboni upali u hlače. Čvrsto mu ga držite. noć je pokazivala prve naznake povlačenja. od čega mu je napukao treći lumbalni kralježak." 211. Sve zbog one riže s kockom za juhu. Poslije. Sjeo je i zijevnuo češući se po glavi. među kravama koje su bile kost i koža. Beppe Trecca naglo se probudio. kao da je vrag ušao u njega. na mjestu gdje mu je napukao pršljen. socijalnog radnika ukrcali su u zrakoplov i vratili u domovinu s napuknutim pršljenom i iščašenom donjom vilicom. Zbunjeno je gledao oko sebe. iz njemu nepoznatih razloga. S rukom na boku. pod tiranskim pogledom oca Ita-la. dok je dominikanac vrištao: „Isključite struju! Stresla ga je struja! Stresla ga je struja! Isključite je!" Snažan bol i iznenađenje spriječili su Beppea da se izjasni. što je on sada tako skršen. ali redovnik. Beppe je otišao pišati. nakljukanog lijekovima protiv bolova. Otac Italo. Tamni vrhovi stabala pomaljali su se kao jarboli fantomskih lađa. Liječnik mu je preporučio da spava bez jastuka na ortopedskom madracu. Cristiano Zena zadihan je gurao tačke. tri godine prije u jednom ga je selu u Burkini Fasso udario lopatom. okrenuo i zamalo pao sa sofe. po kojem su plutali komadići mesa nalik strugotinama. Bio je to ubitačan posao. da kopaju bunare za međunarodni projekt "Osmijeh za Afriku". Jednom se rukom naslonio na miješalicu za vapno i počeo tresti nogom kako bi pepermint pao na tlo. Četiri i pedeset pet. pružala se između redova jablanova što su pratili tok rijeke. Neljudski je krik proparao tišinu savane. Ustao je. Za sve je bio kriv onaj idiot otac Italo. Naćulio je uši. Pod suncem koje je pržilo neurone. svoju je nadzornu funkciju morao zamijeniti teškim fizičkim radom. Jedno kratko vrijeme nije shvaćao ni gdje je. dok su ga opsjedale muhe. U dnu ravnice. guste poput vate. kako bi se oslobodio mirisa češnjaka. stisnuo mu lice i otvorio usta. . Beppe Trecca bio je tamo sa skupinom volontera. Činilo mu se da u ustima ima pola kile soli. odlučio je pocucla-ti osvježavajući pepermint. I picajzla i uši. ali čuo je samo žubo-renje mokraće u zahodskoj školjci. Pokušao je ustati. Ležaljka. Morao je ići pišati i popiti malo vode. nicco\b ammaniti — Bila je to kuća Cristiana Zene. Potražio je kutijicu u džepu hlača i primijetio rupu. „Jezik! Jezik! Pregrist će si jezik. Nije mogao provesti još jednu noć na toj sofi. Protrljao je križa. Socijalni radnik srušio se kao čunj. cijelo je jutro istovarivao betonske blokove. a Beppe. Da tu možda nema buha? U tom je gnojištu moglo biti svega. uključen. Pogledao je na svoj Swatch. bestraga!" Dva dana poslije. po mogućnosti od gumene pjene. Beppe je jedva stigao okrenuti glavu i vidjeti oca Itala. trsio se kako bi učinio milosrdno djelo. Učinilo mu se da negdje odozdo čuje šumove. stazom što je sjekla preko polja prošaranih lokvama. u kojima je ležao leš Fabiane Ponticelli. Kralježnica mu je bila sva iskrivljena i posvuda ga je svrbjelo. koji ga je u skoku udario lopatom po križima. Odvukao se do sofe i srušio se na nju zijevajući: „Kako je gorak život. Napokon je došlo vrijeme ručka. ali i zato što je pomalo mutio s Donatellom Grasso. Pruga magle. zajedno s trojicom crnaca srušio ga je natrag na zemlju. Na dan nezgode. misionar dominikanac podrijetlom iz Caianella. jednom od koordinatorica. i dalje zijevajući. Ubacio je u sebe nekakvo varivo. Star televizor. a rijeka je bila još kilometar daleko. govorila mu je časna Evelina u sirotištu. Kreštavi televizijski glasovi bili su mu tisuću puta draži od onih koji su bili u njegovoj glavi. Pa dakle ništa. Kada je htio sagraditi splav s praznim kanistrima za rafting. Tisuću je puta prošao tuda.. bila posve natopljena znojem. Pa znaš kakav je on. reče sebi. na nekoliko desetaka metara. Šum rijeke uspijevao je nadglasati tutnja- vu kamiona što su jurili državnom cestom. Na seljake. Stalno isključeno. ako me uhvate. U jednoj je ruci držao križić. sudbina je tako htjela. Bio je prekriven slijepljenim krznom. Četrisira je još sjedio. Tada su svi srnuli na strvinu prekrivenu slijepim ličinkama i stonogama i žoharima i pijavicama. Želio ju je tako snažno da bi odrezao ruku samo da je dobije. u čoporu tamnih stvorenja koja su trčala kroz crno crijevo. Pa dakle. srećom. Trebalo bi biti totalni debil da se ne shvati da je pod onom dekom ljudsko tijelo. a uskoro će početi svitati i moglo se lako dogoditi da nabasa na nekoga. gola i ispružena medu planinama. crvenih očiju i dugačkih golih repova koje su se gurale i štektale i grizle jedna drugu da prve dospiju do kraja tunela. Bio je skoro na cilju. "Psi Apokalipse ne jedu i ne daju drugima da jedu". Snalazio se i slijedio put po sjećanju. Kako se približavala rijeci. I on je jeo i nije se mogao nasititi. U garaži je izgubio mnogo vremena. Proždirali su gnjilo meso i kukce. Dečke na motorima za kros. Cristiano se nije sjećao da je ikada u životu vidio da se Forge-se izlio tako daleko. Stabla su izranjala kao vezovi usred mora. ali nije htio stišati. osvijetljena odsjajima iz elektrane. prelazeći rukom po čelu oro-šenom znojem. Uspio je nakratko zadrijemati. probudio se. a pastiri i vojnici penjali su se po njoj s ovcama. a bol se iz ramena širio prsnim košem u usijanim valovima. Sjetio se telefonskog razgovora s Četrisira. Možda je on znao jesu li Fabiana i njegov otac bili u tajnoj vezi. kada je išao pecati s Četrisira. staza se polako pretvorila u kaljužu i mali kotač tački klizao se i tonuo u mulj. Ruke su mu se već tresle od napora. Reći ću da sam to ja napravio. I tako. Nije djelovao naročito iznenađeno kad je čuo da je Rino u komi. Mogao je pitati i Danila. no jeziva ga je mora ovila poput smrdljive deke i. jer nije smio upaliti baterijsku svjetiljku. Skinuo je jaknu.. I na potplatima tenisica stvorile su se dvije teške gromade blata. . Kada bi sklopio oči. Tko je ikada mogao zamisliti da će istim putem proći gurajući leš Fabiane Ponticelli? Da je barem Četrisira bio s njim. Ispred njega. Prolazili su ga trnci. Radnike koji odlaze na posao u šljunčani i prolaze onuda da skrate put. kada jednostavno nije imao što raditi. Jedva je čekao da ga vidi i zagrli. Zvijeri oštrih zuba. Ali ovaj je nestao. A kod kuće nitko se nije javljao. Potkošulja mu je. A onda je još usnuo i tu strašnu moru. pružala se mala bara. 212. ukazala bi mu se Ramona. Uključen televizor iz kojega je treštalo odzvanjao mu je u lubanji. zavezao je oko struka i nastavio gurati. shvatit će koliko ga volim. Stoput ga je nazvao. ispod pazuha i na leđima. koje samo što se nisu rasprsnule. kad se tata probudi. " A onda se probudio. iz mahnitanja oluje izašao je u lošem stanju. Bio je samo umoran. Nije sreo ni žive duše. ti!" i pokazivala je na njega. dugačak tristo dvadeset i tri metra. otvoren je jedan trak državne ceste i kolona kamiona s granice ili prema njoj te automobili krcati ljudima koji idu na posao napredovali su na kapaljku. promrmlja Čovjek Strvinar i poče se šakom udarati po nozi. ništa se ne bi dogodilo i njemu bi bilo dobro. Ali zašto je. . Kada ga nadu. „Ti si Čovjek Strvinar. Cristiano jednom nogom nagazi na hrdavu žicu. koji se srušio sa stolića. doći će sve do mora. Sam. Beppe je sigurno već bio budan i tražio ga. Nije osjećao prema njoj čak ni žaljenje. dok su ostala stvorenja prestravljeno bježala. Na njoj su sjedili veliki crni gavranovi. dugačka ograda od zahrđale bodljikave žice izranjala je iz vode. zamišljajući da su brodovi i galije. Ramona odlučila proći kroz šumu? Pogriješila je. leš je bio dalek otočić. no sada je bio uvjeren da je bolje pustiti da ga odnese struja. Cristiano Zena ostavio je tačke i dok je vukao leš prema rijeci. 213. fanfare i vatromet. Ako bude imao sreće. Uzdahnuo je. Poput ubojice. ali je i dalje drečao." „Tko? Ja?" „Da. sjedili su supružnici Baldi. I most Šarca. manje od trideset šest sati od oluje. Preusmjeren na ostale ceste kroz ravnicu. i potom preko ograde gurnu leš umotan u najlon. „. crnom poput kondorova perja. Zažmirio je..Kao prije". Kada je opet otvorio oči. u Mercedesu S klase. zbog poplave nitko nije prolazio onuda. sveden na životinju. Da je krenula obilaznicom.. Isprva je namjeravao vezati kamenje za tijelo i potopiti ga u rijeci. Imao je sreće. Rijeka mu je sezala do koljena i struja ga je već vukla. uz regulaciju privremenih semafora i prometne policije. Sada. a Rino ne bi završio u komi. dok su crpke usisavale vodu i rigale je natrag u rijeku. Nisam ja kriv što je išla kroz šumu. dovraga. Pustio je tijelo kao što je toliko puta prije učinio s granama. Južni nasip nije izdržao bujicu i više stotina metara državne ceste poplavile su mutne vode Forgesea. koja je ključala kao da joj na dnu plamti oganj. 214. promet se odvijao usporeno. Posljednji je put pogledao Fabianu umotanu u prozirnu plastiku. Ja sam joj rekao. No odjednom ga je zaslijepilo hladno svjetlo. Točno na sredini mosta. prazan. Razdirala ga je čežnja za danima kada se igrao na rijeci. Ispred njega. a tamo će se ribe pobrinuti da dovrše posao. sagrađen prema projektu slavnog arhitekta Hira Itoye i pušten u promet prije nekoliko mjeseci uz velike balone. a usred blistave zrake vretenast lik žene govorio mu je: „Ti si Čovjek Strvinar. zora se počela pomaljati nad ravnicom. Iznenada je nogom udario o televizor. Ekipe radnika odmah su se primile posla da zatvore nasip. I sve bi bilo kao prije. bit će daleko i nitko ga neće moći povezati s njima. koja nesta u vodi. Vodostaj je bio previsok. šljunkovite obale rijeke bile su potopljene pod nabujalom vodom. dok se nije posve zakrčio u nepokretnom i rastrublje-nom čepu. Iza. malena šišmiša obdarena golemim usnim školjkama koji živi na Isoli del Giglio. Vincenzo Baldi. Za ljubav točnosti. On pročisti grlo i ponovi: „Kupio sam nov auto. umjesto bistrog i osjećajnog bića kakvim su ga/je smatrale. koje su prekrivale šarene plijesni. No odgovarati instinktivno bilo je u naravi Rite Baldi. prema vlastitim riječima konačno. Malo više konja. sastojalo u tome da se svi glavni zidovi kuće otvore horizontalnim presjekom i da se unutra postavi nepropusna membrana. zapravo velebna budala. skandinavski patent. nazoveš odvjetnika i rastaneš se." Ona će. to dvoje nisu razmijenili ni riječ. kao što energija istječe iz pune baterije. Rješenje se. nakon sklapanja bračnog ugovora. Rita Baldi bila je blijeda i mršava tridesetjednogodišnjakinja. no maloumnost njezinog muža i dalje bi je svaki put iznenadila. Prilagodila se. Voda se uspinjala zidovima. shvate da je muškarac/žena. prema Bartoliniju. „Da želiš promijeniti auto! Kad si ovaj kupio? Prije nepunih šest mjeseci! Zašto mi nisi . tridesetpetogodišnjak. ali vonj svježeg izmeta i dalje je lebdio kabinom limuzine. Fosforescentna bočica dezodo-ransa pričvršćena za otvor ventilacije davala je sve od sebe. Pušio je otpuhujući nikotinske oblake kroz prorez iznad spuštenog prozora. Ispred njih bio je njemački tir. da se ukloni vlaga koja je poput tajanstvena prokletstva morila njihovu malu vilu. I što tada poduzeti? U trideset šest posto slučajeva. Arianna Ronchi. treba dodirnuti neki predmet i u njega izliti bijes. zbog čega je Ritu iznenadilo kad je Vincenzo ispalio: „Kupio sam nov auto. Njezina prijateljica iz djetinjstva. Vrijeme je opet bilo ružno. razgovor koji bi se sastojao od više od četiri rečenice nisu vodili već tjedan dana (posvađali su se. Zbog kolone je nervoza u automobilu stalno rasla. Neuredna brada sezala mu je gotovo do okvira crnih naočala. Opet benzinac. a odjeća u ladicama trunula. A otkako su ušli u kola. istoj onoj naravi zbog koje jež uspravi svoje bodlje kad mu se približi grabežljivac. što će spriječiti pogubno uspinjanje vlage. Bartolini je osmislio rješenje. Namještaj je bubrio i krivio se. a da ga zapravo nije vidjela. nije mogla suzdržati: „Zašto mi nisi rekao?" „Što?" Mnoge su osobe proživjele mučno iskustvo da. pokazalo je nedavno istraživanje. dakle. Tog je trenutka lakirala nokte i svako malo pogledavala prema tamnom nebu." Ženi je bio potreban trenutak da se pribere od iznenađenja. Rita Baldi spadala je u preostalih šezdeset četiri posto. ali nijedno se od njih više nije točno sjećalo zašto). izgledao je kao križanac između Brada Pitta i dugouhog ljiljka. zatim trenutak da ovlaži usta i odgovori: „Molim? Ne razumijem. Pa se. prije nego što impulzivno odgovori i poslije se pokaje zbog toga. odjevena u traperice i kratku majicu koja je otkrivala pupak nalik tortelinu i dio trbuha nabreklog od sedmomjesečnog ploda. Malo više dodatne opreme. koji je tko zna kamo prevozio organsko gnojivo (kravlja govna)." Rita Baldi udahnu. s kistićem laka za nokte u zraku: „Kakav auto?" „Opet S klasu." Premda je itekako dobro razumjela. objasnila joj je kako je zahvaljujući tom poslu naučila da. koja je postala zastupnica u parlamentu. Sastanak s inženjerom Bartolinijem sad je već otpao zbog kašnjenja. Ali jači model. Žbuka se osipala i otpadala u komadima. Bili su u koloni već gotovo dva sata. Tada je oganj prošao kroz njega.. Instinktivnim se pokretom dodirnula tamo gdje je raslo njezino čedo i onda vrisnula. „Reci mi nešto.. „Zato što si tek kupio BMW-ov motor." Još jedan dubok udisaj. Onda si kupio danski hladnjak za. zadihana. „Što je to?" izletjelo joj je... Znala je da se neće baciti. Ovo nije dobar auto? Sto je tako loše na njemu? Ništa ne valja? E." Bila je prebi-jesna da izloži sve pojedinosti tog mikroekonomskog fenomena. Otplatit će ih tvoje dijete. Budući da rate moramo otplaćivati do 2070. Vincenzo Baldi zamahnuo je lijevom rukom... jedno pored drugoga. Onda si kupio onaj. ako ne valja. On povuče ruku.. i ženu je za naslon prikovala šaka stisnuta oko vratne kucavice." i htjela je izgovoriti uvredu na njegov račun. Osjetila je ugodan miris. Čak ni nakon strujnog udara. U blizini su se odmarale dvije divlje patke.. hranile se njegovim mesom i nagrizale mu . Tek je tada njezin muž okrenuo glavu i nasmiješio se. ali nije mogla izbjeći. a ona se. Onda. bijedni. spasila bih te od govnarskog oca. poput jarića. Sunčane naočale skrivale su dva procijepa preplavljena mržnjom.. vode i blata... a možda i dijete tvog djeteta. Osjećao ih je.. Sad ću ti objasniti zašto. Činilo se... Ležao je u krevetu i stalno trljao trbuh. Spokojno su.I onda? U čemu je problem? Tko sve to plaća?" „Ti ne.svoja usrana vina.. Sklopila je oči i opet ih otvorila. reče djetetu koje je nosila u utrobi." Šiljastom potpeticom svoje cipele Prada udarila je po komandama klimatizacije. Rita Baldi zaškiljila je i jednom rukom zaklonila oči od odsjaja. naslonivši se na ogradu. čistili perje.... da se bacim. pa. A potom i po zaslonu navigacijskog uređaja. koja je izgledala kao da će svaki čas eksplodirati između betonskih nasipa. Ličinke muhe micale su se. 215.. tvrd i napet kao bubanj. na velikom najlonu.rekao?" „Zašto. kričati. Pogled joj je pao na ostatke nekoliko stabala koji su zapeli za jedan od potpornih stupova mosta. Nikako nije mogla shvatiti... „Ako još jednom probaš. Maleno moje. Iz torbice je izvadila naočale za vid s tankim okvirima Dolce&Gabbana i nataknula ih. ubit ću te. poče koprcati. Nikada mu u životu nije bilo tako loše. pograbi torbicu i izađe iz auta." nije htjela. prešla red signalnih čunjeva uz zatvoren trak i nagnula se s mosta. poput beskućničkog božičnog drvca." A ona se tada. Ali ne brini se. Premda se bolje osjećala kada je to zamislila. Grane su bile posute šarenim plastičnim vrećicama. Kamo ćeš?" Opet pitanje. Čovjek Strvinar trunuo je. Taj se pernati par sigurno slagao. prije ili poslije ostavit ću ga... plesti jezikom: „Bravo! Sjajno! Ubij me! Ubij me! Ubij mene i svoje dijete. Vincenzo Baldi spusti prozor: „Vrati se ovamo. Rita je duboko udahnula i naizgled smirenim glasom još jednom pokušala: . okrenu. ubojitom brzinom škorpionova repa. Sada je polako trunuo. Ovo je bilo drukčije. zar ti moram sve govoriti?" Ono zbog čega bi poludjela od bijesa i osjetila neodoljivu potrebu da razbije sve oko sebe bilo je to što je Vincenzo na pitanje odgovarao pitanjem. kada ju je zdrav nagon za preživljavanje spriječio da nastavi. a nakon toga mrak. Kako se ono zove? Kosilicu za travnjak.U redu. ubit ću te! Pazi se. Bambija ili kojeg već vraga. kako se uspinje iz rijeke. „. Provukla se između automobila u koloni.. Mužjak blistavo zelene glave i ženka u svojoj smećkastoj odori. otimati se. Dakle. Rita nije odgovorila." On je prekinu: . odvukao se do kupaonice i pogledao u zrcalo. Iz njih su izranjale samo sjajne oči prošarane krvlju i žućkasti zubi. Otkad se njega nije sjetio? Kako ga je mogao zaboraviti? Bio mu je najbolji prijatelj. „Pravo je čudo da nisi umro. u temelje.) Isprva nije prepoznao glas. Htio je Aspirin koji se topi." Pa završiš u zatvoru. a otamo u korijenje stabala. Cristiano. da bi se u tišini smežurala. I Rino bi otvorio oči. Osjetio je kako bolest šiklja iz njegovog zatrovanog mesa. između cigli. kao da lebde u zraku. Golem bijeli krug koji se ziba u čaši i nestaje pretvarajući se u mjehuriće. uperio prst u njega i viknuo: "To je on! To je on! On je ubio djevojčicu. cijedi se kroz madrac natopljen znojem.. sve do vlasi na glavi i noktiju na nožnim prstima. Na kredencu je stajala staklenka za pekmez puna centa i kovanica od pola eura. A kada izađe iz njegovog leša. Bila je dovoljna jedna noć i sve se promijenilo. govorile su mu časne. umrijet ćeš. Ali to možda nije istina. Ugledao ga je pred sobom. gdje te noću zgrabe i onda te. Možda moram u bolnicu. Moraš zahvaliti Gospodinu". smješkat će se kao on ovog trena. Imao je takvu vrućicu da su ga uronili u fontanu ispred sirotiš-ta. Ja nisam htio. Na pomisao da bi mogao završiti u zatvoru. Bog me natjerao da to . blage drhtaje. i učinilo mu se da mu je malo laknulo. Ali tamo bi mu postavili bezbroj pitanja. Podigao je kapuljaču kućnog ogrtača i njegovo koščato lice nestalo je obavljeno sjenama. Imao je novca da kupi Aspirin.. Ljude koji žele znati. Otišao je u kuhinju. Zatim se nasmiješi. Sjećao se i Aspirina koji se topi. Na samu pomisao da mora sresti ljude činilo mu se da tone. njegov jedini pravi prijatelj. a nešto tvrdo i oštro zabilo mu se u grlo. Dao bi sve što ima da osjeti njegov slankast okus na svom suhom jeziku. A onda bi ga stavili uz Rina. kroz cijevi. Božji glasnik. Kao dječak obolio je od meningitisa i temperatura mu je skočila preko četrdeset. da ga drži tisuću ruku i da ga vuku na dno oceana. zavlači se u nogare kreveta. Bio je to Cristianov glas. Sjećao se da je u bazenčiću bilo jegulja i da je voda provrela i da su se jegulje skuhale i postale bijele. (Šta si napravio?) (Šta si to izveo?) Nisam ja. vrela oštrica bola usjekla mu se u rame i ispustila tisuću iskri uz vrat i u glavu. Mrtvačka se lubanja pomaljala ispod kože. stvarno. zanimalo bi ih kako mu se to dogodilo i onda bi ga prisilili da ostane. Časna riječ. koja se suše i gube lišće. Ustao je. Čovjek Strvinar položio je na trbuh križ koji mu je dao Riky.utrobu. (Ako ne popiješ Aspirin. ja nisam htio. Poznavao je on ljude. A to je bila istina. šikljaje. zrakasto se širi podom pa duž zidova. Ljude koji postavljaju pitanja. To je bilo lice smrti. Bog je. Problem je bio izaći iz kuće. u tamnu zemlju. Stisak jači od bola koji je osjećao u tijelu ščepao gaje za srce. uspravio bi se. Bolje kretao otamo i širilo se cijelim tijelom. "Nauči spavati samo na jedno oko. otpuhivao je Beppe Trecca za volanom svoje Pume. Usnu te naguze". ispružen kao kakva lutka. Volio bi odspavati još dvanaest sati. Ničega više neće biti. Ako otkrijem da se netko sprda s njim. a da skrenemo u Borromeovu? Možda. kunem se Bogom da ću ga ubiti. „Pa odakle sav taj promet? Ne razumijem". On više nije bio Četrisira. Dok god su bili u koloni. Pravo mučenje. Morao je još biti u šumi! Očevi otisci prstiju na tom prokletom prstenu bili su jedini dokaz koji ga je mogao povezati s Fabianinom smrću. onaj prokleti prsten s mrtvačkom glavom. Činilo mu se da je odonda prošlo cijelo stoljeće. otišao do ulaza i raskrilio vrata pakla. nisu bili u bolnici. Sjetio se muvanja po trgovačkom centru s Cristianom. pulover visokog ovratnika." Cristiano ga promotri krajičkom oka." upita ga Trecca.. večeri kad su jeli pizzu i gledali televiziju s Rinom i Danilom. da ljudi sjede u automobilima u koloni. nije ga mogao posjetiti. Ako tako napraviš. kabanicu. Krenuli su državnom cestom i u pola sata uspjeli su prijeći više-manje pola kilometra.. njihovih šetnji uz rijeku. Cristiano je jedva čuo socijalnog radnika. Htio je vratiti se kući i ponovno potražiti prsten. S kapuljačom trenirke spuštenom preko čela i prekriženih ruku. Nije ga bilo. ali nije ga našao ni kad je čistio kombi. ubit ću ga. „Sigurno se nešto dogodilo! Nesreća. Od pomisli da sunce izlazi i zalazi. ništa ti se neće dogoditi. Ni tamo. Nakon što je pustio leš niz rijeku. Ne. Pretražio je jaknu i hlače koje je nosio njegov otac. A pri pomisli da će opet k ocu i da će ga vidjeti na onom krevetu. Cristiano se vratio kući i. 216. da bi se Krist mogao vratiti na Zemlju i da bi bolničari mogli podje-bavati njegovog oca.učinim. činilo mu se da će umrijeti. On je sada bio Čovjek Strvinar. Prešli bi pet metara i stali. šal. Ovakav promet nije normalan. Tko zna zašto me još nije poslao k sucu? Bio je preumoran da potraži odgovor. da bi netko mogao baciti atomsku bombu. Ispremetao je cijelu garažu. „Čuj. diskonte i dugačka klizna vrata na ogradama uz cestu. „Sve se promijenilo". Kroz prozor je pospano promatrao hangare. rekao mu je otac one noći kad ga je poslao da ubije Castardino-vog psa. a na glavu je nataknuo kapu s coflekom. Nikada ga nije vidio tako uzrujanog. spopala bi ga mučnina i takav bijes da su mu ruke bridjele. Cristiano se pravio da spava. dok on leži tamo. krenuo je u potragu za njim. Sklopio je oči i glavu naslonio na prozor. kupiti Aspirin i brzo se vratiti kući.) Zagrabio je punu šaku kovanica iz staklenke. Cristiano. prekrižio se. dok je Trecca spavao. smijati mu se. reče i osjeti da su mu oči vlažne od suza. Ja nemam ništa s tim. (Moraš ravno u ljekarnu. . Uz jauke je navukao hlače. Trecca je srdito udario šakom po volanu. Cristiano." Uz kavu. Tijekom dana morao je nazvati i suca za maloljetnike. Opruge one razvaljene sofe uništile su mu kralježnicu. savršeno bi sjela i dobra masaža." No dobro. "Nitko ništa ne radi ni za koga. A ako bi se dogodilo da se ne vide nekoliko dana. Bilo je prehladno. odvezao ga kući. U svakom slučaju. Danilo je poginuo u prometnoj nesreći. Beppe Trecca očajnički je trebao kavu. nešto ti moram reći. čuli bi se telefonom. Morao je što prije pronaći Danila. ako mu otac ne dođe k svijesti. iskrivio kralježnicu spavajući na sofi. Prije su se stalno viđali. no njemu je djelovalo kao čitava godina. No koliko će vremena njemu trebati da zaboravi nju? Prošao je samo jedan dan a da je nije ni vidio ni čuo. slutio je da Beppe Trecca s plaćom neće dobiti prekovremene jer se toliko brinuo o njemu. Cristiano. sudac će ga strpati u dom ili mu odrediti nekog srolju za skrbnika. Dovoljno da ga Ida zaboravi. reče ne očekujući odgovor od Cristiana. ali uz takvu kolonu. brzo. Pa ipak. a sad ga je vozio k ocu. Kakvu je paklenu noć proveo. Sada bi bio savršen trenutak da mu sve kaže. za nekoliko dana.. Nekoliko dana. Jednom tjedno išli su zajedno u kupnju u Četiri dimnjaka. „Sigurno se nešto dogodilo! Nesreća. On ga je mogao posvojiti. Opsesivno se i dalje prisjećao njih dvoje kako vode ljubav u kamp-kućici. Pazi što se krije iza nečijih postupaka.. Nije mogao ni približno izračunati koliko bi mu trebalo dotamo. Uzeo je njihove živote u svoje ruke i bio je spreman preuzeti odgovornost. barem dok tata ne izađe iz kome. Kada bi sklopio oči. A ako ga ne puste k Danilu. Sakrio se ispod kapuljače i činilo se da spava." Tome ga je naučio Rino. Cristiano jednostavno nije mogao shvatiti zašto se taj čovjek izlagao takvoj jebadi radi njega. Samo ako ga uspijem naći." Slika njega i oca kako navrat-nanos raspoređuju kućice i novac po ploči dok Trecca parkira u dvorištu ostala mu je utisnuta na unutrašnjoj strani kapaka i lagan mu je smiješak izvinuo usne uvis. osjećaj je bio kao da leži na odmorištu uz autocestu. Možda sam mu simpatičan. "Dolazi Trecca. vadi Monopoli. I prvi se put ponio kao muškarac. Moja životna družica. Socijalni radnik srdito je udario šakom po volanu. Bilo je to najbolje u njegovom životu. pobjeći će. Otprilike kilometar dalje nalazio se kafić. Došao je po njega u bolnicu. Možda ga uspije nagovoriti da još malo pričeka. Ja za njega ne bih ništa napravio. A onda i tutnjava kamiona s ceste. Prekrasnog mirisa njezine kože. Trenutka kada je osjetio kako drhti u njegovom naručju. „Pa odakle sav taj promet? Ne razumijem". . One meke kose. 217. A onda je on nju pratio kad je išla po djecu na bazen. krajičkom oka. A Ida mu je branila da kupuje zamrznute gadarije. Ovakav promet nije normalan. Bila je njegova najbolja prijateljica. znaš što ću? Reći ću mu poslije. "Čuj. Krišom je bacio pogled na Cristiana. A Čovjek Strvinar mrzio je luđake. tko zna zašto. jer išao je očiju uprtih u zemlju. izbrisat će tu noć i vratit će se natrag. Bila je daleko i morao bi ići motorom. I kad je pristao na tečaj joge. s druge strane ulice. Jedna je bila visoka i tanka kao bogomoljka. zatekao u autobusu krcatom crno-bijelih navijača na putu prema stadionu. dođi. da je on vatren navijač Juventusa. Stara ljekarna Molinari. Ili. ljekarnik će biti prezauzet da razgovara s njim. Sve u toj prokletoj ravnici podsjećalo ga je na nju. totalno prolupao. zatražiti Aspirin. Kad se pobrine za Cristiana. mršavko s nekoliko vlasi na glavi i bradicom. u vrijeme kad su bili samo prijatelji. Trebao mu je taj Aspirin. Sada je bilo dovoljno ući. s neonskim križem koji se palio i gasio. Dosta! Morao je otići. ali bolje i to nego suočiti se s luđakom. ali svaki bi mu put taj tip. Nikako se nije mogao odlučiti da ude. Već se htio vratiti kući. Pogledao je oko sebe. a onda se. 218. Daleko. dakle. kad bi mu netko rekao nešto o njemu što nije bilo točno. mi smo cijelo društvo zagriženih navijača. Čovjek Strvinar slagao je da mora na WC i sakrio se iza kombija specijalnih policijskih odreda. dat će otkaz i otputovati. učinio je to zato što mu je kolega iz građevinskog poduzeća rekao da je siguran da će mu se svidjeti. abnormalne. Čovjek Strvinar nije primijetio. Osim toga. hajde. Bit će zabavno. Čovjek Strvinar češkao se po obrazu. Mogao je otići i u ljekarnu na kolodvoru. Bilo ga je sram. Odjednom je shvatio što znači živjeti. koji je izgledao kao tasmanijski đavao. u očajnom stanju u kojem se nalazio. a jednom ga je i pozvao u Torino na utakmicu Lige prvaka. U Burkinu Fasso. njemu se nogomet gadio. ako i jest. Zdesna Truffarelli. Goblin je vukao za sobom četveronošca. Bogomoljka je napokon gurnula staklena vrata i obje su nestale u ljekarni. U vrijeme kada je lagao samome sebi. krivio usta i udarao se šakom po bedru. Otišao je tamo s njom izabrati pločice za zahod. ukratko. A što ako sada uđe u ljekarnu i taj tip ga ponovno prisili da ode na utakmicu? Čovjek Strvinar sjeo je na klupu ne znajući što bi. Ide se autobusom. za vikendicu u planini koju je kupio Mario. Bio je uvjeren." Čovjek Strvinar patio je od toga da. Bilo je lako doći do ljekarne. a druga majušna i živahna kao goblin. Imale su šezdesetak godina. Taj je ljekarnik bio lud. Samo mu je to preostalo. kada su iz "Mesnog butika". tek nakon što je utakmica završila. Nije često išao u ljekarnu. I tako se. . dodi. Nitko ga nije udostojio ni pogleda. Ako odluče ući. Čovjek Strvinar gledao ih je kako živo raspravljaju pred izlogom ljekarne. ponovno popeo u autobus. krenuo pričati o igračima za koje on nikada nije čuo i o stanju na ljestvici. on to nije mogao pobiti. velika prodavaonica sanitarija. nalazila se točno ispred. kopati bunare. platiti i pobjeći. Kad su izašli iz autobusa. „Daj. u izlogu s bistom nekog smedeg čovjeka prekrivenog zavojima i reklamnim plakatima za anticelulitne kreme. čudake. Ali sada. izašle dvije žene i zaustavile se pred ljekarnom. Zatvorio je pa otvorio oči. Izašao je iz auta. u bijeloj kuti. zašto ne napraviš nešto korisno? Zašto ne sjedneš u taksi i odeš pogledati? Tako će ti sve biti jasno. odbrusi motka. piješ li ti onaj lijek za glavu koji ti je dao doktor?" „Da." „I što ti je točno rekao?" „Matilde. ali nije mogao od šuma u ušima.U ovakvim slučajevima sve blokiraju dok ne dođe istražni sudac. osim one dvije. Odmah. čovjek u kabanici pokušavao je ustati. Matilde. a kada se napokon uspio osoviti na noge. gubeći strpljenje. nisam shvatila. tiho je ponavljao svoju rečenicu: „Poštovanje. Čovjek Strvinar ustao je. trgnuo se kao da ga je netko šakom pogodio ravno u želudac. Promet je blokiran. leden znoj ispod pazuha i usplamtjele obraze. ali poput losa na sagu od biljarskih kugli samo je klizao i ritao se po flasterima protiv žuljeva i osvježavajućim ulošcima za cipele s mirisom mente.. Pokušao je progutati slinu. Zinuo. Uspio je razaznati samo jednu vozačevu rečenicu: . koji se držao za vrtuljak s proizvodima doktora Schol-la. naravno da ga pijem". zašto ti stoput moram ponoviti jedno te isto? Nego. na manje od pola metra. zato što spašavaš svog oca?) Trebao sam je zaliti cementom. Visoka i proćelava nakratko se namrštila.. Od nje je trebao zatražiti Aspirin. njačući kao mula u klaonici. Koliko je?" Za to su se vrijeme one dvije žene.) .. Baš tako. sunuo je prema staklenim vratima ljekarne i nestao. naslonio se rukama na poklopac motora i pustio glavu da klone. „Ali." Cristiano. šepajući." I tako su našli Fabianino tijelo. koji je još uvijek nastojao zadrijemati. (Od trenutka kada si ušao u onu šumu i odlučio. Molim vas. „Hoćeš mi reći što ti je rekao? Rekao ti je baš da je ispod mosta leš?" „Točno." „Ali s tobom se stvarno ne može razgovarati!" htjela je odvratiti bogomoljka. gdje ti je sad muž?" „Na mostu! Ondje je već dva sata. Uz luđaka. draga. Nastojao je čuti o čemu razgovaraju Beppe i kamiondžija. pa je i on ušao hramajući. 219.. jednostavno nestati?) Trebao sam je zakopati. (Zar si doista mislio da će tijelo. jecajući.. došaptavale kao da kuju urotu." govorio je goblin i prijateljici pokazivao mobitel kao da želi dokazati da ne priča gluposti. ali što se dogodilo?" pitao je Beppe Trecca ka-miondžiju koji je izašao iz dugačkog žuto-crnog TiR-a da popuši cigaretu. U redu su. što od bola. odjednom se srušio na njezin nožni palac i žena je vrisnula. Morao je povratiti. Čovjek Strvinar. Čuj. stajali i starac sa šiltericom i neki mladić. (Zar si doista mislio da će ti pomoći Bog ili dobra vila. Sakrio se iza vrtuljka s proizvodima za njegu stopala. kao čarolijom. nazvao me prije pet minuta. trebalo je stići do mora. „I uglavnom. Na podu. Prema njegovim predviđanjima." jer čovjek u kabanici. kao da mu se to dogodilo već milijun puta: „Čini se da su našli mrtvaca u rijeci. no uspjela je izgovoriti samo „Al. Čovjek je otpuhnuo dim i rekao glasom ispunjenim dosadom. gdje bi ga pojele ribe. posluživala je i gospođa u godinama.. koja je čitala recepte i silovito lupala po njima žigom. pronašli su ga koliko se pljune od njegove kuće. što od straha. Dobar dan. „Oprostite. nakon nepuna četiri sata. bez uspjeha. Međutim.. stišćući svoje kovanice u ruci. U dnu potiljka osjetio je trnce. imate li Aspirin koji se topi u vodi? Hvala. vidjet ćemo tko ih je više pobio. prokleti kurvin sine. uspio izgovoriti: „Skini mi se više s kurca! Koji je kurac tebe briga kako mi je? Koji si ti uopće kurac? I koji kurac hoćeš od mene?" Još dok je to govorio..) „Cristiano?" (A sad će te ščepati. „Cristiano! Slušaj. na usta. izvijajući hrbat. kad se probudiš — ako se ikada probudiš. prije nego što ostatak svog života provede na robiji. Blijed si kao krpa. pljuštala je po kabanicama prometnih policajaca. koje trči istežući noge. odgovori mi! Što ti je?" Pokazao je zube i zarežao: „Koji kurac ti hoćeš. Barem bi. (Postao si.) „Cristiano. „Poput anđela. ovim rukama. (Kriv si.. pljuštala je po šatoru. (Gori si od njega. u svemir. strah. osjetivši odjednom neodoljivu želju da lice tog srolje pretvori u grumen mljevenog mesa. tako niske da bi ih mogao dodirnuti vršcima prstiju. pljuštala je po patrolnim i vatrogasnim kolima. svu tamu koju je nosio u sebi.) „Cristiano?" dozivao ga je Beppe Trecca. pljuštala je po džipovima ronilaca i po kombijima lokalnih televizijskih postaja i po žutoj kabanici Čovjeka Strvinara. pljujući. onaj osjećaj da ne vrijedi miloga kurca. na brzinu podignutom točno ondje gdje je Rita Baldi prva spazila leš.) Znao je tu riječ. da će biti rusvaja. govno usrano . pružajući rep. zabacio glavu i zamislio da izbacuje sve što je čuvao u sebi. u one smeđe oblake. sav jad. „Ništa. SUKRIVAC. Kako bi volio imati finu. koji su izašli iz automobila u koloni uvjereni da prisustvuju klasičnoj sceni oca koji se svađa sa sinom tinejdžerom. kao da su ga izvanzemaljci iznenada usisali uvis. primijetio je da se oko njih skupila grupica znatiželjnih vozača. Tako. Van. van. a onda je s čudnim osmijehom pogledao Beppea. u one oblake koji će uskoro izliti još vode na ovaj usrani svijet. Morao je ispljunuti. Trecca mu je prišao. vozače koji su izgledali kao lutke iz izloga.. Da. a onda je. možda su se nadali da će se potući. podigao ruke prema oblacima. pse." izletjelo mu je. i osjetio je da lebdi. Trebao sam je spaliti. stiješnjen u gomili. sve crne misli. pseto bez mozga.." Ali Cristiano Zena nije slušao. najusamljenije i najočajnije biće na svijetu. Ja. više nego on. nagnut preko ograde mosta. kamiondžiju u kožnatom prsluku. . Zateturao je od vrtoglavice. sve dok ne dođe tamo gdje bi bio slobodan. Trebao sam je sasjeći na tisuću komada i njome nahraniti svinje. a onda je jurnuo prema poljima i u nevjerojatnom skoku prešao zaštitnu ogradu i na jedan beskonačan trenutak učinilo mu se da leti. pljuštala je po srebrnastim farovima. Začas će te uhvatiti. zelenu prugu korova koja je dijelila dva uzorana polja i kojom bi mogao trčati zauvijek. a iza njih. Crno pseto. Gotov si. A ove sam ja ubio. napravio pokolj. da je najgori bijednik na kugli zemaljskoj. Slobodan. sve. iza ceste. tešku željeznu motku. Jedva da je doticao zemlju i protezao se kroza zrak savršeno poput anđela.. sav onaj mračni bijes. Tko zna. koji su bacali snopove aseptičnog svjetia na crne riječne valove i na najlon koji je zakrivao leš. Opet je pogledao Treccu. Gledao je u nebo. 220.. van. da im svima smrska te njihove kurčeve glave. I pretvoriti se u crno pseto. Bio je ondje. ha?" Stisnuo je šake. Trebao sam je rastopiti u kiselini. Socijalni radnik u strahu je ustuknuo i uvukao glavu među ramena. koji su se naginjali s mosta i s nasipa. Nešto nije u redu? Zlo ti je?" Iz dubine grla izašlo je grgljanje. Kiša je pljuštala po kišobranima stotina znatiželjnika. on je učinio da dodu. Isto vrijedi i za ljude. Ali na dan nesreće promijenio sam sudbinu tisuća ljudi. "važno" nije prava riječ. pripit. bila je užasno dugo zatvorena i formirala se kolona dugačka deset kilometara. najviše troje ljudi. Ovo će završiti na naslovnici. ispričao njemu i Rinu da je s osamnaest godina." „Značajno?" sugerirao mu je Rino. Pogled Čovjeka Strvinara premjestio se s crne rijeke na nasipe zakrčene kišobranima. pregazio biciklista na cesti za Bogognano. gdje je zujao helikopter. Shvaćate li vi da su tisuće ljudi izgubile četiri sata svog života zbog mene? Propustili su sastanke. to je bio najznačajniji trenutak mog života. Da on nije ubio djevojčicu. koje se ne mogu sjetiti. "Važno" zvuči kao nešto dobro. pogleda uperenog u prazno. bolja. I svi. odande je kliznuo na cestu posve zakrivenu nepomičnim automobilima i na pokisle policajce." Dugo je šutio. i to je on učinio. Prvo što će učiniti. Jednostavno se stvorio pred njim. baš kao i sada. A onda je iznenada dodao: „Nekome možda i nabolje. smrzavajući se na kiši da vide što je on učinio. neće to otkriće zadržati za sebe. zakasnili na posao. Stvarno. tko će ga znati. „Znaš koliko je ljudi u desetkilometarskoj koloni automobila? Tisuće ljudi. „To je najvažnije što sam učinio u cijelom svom životu"." A sada je i Čovjek Strvinar učinio nešto važno. Kada mrav otkrije leš miša. Na mjesto nesreće došla su kola hitne pomoći i policija. Navrh mi je jezika. kao lud će odjuriti u mravinjak da svima javi: "Trčite! Brzo! Ne znate što sam našao!" Nakon pola sata. I ona kolona vozila. Ima neka druga riječ. A ne tamo. Ne. a cesta. leš je posve prekriven mravima. Ruke koje su sve to izazvale. Cristiano Zena sjedio je na olupini spaljene 127-ice i promatrao na kiši stotine galebova kako raširenih krila u velikim spiralama kruže nad kraterom prepunim smeća.. i na koncu se spustio na njegove drhtave ruke. Pedeset metara niže... Čovjek Strvinar sjetio se da je jednom Duccio Pinelli. trčao je do iznemoglosti preko polja. to je njegovo djelo. nagnuti. objasnio je. „Bravo! Značajno! Ja sam u svom životu promijenio sudbinu dvoje. uz hangare i . upoznaju i zavole. duga deset kilometara. 221. Tisuću puta važnije nego Duccio Pinelli. jako lijepo. na kojem su se gostili gavranovi i galebovi. Odjednom. I on će učiniti da ljudi sjednu za stol i pišu o njemu. On je učinio da postave one reflektore. po kojem su se verali bageri i kamioni. Možda je zbog ta četiri sata kašnjenja dvoje ljudi dobilo priliku da se sretnu." Potom se protegnuo i zaključio: „Da. Ja sam im promijenio sudbinu. i tko zna kakve su im nevjerojatne prilike promaknule. zavari-vač koji je radio s njima u Euroedilu. Vidite onoga tamo? Onog jadnog šepavca kojeg tretirate kao govno? Dame i gospodo. udri u pljesak. podigao se prema nebu. Počevši od biciklista i njegove obitelji. crven gumenjak borio se s brzacima i virovima u nastojanju da dođe do tijela umotanog u najlon. A nevjerojatno je bilo da nitko nije mogao ni zamisliti da je upravo među njima onaj kojemu je Bog zapovjedio da to učini. sad bi svi ti ljudi bili kod kuće. Njemu je Bog povjerio tu zadaću. nakon što se napio u pubu. možda čak na televiziji. "Bravo! Bravo! Blago tebi!" To je bilo jako lijepo. Nakon što se sjurio s državne ceste. Tisuće tona otpada iz kojeg se pušilo. I oni karabinjeri.. Velika kao zubatac za dvije osobe. koji se u vodi razmutio u blijedoružičasto. Ova je. krivim zubićima koji su joj virili iz usta i očima crnima kao dva bombona od sladića. Tako se zapravo osjećao otkako ga je očev telefonski poziv probudio usred noći. Više nije mogao disati punim plućima. i piranja je iznenada jurnula iske-sivši red šiljatih zuba i rastrgala kornjačin vrat s istom lakoćom s kojom se raspori najlonska čarapa. Pri pomisli da stotine ljudi nastoje shvatiti tko je mogao ubiti Fabianu. pa. A u prirodi je malo životinja proždrljivijih i agresivnijih od slatkovodnih kornjača. s onim bezizražajnim licem. . žive i čile. koji su također itekako proždrljivi. jedne od onih zelenih s narančastim pjegama na obrazima. Stavili su je u premalen akvarij. Jednostavno nikada ne umiru. a od bočnih peraja ostala su dva batrljka. pun malih ribica neonki.pogone. No tada se kornjača. Trideset. Oko joj je zasvijetlilo kao kompjutorski ekran i riba je zadrhtala. ali one su joj. Tropska stvorenja. lajali su za njim psi na lancu. Kornjača je lamatala onim svojim nožicama kao da ni plivati ne zna i istezala vrat i tak. pognute glave. naprotiv. slatkovodne kornjačice bolje je pustiti na miru. Gore su od krokodila. Kroz prozore bez stakla vidio je da je od sunca ostao samo ljubičast prsten. name-račila na zaklopac škrga. gdje narastu velike kao tava. E. Cristiano je odjurio to reći vlasnici dućana. koja je podnosila mučenje s takvom strpljivošću i rezignacijom da ti se od toga okretao želudac. rukom pritišćući slezenu. nikada se ne bi posve ispunila zrakom. gušio se. Okrenuo se. Jedan ugriz. navikla na život u toploj vodi. duž žicanih ograda. Nema dosadnije ribe. Cristiano je uspio izvaditi iz akvarija mrežicom (ne bi stavio ruku unutra ni za što na svijetu) maloga gmaza prije nego što ga pirana ubije i ubacio ga je u drugi. i pred njim se pojavio gotov kilometar širok okrugli krater. skljokaju se na obalu i možeš ih iscipelariti. uznemirila se. četrdeset dekagrama. bila stvarno blesava. bila je to njezina vlastita krv. u jednom je trenutku pogledao u nebo i vidio je galebove kako kruže poput strvinara koji su pronašli mrtvu životinju. kao što bi se morski pas uzbudio da osjeti krv plijena: samo što to nije bila krv plijena. u društvu velike slatkovodne kornjače. i premda bi izbacio prsa i snažno udahnuo. Drugi. Kornjače su. gricnula bi onim svojim zašiljenim rilom piranu za peraje. Polumrtva kornjača nasrnula je na ribice i gutala ih je cijele. a kornjača je i dalje ma-sakrirala piranju. ne osjetivši nikakvo zadovoljstvo. Akvarij je ispunio crven oblak. Iznenada se sjetio pirane koju je vidio u pet shopu u trgovačkom centru. Vidjevši što izvodi ono čudovište. a oni te uopće ne zarezuju. ali kad su siti. uvijek gladne. A taje krv došla do piraninog nosa. Cristianu se pirane uopće nisu sviđale. Hladnokrvne. kroz korov i preko kamenja. Cristiano je opet otišao do akvarija. osim toga. Onih koje ljudi drže u lavorima s plastičnom palmicom tako dugo dok im ne dopizde. Sva sranja završe tu unutra. Krenuo je naprijed. Uglavnom. No ona ga je pogledala s istom pozornošću s kakvom joj se pogled spuštao na kutije hrane za zlatne ribice. Samo nepomično stoje nasred akvarija i ništa ne rade. ali savršeno im je dobro i u hladnoj. pa ih bace u zahod. nakon što je nasrnula na peraju. A onda je naposljetku zarila čeljusti u škrge. Policija je sad već krenula u potragu za ubojicom. nabrekle od krvi. Bila je to krasna zvjerka crvena trbuha. pirana i kornjača bile su u tom malom akvariju u pet shopu u trgovačkom centru. Tvrdokorne su to životinje. Pripalio je posljednju cigaretu iz kutije koju je držao u džepu već tjedan dana i snažno povukao dim. Već joj je pojela pola repa. izlazile kroz razderotinu na vratu. Eto, Cristiano Zena u tom se trenutku osjećao upravo kao pirana iz trgovačkog centra, napadnut sa svih strana. A kada naposljetku osjeti miris krvi, vlastite krvi, trgnut će se i napraviti pokolj. Bacio je čik na zemlju i potplatom ga pretvorio u kašu. A ako me netko vidio? Odjednom mu se učini da više nije tako siguran da ga nitko nije vidio kad je bacio leš u rijeku. Bio je dovoljan jedan ribič, bilo tko, čak i stotinama metara daleko, i bio je gotov. Cristiano rukom prijeđe preko čela. Znojio se i bilo mu je zlo. Pronaći će me. Sigurno će me pronaći. Čekaj! Čekaj! Čekaj malo, jebote! Pa nisi je ti ubio! Šta te spopalo? Nisi je ti ubio! Nisi to bio ti! Ti nisi ništa napravio. Ti si napravio ono što bi svaki sin napravio. „Svaki sin bi postupio kao ja", promrmlja Cristiano s rukom na ustima. „Shvatit će." Ma šta će shvatiti... Završit ću na doživotnoj robiji. „AK zašto...? U kurac!" Ustao je jednim skokom i dok je nogom udarao ulubljena vrata 127-ice, zazvonio je mobitel. Izvadio ga je iz džepa nadajući se da je to Danilo. Ali bio je Trecca... Pustio ga je da zvoni, i nakon što se oglasio desetak puta umuknuo je, a on je tada još jednom nazvao Danila. Mobitel je i dalje bio isključen. Pokušao je na kućni broj. Linija je bila slobodna. Zvonilo je i zvonilo, no nitko se nije javljao. Već je htio prekinuti, kad se iznenada javi ženski glas: „Da, halo?" „Halo..." zbunjeno će Cristiano. „Tko je?" „Ovdje Cristiano..." Trenutak, zatim: „Rinov sin?" Cristiano prepozna glas. Bila je to Teresa, Danilova žena. „Da... Mogu dobiti Danila?" Ponovno je nastupio trenutak tišine, a zatim Teresa reče prigušenim glasom: „Ništa ne znaš?" „Šta?" „Nitko ti nije rekao?" „Ne. Šta?" „Danilo... Danila više nema." „Kako, nema ga? Kamo je otišao?" „Imao je strašnu prometnu nesreću. Sletio je s ceste i udario u zid i..." Ne, to nije bilo moguće... „Mrtav je? Ne razumijem, mrtav je?" „Da. Mrtav je. Žao mije..." „AH zašto je poginuo?" „Čini se da je bio pijan. Auto se zanio..." Teresin glas kao da je dopirao iz jame. Cristiano odmaknu mobitel od uha i pusti ruku da padne uz tijelo. Prekinu vezu, zagledan u galebove na nebu, smeće, stupove crnog dima. Danilo je bio mrtav. Kao i Cristianovo srce. Koje više ništa nije osjećalo. Ama baš ništa. Živo ga je bolio kurac što je Danilo, njegov adoptivni stric, onaj debeljko Danilo, poginuo skršivši se o zid. Jedina mu je misao bila da je sada stvarno u govnima. Moram pobjeći. Moram pronaći Četrisira i moramo pobjeći. Ali najprije moram objasniti tati. 222. Na rijeci, nekoliko kilometara od smetlišta, gumenjak karabinjera uspio je prići lešu. Mnoštvo je odjednom utihnulo i čuo se samo zvuk kiše koja je padala po kišobranima, zujanje zažarenih reflektora iz kojih su se izvijali pramenovi pare i hučanje rijeke. Jedan je ronilac skočio iz gumenjaka, vezan, u ronilačkom odijelu i s pojasom za spašavanje. Na trenutak se činilo da ga vir vuče na dno, no onda je naglo izronio i pustio da ga struja odnese do stabla za koje je zapeo leš. Obgrlio je svežanj i na jedvite su ga jade povukli natrag u čamac. S nasipa, s mosta, prolomio se pijesak, koji se izgubio u šumu rijeke. Čovjek Strvinar, naslonjen na ogradu mosta, do krvi si je iz-grebao vrat. Ramona. Tko je to bio? Tko ju je zamotao u taj najlon i bacio je u rijeku? To nije mogao biti Bog. On ne prlja ruke. Bog uvijek šalje druge, on naredi, a netko se pobrine da izvrši. Zašto nisi meni dao da to učinim? Shvatio bih. Odustao bih od dovršavanja jaslica. Sve sam za tebe učinio. Osvrnuo se oko sebe. Stajale su tamo stotine pokislih ljudi. Medu njima je, možda, bio i onaj tko je bacio leš. Tko si? Gdje si? Želim razgovarati s tobom. Možda mi ti možeš pomoći da shvatim. Uhvatio se rukama za glavu i pritisnuo sljepoočnice. Previše mu se misli vrzmalo glavom. Obraćalo mu se previše glasova odjednom i zaglušivali su ga. Premda je osjećao da će te misli koje mu truju mozak uskoro zgasnuti i da će napokon nastupiti tišina. Zazvonio mu je mobitel u džepu. Dohvatio ga je. „Halo?" „Halo, Četrisira?" Dosta!!! To nije moje ime, hoćete li već jednom shvatiti?!! „Tko je?" „Ja sam, Cristiano. Slušaj. Važno je. Gdje si?" „Vani." „Hoćeš da se vidimo u bolnici? Moram razgovarati s tobom." „Kada?" „Odmah. Nešto mi je palo na pamet. Požuri." Čovjek Strvinar začu zvuk sirene iza svojih leđa. Okrenuo se i ugledao policijsko vozilo koje je sporo napredovalo kroz gomilu. Iza prozora izbrazdanog kišom, na stražnjem sjedalu, nalazio se muškarac. On je. On je bacio leš. Zaklecala su mu koljena, noge ga više nisu držale, uhvatio se za ogradu. „Četrisira, jesi tamo?" „Oprosti." Ugasio je mobitel. Krenuo je za patrolnim kolima, teturajući kroz masu, hodao je s naporom, zadihan, u bunilu, pognute glave, laktovima je krčio sebi put, samo što se nije onesvijestio od bola u boku i ramenu. Sve se rasplinulo u tami napučenoj čudovištima koja su bjesnjela, vrijeđala ga, primjećivala ga, utiskivala njegovo lice u pamćenje, ali nije bilo važno: morao je za tim čovjekom. Vozilo se se napokon zaustavilo i sirena se ugasila. Čovjek Strvinar htio je prići bliže, ali nije mogao zbog policijskog kordona. Neka žena, s kišobranom i baterijskom svjetiljkom u ruci, otvorila je vrata policijskog vozila. Čovjek je izašao zaklanjajući glavu novinama. Sa ženom je nestao niz željezne ljestve koje vode do riječnog korita. Čovjek Strvinar probio se kroz mnoštvo i nagnuo preko ograde da ih prati pogledom. Vidio ih je kako silaze niz dugačke željezne ljestve i spuštaju se na obalu, kamo su izvukli Ramonu. Vidio je kako je čovjek čučnuo uz leš i zatim rukama pokrio lice. Ali to je otac... Zinuo je i na trenutak mu je zraka svjetla obasjala srce. Ostao je bez daha, svladan bolju tog čovjeka, kojem je ubio kćer. Sto sam to učinio? No to je kratko potrajalo. Tama mu se opet svila oko srca i shvatio je da nikada neće dovršiti jaslice. Sada će Ramonu staviti u lijes i zatim je zatrpati zemljom. Sve što je učinio bilo je uzalud. Nitko nije shvaćao da je umrla radi nečeg velikog, važnijeg. Jer tako Bog zapovijeda. Ljudi su se počeli vraćati u svoje automobile. Predstava je završila. Djevojčica u plavoj kabanici, crne kose ošišane na kacigu, držala je majku za ruku i sjajnih očiju stalno šmrcala. Čovjek Strvinar je zastao, pogledao je i poželio je i on zaplakati. Podigao je ruku i jecajući mahnuo djevojčici. Ona je pokrila lice, kao da ju je prestrašio lik tog jezivo mršavog čovjeka koji plače skriven pod žutom kapuljačom, no zatim mu je odzdravila. Nasmiješili su se jedno drugome. A što ako je Rino bacio Ramonu u rijeku? Munja je osvijetlila sumrak u umu Čovjeka Strvinara. A što ako Rino, tamo u šumi, nije umro, kao što se činilo? Ako se pretvarao? 223. Beppe Trecca, zatvoren u svojoj Pumi, još je stajao u koloni vozila. Ako se do prije pola sata kolona kretala ljudskim korakom, sada je posve stala. Vidio je izlazni trak stotinjak metara ispred sebe, poput fatamorgane. Nervoznim je trzajem sklopio mobitel. Onaj mali delinkvent nije se javljao. Ovaj je put doista pretjerao. Kakvo je to bilo ponašanje? On se trudio pomoći mu, a ovaj je divljao i pobjegao kao kakav luđak. A što ako mu se nešto dogodi? / tko će nagrabusiti? Dolje potpisani! No čim ga nade, objasnit će mu nekoliko stvari. Valjda je otišao k ocu. Kamo bi inače mogao otići? A što ako ga ne nađem u bolnici? Ako je taj idiot pobjegao? Imao je osjećaj kao da mu udav drobi kosti. Olabavio je čvor na kravati, raskopčao ovratnik košulje i počeo ubrzano disati, nastojeći izbaciti taj nemir iz sebe. Nemam više ni Xanaxa. U tom se prokletom autu nije moglo disati. Spustio je prozor, ali nije bilo ništa bolje. Bilo mu je zlo od te beskonačne kolone. Osjećao je da je sve u njemu uzavrelo. Izašao je iz kolone, parkirao Pumu na pomoćnom traku, upalio sva četiri žmigavca, uzeo kišobran sa stražnjeg sjedala i izašao iz auta. To je samo napadaj panike. Nekoliko kapi i proći će. Naslonio se jednom rukom na poklopac motora kao da je iscrpljen nakon dugog maratona i pogledao oko sebe. Olovno sivo nebo. Automobili koji trube. Kiša koja nikako da prestane. Pa što ja još uvijek radim ovdje? Ja moram u Burkinu Fasso. Bilo je bolje da Cristiano ode u dom. On je učinio sve što je mogao. Ali sada je bilo dosta. Na kraju krajeva... Ja sam slobodan čovjek. O nikome nije ovisio. I nitko nije ovisio o njemu. Mogao je birati i sa svojim životom činiti što ga je volja. On je odlučio ostati samac, slobodan da putuje, da upoznaje nove svjetove, nove kulture. I zašto sam onda zaglavio u ovoj usranoj pustopoljini? Da pomažem ljudima koji ne žele da im se pomogne. Ako je nekome potrebna pomoć, onda sam to ja. Nema toga koji će se zapitati kako je ovom nesretniku ovdje! A i ona moja sestrična, jednom da bi nazvala... Baci pogled na nepokretnu kolonu. Desetak metara dalje stajao je monovolumen. Za volanom, fratar. Na stražnjem su se sjedalu nazirala dva krupna bernardinca, koji su svojim dahom zamaglili prozore. Beppe je tupo zurio u redovnika. Moram razgovarati s njim. Odmah. Prišao mu je i pokucao na prozor. Čovjek je od iznenađenja poskočio na sjedalu. „Oprostite, ispričavam se. Nisam vas htio prestrašiti." Prozor se spusti. Fratrovo je lice bilo ispijeno, a kosa ravna i posve sijeda. Put maslinasta. Uske naočale ležale su mu na dugačkom nosu. „Trebate pomoć?" „Da." „Problemi s autom?" Pseće su se njuške istegnule naprijed kao da žele vidjeti tko je taj tip, a onda su od sreće počele sliniti po vozačevom sjedalu. „Izolda! Tristane! Dosta! Mjesto!" viknuo je fratar i potom se opet obratio Trecci: „Već su satima zatvoreni tu unutra..." „Smijem li ući? Moram se ispovjediti." Fratar se namršti. „Oprostite, nisam shvatio." „Moram se ispovjediti." „Sada? Ovdje?" „Da, odmah. Molim vas..." preklinjao je socijalni radnik. I ne sačekavši odgovor, ušao u Espace. Mliječno svjetlo ulične rasvjete kupalo je široke stube bolnice Presvetog Srca. Čovjek Strvinar parkirao je svoj motor. Omotan šal i kapa otkrivali su mu samo oči. Sav pogrbljen i šepav, ušao je u poluprazno bolničko predvorje. Spazio je Cristiana kako stoji ispred dizala. Prišao mu je. „Evo me." Dječak isprva kao da ga nije prepoznao. No onda ga je uhvatio za nadlakticu: „Ali, što ti se dogodilo?" Čovjek Strvinar već mu je htio reći idiotsku laž koju je pripremio ("Pao sam s motora"), kad mu je iznenada sinula genijalna ideja. Spustio je pogled. „Istukli su me." Cristiano napravi korak unatrag i stisnu šake kao da je u ringu. „Tko te?" „Neki dečki na motorima su mi presjekli put i tukli su me i cipelarili." „AH, kada se to dogodilo?" ,,U nedjelju navečer. Išao sam k Danim..." „Tko su oni?" Izraz mržnje izobličio je Cristianove crte lica. „Reci mi istinu. Je 1' te Tekken? Je 1' to bio Tekken?" Nasjeo je. Tada Čovjek Strvinar, poput iskusna glumca, kimnu. „I zašto me nisi nazvao?" „Ne znam... Kad su otišli, sjeo sam na motor i vratio se kući. A onda više nisam mogao ustati iz kreveta." „Zašto mi nisi ništa rekao kad smo se čuli?" Četrisira slegnu ramenima. „AH trebao si mi reći, Četri. Tekken te pretukao jer si moj prijatelj. Ima me na zubu, pa je zato i tebe uzeo na zub. Taj gad će to platiti. Kunem se Bogom da će platiti." Cristiano mu se zagledao u obraz prekriven ljubičastom mrljom hematoma: „Nego, jesi bio kod doktora da te pregleda?" Čovjek Strvinar nastojao je prijeći preko toga. „Nije ništa... Dobro sam." Cristiano mu opipa čelo. „Ti goriš. Sigurno imaš temperaturu. Jedva se držiš na nogama... Tu je hitna pomoć..." „Ne! Rekao sam ti, ne. Zatvorili bi me nekamo. Jedva čekaju..." Cristiano udahnu na nos. „Imaš pravo, Četrisira. I mene bi htjeli strpati u dom. Slušaj me sad, imam ideju. Dobru..." Čovjek Strvinar nije slušao. Problijedio je i škrgutao je zubima kao da ih želi polomiti, „Kako?" „Čovjek Strvinar. sirčiću. „. ispod kabanice." Eto zašto više nije htio da ga tako zove." „Tako. osjetivši. naći ćemo sve što nam treba. to je moje novo ime. Nas dvojica moramo otići odavde. U kafiću iza staklene pregrade. a to nije bilo u redu. Ako ne zbrišemo... A unutra ćemo si napraviti krevete i prostor gdje ćemo kuhati. da je od njega ostao samo drhtav kostur." Cristiano se odmaknu i pogleda ga u oči." Cristianu Zeni činilo se da čuje Tekkena i ostale dok ga cipelare. ti si Četrisira. Šta veliš? Sviđa ti se moja ideja? Dobra je. Bez ikoga tko bi mu pomogao. Međutim." Cristiano podignu jednu obrvu. Idemo u Milano. Ne brini se. I patio kao pseto. „Oprosti." . „Šta si rekao?" „Ne smiješ me više tako zvati. Svih je tih dana bio sam." Dotle je došlo. A onda ćemo naći neku dobro skrivenu rupu. začu ga kako mrmlja: . nekoliko se puta pljesnuo po čelu i. Ljudi koji ne žele živjeti s onima gore. govno jedno.. Suzdržao se od toga da ga zgrabi i zavitla u staklena vrata predvorja i zaurla: "Nitko! Nitko me ne smije tako zvati. "Ma dobar si ti. Znam to. za ovo ćeš mi platiti. Znaš. Napuklim glasom reče: „Obećavam." Pa ga začu kako mrmlja: „Ja sam Čovjek Strvinar. kako? Ne želiš više da te zovem Četrisira?" „Da. u onoj rupčagi u kojoj je živio. gdje će nam biti dom. nemoj više. je 1' da?" Cristiano sklopi oči.. I da smrdi. loše će završiti.. Bilo je to već treći put da ga je Cristiano nazvao Četrisira.I kamo ćemo otići?" Cristiano opet zagrli Četrisira. Grlo mu se stisnulo kao da je progutao ježinca. Od danas. Imaju kralja i neku vrstu vojske koja živi u tunelima podzemne željeznice i odlučuje smiješ li ući. A Četrisira je definitivno prolupao. Ali nas dvojica možemo proći. neko mjesto s tajnim ulazom za koji znamo samo ti i ja. Slušaj me.Dobro me slušaj." Čovjek Strvinar plakao je u Cristianovom zagrljaju. dok svi spavaju. „Slušaj me. Danilo je bio mrtav." "I znači.napuhivao je i ispuhivao obraze. Rino je bio u komi. Rekli su mi da u podzemlju Milana živi masa ljudi. uvjeren da Četrisira nikada neće poći s njim. kako to misliš?" Čovjek Strvinar dvaput se šakom udari po bedru i spusti pogled kao dijete koje je izvelo neku psinu. Nikada neće napustiti mjesto i svoj stan.. Nemoj me više tako zvati." Cristiano se prisiljavao da govori polako i razgovijetno.. Bez hrane. možda je zato posve poludio. uznemireno uzdahnuvši. Idemo. Molim te. Možda je to bilo zbog svih onih batina. Nikad više." „Kako?" Cristiano je nešto govorio i nije čuo. I noću ćemo izlaziti i. Tekken. kako bi mu mogao govoriti na uho. Jesi li shvatio?! Nitko!" Umjesto toga. nekoliko liječnika za jednim stolom smijalo se konobaru koji je stavljao kovanicu na lakat i onda je hvatao u letu. Nitko ga više nikada nije smio tako zvati. uspio je promrmljati: „Ne smiješ me tako zvati.U Milano. Zamislio ga je ispruženog na krevetu. Nikad te više neću tako zvati. Mislim da te podvrgnu nekakvom ispitu.U redu. „Onako kako si me prije nazvao. Puk'oje... . Prišao je Četrisiru i snažno ga zagrlio. . Smeta mi. Shvaćaš li kako korisna mladima može biti tvoja priča? U ovom društvu koje je izgubilo vjeru. oče?" .. Uništio bijednu obitelj. „Po tebi. njegov prijatelj. Raširio je ruke." Pogledao ga je ravno u oči.. „Vrlo ozbiljna. Cristiano.. ti si svjetionik koji sja u tami. Nikad više. Ozbiljna je stvar prekršiti ga." Morao je ispričati Četrisiru o šumi. Bilo je to pravo oslobođenje. ako joj pošaljem SMS. Šumu. „.. kao što si meni sada. ispruženom u istom položaju u kojem ga je Cristiano ostavio. oče. Samo da zaključam auto." No zanijemio je." . Da. „Sinko moj. Doseljeniku. odgurnu bernardinca koji ga je zamijenio za lizalicu. a dvije ljubičaste modrice oko očiju blijedjele su u grimizno crvenu. U Saint-Oyen. Uhvatio se za Cristiana. Rinu. Jedini mogući život koji vidim. O onoj noći.. Kiša je bešumno udarala o izolacijska okna.. Nešto ti moram reći. Misliš li ti da Bog svaki dan izvodi čuda? Zaboravi tu ženu.." Cristiano Zena i Čovjek Strvinar kleknuli su uz Rinovu postelju. Nesreći. gotovo kao da komunicira s njim. što da ti kažem. pa što košta da košta. Svako malo ušla bi medicinska sestra i u polumraku prošla kroz sobu kao utvara... Obrisao je suze i promrmljao: „A Rino? Što ćemo s Ri-nom? Ostavit ćemo ga ovdje?" „Idemo k njemu.. da vrate nadu." Fratar ga uhvati za zapešće i snažno stisnu. Zavjet je svečana obveza koju čovjek preuzima pred Bogom. Imao si puno sreće. Sve mu je ispričao. počeo mu je tresti ruku. kao da se vratilo malo boje u obraze. Molio sam se. i nikada ga više neće ostaviti.. Tvoja je molitva uslišana.." Trecca se oslobodi stiska. kao obuzet iznenadnim uzbuđenjem. Sve ostalo mora pasti u drugi plan." Čovjek Strvinar prihvati pruženu ruku. Svaki put kad dođeš u napast da prekršiš zavjet.. Zavjetu. Kišu. ne okrenuvši se: „Tvoj otac je velik čovjek... s njim. Ne znam. 0 Rinu i Fabiani. bio je tamo. Ali ja to jednostavno ne mogu. Ti sada imaš misiju. Pružio ti je priliku da ne kreneš pogrešnim putem. „Izvrsna ideja. Mariju. prestani! Poslušaj me. a onda je rekao. „Mladiću. prekršio sam zavjet? Na kraju krajeva. pomoći ću ti." Trecca.." Beppe se prestrašeno skutri i upita: „Kamo." Cristiano mu pruži ruku. utučen.U Švicarsku. Kiša je bubnjala po limu mo-novolumena. Ramonu. trebali su otići u Milano i živjeti pod zemljom.. „Znači. Redovnik je šutio i slušao. „Ti ćeš sada sa mnom. I sve zaboraviti. Bog Otac tebe je izabrao.Ali po vama. Njemu je jedinom mogao to reći. „Hajde. Odmah dolazim." Beppe Trecca i fratar stajali su na odmorištu. Odvažio se: „Čuj.. Četrisira je nepomično zurio u Rina. niti jedan SMS?" Fratar odmahnu glavom. Gospodin te izveo na pravi put. On će jedini shvatiti. Ona je dio mene. kod hospitalaca na prijevoju Svetoga Bernarda." Socijalni radnik otpuhnu: „To sam učinio. Povrijedio prijatelja. „Bog te prosvijetlio. I nikada se više ne vratiti." A zatim. Moraš susresti moje nadređene. je 1' nas može čuti?" Cristiano slegnu ramenima: „Ne vjerujem... Čudu. neću je vidjeti. Bio si svjedokom nečega neizmjernog. Četrisira (Cristiano nije mogao razmišljati o njemu pod onim novim kretenskim imenom) držao je Rina za ruku. Ne.. Od užasa onoga što je napravio zavrtjelo mu se u glavi i učinilo mu se da mu se zemlja otvara pod nogama. Čuda tome služe. moraš se moliti: i pronaći ćeš snage da izdržiš. Napokon mu je netko rekao što da radi. dok se kolona pored njih napokon počela kretati. to je život uz nju. O Idi. Is-pripovjediti svoju priču drugima. Jednoga dana vozio je sve do napuštenog polja. Alija sam zažmirio. Sakrila se u kutu desno. Čekala je da umrem." . I onda sam se okrenuo i smrti više nije bilo. koja je podrhtavala potresana jecajima. i odmaglio.. I gledalo me." Cristiano je zapravo vrlo malo znao o tom razdoblju.I onda je ušao u auto i otišao i ostavio me tamo." „Ne. Nije mogao. s njima. isti kljun. Imalo je na sebi nekakvu dugačku. da mu je pun kurac toga da mi pomaže.. „Pomogao mije i nakon što me na rijeci udarila struja. Onda. previše je!" Ušao je u auto. I imalo je ruke u strašno dugačkim rukavima. izgledale su kao žice gitare. više je nije bilo. imala je isti oblik kao i smrt u polju. ako se hoću vratiti kući. a kad sam opet otvorio oči.. Nije me ni poznavao. „Svaki put.I što je bilo?" „Dugo sam ostao ležati nasred polja. a lice je bilo kao gavranovo. hospitalci. da ja itekako mogu hodati i da je problem samo u mojoj truloj glavi. „Jer me spasio. pogrbljenu. Rino mu je pričao da Četrisira tada još nije imao tikove i da nije šepao. Nikoga na vidiku. kada su se njih dvojica upoznali. Govorio sam svojim nogama: "Hodajte! Hodajte!" i one su hodale. projurio pored fratra. opakim očima. Stajalo je ondje. gdje je sad Opelova prodavaonica rezervnih dijelova. došla si po Rina. „Zar se baš sve mora meni dogoditi? Saint-Oyen." „Kada?" Počešao se po obrazu. koji je pušio na haubi Renaulta 5. Činilo se da je sjena. kako proviruje iz klasja žita. A ispred mene je bio tvoj otac. no nije se mogao suzdržati da ne upita: „To se tata šalio s tobom?" „Ne." Napravio je stanku da dođe do daha. pokaza na svoja ramena. To je bila smrt. Bila je u toj sobi.I onda?" . vidio sam neku crnu priliku. A ako ne budem mogao. i prestravljeno zurio u jedan mračan kut sobe. kad ih se gledalo sa zemlje. iste dugačke ruke koje su završavale aluminijskim štakama. samo je bio pomalo čudan. bernardinci!" Beppe Trecca vozio je i govorio naglas: „Da. „Zašto?" Četrisira iskrivi usta. koji je pse izveo na pišanje. uroni lice u plahtu i zajeca. hodao sam na štakama.." „Ti si je otjerao kad si prohodao. u retrovizoru je provjerio slijedi li ga redovnik. u domu. i uzeo mi je štake i rekao mi je. Čovjek Strvinar milovao je Cristiana po glavi. Iza kolica s monitorima. Nije više imao sline u ustima. Stoje previše. A on je došao i spasio me. koji služi da se ne kliže. ali to je bila ona. Pojeo sam ih. . Zatvorili su me u bačvu i kotrljali me." . Nije se micalo. Nije ispričao cijelu priču. On ju je vidio. „Ništa mi nije radilo. dok sam ležao ondje na zemlji. Sreća da sam imao dvije pločice Buonde Motta. Tvoj otac ju je otjerao. A te žice. Visoko gore iznad mene prolazili su vodovi visokog napona i čuo sam zvuk struje koja brzo teče. Smrt je bila tamo. I kad smo se prvi put upoznali u domu. A on me svuda vozio. koji su sezali do zemlje. da ću morati otpuzati. zato da se blamiram s pričom o Idi i kamp-kućici. I onda sam ustao i prohodao. „To je bila smrt. visoko u planine." Cristiano primi za ruku Rina i Četrisira. Nego tvoj otac. a iz rukava je virio onaj dio štaka na kojem je plastični čep. Došla si da ga povedeš sa sobom. Znam. kako da ne. Bila je ista. isto perje na ramenima. Crna kljuna i s perjem ovdje". Onda se približilo. Ali me gledalo onim sitnim." Cristiano je cijelo vrijeme šutke slušao priču.. To je bilo čudovište. ja bih sad po onome tamo trebao otići još i u Švicarsku. Kad sam izašao iz bolnice. Čovjek Strvinar bio je prestravljen. Za svaku sigurnost. da ću morati bez štaka. jednu do druge. dugačku crnu haljinu. to je pismo moglo poslužiti kao dokaz policiji. u šest ujutro. Tijekom noći zapao je u bunilo i prividalo mu se. Sigurno je plakao. Vratio se. Stalno si mi govorio da traže bilo kakav povod i našli su ga. Moram nazvati Cristiana i reći mu da danas ne mogu u Milano. vratit će se u Aricciju. I prokleo samoga sebe. Cri Ponovno je pročitao pismo i smučilo mu se. Zaustavio se ispred bolnice upravo u trenutku dok su Cristiano i Četrisira izlazili. Rinova je soba bila prazna. A postojao je samo jedan način da ga riješi. Bilo je odvratno. u pravilnim razmacima. Otvorio je vrata i pustio ga u auto. Zatvorio ga je. Vratio se u svoju sobu. Vidio je kako se posteljina i zidovi sobe . Usta su mu bila suha. Naći će drugi način da javi ocu da su on i Četrisira u Milanu. Danilo je mrtav. otišao sam u Milano. Zaboravio je da ondje leže bolesni ljudi. A prije pet minuta cvokotao je zubima od hladnoće. probudila su vrata očeve sobe koja su lagano lupala. Sad će me čuti. a zatim počeo trpati stvari u ruksak. I on se boji da će ga zatvoriti u ludnicu. Odmagliti. Tata se vratio kući. Srijeda Cristiana Zenu. Istina je bila da mu nitko nije mogao pomoći. Pobjegao sam jer su me htjeli strpati u dom. Prošla ga je volja da mu održi bukvicu. a odande odletjeti u Afriku. Otkrio bi jaslice". Oči su mu bile crvene. Sutra će Cristiana odvesti k sucu i. ako čitaš ovo pismo sretan sam znači da si se probudio. Šta se onog drugog tiče ne brini ja sam sve sredio ali nemoj s nikim pričati važno je ništa ne sumnjaju. Znao je da. Četrsira je jako bolestan i mislim da mu ni s glavom nije baš najbolje. Našli su način da nas razdvoje. Čovjek Strvinar ležao je pred televizorom. pisma i slično. Živim u tunelima podzemne željeznice s Četrisira. čak i ako njegov otac dođe k svijesti. kao što se nada da neće umrijeti čovjek koji pada s nebodera. neće se moći pomaknuti iz kreveta. Izjedala ga je vrućica.. VI. A osim toga. Vrata su lupala jer je prozor u kupaonici bio otvoren i stvarao propuh. No redovnik je bio jasan. Samo te čekam. zavjet se nije smio prekršiti. Ako bismo mogli sutra. kad spremi prtljagu. Tonuo je u znojnom pokrovu. a socijalnoj službi da ga nade. ja sam dobro. Pogledao ga je s nedvosmislenim izrazom lica. Dok se Cristiano pakirao. nadajući se. MMS. Ili ćemo se vidjeti gdje ti hoćeš. SMS. „Ne smijem ga nazvati! Došao bi ovamo. Dakle. Volim te. Bila je to vrlo ozbiljna stvar. Ipak je ustao. jednakim izrazom kakav bi poprimio i Gospodin kad bi Beppe pokucao na vrata raja. uzdahnu... Cristiano je prišao. a jezik pun porezotina i afti. činilo mu se da vrije. zabranjen je bio svaki kontakt s Idom. Nemoj se ljutiti jer me nema. Imao je smrtonosnu prometnu nesreću. To nije bilo moguće. Dodi k meni u Milano. da je to on. Koji je morao riješiti uz pomoć svoje ljudske i vjerničke savjesti. To je bio samo njegov problem. Potrubio je. sjeo za stol i napisao: Bok tata.. Ti dodi za mnom u Milano. htio je reći milijun stvari. Ja te nisam napustio. otpio malo vode. Mene nema. Ustao je i bacio ga u zahodsku školjku. no tog mu trena jednostavno nisu dolazile na pamet. Potom su krenule reklame. još je imala kratku kosu i smijala se.. koje uz šampon i regenerator pomažu u zaštiti i jačanju otpornosti vlasišta". derao se netko iz televizora. Boljela ga je. s novčanikom u rukama. Pretražio je svu odjeću i stvari svog oca. Osjetio je olakšanje. . staklenku kiselih krastavaca. A na podu. Socijalni radnik spavao je ispružen na sofi pred uključenim televizorom. Zatim državnu tužiteljicu.. sredovječnu ženu u kostimu. i skupio još tri eura. koji se trebao održati ujutro. Misu će držati kardinal Bonanni. ključeve auta i novčanik. dok mu se mišići i tetive tope. ne znajući što da misli. Cristiano se sagnuo i uzeo ga. Dvadeset osam eura. ostavio je mobitel. kada se na televiziji oglasila najavna špica dnevnika. „Danas u crkvi u Varranu održat će se posljednji ispraćaj maloljetne Fabiane Ponticelli. koje je uštedio kako bi tko zna kada kupio PlavStation. koji mu je pržio mozak. Ali za to bi trebao ustati. Neka je plavuša objašnjavala kako izraditi sjenilo za svjetiljku od običnih vezica za cipele i gumba. Gdje bi mogao naći još novca? Beppe Trecca. Htio sam otići kupiti nešto za doručak. kako ih novinari prate u stopu. Vidjelo se roditelje. Cristiano Zena stavio je u ruksak nešto odjeće.osipaju ivančicama. Htio ih je ubrati. Cristiano se pridržavao za naslon sofe i osjećao se kao da će se svaki čas onesvijestiti. Trecca ga je na trenutak promotrio. Promrmljao je nešto poput: „Ništa. Ne brini se.. Beppe je prebacio hlače i košulju preko naslona stolca. Imao je jedan problem. Kao da ga nešto vuče na dno bunara punog ledene vode. uz krevet. Gledao sam imaš li nešto novca. pronađene jučer u rijeci Forgese. „Što to radiš?" Cristiano je poskočio i od straha samo što nije bacio novčanik u zrak. koja je govorila da je potraga za ubojicama već pokrenuta u punom opsegu i da nijedan trag neće biti zanemaren. Nesiguran na nogama. a vlasi su mu pulsirale kao strujni kabeli. Već ga je htio otvoriti. Trecca ga je gledao zijevajući. koju je u večernjim satima obavio doktor Viotti. Polako je sišao stubama.. Golemim željeznim ivančicama. Zadržavajući dah. Protegnuo se i zagledao u televizijski ekran." Za to je vrijeme krenuo prilog o Fabiani." Pa odloži novčanik na stolac. ali bile su preteške da bi ih držao u ruci. uz nazočnost predstavnika vlasti. Imao je ukupno dvadeset pet eura. nastojeći stvarati što manje buke. Jadna djevojka." Fabianina slika zapremala je čitav ekran.. Slika nije bila najnovija. dobro mu je činila i ubrzo će ušutkati glasove što su mu odzvanjali u glavi. Potom je sporim pokretima razmazao tu nevidljivu masku po glavi. A onda kao da mu je povjerovao. Novac. Potom se govorilo o sprovodu. dok je tražio neki izgovor. „Zbog nje smo zaglavili u onom rusvaju od prometa. Čovjek Strvinar opipao si je kosu. A Četrisira sigurno nije imao prebijene pare. „Iz istraživanja laboratorija Garnier nastale su nove maske za kosu Fructis. Htio je ugasiti televizor. „Što radiš s mojim novčanikom?" Ostao je bez riječi. Istražni sudac odobrio je pokop nakon uvida u rezultate autopsije. baterijsku svjetiljku kako bi mogli vidjeti u tunelima i sve lijekove koje je pronašao. za Četrisira. sve džepove i ladice. S tim nikada neće doći do Milana. Vratio bih ti.. Cristiano je stajao paraliziran. Prije ili poslije. „Moramo na sprovod. Malo raslinja. Pa kakav to mora biti čovjek. pokrenuo noge. Majka ga je darovala sinu.. Ali nije imao snage za to. Cristiano Zena stalno se pitao kako je tog jutra našao snage da izdrži i da ne ispljune svu istinu.. zagađeno. Žena je čučnula kraj mališana i rekla mu: „Antonio. da?" zatekao je Cristiano samoga sebe kako govori. Moglo bi ga spasiti samo čudo. točno uz državnu cestu. Kada se još ništa nije dogodilo. koji je u stanju tako nešto učiniti? Djevojčici od četrnaest godina!" Cristiano je osjećao da bi trebao odgovoriti. upalio mu oči.. ali ulove te. ali ništa mu nije padalo na pamet. „Shvaćaš li ti to? Silovali su je i onda je ubili smrskavši joj glavu. televizija i novinari koji od toga žive. Zagarantirano. uhvatiti za najviše tjedan dana. pa ni vojnici nisu imali smjelosti ići onamo. i dalje gledajući u ekran. od takvih stvari. Pogledao je ležaljku na koju bi se uvijek ispružio Rino. Čovjek Strvinar vidio je Ramonu kako mu se smiješi iz televizora. ljudi općenito. Cristiano Zena stajao je nasred dnevne sobe. Ovog će. onog crnog robota tamo." Ostatak svog života. ali na pomisao da bi je . prosuo bih si mozak. Ali nije ubijen ilegalni useljenik. Moraš i ti." „Ah. Oduvijek je mrzio tu nedovršenu kuću. Svi žele pronaći ubojicu. Trecca ga je čekao vani. Obitelj. crvenih očiju i s kliještima umjesto ruku. „Svejedno. Čovjek Strvinar uspravi glavu i usmjeri pogled sve do suprotnog kraja jaslica. koja se ne želi blamirati. Sjeo je na nju. Mama gaje skupo platila. na takav način. Uzeo je robota. i gotov si. Ići će cijela škola. ubojici nema spasa. letjelice izvanzemaljaca i pretpovijesna čudovišta. Ide mi na povraćanje. Beppe dohvati košulju sa stolca i obuče je. kamo se pastiri nisu usudili zalaziti." Obukao je hlače.. Zahvaljujući meni. Ja. svaki autić. oni koji žele čudovište vidjeti licem u lice. Naprimjer. Ili. Još se sjećao gdje je pronašao svaku od figurica." Htio je reći da ju je površno poznavao. I treba poštovati stvari koje dobiješ na dar. Osmjehnuo se i ispružio ruku da je pomiluje. kažem ti ja. policija. pobornici smrtne kazne. Kroz vrata dnevne sobe mogao je vidjeti istočni rub jaslica koji je sezao gotovo do ulaza u stan. a kad ih je opet otvorio. U to možeš biti siguran. A onda imamo dogovoreno kod suca. Bilo je to opasno područje. U redu?" . Savršeno umorstvo moguće je izvesti samo ako nikome nije stalo da pronađe krivca. Odmah će ga uhvatiti. nije mogao shvatiti ni koliko je vremena prošlo ni je li zaspao. „Kad nekoga ubiješ. Beppe usta. Pa da vidimo što ćemo. Volio bi vratiti se u te dane. izvadio je prije godinu dana iz bazenčića u parku.U redu. Dovoljna je jedna glupost. još bolje. Sklopio je oči. Dječak je strgnuo kartonski omot iskesivši zube kao da je unutra neprijatelj kojeg treba ubiti. da sam ubojica. najmanja sitnica. Nego djevojčica od četrnaest godina. „Išla je u tvoju školu. svemirski brodovi. a Čovjek Strvinar uzeo ga je i postavio u zonu budućnosti. a onda mu je već dosadilo i bacio ga je u bazen sa zlatnim ribicama. „Da. Poznavao si je?" Cristiano je morao uložiti nadljudski napor da se vrati na površinu i odgovori. koji ne žele da uokolo slobodno šeće čudovište koje će im pobiti djecu. To je bilo područje najveće pustoši.. silovana i ubijena. ulove te. Čovjek mora biti ili totalna budala ili posve lud pa da povjeruje da može počiniti ubojstvo i izvući se." Ostavili su ga ondje. zašto si ga bacio u vodu? To se ne smije. predao bih se. Pješčane dine. svaku životinju. ali nije uspio. Možda više nikada ne vidi tu kuću. Završila je u dnevniku. Tamo su živjeli roboti. mogao napustiti stegnulo mu se srce. Rodio se tu. Potražio je uokolo nešto, uspomenu koju bi mogao ponijeti sa sobom, ali nije bilo ničega što bi mogao uzeti. „Cristiano! Idemo. Kasnimo." Treccin glas izvana. „Samo malo, dolazim!" Tada Cristiano u jednom kutu ugleda smotanu izlizanu deku kojom se njegov otac uvijek pokrivao. Uze je, pomirisa i strpa u ruksak. Izađe zalupivši vratima. Vani se sunce nedavno podiglo s obzora, no već je bilo jasno da će biti ugodan dan bez oblaka. Zrak je bio proziran i blag je vjetar puhao medu krošnjama stabala. „Što ti je u tom ruksaku?" upita Beppe Trecca Cristiana, dok je otključavao Pumu. „Odjeća." „Odjeća?" „Da, odjeća mog oca, za Četrisira. Kad dođemo u Varrano, odnijet ću mu je i doći za tobom u crkvu." Uđoše u kola. Socijalni radnik upali auto i priveza sigurnosni pojas. „Mislim da to nije dobra ideja. Najprije idemo na sprovod. Za učenike je rezerviran jedan dio crkve. Očekuju te. Onda moramo k sucu, i poslije toga odnijet ćemo mu odjeću." Cristiano se usiljeno nasmija. „Mene? Tko mene čeka?" „Tvoji nastavnici, tvoj razred..." Automobil izađe iz dvorišta na državnu cestu. Cristiano prisloni noge na komandnu ploču. ,,O čemu ti pričaš? Boli njih pimpek za mene." „Varaš se. Razgovarao sam s tvojom nastavnicom talijanskog i rekao sam joj što se dogodilo tvom ocu. To ju je jako rastužilo i nada se da ćeš se uskoro vratiti u školu." Cristiano zanjiha glavu smješkajući se. „Koja kučka... Shvaćaš li ti kakvi su ljudi?" „Molim?" Cristiano otvori prozor i zatim ga zatvori. „Ništa. Zaboravi... Ionako nema smisla. Ti neke stvari jednostavno ne razumiješ..." No onda nastavi: „Šta ti je točno rekla? Reci mi, ajde." „Da joj je jako žao i da ćeš se što prije vratiti u školu." „Znaš ti koliko je puta ta rekla da bi mi bilo pametno da što prije napustim školu? I zašto onda sad hoće da se vratim? Ne razumijem. A znaš šta je rekla o mom ocu, pred cijelim razredom? Da ti kažem? Da je daleko on od dobrog čovjeka. Koji je ona kurac da kaže da moj otac nije dobar čovjek? Je 1' ga poznaje? Jesu prijatelji? Ne bih rekao. Daleko je ona od dobroga. Ta kurva. Znaš šta te košta da veliš preko telefona: "Jako mi je žao, nadam se da će se brzo vratiti u školu"? Ništa. Nula. Toliko koliko truda treba uložiti da se pokrenu usta. Mogu si misliti kako joj je žao što je moj otac u komi... Plače po cijele dane. Ta se samo nada da će umrijeti. Ali vara se, jer moj otac će se probuditi...! Ja na taj jebeni sprovod neću ići." Socijalni radnik dao je žmigavac i stao na odmorištu, a zatim je dugo gledao Cristiana prije nego što je progovorio: „To, ipak, ne razumijem. Fabiana ti je bila prijateljica." „Za početak, tko ti je rekao da je Fabiana Ponticelli bila moja prijateljica? Jedva sam je poznavao. Prijateljstvo je nešto drugo. A osim toga, na tom sprovodu će biti samo ljudi koji se hoće pokazati i hoće pokazati kako su dobri. Kako se dobro pretvaraju da plaču. Sve je lažno. Sve njih boli kurac za Fabianu Ponticelli. Ti to ne shvaćaš?" „Slušaj, da tvoj otac umre, tebi bi bilo žao?" „Kakva su ti to pitanja? Naravno." ,A Četrisiru?" „Naravno." ,A Danilu, da je živ, ne bi bilo žao?" „Naravno da bi." ,A meni, ne bi bilo žao?" Cristiano mu je htio odgovoriti da ne bi, ali odustao je. „Da... Mislim da bi." ,A Fabianinim roditeljima valjda nije žao što im je kći pretučena, silovana i ubijena? Po tebi, nije im žao?" „Je." ,A njezin mali brat, njezini rođaci i prijatelji i svatko tko ima imalo srca, misliš da ne pate zato što je ubijena nevina dje- vojčica, čija je jedina pogreška bila što se prekasno vraćala kući, i to gore nego životinja koju vode na klanje?" Cristiano je šutio. „Otac ti vegetira na bolničkoj postelji. Danilo je zbog alkohola poginuo skršen o zid. Trebao bi razumjeti što znači patiti i biti suosjećajan. Znaš li ti što je suosjećanje? Kad te čovjek čuje kako govoriš, uopće se ne bi reklo da znaš. Mrziš sve i sva. Tako si pun bijesa da samo što ne pukneš. Cristiano, imaš li ti srce?" „Ne. Izgubio sam ga..." bilo je jedino što je uspio reći. Glasovi s televizije i dalje su bubnjali po užarenom mozgu Čovjeka Strvinara. Nerazumljiva mješavina glazbe, vijesti, kuhinjskih recepata, reklamnih spotova. No iz te je zbrke jedna rečenica uspjela prokrčiti sebi put i postati razumljivom: „Sada ćemo govoriti o strašnom zločinu iz šume San Rocco s profesorom Giannijem Calcaterrom, poznatim kriminologom i voditeljem emisije Zločin & kazna." Čovjek Strvinar okrenuo je glavu prema televizoru brzinom laboratorijskog majmuna pod opijumom. Zaškiljio je i napreg-nuo se kako bi se mogao usredotočiti. Na ekranu su bila dva muškarca, sjedili su u bijelim naslonjačima. Jedan, mršavko, bio mu je poznat, vidjelo ga se svakog jutra na Rai Unu. Drugi je bio trbonja s bradicom i dugačkom sijedom kosom, a pomalo je sličio na Danila. Nosio je prugasto sivo odijelo, a u ustima je držao ugašenu lulu. „Dakle, profesore Calcaterra, kakav ste dojam stekli o ubojici ili ubojicama jadne Fabiane? Za početak, po vama, na temelju početne rekonstrukcije zločina, ubojstvo je počinila jedna ili više osoba?" Profesor je djelovao nadrkano kao da su ga nasilu doveli u tu emisiju. „Želim razjasniti da, s obzirom na oskudne podatke kojima raspolažem, to što ću reći nema nikakvu znanstvenu težinu, nego je puko nagađanje kako bi se gledateljima pomoglo da shvate." „Tako je. Naglašavamo da to što će profesor reći nema nikakvu znanstvenu težinu." Profesor Calcaterra primi se za vrh lule i napravi zgađenu grimasu kao da je upravo pojeo još toplo govno. „Treba najprije reći da do silovanja uvijek dovodi nerazriješen stav prema vlastitoj seksualnosti." Čovjek Strvinar bio je uvjeren da je to Danilo koji se pravi da je profesor Calcaterra. A ako to nije bio on, onda je morao biti neki njegov rođak. „Silovanje nastaje iz osjećaja nemoći i neprilagođenosti svijetu, a napose u odnosu na njegov ženski dio. Vjerojatno je, u slučaju Fabiane Ponticelli, da je silovatelj ubio djevojčicu jer tijekom nasilnog čina nije uspio dosegnuti zadovoljstvo..." Calcaterru je prekinuo voditelj: „Uistinu je vrlo, vrlo zanimljivo to što nam kažete, profesore, i zasigurno pruža nove, dodatne uvide za razumijevanje tog strašnog zločina koji je potresao cijelu Italiju. Šteta što nemamo više vremena za razgovor o tome. Posljednje pitanje, profesore. Imate li novosti o slučaju?" „Potraga za ubojicama Fabiane Ponticelli već je dobro uznapredovala i istražitelji i policija, premda službeno ne žele trčati pred rudo, pokazuju umjeren optimizam s obzirom na mogućnosti skorog pronalaska krivaca. Netko zna i progovorit će." Tama se spustila na Čovjeka Strvinara i nova, neizmjerna strava, kakvu nikada do tog trenutka nije iskusio, obuzela mu je biće. Mozak mu se ispraznio od svake misli, a i glasovi su odjednom zanijemjeli. Ostao je u naslonjaču, iznemogao, zadihan, zapiljen u strop. Polako je iz tame izronila jedna misao, jedno ime. Rino. Rino Zena. On ga je jedini mogao optužiti. On je bio taj koji zna i koji će progovoriti. Vidio je Rinovu ruku kako se podiže i upire kažiprstom u njega. Ali sad je ionako vjerojatno već bio mrtav. Čovjek Strvinar vidio je smrt kako kruži oko njega. A što ako je bila tamo zbog nekog drugog? Masa ljudi svaki dan umire u bolnici. Ustao je i teturajući s komode dohvatio pištolj, koji je uzeo Rinu u šumi, te ga čvrsto stisnuo. Ovaj ga put neće zaustaviti. Ostavili su kola na parkiralištu sportskog centra. „Šta će svi oni ovdje?" upita Cristiano pokazujući niz autobusa. Beppe je nataknuo grozne sunčane naočale u stilu muhe. „Škole, ljudi koji su došli na sprovod." Cristiano pomisli da ili je Fabiana Ponticelli poznavala pola svijeta ili su joj ljudi došli na sprovod a da je uopće nisu poznavali. Ulice u centru bile su zatvorene, a posvuda patrole redarstvenika, i nije se moglo ući osim s posebnom dozvolom. „Misa je u crkvi Svetog Blaža", reče Beppe. Trecca ga nije ispuštao iz vida. Kao kad se psa prvi put pusti bez lajne. Mora da je nešto naslutio. Masa se ljudi u tišini kretala prema crkvi na Bolonjskom trgu. Cristiano putem opazi da su sve trgovine zatvorene i da su na spuštenim roloima crne mašne. Toliko ljudi nije vidio ni ljeto prije, kad su nastupali oni iz Ga-bibba s hostesama, no kad je došao na trg, zinuo je od čuda. Bio je prekriven ljudskim sagom, iz kojeg su se uzdizali krovovi televizijskih kola s tanjurima satelitskih antena, spomenik s mramornim konjem i stupovi javne rasvjete, na koje su bili pričvršćeni grozdovi megafona. Na prozorima modernih zgrada koje su opasivale trg bilo je još ljudi. A dugački bijeli transparenti, pripremljeni na brzinu visjeli su između balkona. Na njima je pisalo: fabiana, zauvijek si u našim srcima, fabiana, nauči nas da budemo bolji. fabiana, sad ŽIVIŠ u boljem svijetu. „Daj mi ruku, jer bismo se u ovoj gunguli mogli izgubiti." Trecca mu je pružio ruku i Cristiano je bio prisiljen primiti se za nju. Prošli su obodom trga i naposljetku došli do crkve. Moderne građevine od sivog betona, šiljasta krova prekrivenog dugačkim trakama oksidiranog bakra. U sredini pročelja nalazio se golem, šaren vitraj sa suhonjavim Kristom. I stube su bile zakrčene masom koja se gurala da ude. „Idemo odavde. Neće nas pustiti da uđemo", reče Cristiano, nastojeći osloboditi se stiska. „Čekaj... Ti si iz njezine škole." Trecca se obratio redarima i pustili su ih da prođu. Krenuli su uz desni zid crkve, probijajući se kroz gomilu. Osjećao se jak miris tamjana, cvijeća i znoja. Cristiano se zatekao pred Castardinom, vlasnikom tvornice namještaja, onim kojemu je ubio psa. Castardin ga kratko odmjeri. „AH ti si, ako se ne varam, sin Rina Zene." Cristiano je već htio reći da nije, ali Trecca je bio pored njega- Kimnuo je. „Čuo sam za tvog oca. Jako mi je žao. Kako mu je?" „Dobro. Hvala." Umiješa se socijalni radnik: „Još je u komi. Ali liječnici su optimistični." Castardin se derao kao da je u diskoteci u Riccioneu: „Dobro. Dobro. Onda, čim se probudi iz kome, pozdravi mi ga, jasno? Čim izađe iz kome, reci mu da ga stari Castardin puno puno pozdravlja." Dvaput ga je čvrknuo po potiljku. Cristiano zamisli da se njegov otac budi iz kome i da mu govore da ga Castardin puno puno pozdravlja. U najmanju bi ruku opet utonuo u komu, zauvijek. Nekoliko metara dalje stajala je Mariangela Santarelli, frizerka, ona koja je bila u vezi s njegovim ocem kada je on još bio malen. Imala je veo na glavi, a dolje minicu. Pa Max Marchetta, vlasnik Euroedila. Bio je elegantno obučen kao da se ženi i razgovarao mobitelom. Bio je tu i stari Marchetta, u invalidskim kolicima, koja je gurao Filipinac. Došli su do klupa gdje su sjedili učenici iz njegove škole. Čim su ga spazili, počeli su se došaptavati i gurkati se laktovima pokazujući prema njemu. Cristiano se morao suzdržati da se ne okrene i da ne pobjegne. Put si je prokrčila profesorica talijanskog, prišla mu, snažno ga zagrlila i šapnula mu na uho: „Čula sam za tvog oca. Jako mi je žao." Isto kao Castardin, od riječi do riječi. Čovjek Strvinar ušao je u bolnicu. Srce kao da mu je htjelo pobjeći iz grudi. A i pišalo mu se. Jednom je rukom pritiskao trbuh i prstima prelazio po čeliku pištolja skrivenog u gaćama. Naposljetku je uspio doći. A ni sam nije znao kako. Čak je ot-prve upalio motor. Mjesto kao da je poludjelo. Svi roloi na trgovinama spušteni. Sve ulice zatvorene za promet. Parkirališta puna autobusa. Pločnici preplavljeni ljudima, koji su išli prema centru. Htio je pitati kamo su svi krenuli, koji se to vrag događa, ali nije smogao hrabrosti. Posvuda je bilo policajaca i redarstvenika. Možda se održavao koncert Laure Pausini ili kakav politički skup. Htio je otrčati gore k Rinu, ali najprije je morao pišati. Mjehur samo što mu se nije raspuknuo. Ušao je u nužnik pored kafića. Tog trena, hvala Bogu, nije bilo nikoga. Čovjek Strvinar jurnu prema pisoaru i olakša se za-bacivši glavu i sklopivši oči. Morao se rukom osloniti na zid da od bola ne padne na pod. Imao je dojam da piša vatru pomiješanu s krhotinama stakla. Kad je otvorio oči, vidio je da su bijele keramičke stijenke pisoara poprskane crvenim, a iz batine kapale su mu mokraća i krv. Kiseo vonj amonijaka miješao se s metalnim mirisom krvi. ,,U kurac", promrmlja u očaju. Tog se trena vrata na oprugu otvoriše, pa zatvoriše škripeći. Čovjek Strvinar primaknuo se bliže zidu i zagledao u rupu u kojoj je završila crvena pišalina. Iza leda začuo je zvuk potpetica kako udaraju po podnim pločicama. Zatim krajičkom oka spazi priliku koja se smjestila tri pisoara dalje od njegovog. „Ahhh! Kažu da nije dobro zadržavati. Posebno u nekim godinama", reče čovjek, a istodobno se začu mlaz. Čovjek Strvinar okrenu se. Bio je to Riky. Anđeo poslan od Boga. Nosio je isto sivo flanelsko odijelo i istu kariranu košulju. Ista plava kosa prebačena preko ćele koja je izgledala kao da ju je upravo krava polizala. Sve isto. Bilo mu je sasvim dobro.. Ali ondje nije bilo liječnika koji bi ustanovio smrt. ali možda se samo onesvijestio. I čarape sam kupio od njega." Čovjek Strvinar izvuče ispod veste križić." nesvjesno mu je izletjelo. a potom iskrivi usta u prestravljen cerek. svi njegovi strahovi raspli-nuli su se kao tempera u vodi. osjećao umorno i slabo. oprosti. zagrcnuti se. Djelovao je kao izvanzemaljac. Ostavio je Cristiana s njegovim razredom i sada mu je vidio plavokosu glavu kako proviruje iznad ostalih. I kako bi živio u uspomeni na nju. uzeti onih nekoliko stvari koje posjeduje i autom otputovati u Aricciju. presavi i zaplaka mrmljajući: „Recite mi što da radim. Zašto mi nisi rekao?" Čovjek Strvinar slegnu ramenima i prizna: „Ne znam. „To ja ne znam. Us-rdnije. Izabrao je nekog drugog. tko je rekao da je Afrikanac bio mrtav? Ležao je na zemlji. „Čuj. Sretno. otušira se. i zapiljio se u nju.. Kako si?" Čovjek Strvinar šmrcne. Vi mi recite.. naprotiv. „Da. tamo medu njima. Čovjek Strvinar priđe čovječuljku i uhvati ga za nadlakticu. Rukom je maknula pramen s čela. promotri ga i izvinu obrve.Riky. Tako se trebalo suočiti s teškoćama." „Ali trebam li ga ja ubiti. . I ja ću to napraviti. kako je više nikada ne bi zaboravio. Ni srce mu nije osluš-nuo. pade na koljena. spokojan. ali moram ići." Riky ustuknu dva koraka brišući ruke papirnatim ručnikom: „Molio si se Gospodinu?" „Bog više ne razgovara sa mnom. naprotiv. ostao na mjestu. Nikada se nije žalio.. „Znači. „Tko si ti. Nije ih udostojao ni pogleda. Naravno. Nosila je crn kostim i sivu vesticu. sakriti se. . Rina? Ili je Bog to več napravio?" Udarao je nogom o pod kao da mora zgaziti nevidljiva žohara. Tih je dana tisuću puta zamislio taj trenutak i nikada mu nije palo na pamet da bi mogao tako reagirati. Znao je da je vidi posljednji put i htio je ispuniti sjećanje njome. Naposljetku kimnu. Njezin dugačak vrat. hoće li priznati da ga poznaje ili će sve poreći i dati petama vjetra. u to je Beppe bio siguran.. jer bilo mu je dovoljno vidjeti je i sve njegove brige. Riky se oslobodi stiska kao da ga je dirao gubavac. Riky se ukoči." Beppe Trecca prekrižio je ruke i naslonio se na stup. obrisao ih i ponovno nataknuo. „Umirem. obgrli se rukama. Riky je djelovao neodlučno. Sad se sjećam. On se. i snažan je. Ali za koji sam kurac dao taj zavjet? A osim toga. „Trebao si mi reći. koji je nosio na prsima. Zaškiljio je i ugledao Idu kako sjedi u sredini crkve.. Molim vas... Sto sam skrivio?" Hramajući. dragi moj?" „Ja sam. Mario i djeca. Skinuo je naočale. Jedva je čekao da se vrati kući. Znam da umirem i da me Bog napustio.. Taj dječak ima čvrst karakter. Ne prepoznaješ me?" „Molim?" „Kako? Ti si mi ovo dao. nikada ga nije vidio da je prolio jednu jedinu suzu. Bio je miran. Čovječuljak se okrenu. a on je. Bila je veličanstvena. Ali moraš se i dalje moliti.. križ je bio za tebe?" Otišao je oprati ruke. Dao bih ti nešto drugo. kao začaran." Riky zatvori rasporak na hlačama. odlučio je njegov osjećaj krivnje. Koji idiot! Umjesto njega. Sutradan će zatvoriti račun u banci." Čovjek Strvinar vidje ga kako nestaje kroz vrata. U onoj je panici pomislio da je gotov. Pored nje. obrije i napiše otkazno pismo.. Trebao je poskočiti. Oporavit će se. Kosu je skupila na potiljku. dok je gurao u rijeku leš umotan u najlon. Cristiano je morao zagrliti sve iz škole. Djelovala je starije i bila je prelijepa. A ako nije bilo čuda." Sjeo je i primio Idu za ruku. Dobro sam te. moram razgovarati s tobom." S druge strane. gerbera. Zaslužio si. Pietrolin ga gurnu laktom. hrpe važnih osoba i policajaca u uniformi. Mnoštvo se razmak-nulo da ih pusti da prođu. Bijeli je lijes stajao na crvenu sagu. Ja sam zaljubljen u Idu Lo Vino i ne želim je izgubiti ni za što na svijetu. platit će. Ponticelliji su se čvrsto držali jedno uz drugo i djelovali su izgubljeno. okrznuo . izbjegavao je pogledati prema oltaru. ostavljala još cvijeća. Isprva je nije ni prepoznao. kako bi se ojačala vjera. Nisam shvatio je 1' i mi moramo ići. Ponovno je vidio trenutak kada joj je. a ja sam je posljednji dodirnuo. Osjetio je predivan miris njezinog parfema. Ali kako mi je palo na pamet da je dovoljno pomoliti se i Bog će uskrsnuti mrtve? Tako nitko nikada ne bi umro! Nije bilo nikakvog čuda. Ušli su Fabianini otac. Jedina koja ga nije udostojala ni pogleda bila je Esmeralda Guerra. dok su napredovali kroz gomilu. Tamo unutra je Fabiana. onako otmjeno odjevenu i dugačke crne kose skupljene u pletenicu. Neki su ga čak i poljubili. majka i mali brat. tisuće irisa. tulipana. Pa i onaj šmokljo Colizzi.. Odlučno je prošao kroz mnoštvo i zavukao se u klupu u kojoj je sjedila Ida. štreber. Oko nje sjedio je zbor pratilja. Odjednom je nastao opći žamor. pored ispovjedaonice stajao je Tekken s cijelom svojom bandom. „Poslije mise ide povorka sve do groblja. a udovi se opuštaju. koji mu se smješkao: „Poslije mise. telefonski zasloni palili su se kao pogrebne voš-tanice. reče i dade joj znak da pričeka. U ruci je držala list papira. Ćuškom. U polumraku crkve. dok su ih televizijske kamere zumirale u krupnom planu. Tekken je na sebi nosio oklop od gipsa. Otkako je ušao u crkvu. „Guerra će pročitati pjesmu koju je napisala za Fabianu. Bilo je to poput ponovnog rođenja. Skinula je i pirsing. Deseci vijenaca i bijelih plišanih zečića. uzdahnu: „Beppe! Kamo si nestao?" „Poravnati račune s Bogom". znači. kojega je jednom u trgovačkom centru istukao kartonskim likom Brada Pitta. Cristiano je sjeo uz Pietrolina. Ducatijem. Fabianina prijateljica. Majka je uzela sina u naručje. Nije Gospodin trgovac s kojim dogovaraš usluge u zamjenu za obećanja. Uhvatio ju je za ruku: „Ida?" Žena se okrenu i ugleda ga. nije bilo ni zavjeta. Oko njega. S obzirom na ono što si napravio Četrisiru. Osjetio je kako mu se tijelom širi neka toplina. no sad više nije mogao izdržati. I k tome. Posjeli su ih u prvi red pored gradonačelnika. A sutra u pola četiri bit će na Život uži-vo. Čuda su samo obmana. izbacio zrak i prstima prošao kroz kosu. ili bi jednostavno dodirnuli lijes. koje su je nastojale utješiti. Netko mu je skinuo s prsa onih tisuću kilograma zbog kojih više nije mogao disati." Cristiano se zapilji u Pietrolina ne znajući što bi rekao. Napunio je pluća. Bilo je takvih koji su podizali mobitele da ih snime. Ako griješi i mora platiti da bi bio sretan.. koji je stalno čitala. Zapanjena. Polomio sam te. Cristiano se okrenu. koji ga je oduvijek mrzio. Rukama je poravnao sako i popravio čvor na kravati. čuda ne postoje. Beskonačna povorka ljudi prilazila je. nalemao. Memmom i još trojicom ili četvoricom kojima Cristiano nije znao ime. pa se obrati Mariju Lo Vinu. Cristiano gaje vidio nekoliko puta pred školom. Preko ramena liječnika ugledao je Pdnovo tijelo ispod plahte. naprotiv. Vladala je prava strka liječnika i medicinskih sestara. Fabiana koja je znala osvijetliti i najmračnije dane.. Udahnuo je i otišao do mikrofona. uz oltar.sada si. hrabreći je tapšanjem dok je prolazila. No sada je djelovao bolesno. priđe mužu. Prom-rmljala je kroz jecaje: „Nedostajat ćeš nam. Približila se mikrofonu i morala je triput udahnuti prije nego što je uspjela posve tiho reći: „Ovo je pjesma. silovanu i dokrajčenu udarcem kamenom u glavu? Kada je to vidio.. Cristianu ju je već čuo u nekom ratnom filmu. pogledao.jedan nožni prst." ali nije uspjela.. Fabiana koja nas je nasmijavala. Oduzeo mi je najljepše što sam imao. i svi su ustali u klupi da je puste da prođe. prošla pored lijesa i stala iza stalka za čitanje. Nitko se nije obazirao na njega. snažno ga zagrli i odvede. Dani prolaze i ništa se ne događa." Naslonio se laktovima na stalak za čitanje. kardinal Bonanni. Oko kreveta skupili su se liječnici.. „Ja ga želim vidjeti mrtvog. nastavnicu matematike." Fabianina majka usta... započeo je misu promuklim . obrazi. U dnu. rukama pokrio lice i briznuo u plač.. Rino otvori usta i reče: "Ti si to učinio!" Oglasila se glazba i crkva je zanijemjela. koji mu je pritiskao bolna rebra. četiri djevojke u crnim suknjama i bijelim bluzama na violinama svirale su pretužnu melodiju. koji su ulazili i izlazili iz sobe u kojoj je ležao Pano.. ne razumijem: kako je mogao stvoriti to čudovište koje je ubilo moju djevojčicu? Kako je mogao sve to gledati? Jadnu djevojčicu. Pod vestom je osjećao pištolj. Bio je blijed. leptiriće. no sada mu je ritam bio pravilan.. Napisala sam je za tebe. raščupan. iz koje su izlazile prozirne cjevčice. U crkvi je vladala takva tišina da su potpetice crnih cipela odzvanjale arkadama od armiranog betona. A on. „. Esmeralda je pogledala Carraccicu. trebao je pomračiti dan." Rukom je prešla preko očiju. brada... Prišao je grizuči se za dlan." Tada se odmaknula od stalka i otrčala na svoje mjesto skrivajući lice. ništa nije učinio. Sunce izlazi i zalazi.. Sada si. pisao sam o njezinim snovima. Bog je trebao viknuti s nebeskih visina tako glasno da svi oglušimo. Čuo se samo plač ponekog djeteta. Iza oltara. svojoj kćeri. Tada se odvaži i priđe još bliže. Fabiana. koji su raspravljali i zakri-vali mu pogled. Iz sakoa je izvadio presavijen papir. o tome kakvo je predivno biće bila. sportski tip. blistavih očiju kao u vrućici. koja joj je dala znak da krene." Pognula je glavu i počela se tresti. Bio je zgodan čovjek." Šmrcao je. pogrbljen i prastar čovjek. Čovjek Strvinar otvori vrata odjela reanimacije. Esmeralda se sabrano popela uz tri stube.. ovaj put s više snage: „Kažu da Bog zna praštati. „Fabiana nasmijana. Fabiana velikog srca. kao da je sva snaga isisana iz njega. Alija. Vrat. stvorio ljude na svoju sliku i priliku. Plave oči uprte ravno u njegove. Kažu da je Bog.. trebao je. I onda očekuju od mene da govorim o praštanju? Kako bih ja mogao oprostiti? Nemam snage za to. Srce mu je snažno lupalo u prsima.. no onda ga je gurnuo natrag u džep i tiho progovorio: „Pisao sam o Fabiani... sada si.. Kažiprsta uperenog u njega.. ali jednostavno ne mogu. pretučenu. Tetovirana ruka. uvijek preplanuo. ipak. Pokušala je nastaviti. srušenu sa svog mopeda.. Alessio Ponticelli pogledao je suprugu i snažno joj stisnuo ruku. otro oči i ponovno progovorio. a gnusni se ubojica krije medu nama. u svojoj beskrajnoj dobroti. oprostite.. razmotao ga. spušteni kapci.. Zvonio je alarm. ruka koja se podigla. oprostio nam grijehe naše. „Smilovao nam se svemogući Bog. Nekoliko je puta omotao žicu punjača oko kuke i potom je ovio oko vrata. napravljenom od plavog plastičnog lavora. Gospode. . Križ medu maljama na prsima. prodiralo je kroza stakla velikih prozora i na istočnom je dijelu jaslica svitalo. koje su visjele poput zrelih plodova. čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!" zagraktao je kardinal Bonanni kroza zvučnike. Skinuo ju je i omotao lančićem s križem.U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Bože. Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna. Kroz raskriljen prozor kupaonice dopirali su cvrkut vrabaca. automobilske trube i kreštanje iz zvučnika koji su prenosili misu iz crkve Svetoga Blaža.U Jahvu ja se uzdam. Za . Ožiljak. . rijeke." Cristiano je ostao sjediti. Čovjek Strvinar. Skinuo je čarape i cipele. koje su virile iz žbuke kao rašljast zmijski jezik. koja je otišla s ovoga svijeta k tebi: i budući da se u tebe uzdala i vjerovala. Podigao je jedno stopalo. Gospode. Bilo je toplo u dnevnoj sobi Čovjeka Strvinara. Treća usred čopora bijelih medvjeda koji su razdirali Pokemona." Zatim se Čovjek Strvinar vratio i razodjenuo. Ljubičasto i otečeno desno rame. Desna noga. Nije se okrenuo. visoko na nebu. Crno-bijela kravica zabila mu se u taban. Ja sam čudovište. Skinuo je Juventusov crno-bijeli šal. jedva je mogao disati. i vječno svjetlo nek' im sja. Jahve. kako je mogao sve to učiniti? Jer sam čudovište i ne zaslužujem oprost. gradove. „O.. Crni nokti na stopalima. preko cijelog lista. Čovjek Strvinar izašao je iz kuhinje sa stolcem u rukama. Crna brada. iskrivljena. u nadi što nam dolazi od Kristova Uskrsnuća. „Braćo i sestre. postavio je stolac u sredinu jaslica. Na koncu je skinuo i gaće. Sunce. ti si ljubav koja prašta: primi u svoj dom našu sestru Fabianu." Čovjek Strvinar ispruži ruke prema stropu. ponizno priznajmo svoje grijehe". Dugačke ruke." Cijela crkva usta i ponovi: „Vječni im mir podaj." Raširio je ruke kao da su krila ranjenog goluba. Činilo mu se da čuje tok tok njezinih štaka i šuštanje crne halje koja se vukla po podu. tvrd poput kvrge na deblu. Skinuo je vestu i pot-košulju. Mala okrugla glava. Znao je tko je. „Iz dubine. izbacio nabrekli trbuh. potresen jecajima. Skinuo je kabanicu. Točno iznad njega nalazila se kuka za luster i dvije električne žice. duša se moja u njegovu uzda riječ. Četvrta na čistini gdje su bili parkirani u nizu tenkovi i vatrogasna kola. i popeo se na stolac. pazeći da ništa ne sruši.glasom: „Vječni im mir podaj. derao se svećenik. podari joj radost bez kraja. Kako je mogao vući Fabianino krvavo tijelo a da ne osjeti žaljenje? Kako je mogao živjeti svih tih dana a da ne osjeti sram? Da ne pomisli da je uništio jednu obitelj? Kako je smogao snage da bez grižnje savjesti očisti leš? Zašto je. vapijem tebi: Gospodine. Adamova jabučica. Skinuo je hlače. čudovište. Uzeo je pištolj i stavio ga na hrpu odjeće. Čovjek Strvinar izvadio je punjač mobitela iz utikača i poput gorostasa prešao pustinje. nagnuo glavu ustranu i pogledao svoj odraz u prozorskom oknu. kako bismo prinijeli ovu Svetu Euharistiju za pokoj duše male sestre Fabiane. i vječno svjetlo nek' im sja. Druga na željezničkim tračnicama. Spazi sjenu kako mu klizi iza leda. izjedena strujnim udarom. Mršav trup posut plavkastim modricama. plakao je u tišini i. Jedna mu je noga završila u jezercu. i priveo nas u život vječni.. Tamni penis položen preko mošnji. Moj otac nije ubio Fabianu. Ja ne znam zašto sam mu pomogao. niškoristi. golog. gurnulo u rupu punu smeća. E. Vidio se. zraka!". jesam li to ja? (Da. odjednom je shvatio. kad mu je prskala moždana opna.) Što je. reče Čovjek Strvinar i nogom odgurnu stolicu. Ja. Moj otac me naučio pucati iz pištolja.Gospodina našega. anđeli Gospodnji. Primite njezinu dušu i povedite je k prijestolju Svevišnjeg. o Gospodine. On je stajao pred stalkom za čitanje uz očev lijes. različito. sveci Božji." Cristiano je još sjedio među svojim drugovima. ali je bio dobar. Ovo ovdje. zanosilo. Praznoj. ispunilo strahom kao miša. Neka te primi Krist. a volio je i Četrisira i Danila.. Poput Boga. Zbog nečega u njoj osjećao je previše toga. „Dođite. Moj otac je uvijek bio uz mene. moj otac mi je pomogao da prebijem dečka kojem sam razrezao sjedalo na motoru. Njegova luda glava. plastičnih životinja i planina od prešanog papira. jer sam mu pomogao. Visio je iznad pastira. pridigao je ruke i raširio šake. dovelo tog golog čovjeka do toga da se popne na stolac i stavi si omču oko vrata? Čovjek Strvinar znao je odgovor. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. mora i rijeke planinama od prešanog papira i morima od staniola. Zasljepljujući bljesak. to si ti. da zamijene planine. dovraga. Moja majka je pobjegla i on me odgojio. Ne Ramona. i nek' joj sja vječno svjetlo. Ja sam nedostajao. i anđeli nek' te s Abrahamom povedu u raj. nasilnik." Sada kad više nije disao. pa. Silovao je i ubio nevinu djevojčicu. Moj otac je znao što je pravo i što je krivo. Zaslužuje da ode u pakao. „Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam. A onda je nastupila tama koja oslobađa. Kunem se da ne znam." Kako čudno. učinilo da usnu jaslice tako velike da prekriju cijelu Zemlju. osjećao se uvijek neprilagođeno.. zaslijepilo. . Njegova malena glava prekrivena vlasima crnima poput gavranova perja. izmorila". na poljanama zelenim on mi da je odmora. Shvatio je što nedostaje jaslicama. no njegov je um bio daleko. Moj otac me vodio na pecanje. to tamo. Kao da više nije u vlastitom tijelu. Grgljajući. Moj otac je bio loš čovjek. Ja to znam. Moj otac je bio nacist. zbog toga je učinio stvari koje nikome nije mogao reći jer nitko ih ne bi razumio. to ga je plašilo. pohrlite. A i ja s njim. „Da. Tamo pored. od dana kad sam se rodio. Dvaput. vojnika. Primite njezinu dušu i povedite je k prijestolju Svevišnjeg. kako steže crnu žicu oko vrata. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. kad su mu se noge bacakale kao onoga dana kada je struja prošla kroz njega. Ta glava koja mu je uništila život. Triput. Njegova glava. Bio je blizu. Sve je tukao. Vjerovao je u Boga i nije psovao. Bilo je tako jednostavno. koji te pozvao k sebi. Moj otac je bio pijanac. Volio me. u drugoj crkvi. Četrisira i Danilo sjedili su u prvom redu. Četrisira se osmjehnu. Primite njezinu dušu i povedite je k prijestolju Svevišnjeg. Podari joj vječni počinak. Vidio je samoga sebe kako teško diše. Jednom. ta ga je glava izmorila. kad su njegova pluća u očaju vikala "zraka. dajte znak. Jedan glas reče: „Čujete li me? Ako me čujete. Cristiano Zena otvorio je oči. Žica punjača pukla je. Ustao je i viknuo: „Moj otac to nije učinio!" Ali nitko ga nije čuo. pomaknuo je ruku. patkice i obitelj Barbapapa. . Rino Zena. ispružen na krevetu. kućice Lego. Bilo kakav znak." Rino se osmjehnu. Svi su bili na nogama i pljeskali pri prolasku bijelog lijesa. Četrisira je pao medu pastire. sporednih radnji. savršeno uklapa u cjelinu: naizgled nespojive životne priče i sudbine susreću se i prepleću kao da nikada i nikako drukčije nije ni moglo biti.Niccolo Ammaniti (1966. likova. Ammaniti se među piscima svoga naraštaja ističe. Smatran najinovativnijim autorom suvremene talijanske proze. u kojoj se svaki od brojnih elemenata. Na hrvatskom su objavljeni romani Ja se ne bojim i Pokupit ću te i odvesti te pripovjedna zbirka Blato. između ostaloga. . nevjerojatno izbrušenom i koherentnom romanesknom strukturom. Njegove su knjige prevedene u 44 zemlje svijeta.) rođen je i živi u Rimu.