Jorge-Luis-Borges-Knjiga-Od-Snova

Jorge Luis Borges - Knjiga od snovaU ogledu iz londonskog Spectatora (rujna 1712.), uvrštenom u ovu knjigu, Joseph Addison navodi da ljudska duša, snivajuđi odvojena od tijela, biva u isti mah teatar, glumci i publika. Mogli bismo dodati daje ujedno autor radnje koju prati. Analognih mjesta ima u Pe-tronija i u Luisa de Gongore. Doslovno čitanje Addisonove metafore moglo bi nas navesti na opasno zavodljivu postavku da snovi tvore najstariju i najsloženiju književnu vrstu. Na temelju te neobične postavke, koju rado preuzimamo za pisanje ovoga proslova i čitanje teksta, mogao bi se sačiniti opđi pregled snova i njihova utjecaja na književnost. Ovaj šareni zbornik, sastavljen za razbibrigu znatiželjnom čitatelju, bio bi kockica u tom mozaiku. Rečena hipote-tička knjiga istražila bi razvoj i grananje te drevne vrste, od proročanskih snova s Orijenta do alegorijskih i satiričkih snova u Srednjem vijeku i pukih igrarija Le-wisa Carrolla i Franza Kafke. Razdvojila bi, naravno, snove u snu i snove najavi. Ova knjiga o snovima, što đe je čitaoci višekratno snivati, obuhvađa nođne sanje (one koje, uzmimo, ja potpisujem), dnevne sanje, kao voljnu djelatnost našega duha, i poneke kojima se ne zna porijeklo, uzmimo, anglosaksonski San o križu. Šesta knjiga Eneide drži se tradicije iz Odiseje i navodi da su božanska vrata kroz koja nam dolaze snovi dvojaka: bjelokosna su namijenjena lažljivim, a rožana proročanskim snovima. Izbor tvari od kojih su načinjena navodi nas na pomisao daje pjesnik naslutio kako su snovi što anticipiraju buduđnost manje vrijedni od onih lažljivih, da su spontani izmišljaj čovjeka koji spava. Jednu vrstu sna valja nam posebno razmotriti. Posrijedi je nođna mora ili snoviðenje, na engleskom night-mare ili nođna kobila, riječ koja je Victora Hugoa navela na metaforu cheval noir de la nuit (nođni vranac), premda etimolozi tvrde da taj izraz znači nođna tlapnja ili nođna priča. Njegov germanski parnjak ^//'postaje engleski elf, zloduh ili vukodlak koji guši spavača i kinji ga groznim prizorima. Grčki termin ephialtes potječe iz analogne praznovjerice. Coleridge je napisao da slike najavi pobuðuju osjeđaje, a da u snu osjeđaji pobuðuju slike. (Koji mu je to tajanstven i složen osjeđaj izdiktirao Kublaj kana, uzdarje sna?) Kad bi u ovu sobu ušao tigar, obuzeo bi nas strah; ako nas strah obuzme u snu, mi smislimo tigra. To bi mogla biti plastična predodžba naše bojazni. Navodim primjer tigra, ali mi možemo svoj užas projicirati na štošta drugo, nešto što najavi nije nužno stravično, jer strah prethodi pojavi što ga za tu prigodu utjelovljuje. To može biti mramorna bista, podrum, naličje kovanice, zrcalo. Nema te forme na svijetu koja ne bi mogla biti izvor strave. Zato nođna mora možda ima poseban okus, sasvim različit od straha i strahova 10 koje nam može zadati zbilja. Germanski narodi su, čini se, istančanije od romanskih osjetili tu pritajenu prijetnju zla. Prisjetimo se neprevodivih riječi eery, weird, un-canny, unheimlich. Svaki jezik stvara ono što mu je potrebno. Stvaralaštvo nođi postupno se uvlačilo u danje stvaralaštvo. Ta je invazija potrajala stoljeđima. Sablasno carstvo Božanstvene komedije nije snoviðenje, izuzev možda u četvrtom pjevanju, što odiše potmulom grozom. To je mjesto na kojem se zbivaju užasni dogaðaji. Nauk nođi bio je mukotrpan. Snovi iz Svetoga pisma nemaju znacajfe\sna; to su proroštva koja s naglašenom koherentnošcu pokređu složen mehanizam metafora. Quevedovi sni kao da su potekli od čovjeka koji nikad nije sanjao, poput onih Kimerijaca što ih spominje Plinije. Poslije đe dođi ostali. Upliv nođi i dana bit đe recipročan. Beckford i De Quincey, Henry James i Poe, vuku korijen iz snomorice i remete nam nođni spokoj. Mitologije i religije vjerojatno imaju analogni temelj. Na kraju, želim izraziti zahvalnost Royu Bartholo-mewu. Ovu knjigu ne bih mogao sastaviti bez njegove stručne prilježnosti. J.L.B. Buenos Aires"27. listopada 1975. Gilgameš, u dvije tređine bog, jednom tređinom čovjek, življaše u Uruku. Nepobjediv meðu ratnicima, vladao je željeznom rukom. Mladiđi su mu služili, djevojke i žene nasilno je obljubljivao. Narod je vapio za božanskom zaštitom, i gospodar nebesa naloži božici Aruru, onoj koja je umijesila prvog čovjeka od gline, da načini stvorenje koje bi se moglo suprotstaviti Gilgamešu i tako umiriti pučanstvo. Aruru je načinila stvorenje koje je nazvala Enkidu. Tijelo mu bijaše dlakavo, kosa padala po pleđima, prekrivao se krznom, živio meðu zvijerima i jeo travu. Uništavao je stupice i tako spašavao životinje. Saznavši to, Gilgameš naredi da mu odvedu bludnicu. Enkidu je u njenom zagrljaju proveo sedam dana i sedam nođi. Nakon toga gazele i zvijeri stale su bježati od njega, a njemu su noge klecale i nije mogao trčati kao prije. Preobrazio se u čovjeka. Djevojka vidje daje Enkidu postao lijep muškarac. Nagovorila ga je da odu u utvrðeni Uruk, gdje je vladao Gilgameš, i obiðu sjajan hram gdje zajedno sjede bog i božica. Bližio se početak nove godine. Gilgameš se pripremao za ritualno vjenčanje, kad je došao Enkidu i izazvao ga. Okupljeno mnoštvo, unatoč zaprepa-štenosti, ođuti olakšanje. Gilgameš je prethodne nođi usnio kako sa zvjezdanog neba pada strijela stoje ne može podiđi ni oboriti. 12 Poslije toga, u središte grada s neba je doletjela i zabila se neobična sjekira. Majka mu reče da mu taj san najavljuje dolazak junaka koji đe mu poslije postati prijatelj. Zametnuše borbu i Enkidu obori Gilgameša. Došljak uvidje da njegov protivnik nije hvastav tiranin nego srčani borac koji prihvađa izazov. Podigao gaje, zagrlio, i njih dvojica postadoše prijatelji. Gilgameš je bio pustolovne naravi, pa je predložio Enkiduu da nasijeku cedrovine u svetoj šumi. To je težak zadatak - odvrati mu Enkidu -jer šumu čuva div Humbaba. Glas mu je nalik na grmljavinu, jednook je i pogledom te može okameniti, riga plamen iz nosnica i kužnim dahom sije smrt. Na to đe Gilgameš: - Što đeš ređi djeci kad te budu pitala gdje si bio onog dana kad je zaglavio Gilgameš? Enkidu je pristao. Gilgameš je svoj naum iznio starcima, bogu Šama-šu, vlastitoj majci, nebeskoj kraljici Ninsun, ali ga oni nisu odobrili. Znajuđi da joj je sin tvrdoglav i uporan, Ninsun je izmolila zaštitu od boga Šamaša. Tada je Enkidua proglasila svojim počasnim čuvarom. Gilgameš i Enkidu stigli su u goru obraslu cedro-vom šumom. Onako umorni, zaspali su. Prvi je usnio da se na nj survava planina, i da ga je iz te nevolje izbavio čovjek neobične ljepote, koji gaje smirio, napojio vodom i pomogao mu da ustane. Enkidu reče: - To znači da đemo savladati Humba-bu. Gilgameš je potom sanjao kako nebesa tutnje i zemlja drhti, sve zavijeno u tamu, kroz guste oblačine sijevne 13 munja i izazove požar, smrt je lijevala s visina, a onda je plamena nestalo i sve je prekrio pepeo. Enkidu je dokučio zlokobnu poruku, ali nije prestao sokoliti prijatelja. Stao je obarati cedar, i to je izazvalo bijes Humbabe. Gilgameša je prvi put obuzeo strah. Ipak, njih su dvojica savladali diva i odrubili mu glavu. Gilgameš opere tijelo i stavi na se vladarsku odjeđu. Videđi junaka, božica Ištar stade ga nagovarati da joj postane muž, obeđavajuđi mu neviðena bogatstva i svakojake užitke. Poznavajuđi vjerolomnu i okrutnu Ištar, koja je dala smaknuti Dumuzija i nebrojene ljubavnike, Gilgameš je odbije. Bijesna Ištar zatraži od svog oca da na zemlju pošalje nebeskog bika i zaprijeti da đe otvoriti vrata donjega svijeta i podiđi mrtve da jedu žive. - Kad bik siðe s nebesa, zemljom đe sedam godina vladati bijeda i glad. Jesi li se za to pripremila? Ištar odgovori potvrdno. Tada bik siðe na zemlju. Enkidu se dohvati s njim ukoštac, držeđi ga za rogove, a Gilgameš mu zarije nož u šiju. Zajednički su mu izvadili srce i prinijeli za žrtvu bogu Šamašu, bogu-suncu. Ištar je pratila tu borbu sa zidina Uruka. Videđi ishod, uspela se na bedem i proklela Gilgameša. Enkidu biku iščupa rep i baci ga u lice božici, rekavši: - S tobom bih, da mogu, jednako postupio. Svezao bih te njegovim crijevima. Ištar je doživjela poraz, i narod je stao klicati zator-nicima nebeskog bika. Ali, volju bogova ne smije se nekažnjeno izigrati. 14 Usnio je Enkidu da su se bogovi okupili na vijeđanje o tome tko snosi veđu krivnju za pogibiju Humbabe i nebeskog bika, on ili Gilgameš. Jedan od njih dvojice platit đe glavom. Nisu se mogli složiti. Anu, otac bogova, reče daje Gilgameš ubio Humbabu i, povrh toga, posjekao cedar. Rasprava je postajala sve vatrenija, padale su teške riječi. Enkidu se probudi ne saznavši konačnu odluku. San je ispričao Gilgamešu i za dugih sati besanice što gaje mučila prisjeđao se bezbrižnog življenja meðu zvijerima. Povremeno je čuo glasove utjehe. Koju nođ iza toga opet je sanjao. S neba je dopro krič, i čudovište s lavljim licem i orlujskim krilima i pandžama stušti se na nj, dohvati ga i ponese uvis. Ruke mu se prekriše perjem, sve je više nalikovao svome otmičaru. Uvidje da je umro i da ga harpija nosi na putu bez povratka. Stigli su u carstvo tame, gdje su ih okružile sjene zemaljskih uglednika. Bijedne spodobe u tome staništu imaju krila i hrane se prašinom. Gospodarica podzemlja čitala je tablicu sudbina i vagala pokojnikove zasluge. Kad se probudio, dvojici prijatelja postade jasno što su bogovi odlučili. Gilgameš zastre Enkiduovo lice nevjestinskom koprenom i, ophrvan bolom, pomisli: Sada sam upoznao lice smrti. Na otoku onkraj zemaljskih granica življaše Utna-pištim, prastar čovjek, jedini smrtnik koji je uspio izbjeđi smrt. Gilgameš odluči pođi do njega, da sazna tajnu vječnoga života. Stigao je do granice svijeta gdje je silno visoka planina parala nebeski svod udvojenim vrhovima i do 15 podzemlja dopirala svojim temeljima. Prolaz su čuvala opaka čudovišta, ljudi-škorpioni. Junak se ne prestraši, nego rekne čudovištima da traži Utnapištima. - Nitko nije dopro do njega niti je uspio saznati tajnu vječnoga života. Mi čuvamo put sunca, kojim nijedan smrtnik ne smije kročiti. - Ali ja hođu - odvrati Gilgameš, i čudovišta ga propuste, videđi da pred sobom nemaju običnog smrtnika. Zaputi se junak. Prolaz je bivao sve mračniji, a onda ga zapahne lahor, dok se u daljini nazirala svjetlost. Kad je došao do nje, ukaza mu se čarobni vrt, prošaran blještavim draguljima. Taj jedinstven prizor, vrt užitaka, bogovi dotad nisu podarili nijednom smrtnom čovjeku. Ali Gilgameš Naloži mu da obori sto i dvadeset stabala i od njih isteše vesla. Ono za čime Gilgameš teži ne može se pronađi u ovozemaljskom životu. Bao Yu bio je utučen. Kako si se usudio prisvojiti njegovo ime?" I poðoše dalje. Babilonski ep iz 2. ali joj se putnik predstavi i ispriča svoj naum. mišljaše da poslužuje kakva skitnicu. "Gle čuda! Pobrkale smo te s Bao Yuom." Dvorkinje prasnuše u smijeh. "Nikad nisu ovako postupale sa mnom. Jedna mu djevojka 18 reče: "Što ti je. "ja sam Bao Yu. Tada su se iskrcali i prinijeli žrtve bogovima.Gilgamešu.Avaj. i korablja se nasukala na vrh neke planine. Leptir živi samo jedan dan. To si ti. Onaj iz sna . Bao Yu začuðeno pomisli: "Tko to ima dvorkinje koje izgledaju jednako kao Xi Ren. Laðar ga upozori da ne smije dodirnuti oceanske vode." čuvši taj dijalog. "Drage sestrice". Ping Er i sve ostale iz moje kuđe?" Jedna od dvorkinja klikne: "Eno Bao Yua. njegova ladara. Išao sam za vama do kuđe i zatekao drugog Bao Yua gdje spava u mojem krevetu. Krčmarica Siduri. doduše. miris tajanstvenog cvijeta privuče zmiju koja ga ugrabi. vičuđi: "To nije bio san! Ti si Bao Yu. stigao je do dvorišta koje mu se učini poznatim. Da ti nagradim trud. Popeo se stubištem i ušao u svoju sobu. ali ih je bog vjetrova vratio u korablju i odveo do mjesta gdje su sada i gdje đe vječno boraviti. tisuđljeđa prije n. starac mu rekne gdje đe ubrati trnoviti cvijet. Vjerojatno znadeš da Utnapištim živi na udaljenom otoku. reče im on. Gilgamešova odjeđa poslužila je umjesto jedra. Gilgameš krene dalje. 17 Beskonačni san Bao B ao Yu usnio je da se nalazi u vrtu koji je navlas jednak vrtu u njegovoj kuđi. Gilgameš zaroni i otrgne čarobnu biljku s oceanskog dna. zbaci košuljicu i pomladi se. krenuo je dalje. koje znači dragocjen (Bao) i nefrit (Yu). Dobrohotni Ea upozorio gaje što bogovi spremaju.nije za to mario. Kad su stigli. Bao Yu? Što te muči?" Mladiđ odvrati: "Usnio sam čudan san. koji te jedini može odvesti starcu. Bio je. odat đu ti svoju tajnu stoje samo bogovima znana. Bao Yu nije mogao izdržati a da ne klikne: "Tražio sam Bao Yua." Netko zazo-ve iz vrta: "Bao Yu!" Jedan i drugi Bao Yu protrnuše. Kako je došao ovamo?" Bao Yu je povjerovao da su ga prepoznale. Prošetajmo zajedno. Sanjao sam da se nalazim u nekom vrtu i da me vi niste prepoznale i da ste me ostavile samoga. našim gospodarom. Utnapištim reče: 16 . Zaputi se do njih i rekne: "Krenuo sam u šetnju i slučajno prošao ovuda. peharnica bogova. Tko ga okusi stječe vječnu mladost. zapita se on." Bile su to dvorkinje nekog drugog Bao Yua. I ispriča mu pripovijest o potopu. nikad neđeš nađi ono što tražiš. Gilgameš se uvjerio da se njegov usud ne razlikuje od usuda ostalih ljudi i vratio se u Uruk. I dok se odmarao od napornog putovanja. i Utnapištim dade sagraditi korablju u koju je ukrcao obitelj i stoku. Tko je vaš gospodar?" One odgovore: "Naš je gospodar Bao Yu. samo što ti nisi naočit kao on. Uz krevet su se smijale i vezle djevojke. Ugleda nekog mladiđa kako leži. besmrtan. Dok se junak spremao za povratak. ali je to postao jednokratnom odlukom bogova. mladiđu. Ali gavran se nije vratio. Sve dok nije zastao da se odmori u svratištu. smijuđi se.e. na zemlji ništa nije vječno. Isto se zbilo s lastavicom. Bogovi su stvorili ljude i podarili im smrtnost. Sedam dana su plovili olujnim vodama. Zar je moguđe. ali se golub vratio jer nije našao uporišta. ." Mladiđ ustane i zagrli ga. Mladiđ je uzdisao. Moraš pronađi Uršanabija. da bi poživio dugo i sretno. Sebi su ostavili vječni život. On pusti goluba da vidi jesu li se vode povukle. Zašto me ove dvorkinje tako mrze? Zar doista postoji drugi Bao Yu? Moram to utvrditi. pronaðe Uršanabija i nagovori ga za prijevoz. da postoji vrt koji se ničim ne razlikuje od vrta u mojoj kuđi? Ususret su mu dolazile dvorkinje. Sve ima svoje vrijeme i svoje trajanje. onkraj oceana smrti. Roditelji su mu dali to ime." Progonjen takvim mislima. Gilgameš u vidje da ga starina ne može ni u što uputiti. 22a glavnog pekara objesi. sjeti se da sara i ja bio s tobom. ružnih i mršavih. Post 37 20 Josip. Pazite! Sunce. lijepih i debelih. 14Kada ti bude opet dobro. ni ovdje nisam ništa skrivio.zaboravio je na nj. kako je Josip protumačio. 6"Poslušajte". Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu. 15Jer. glavni'farom/peharnik i glavni faraonov pekar 4Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Bao Yu? Što te muči?" A Bao Yu odgovori: "Usnio sam čudan san. opazi da su neraspoloženi. a baciše me u tamnicu. 21Vrati glavnog peharaika u peharničku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku. pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuđe. te stanu uz one krave na obali Nila. reče im. 4Kako njegova brađa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova. 5Opet zaspi te usni drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj . kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Njegova dvorkinja Xi Ren zapita ga: "Što si sanjao." 8Njegova ga brađa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hođeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pričanja 0 snovima. opet đeš stavljati pehar faraonu u ruku. ali su ptice jele iz košare povrh moje glave. San o crvenoj sobi (o. nKako sam u ruci držao faraonov pehar.peharnik i pekar egipatskog kralja. 17U naj-gornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu." Josip im reče: "Zar tumačenje ne spada na Boga? Dajte.) 19 Bog upravlja losipavont L posredno." 16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumačenje. Post 40 22 Josip Puiffaci faraonove sile 1 Poslije dvije godine usni faraon da stoji pokraj Nila. 5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj brađi. 23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa . zbilja. 1754. tvoja majka i tvoja brađa pa ti se do zemlje klanjati?" UI dok su brađa od zavisti bila ljuta na nj. kao i prije. 9Usni on još jedan san te ga ispriča svojoj brađi: "Još sam jedan san usnio. 21 bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja. 5obojica njih . Bao Yu!" Bao Yu se probudi. 4Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih." 18Josip odgovori: "Ovo je značenje: tri košare tri su dana. I tek što je propupao. ukori ga otac i reče mu: "Što znači taj san što si ga usnio? Zar đemo dođi ja. i uto se faraon probudi. pasle su po šašu. tređega dana. zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti. drugi je rekao: "Vrati se brzo.. 6Kad je Josip ujutro došao k njima.otiðe. procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. i on mu napravi kiđenu haljinu." 12Josip mu reče: "Ovo ti je značenje: tri mladice tri su dana. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme. utam-ničenici .. istiještim ga u faraonov pehar. kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike . iTraelovom 3 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi." Cao Xue Qin. i svaki je san imao svoje značenje. njegov je otac razmišljao o svemu. a oni ga zbog toga još više zamrze. dok si mu bio peharnik. a onda stavim pehar u faraonovu ruku. uzmem grožða.usnu san jedne te iste nođi.bio mu je roðendan . mjesec 1 jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to ispričao svome ocu." 20I zaista. pričajte mi!" 9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 10Na trsu bile tri mladice. 19Poslije tri dana faraon đe uzdiđi tvoju glavu i o drvo te objesiti te đe ptice jesti meso s tebe. "san što sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove. Svaki je usnio svoj san. ali nikog nema da nam ih protumači.iz sredine svojih službenika izluči glavnog peharnika i glavnog pekara. 7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?" 8Odgovore mu: "Sne smo usnili. Sanjao sam da se nalazim u nekom vrtu i da me vi niste prepoznale . reče mu: "Usnih da su mi na glavi tri bijele košare. 2Iz Nila iziðe sedam krava. 3Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava. 13Poslije tri dana faraon đe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto. neđe se 24 ni znati da je u zemlji bilo obilje ." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku." 14Faraon odmah pošalje po Josipa. istočnjakom opaljenih. 30A poslije njih nastat đe sedam gladnih godina. ali je svaki od nas usnio san drugog značenja. 29Dolazi. Ispričasmo njemu svoje sne. 23 obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. a za ženu mu dade Asenatu. 19Poslije njih izaðe drugih sedam krava. neđe nitko diđi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj. evo." 16"Ništa ja ne mogu". i gle: bio je to san." 45Faraon nazva 25 Josipa "Safenat Paneah". Kazao sam ovo i vračarima. Post 41 Bog šalje pomk h snovima .zbog gladi koja đe dođi ." 25Onda Josip reče faraonu: "Fa-raonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti. označuje sedam gladnih godina. poslije njih uzraste sedam klasova šturih. šturih. Jedino prijestoljem ja đu biti veđi od tebe. 27Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih. a tako i sedam praznih. čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" 39A onda faraon reče Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio. mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 6Ali. 33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. evo.jer đe biti vrlo velika. 21Pa iako su ih progutale. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust." 17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. tako da za gladi zemlja ne propadne. 8Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši. istočnjakom opaljenih klasova. Pasle su po šašu." reče faraon Josipu. 34Nadalje. 31Kako glad bude harala zemljom. 15Onda faraon reče Josipu: "Usnio sam san. to je sedam godina. 38Zato faraon reče svojim službenicima: "Zar bismo mogli nađi drugoga kao stoje on. a onoga objesiše. kada đe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 26Sedam lijepih krava. 22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto. nUsnismo san iste nođi. 23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih. izvuku ga brže-bolje iz tamnice. I faraon se probudi. eto. Bile su mršave. ali mu ih nitko nije mogao protumačiti. "nego đe Bog dati pravi odgovor faraonu. Tako je samo jedan san. a o vrat mu objesi zlatan lanac. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej. pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne. neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.41 Postavljam te. Zatim zaodjene Josipa odjeđom od najljepše tkanine. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. I8I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. 24I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. znači da se Bog na to zaista odlučio i da đe to uskoro provesti. čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ. 36Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što đe snađi zemlju egipatsku. 28To je ono što sam veđ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti. 10Jed-nom. sedam lijepih klasova opet je sedam godina. 13Kako nam ih je protumačio. odgovori Josip faraonu. a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik. 40Ti đeš biti upravitelj moga dvora: sav đe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. 35Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze." 37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 44Još faraon reče Josipu: "Premda sam ja faraon. ošišaju mu kosu. kđer Poti-Fere. neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji đe kupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj ! 20I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. sluga zapovjednika straže. kad se faraon razljutio na svoje službenike.stabljici. 7Šturi klasovi prož-dru sedam jedrih i punih klasova. "nad svom zemljom egipatskom. istočnjakom opaljenih. a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna. sveđenika u Onu. nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. 32A što se faraonov san ponovio. i ja i on. sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. Uto se probudim. ali nema nikoga da mi razjasni. a nitko ga ne može protumačiti. vrlo ružne i koštunjave. 5 U stupu oblaka side Jahve te stade na ulazu u Šator. 17Daniel uðe u svoju kuđu te sve kaza Hananiji. a to jedan baš pripovijedaše X D svome drugu što je sanjao: "Usnio sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi. Joaševa sina. Mišaelu i Azarji. I stoga nijedan kralj. svojim drugovima. čudesna i veličanstvena dostojanstva." 7Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim. 2Kralj naredi da se pozovu ča-robnici i gataoci. a oni mu se svi obradovaše. još ih upozori kako pogani okređu vjerom i krše zakletvu. Kad njih dvoje istupi naprijed. zapovjednika kraljevskih straža. 14No Daniel se mudrim i umnim riječima obrati na Arjoka. nŠto tražiš. 12Evo stoje vidio: bivši veliki sveđenik Oni-ja. u snu njemu progovaram. 9Ako mi ne kažete što sam snio. recite mi moj san. takvo što ne traži od čarobnika." 5Kralj odgovori i reče zvjezda-rima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači. otmjen u govoru. a san ga ostavi. 13Zatim se Judi ukazao i čovjek vremešan i častan. Zovnu Arona i Mirjamu. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor. 14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje brađe koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad . 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da đe mu Gospodin priteđi u pomođ. koji ne borave meðu smrtnicima. 6No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje. gataoca ili zvjezdara. 15On reče Arjoku. 19I objavi se tajna Danielu u nođnom viðenju. viðenje. njime đeš slomiti neprijatelje!" (2 Mak 15) 27 Daniel i Nahp/kpdonoTomvl snovi 'ðetij'e ft pa 1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni JL Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri. Stoga. podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. od djetinjstva vičan svakoj kreposti. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana. potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. Predajuđi mu ga. a vaše đe kuđe postati smetišta. otetim Judi i njegovima. zaklinjači i zvjezdari da protumače kralju njegove sanje. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znači. 6reče Jahve: "Saslušajte riječi moje: Naðe li se meðu vama prorok. 16a Daniel otiðe kralju i zamoli da mu dade vremena te đe kralju otkriti što san znači. reče: 16"Prihvati ovaj sveti mač: Božji je dar. podigne zajednički spomenik. pre-vrnu se." 14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego mač Gideona. znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne proðe vrijeme. 18da mole milosrðe u Boga Nebeskoga radi te tajne. Izraelca. kralju. i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova. živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim. skroman u ophoðenju. podsjetivši ih na bojeve što su ih veđ bili. a šator pade. učvrsti ih u hrabrosti. ma kako velik i mođan. a mi đemo mu otkriti njezino značenje. u viðenju njemu ja se javljam. 13Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci. teško je. blage đudi." 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan mač. 10Kad im je tako osmjelio srca. nego neka se sjete pomođi što su je od Neba 26 veđ primili i nadaju se da đe im i sada Svemoguđi udijeliti pobjedu." 8A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate daje moja odluka neopoziva. da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 9Osokolivši ih riječima Zakona i Proroka." 4Kaldejci od-govoriše kralju (aramejski): "O kralju." (Suci 7) 6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlučio da plijenom.Božji prorok Jeremija. Kralj im reče: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju. dobit đete od mene darove i poklone i velike časti. uPošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošđu i pobudnim riječima. 3Doðoše dakle te stadoše pred kralja. zapovjedniku kraljevu: "Zastoje kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu. ispriča im vjerodostojan san. čovjek dobar i čestit. a mi đemo ti otkriti njezino značenje. pa đu 28 znati da li mi možete kazati i njegovo značenje!" 10Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju." 12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. A Daniel blagoslovi . bit đete rastrgani u komade." (Br 12) 1 O Kad je Gideon došao. koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. sinove ljudske.45kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo." 46Nato kralj Nabukodonozor pade ničice i pokloni se pred Danielom. vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima. Ono đe razbiti i uništiti sva ona kraljevstva. 3I naredili: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači. koje đe gospodariti svom zemljom. gdje god se našli. 7Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam. golem kip. životinje poljske. koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga. mjed. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. kralju 30 kraljeva. 31Ti si. Uðe i reče mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju. trbuh i bedra od mjedi. 44U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiđi đe kraljevstvo koje neđe nikada propasti i neđe prijeđi na neki drugi narod. pa udari u kip. poput željeza koje sve satire i mrvi. kao željezo koje razbija. vrlo blistav. ruši i postavlja kraljeve. pa tređe. zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. gataoci i zaklinjači. prsa i ruke od srebra. dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo đe biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. 41 Stopala koja si vidio. 20Da-niel prihvati riječ i reče: "Bilo ime Božje blagoslovljeno od vijeka do vijeka. dijelom od gline." 24Daniel 29 ode k Arjoku." 26Kralj reče Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?" 27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci. i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. komu Bog Nebeski dade kraljevstvo. a njezino đemo značenje ređi pred kraljem. u stopala od željeza i gline te ih razbi. njegova je mudrost i sila. stajaše pred tobom. Sanja je istinita. 8Stablo poraste. i u komu prebiva duh Boga Svetoga. kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. kad si mogao otkriti ovu tajnu. o kralju." 37"Ti. znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje. o Bože otaca mojih. o kralju. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: 29O kralju. 4Doðoše gataoci. a Otkrivatelj tajna saopđio ti je ono što đe biti. Otkrivatelj tajna. čarobnici. 2IOn mijenja doba i vremena. 34Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka. starješino gatalaca. na tvojoj ti postelji doðoše misli o tome što đe se dogoditi kasnije. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. strašan za oči. slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo. 33gnjati od željeza. objavio si mi ono što smo te molili. 5Tada doðe preda me Daniel. a oni mi ne znadoše ređi njezino značenje. slabije od tvoga. živijah mirno u svojoj kuđi i sretno u svojoj palači. 28ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopđio kralju Nabukodo-nozoru ono što đe biti na svršetku dana. 32Tome kipu glava bijaše od čistog zlata. srebro i zlato. od mjedi. zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju. 42Prsti stopala. ^Poslije tebe ustat đe drugo kraljevstvo. ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time .Boga Nebeskoga." 25Arjok žurno odvede Daniela kralju i reče: "Našao sam meðu izgnanicima judejskim čovjeka koji đe kralju kazati što san znači. imao viðenje: gle. 47I reče kralj Danielu: "Zaista. vidjelo se s krajeva . Naredi da mu prinesu dar i kad. postade snažno. visina mu doseže nebo. 36To bijaše sanja. ali se neđe držati zajedno. ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopđim kralju i da upoznaš misli svoga srca. 30Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici. a tumačenje joj pouzdano. 23Tebe. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6"Baltazare. 2kad vidjeh sanju koja me uplašila. silu mođ i slavu . 22On otkriva dubine i tajne. daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. objavio si nam što kralj traži." Dn2 31 'đknie stabla IJa. kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. dijelom glina a dijelom željezo. kip. mjed. skršit đe i razbit sva ona kraljevstva. Veliki je Bog saopđio kralju što se ima dogoditi. 43A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni đe se miješati ljudskim sjemenom.38i u čije je ruke stavio. a samo đe stajati dovijeka . Nabukodonozor. imat đe nešto od čvrstođe željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. 40A četvrto kraljevstvo bit đe tvrdo poput željeza. a stopala dijelom od željeza.ti si glava od zlata. čarobnici. pa đu mu otkriti što san znači. srebro i zlato. glinu. 35Tada se smrvi najednom željezo i glina. jesu podijeljeno kraljevstvo. a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti. bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor. Mordokaj. reci mi njezino značenje. silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo. Est la. na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. Mordokaj. veliko i snažno. 24Zato. Evo: krikovi i buka. usni san. Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku. u njegovoj sjeni počivaše zvijerje poljsko." 25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. sedam đe vremena prođi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hođe. čemera i velike pometenosti na zemlji. jada i pecali. Sav narod pravednih. činovnik na kraljevu dvoru. neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' . sina Šimejeva. narod izraelski. i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 13Neka mu se promijeni srce čovječje. Baltazare. plodovi obilni. 10Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad." 16Tada se Daniel. na njemu je bilo hrane za sve. Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi. Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se 34 borio protiv naroda pravednih. kralj Nabukodonozor. tako su odlučili Sveci. sin Jaira. Ogranu svjetlo i sunce. ugledan čovjek. nazvan Baltazar. Svetac. nsilnim glasom viče: 'Posijecite stablo. sina Kišova. kralju. jer u tebi je duh Boga Svetoga. protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom. da bi ti potrajala sređa. 9Krošnja mu bijaše lijepa. judejskim kraljem. 23A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' tvoje đe se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. zadrža to u srcu trudeđi se do nođi da svakoj pojedinosti dokuči značenje. pošto se probudi. Stražar. silazi s neba. o kralju. grmljavina i potres. tebe đe prati 33 rosa nebeska. babilonski kralj. narodi bijahu svi oni koji se udružiše da zatru židovsko ime. Ovo je njegov san.zemlje. brekđu snažno. jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može ređi. ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio. te se poniženi uzvisiše i proždriješe mođne. (Est 10) 35 . no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji. 20A što je vidio kralj kako Stražar. pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! 12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima. u travi poljskoj. srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim! 14Tako su presudili Stražari. Kralj reče: "Baltazare. pometenost na zemlji.21ovo je značenje. na prvi dan Nišana. Bio je dan mraka i tame. obilatu vodom. a dva zmaja. neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima. oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. A ti. a tvoja vlast do krajeva zemlje. o kralju. 18krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko. Mordokaj i Haman. da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hođe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' 15Ovo je sanja stoje vidjeh ja. odluka Svevišnjega što đe se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22Izagnat đe te iz društva ljudi i sa životinjama đeš poljskim boraviti. ti možeš. ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj. hranit đeš se travom kao goveda. smuđen od straha pred vlastitim nesređama. Zatim: dva golema zmaja. okrešite mu grane. načas smete i prestraši u svojim mislima. veličina ti se poveđala i dosegla do neba. počupajte mu lišđe. evo. koji si velik i mođan. u gvozdenim i mjedenim okovima. spremi se na propast i zavapi k Bogu. koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani učiniti. oba spremna za borbu. iz Benjaminova plemena.11 Kasnija dogaðanja đe Mordokaj a uvjeriti da mu je san zapravo poslao Gospod: rijeka je bila Estera. Svetac. koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji. raskomadajte ga. Dn4 Mordokgj'ev san godine kraljevanja Ahasvera Velikoga. u travi poljskoj! Neka ga pere rosa 32 nebeska. ali ja nisam znao!" 17Potresen. zar đeš pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra. ti i svi tvoji. 13A 36 kad me Bog udaljio od doma očeva. mome ocu. raširit đete se na zapad. dakle na umu imao". Ako je ne vratiš. prorok je on. reci o meni da sam ti brat. uSti-X v/gne u neko mjesto i tu prenođi. ona je uistinu moja sestra: kđi je moga oca. i neđu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeđao. o Jahve. istok. "Zato mu Jahve reče: "Jer si to 38 tražio. 13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meðu kraljevima. 7Sada. i nisam dopuštao daje dotakneš. I Abimelek. pravednosti i poštenju srca svoga. 14Tvojih đe potomaka biti kao i praha na zemlji. a vrhom do neba dopiru. pa đe me ljudi ubiti zbog moje žene. umnožit đu tvoje dane. naroda brojnog. "kad si tako radio?" nAbraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu. jer ondje bijaše najveđa uzvišica. vrati mu i njegovu ženu Saru. Salomon prinese tisuđu paljenica na tom žrtveniku." 4A nije se Abimelek k njoj približavao. a ljudi se veoma uplaše. 15Dobro znaj: ja sam s tobom. Bože moj. znaj da đeš umrijeti. Zemlju na kojoj ležiš dat đu tebi i tvome potomstvu. sjever i jug. 9Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu." 6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to učinio čiste savjesti. 14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi. ovo su vrata nebeska!" Post 28 Salomonov san 4Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu. Dok je boravio kao prido-šlica u Geraru. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu nođu u snu. 12I usni san: ljestve stoje na zemlji.san 1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani X se izmeðu Kadeša i Sura. a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reče: "Što si nam učinio! čime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista. pa je pošla za me. kakvo nije imao nitko prije tebe niti đe ga imati itko poslije tebe. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao. kao stoje činio tvoj otac David. 7Sada vrati čovjeku ženu njegovu. tobom đe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. ovo je kuđa Božja. 15Abimelek zatim reče: "Evo. jer sunce bijaše veđ zašlo. jer je hodio pred tobom u vjernosti. 12A onda. kralj gerarski. a nisi iskao ni duga života. ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida." 16Jakov se 37 probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu. i anðeli Božji po njima se penju i silaze. Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. 13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve. 12evo đu učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno. jer je ona žena udata. ni bogatstva. upita dalje Abimelek. rekoh joj: Ovu mi uslugu učini: kamo god doðemo. nego pronicavost u prosuðivanju pravice. Uzme jedan kamen s onog mjesta. moja ti je zemlja otvorena." 15Salomon se . molit đe se za tebe da ostaneš na životu.' čiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo učinio.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat. ni smrti svojih neprijatelja. koji se ne da izbrojiti ni popisati. razlikovati dobro od zla. stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 2rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra." ''Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu. sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu." 14Abimelek uzme ovaca i goveda. Nastani se gdje ti se svidi!" Post 20 lakpvlj'ev san 1 C\Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. čuvat đu te kamo god poðeš te đu te dovesti natrag u ovu zemlju. Zato reče: "Gospodine. iako ne i moje majke. jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" 10Bijaše milo Jahvi stoje Salomon to zamolio. i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš. 3Ali Bog doðe Abimeleku nođu u snu te mu reče: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti. sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo. uze Saru sebi. 10Što si." 8Rano ujutro Abimelek ustane. Bog reče: "Traži što da ti dadem. i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. bila izvanredno strašna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točko vi kao žarki oganj. takav je onaj koji vjeruje snovima. meðu zubima. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. sasvim drukčija: kao medvjed. smete se zbog toga sav duh. ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. Sud sjede. a krila joj orlovska. imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše. 2Kazivaše ovako: Nođu u viðenju pogledah. Sažeto zapisa stoje usnio. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. svega me prestraviše. nažderi se mesa!" 6Gledah dalje. ne posveđuj im nijedne misli. a lud govor od mnoštva riječi. i bijaše joj dano srce čovječje. i od snova luðaci okrilate. 2San dolazi od mnogih briga. 7Zatim. 4Dok je promatrah. Odijelo mu bijelo poput snijega. 10Rijeka ognjena tekla. 4Što se može nečistođom očistiti? Kako đe biti istina od laži? 5Gatanje. Danie-lu. knjige se otvori-še.probudi. gazila je nogama. plemena i jezici. Prop5 Proročki viðen Gepii in nemam i Prve godine Baltazara. na oblacima X ^-/nebeskim dolazi kao Sin čovječji. Tisuđu tisuđa služahu njemu. strahovita. kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. I bijaše joj rečeno: "Ustani. tri joj 40 I rebra u raljama. proricanje i sni sve ispraznosti. zbog buke velikih hula što ih govoraše rog. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina. lKr3 IsprazMosP snova IZa bezumnika su prazne nade i tlapnje. Prva bijaše kao lav. mrvljaše. kralja babilonskoga. kraljevstvo njegovo neđe propasti. užasna. jer je Bog na nebu. 6Ako ih Svevišnji ne šalje kao glasnike svoje. kad eno: četvrta neman. i gle: meðu njima poraste jedan mali rog. onoj koja se razlikovaše od svih drugih. da mu služe svi narodi. sve kao tlapnje porodilje. viðenja mi se vrzoše glavom. usni Da-X niel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. I4Njemu bi predana vlast. a ti si na zemlji. Sir 34 39 O INe nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom. prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. mirijade stajahu pred njim. On mi odgovori i kaza mi značenje: 17"One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji đe se diđi na zemlji.3 Slični su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. zato štedi svoje riječi. a što preostade. I gle. s jedne strane uspravljena. svaka drukčija. 15Meni. čast i kraljevstvo. i o . 8Promatrah joj rogove. 5Kad eno druga neman: gle. na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule. izvirala ispred njega. vlasi na glavi kao čista vuna. u nođnim viðenjima." 19Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani. i dok gledah. 18Ali đe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni đe ga posjedovati za vijeke vjekova. u Ja gledah tada. 3četiri goleme nemani iziðoše iz mora. 2Kao hvatač sjene ili gonič vjetra. 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi. njezino tijelo raskomadano i predano ognju. 41 3ih čov/'egi 1 O Gledah u nođnim viðenjima i gle. ona žderaše. i evo: tređa neman kao leopard. izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube. i dana joj je mođ. neman bi ubijena. pogledah. krila joj se iščupaše. i gle: bijaše to san. i2Ostalim nemanima vlast bi oduzeta. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neđe prođi. SParac i suðenje 9Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. na leðima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave. i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje." O f}PY2in ^to s* Sa vidi0 " njegova dva roga . jer je za daleke dane. naðoh se u Šušanu. 26Tada đe sjesti Sud. On mi reče: "Sine čovječji. 3Podigoh oči.to su jlL vAraljevi Medije i Perzije. 26Viðenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je. prema Divoti. jarac imaše silan rog meðu očima. ali taj silno poraste prema jugu i istoku. Daniel. iz čista mira upropastit đe mnoge. 9Iz jednoga od njih izbi malen rog. obnemogoh i bijah bolestan više dana. zati-rati Svece Svevišnjega. to su četiri kraljevstva što đe iziđi iz njegova naroda. Da-nielu. a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska." 15Kad sam ja. Progutat đe svu zemlju. nPo-raste sve do Zapovjednika Vojske. veliki rog meðu njegovim očima jest prvi kralj. obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat đe deset kraljeva. oduže mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto.biti skršen. 6Približi se dvorogom ovnu 43 kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. istraživah u Pismima broj godina koje se - . ništa mu ne mogaše izbjeđi. Imaše dva roga: oba roga visoka. 13Tada čuh gdje jedan Svetac govori. nesmiljeno đe pustošiti. 25Zbog njegove lukavosti prijevara đe uspijevati u njegovoj ruci. gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje. drzak i lukav. On đe se uznijeti u svome srcu. 44 45 3edatftdesep sedmica IPrve godine Darija. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava. uspijevat đe u svojim pothvatima. na sjever i jug. strah me obuze i padoh na lice. veliki se rog slomi. a onaj viši narastao poslije. i gle: ovan stajaše kraj rijeke. a iza njih đe se podiđi jedan drugi različit od onih prvih . čvrstu gradu u pokrajini Elamu. ali đe . i dok ne doðe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. sina Artakserksova. no jedan viši nego drugi. činio je što je htio. Ovan i jarac 1 Tređe godine kralja Baltazara ukaza se meni. gledajuđi ovo viðenje. zatirat' junake i narod Svetaca. 4Gledah kako ovan bode na zapad. Bijah smeten zbog viðenja.i oborit đe tri kralja. preda me stade kao neki čovjek. 5Dok sam promatrao. Daniel. a ovan nije imao snage da mu se opre. ali ne svojom snagom. tada đe Svetište biti očišđeno.ne rukom . ja. i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju. gle.stvo na zemlji. no ti ga zapečati. ne dodirujuđi tla. kad bezakonici navrše mjeru. 22dok ne doðe Pradavni. 2Gledah viðenje. ali kad osili. različito od svih kraljevstava. i Sveci đe biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 25On đe huliti na Svevišnjega. a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle đe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" 14Odgovori: "Još dvije tisuđe i tri stotine večeri i jutara.o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veđi nego drugi rogovi. razoriti. 23I potkraj njihova kraljevanja. osilio se. 42 čePvrPo kraljevstvo On reče: "četvrta neman bit đe četvrto kraljev. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. objasni mu to viðenje!" 17On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi. vlast mu oduzeti. iz roda Medij aca. na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše. Suprotstavit đe se Knezu nad knezovima. pomišljat đe da promijeni blagdane i Zakon. sasvim uništiti. no nitko to nije dokučio. nikoga ne bijaše da spasi ovna. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti." 27Tada ja. tražio da ga razumijem. viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 22slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu. zgazit' je i smrviti. 16Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: "Gabriele.drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše . 24Njegova đe mođ porasti. 2prve dakle godine njegova kraljevanja. koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega. 7Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga. Daniel. ustat đe kralj. i dok gledah. koji vladaše kraljevstvom kaldejskim. 21Rutavi jarac jest kralj Grčke. 12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine. 10On poraste sve do Nebeske vojske. 8Jarac osili veoma. ali neđe imati njegovu mođ. obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti. kako je zapisano u Zakonu Mojsija. koji si mođnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske . našim kraljevima. sluge Božjega .prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji . da se uvede vječna pravednost. da se zadovolji za bezakonje. i bit đe opet sagraðeni trg i opkop. mi bezakonje počinismo. 15A sada.zbog tebe. proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima. onaj čo-jLš Avjek Gabriel. našim knezovima. čuj! Gospode. da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama. zlo učinismo. stid na obraz nama. jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" (qabriel donosi odgovor f\ "1 Dok sam dakle ja još govorio moleđi se. Bože naš. kao stoje zapisano u Zakonu Mojsijevu. a u nas stid na obrazu. kao u ovaj dan. Gospodine. na46 šim očevima.jer sagriješismo protiv Njega. i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove ime47 nom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti. da se pomaže Sveti nad svetima.zbog sebe. Bože veliki i strahoviti. a mi nismo slušali glas njegov. a do svršetka rat i odreðena pustošenja. jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju. 16Gospode. svemu puku zemlje. jer sagriješismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo slušali glas Jahve. 25Znaj i razumij: Od časa kad izaðe riječ 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Po-mazanika: sedam sedmica. 26A poslije šezdeset i dvije sedmice bit đe Po-mazanik pogubljen. Pazi dobro na riječ. razumij viðenje. Tumači Biblije smatraju da četiri nemani odgovaraju različitim dijelovima kipa što gaje Nabukodonozor vidio u snu. po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju ja-rost od Jeruzalema. evo me: doðoh da te poučim. Bože moj. Ti si miljenik. koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagriješismo. grada svojega. Narod jednog kneza koji đe dođi razorit đe Grad i Svetište: svršetak im je u 48 propasti. a rog što govoraše velike hule Antioh .9. Bogu svome. u nas Judejaca. do-letje u brzu letu. 12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesređu te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeđi moliti se i zaklinjati u postu. i to u teško vrijeme. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo. Svete gore svoje. i ja doðoh da ti je navijestim. prorocima. došla je na nas." n"'A sada poslušaj. pravednost. 14Jahve je bdio nad nesređom. Gospodine moj. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim . odmetnuo se ne slušajuđi tvoj glas. molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove.i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo. koga vidjeh na početku viðenja. 6Nismo slušali sluge tvoje." Dn 7 . Drže da je četvrta neman Sirija. našim knezovima. o Bože naš. 19Gospode. 13Sva ova nesređa. oprosti! Gospode. ali ne za sebe. "Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj. svega Izraela. blizu i daleko." 24"Sedamdeset je sedmica odreðeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajči opačina.imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 7U tebe je. do tace me se u vrijeme večernjeg prinosa 22i pouči me: "Daniele. odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. a onda šezdeset i dvije sedmice. a mi nismo umilostivili lice Jahve. dok se odreðeno pustošenje ne obori na pustošnika. poslušaj i čini! Ne oklijevaj . Boga našega. Gospode! 18Prikloni uho svoje. u svim djelima koja učini. kostrijeti i pepelu. Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. Bože moj. mi zlo učinismo. našim očevima.8Jahve. Jer je pravedan Jahve. Bog naš. da se stavi pečat viðenju i prorocima. u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. Jeruzalemaca. priznavajuđi: Molip/ð i ispo/i/ed Danielova Ah. veđ zbog velikih smilovanja tvojih. on je dovede na nas. 23Od početka tvoje molitve izišla je riječ. Gospode. 27I sklopit đe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat đe žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit đe grozota pustoši sve do svršetka. 4Ja se moljah Jahvi. da se stavi pečat grijehu. uzme nođu dijete i majku njegovu te krene u Egipat. posla me da pro-gledaš i napuniš se Duha Svetoga. I nadjenu mu ime Isus. 12i u viðenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 21On ustane. poði u ulicu zvanu Ravna i u kuđi Judinoj potraži Taržanina imenom Savla.što znači: S nama Bog! 24Kad se Josip probudi oda sna. Poslije toga se aludira na Aleksandrove ratove s Perzijancima. Nikator. Njegova X Omajka Marija. ženu svoju. 20Dok je on to snovao. pravedan.IV. zaručena s Josipom. najmlaðu od sedam sestara.2 Pripovjj'esp o Jl oslije očeve smrti Kessi je živio s majkom i bio najbolji lovac. na stvaranje i raspad njegova carstva. divljači nigdje traga. ne boj se uzeti k sebi Mariju." 17Ananija ode. gle. anðeo se Gos-X ^Tpodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani. Deset kraljeva jesu Aleksandar Veliki. Sav iscrpljen. Stoje u njoj začeto. Svakog je dana hvatao divljač za majčinu trpezu i hranio bogove prinesenim žrtvama. Kalinik.i dade se tumačiti kao "sedamdeset puta sedam godina". prije nego se sastadoše. okrijepi se. Djevica đe začeti i roditi sina i nadjenut đe mu se ime Emanuel . BA pošto oni otiðoše. Antioh Soter. Heliodor i Demetrije I.64 pred vrhovnim sveđenikom. Danielovo proroštvo . 14On ima od velikih sveđenika i punomođ okovati sve koji prizivlju ime tvoje. uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer đe Herod tražiti dijete da ga pogubi. učini kako mu naredi anðeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. (dao ga je smaknuti Heliodor). i Kessijev otac smisli lukavštinu." 13Ananija odgovori: "Gospodine. nego naumi daje potajice napusti. ne htjede je izvrgnuti sramoti. Keraun. reče." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23Evo. sine Davidov.. da dobro 52 ." I8I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta. Antioh III Veliki. X V/Njemu u viðenju reče Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me. Dj9 50 Anðeo 6fO§pod^'i losipovim snovima 1 QA roðenje Isusa Krista zbilo se ovako." 15Gospodin mu odvrati: "Poði jer on mi je oruðe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 25I ne upoznaje dok ne rodi sina. a ti đeš mu nadjenuti ime Isus jer đe on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. uzmi dijete i njegovu majku te poði u zemlju izraelsku 51 jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili. Antioh II. Zapustio je lov i odao se neradu i voðenju ljubavi. Nestali su: Seleuk IV. koji priprema suðenje istočnjačkim carstvima. okupi pse tragače i krene iz kuđe. 21 Rodit đe sina. 14On ustane. Lik sličan sinu čovječjem jest Mesija: Krist podsjeđa na ulomak u Mt 26. Kessi se zagledao u Šintalimeni.sedamdeset sedmica temelji se na Jeremijinom . moli se. Heliodor i Demetrije I. progonitelj Židova. "Patuljci! čemu ubijati mladiđa? Ukradite mu kožuh. Gospodine!" HA Gospodin đe mu: "Ustani. Soter. krsti se i uzevši hrane. U blizini su živjeli šumski patuljci. položi na nj ruke i reče: "Savle. Seleuk III. gle. doista je od Duha Svetoga. Ali u tom su kraju takoðer boravili duhovi pokojnika. 19A Josip. Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao. anðeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe. muž njezin. brate! Gospodin. Majka ga je prekorila: Najbolji lovac sad je postao lovina! Sin uze kratko koplje. naðe se trudna po Duhu Svetom. zaspao je u podnožju nekog drveta. Ali od onoga koji zaboravlja bogove i sami bogovi dižu ruke. "1 L\Nakon Herodova skončanja. Seleuk IV Filopator. uðe u kuđu. Eno.nu javi Josipu: "Ustani. 16Ja đu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti. Starac je Bog. gle. 49 DvosPmki san f\3 Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija.sedamdeset godina . Evanðelje po Mateju 1. reče. Seleuk I. koji su mladiđa odlučili pojesti. anðeo se Gospodnji u . od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. uzme dijete i njegovu majku te ude u zemlju izraelsku. Tri je mjeseca tako tumarao. Potom se spremio za lov. Gaster sve je to preveo. Kessi je besciljno lutao. Bogovi su i dalje bili uvrijeðeni.) Priča je bazično vezana uz smrt i carstvo mrtvih: vrata koja se smrtnicima otvaraju samo za ulaz u svijet pokojnika (Had. Zamolio je boga-sunce da mu dopusti ulazak. Ondje je bio Udipšari. Zaputio se nizbrdo. Bog-sunce se udaljavao i sveo na točkicu. Ugledao je treperavo svjetlo kako se bliži. duhovi pokojnika koji održavaju vatru." 54 Za vedrih nođi. Bog-sunce tada se sjetio kako je Kessi ustajao u zoru. a noge su sputane lancima što podsjeđaju na ženske ogrlice. Kessi stane pred dug i tijesan prolaz. Neđe se više vratiti u carstvo živih. Kad sve razgleda. Vežite mu ruke i noge. 55 Snove šalje Zeus D. progonitelj sedmorih sestara koje se preobražavaju u Plejade/Vlašiđe. Oko lovca sjaji sedam zvijezda. i s jedne strane vrata vidi zmaja. lovac. "Sa svojom ženom i njezinim sestrama uzađi đeš na nebo i odande đete zajedno promatrati vječne zvijezde. ptica koja odnosi smrtnika u carstvo pokojnika. n. "Ja sam sunce" . Kessi zatraži da se ta odluka poništi. VI. divljač kao da je u zemlju propala. neka uðe i ide za mnom po ovoj mračnoj stazi. Virgilije i Dante). priču o Gilgamešu i Eneida. Stao je čekati i tako gaje savladao san.e. Reče mu da su to vrata zalaska i da se iza njih 53 nalazi carstvo mrtvih. Najposlije su stigli do vrata svitanja. Obreo se na nepreglednoj livadi kojom je spokojno prolazila skupina ljudi: sijevne munja. "To su ptice smrti.promrzne i uteče odavde!" Patuljci su okorjeli kradljivci. Dante i Beatrice) koji biva vodičem (Sibila i Eneja. i Kessi se probudio od studenog vjetra što mu je hujao u ušima i ledio mu pleđa.* * Prvi dio ove priče sačuvan je na hetitskim zapisima na klinastom pismu. Hetitska priča iz 2. ali se opet uspravi") i dala mu klupko modre vune. duše pokojnika čekale su da pozdrave boga-sunce u njegovu nođnom obilasku. i grom smoždi te ljude. Kessi je vjerojatno Orion. "Neka bude" odredi on. Taj prizor iščezne. i pojave se Kessijevi preci okupljeni oko vatre koju su brižno održavali. cf. sav izmožden. a s druge grozne harpije. Kessi prepozna golemu ptičurinu iz svojih snova. Kessi krene put šume. Njemu su ruke vezane. po veselio se što đe to biti prvi smrtnik koji stiže u obilazak pokojnika. gdje su radile služavke. najstarija su potvrda tih biđa u svjetskoj književnosti. nitko nije odgovarao na njegovo lupanje.odvrati bog i uðe. Znajuđi da mora umrijeti. 127). VI.Dobro. okovan za nebesa. zmaj i harpije što čuvaju vrata (v. biva sve veđe. 258-289). Udipšari je Kessiju svezao noge i ruke. Eneja i Anhiz. i rekao mu da poðe za slabašnim svjetlom. na nebeskim pašnjacima može se vidjeti Lovac kojemu su ruke vezane i noge sputane lancima što podsjeđaju na ženske ogrlice. . Šintalimeniin otac. Kad se probudio. čuvši glas svoga zeta. koji kuju munje što ih on baca na zemlju. Drugi dio. koji se pojavljuju u ovoj priči. Nije uspio otvoriti vrata. da ne može pobjeđi. Eneida. Ona ga je osokolila ("Trstika se povija na vjetru i kiši. st. "Kako to da ti možeš uđi?" upita Kessi. uskladio i popratio komentarima (The oldest stories in the world. prema svjetlu koje je samotno žmirkalo u dolini. Theodore H. . Gnomi/patuljci. na ulomku akadskog prijevoda stoje pronaðen u Egiptu potkraj 19.objasni Udipšari. Kessi je vidio duše pokojnika kako ražaruju plamen. koje u podzemni svijet donose duše pokojnika" . ubit đu ga. veđ je bila pala nođ. susret s Udipšarijem (Odisej i majka. Sve je to ispričao majci. Zatekao se u podrumu neke kuđe. bili su to kovači boga-sunca. 1952. jer ta boja štiti od uroka i pogibelji. Došao je pred velika vrata što su ih čuvali zmaj i grozne harpije. i vidio ptičurinu koja je ugrabila jednu od njih. tisuđljeđa pr. Stajao je pred golemim vratima što ih je uzaludno pokušavao otvoriti. dan provodio u lovu i prinosio žrtve bogovima. S onu stranu vrata. Sedam ga je sanja pohodilo. Bijaše to visok i blještav muškarac. Osjetio je da oko njega prolijeđu tisuđe ptica. Najzad gaje sasvim zaslijepilo. Smrtniku koji uðe na ta vrata nema povratka. Ilijada. one po dvoru Ležahu hrpimice. Penelopa mu se obrađa kao strancu) Nego deder mi san istumači i čuj ga sada: Dvadeset gusaka imam u domu. Koji na ona glatka na rožana izlaze vrata. Nego da sveđenika il' vrača pitamo kojeg IV pogaðača sana (jer i san od boga jeste). iduđi u Senat. Cezar. a ja se veselim. čovjek je bio nepo vrij eden. ima ih ludih. Gdje sam jecala tužno. a ovaj mu tiho odgovori: "Da. Mislim. Cezar usklikne: "Neočekivana. a druga od b'jele kosti. pokraj žene. došle su. kao što mu je bio običaj. U srce tu mu je miso bjeloruka metnula Hera. sam Cezar prinosio žrtvu. Al' iz planine sleti orlušina kukasta kljuna Te im polomi šije i pokla ih. I. nije se pokazalo srce žrtvene životinje a to je bilo smatrano zastrašujuđim čudom. Nije to san. pozdravi gataoca pa mu u šali reče: "Evo." Poslije toga.Ivšiđ) II Dvoja su vrata od snova. nođne tutnjave koje su odasvud odjekivale i osamljene ptice koje su se spuštale na Forum možda nisu vrijedne spomena pri tako zamašnu dogaðaju. Dvoja su vrata. i tako tebi đe biti: Guske su prosci.Ivšiđ) 58 AAarpovske ide JN o čini se da usud nije tako neočekivan kako je neizbježan jer kažu da su se pojavila iznenaðujuđa znamenja i prikaze. a ja u snu u kuknjavu udarim i plač. Kada i kuga i rat Ahejce združeno biju." Odiseja. dok je večerao kod Marka Lepida. Oni javljaju pravo. Neka nam reče on. Eneida. jer po zakonima prirode ne bi mogla nastati živo-tinja bez srca. kažu. Kroz njih iz podzemlja Mani obmanjuju stvorove snene. Atrejev sine. Odiseja. od slonove kosti su cijela." A dan uoči toga. Pa đu proscima svima sudbinu don'jeti grdnu. Koji idu kroz vrata od rezane bijele kosti. kada ih gledam. došle su martovske ide". Onda se digne Ahilej brzonogi ovo im veleđ: "I ako smrti mi utečemo. preduhitrivši sve. Vergilije Maron. Druga pak vrata su bijela. kad čovjek vidi ih koji. Al' on opet doleti i padne na isturen balvan Krovni te umiri glasom čovječjim mene veleđi: "Ne boj se ništa. Jer je u brizi bila za Danajce videđ ih mr'jeti. o tuðinče. P. XIX. što se toliko Febo Apolon Rasrdi.. a ja sam otoič orao bio. XIX. (Prijevod: Maretiđ . (Prijevod: Maretiđ . kroz koja izilaze ništavi sanci: Jedna su od rogova. slučaj je htio daje Cezar potpisivao pisma. veđ zbilja. ali kad je plamen prestao.'evet su dana božje po vojsci padale str'jele. A sad muž sam tvoj. (Prijevod: Maretiđ . od samih su jedna rogova. ležeđi za stolom. ali filozof [i geograf] Strabon izvješđuje da se pojavilo mnoštvo ljudi u plamenu kako nasrđu a da je rob jednog vojnika izbacio iz svoje ruke silan plamen i da se činilo onima koji su to gledali da on gori. Odiseju] ovako odgovori na to: "Sana zaludnih ima. Svjetla na nebu. što orao pokla mi guske.Ivšiđ) 56 Dvoja M -udra Penelopa njemu [se. da đemo kuđi odavde uzbiti dođi. ali nisu prošle. kao stoje običavao. (Preveo Bratoljub Klaiđ) 57 Penelop/n san ^ e prepoznavši Odiseja.. a kad je. To su prevarljivi sni i lažne doglašuju r'ječi. I oko mene se tada ljepokose Ahejke skupe. dok je spavao. Kada se saberu veđ i na iskupu kada se naðu. koji se vratio u Itaku poslije dvadeset godina izbivanja. Kroz njih izilaze lako preminulih istinske sjene. a kako je razgovor skrenuo na pitanje kakva je smrt najbolja. A od mnogih moguđe je čuti i kako pripovijedaju daje neki gatalac unaprijed upozorio Cezara neka se u onaj dan mjeseca marta koji Rimljani nazivaju idama čuva velike opasnosti.. a on se digne u eter Divni. o kđeri Ikarija slavnog daleko. i one iz vode Pšenicu jedu. i k tebi se vrađam evo. VI. A dan deseti sazva u skupštinu narod Ahilej. kad je pak došao taj dan. Te se po njima sve ne izvršuje ljudima smrtnim. svi se prozori i vrata odjednom 59 . naveo imena šest Plejada i upitao me za sedmo. ako je moguđe. on se ne bi bio toliko upirao da ih nade. molila je Cezara. Rodericus Bartius. I ja sam putovao najvišim Alpama gdje nisam mogao vidjeti ni koraka pred sobom. možda da bih izbjegao razmišljanje. otac. osobito mladih. (Premda sam dosad morao naučiti da pisati tebi znači iz dubina svoga uma prizivati pitanja što sam ih cijeli život izbjegavao. Nema dostojanstva u odlasku iz svijeta koji zaslužuje prezir. kad se razdanilo. S vremena na vrijeme on utone u san. onima bistroga uma čovjek veliča svijet koji napuštaju.) (Preveo Zdeslav Dukat) 60 Cezarovo pis Lu/qjM Mamiliju Tiinim na Nođ. A sada je i Katul mrtav.) 63 3cip/ofiov san IVleðu Ciceronovim tekstovima. a ako nimalo ne mari za njezine snove. Da nisu skriveni. sin. patnik i slavodobitnik dugujem So-foklu. kako veli Livije. e. To nije njihov način. Thornton Wilder.kao dječak i muškarac.) Upravo je otvorio oči. prije prelaska Rubikona i mar-ša na Rim. LXIIL (oko 100. a sanjala je da ga oplakuje držeđi ga umorena u naručju. Drugi opet tvrde da to nije bilo priviðenje što gaje imala njegova žena.] Bdijem kraj postelje umiruđeg prijatelja. U svakom slučaju. Jedni su brojevi. Onima koji trpe čovjek govori o njima. pjesnika Katula. primijeti da Kalpurnija spava dubokim snom.širom otvoriše i on. ljubavnik.skinuti teret te zahvalnosti. nego na Cezarovoj je kuđi zaključkom Senata bio postavljen zabat. Njemu je bilo dovoljno živjeti kao daje na Alpama. kao i uvijek. . a drugi nisu (1964. usnio kako vodi ljubav s vlastitom majkom. ali nikad s njegovom sabranošđu. a umiruđi često strahuju da život nije bio vrijedan napora koje ih je stajao. iako je istina da mu nisu pružili pomođ. po jedinstvenosti religiozne ili. bio je on čovjek.. lispopada 1 013. Usporedni životi. neka pokuša razaznati buduđnost drugim oblicima gatanja i žrtvama. goropadni senatori koji su Cezara izboli noževima nisu uspjeli spriječiti volju bogova. ja se tada lađam pera. Samrtne postelje mi nisu strane. Plutarh.. Bogovi mu nisu odbili pomođi. Prošao je još jedan sat.) On spava. vojnik i upravnik. Mnogo puta tijekom deset godina mojih pohoda javljao mi se uznemirujuđi san. O da. nego neka odloži sjednicu Senata. Razgovarali smo. Jednom prije no što umrem želim sa srca .zar izvještava daje.tako prijemčivog za terete . (. neka ne iziðe. Proteklog sam sata isplatio jedan stari dug. kojima želim priopđiti 61 sve što . i to je bilo ono što se Kalpurniji učinilo u snu daje ugledala kako se kida pa se jadala i plakala. [O Katulovoj smrti.) (Preveo Dinko Teleđan) 62 lucesp \^se: . Hodam gore-dolje ispred šatora i držim nepripremljen govor. ali da u snu izgovara nerazumljive riječi i neartikulirane uzdisaje. Predmeta pohvale nikad mi ne ponestane. Zamišljam da sam pred sobom okupio slušateljstvo sačinjeno od odabranih muškaraca i žena. Gaj Julije Cezar. n. zbunjen tim štropotom i svjetlom sijajuđeg mjeseca. Kao što znamo. bolje rečeno. Jer je Grad zatrudnio od Gospodara ("Romulova sina i Afroditina potomka") i čudesni nasljednik ubrzo je postao Rimskim carstvom. filozofsko-religiozne . Martovske ide (1945. Staro pitanje dobilo je odgovor. a djelo njegovo bijaše djelo čovjekovo. kad uvidi da to Što boravi u smrtnome tijelu ne znači da je i ona sama smrtna. ona stvaraju unutra takve i tolike slične prizore.) snovi JS^ad vanjska vatra nestane u nođ. U nebeskoj sferi najdaljoj. Seneka. te. Jednom si me uza smijeh upitao jesam li ikada sanjao prazninu. Duša je svojim superiornim dijelom vezana uz te sfere i mođi đe se doista njima vratiti. U donjem krugu kređe se Mjesec. i taj san sanjam sve otada. Afrikanac pokazuje sinu odredište duša koje su časno služile domovini i odlikovale se pobožnošđu i praved-nošđu. knjizi rasprave De republica.. one obuzdavaju mođ unutarnje vatre. a izvana ih se sjeđaju ljudi kad se probude. kao hrama u kojemu obitavaju kreposne duše. razuma i razboritosti. Rekao sam ti da jesam. neki pak to niječu. onoj koja tvori obodnicu svima ostalima i na kojoj su smještene zvijezde . kao u svoju domovinu. pokazuje sinu Kartagu i proriče mu pobjedu nad tim gradom za dvije godine (i uspješno zauzeđe Numan-cije. prema supralunarnim sferama. možda.) Pa dalje veli da đe se sin trijumfalno vratiti na Kapitol i da đe zateđi grad u posvemašnjem kaosu. osim ljudskih duša. Da ga na to potakne. zapisane u siječnju i veljači. Gledanje prestaje. razdijeljen u devet sfera koje svojim kretanjem stvaraju božansku harmoniju. knjizi Eneide (dijalog Eneje i Anhiza) i u nekim stoičkim spisima (npr. naime. Rječnik filozofije (izd. koja se ne kređe i u 64 koncentričnom je odnosu spram ostalih.. mijenja se i gasi. najzad. Neki autori navode da potječu od Posidonija. Platon. (. a nastaje pobuda za spavanjem. tek onda kad zaboravi prolaznost materijalnih dobara i lažne zemaljske slave. nastaje mirovanje. u VI. Otac.živi vrhovni bog. To je veleban i divan univerzum. Takve su ideje prilično utjecale na kasnije autore. s uzvisine. Jlmej. s vizijom univerzuma kao vrhunskog sklada. odnosno. Te duše borave u Mliječnoj stazi. a najplemenitije od svih su one koje su usmjerene na spas domovine. Kad se ona izjednače. a one koje se budu odale đutilnim užicima ostat đe na zemlji i mođi đe uzici tek poslije višestoljetnih muka.dimenzije odskače onaj pod naslovom Somnium Scipionis (Scipionov san). ali kad ima znatnijih gibanja. vjeðe. čini se. a ta mođ smiruje i ujednačava unutarnja gibanja. unutarnja vatra ostaje odsječena. Buduđi da tada upada u različit medij. XXI. Taje tema obraðena u VI. Besmrtna duša pokređe smrtno tijelo kao što bog pokređe svijet u nekim smjerovima što vode u smrt. pod njim se nalazi sublunarni svijet gdje je sve smrtno i prolazno. . pogled mora biti uprt u gornje razine. Kad se to mirovanje učvrsti. AdMarciam de consolatione. Ciceronov prikaz (izuzmemo li. Duše koje ispune ovu vrhunsku misiju bit đe nagraðene uznesenjem u nebeske sfere. Zato duša mora biti zaokupljena najplemenitijim zadađama. tako da više nije iste naravi kao zrak koji je okružuje. Zemlji. jer je on lišen vatre. često se raspravljalo o porijeklu ovih ideja. 1). Ispod te sfere nalazi se drugih sedam što se kređu putanjom obrnutom od nebeske. Kad se. meðu njima se ističe Makrobije. Zato đe biti potrebno unijeti svjetlo duše. koje đe uslijediti poslije toga. čiju su narav bogovi izmislili kao zaštitu vida. imale dodirnih točaka s astralnim religijama. Pripovjedač Scipion Aemilianus opisuje san u kojemu se javlja njegov otac. i predvodi ih princeps deus ili vrhovno božanstvo. s druge strane. Scipion Afrički. Valja primijetiti da je jedna od tema ovoga Sna poimanje beznačajnosti pojedinačnog života na ovom 65 svijetu u usporedbi s beskrajnim svemirom. ovisno o tome kakva su i na kojim mjestima. s tendencijom razrade platonskih poimanja besmrtnosti i jedinstvenosti duše.) 1020. sklope. a. 45 (Preveo Damir Salopek) 66 Cezarovo pismo-dnevnik Lu/qji4 Mamiliju Utrinu na Sljedeđe su natuknice. iz 1958. Jose Ferrater Mora. sjedne strane. One žive u posljednjoj i devetoj sferi. gdje ništa nije prolazno ni smrtno. nastupa spavanje s oskudnim snovima. Da bi se postigla pobožnost i pravednost. jedino graðanski motiv služenja državi) odgovara brojnim idejama što su nicale u njegovu vremenu i. svakome od njih htio dodijeliti oskudan udio u istini. pa đe ozdraviti. odijevanje. Poslije smrti Tome Akvinskoga (1274. Posrijedi je stanje u kojemu se nasluđuje kraj svih stvari. veđ kao posvemašnje zlo s kojega je skinuta krinka.. što bi se dogodilo? S. Vladar Inka izašao je na sunce i ubrzo umro. Bernabe Cobo.) (Preveo Dinko Teleđan) Krivo propmačen san ladara Huavnu Capaca obuze strah od kuge. Nije.koji nisu vrijedni tumačenja. probudivši se. napisao je poznati Komentar uz Scipionov san. Rane pjesme (1919. Albert von Bollstadt (? -1280.ljubav. prijatelji. posrijedi predodžba smrti i nacerene lubanje. Coleridge(1816.* Tada kao da dohvađam prekrasan sklad svijeta. jelo. ali o obojima um kaže: odsada to znam. taj cvijet ugledao u ruci. T.) raien sari iL/asjenjeni Nil Tamnopute ljepotice Vodom odjevene Zadirkuju vlak Bjegunci Giuseppe Ungaretti. započeo je skola-stičko zbližavanje grčke filozofije i kršđanskog nauka.) vratio se u Pariz i ondje uzdizao njegov nauk. Smijeh i ujedno prijetnja. U Parizu mu je učenik bio Toma Akvinski. * Padavice. Taj san dopunjuje druga vizija koja mi se javlja za napadaja moje bolesti. Jedni su brojevi. Thornton Wilder. Povijest Novoga svijeta (1653.Možda se to zbiva uslijed kakva slučajnog položaja tijela u snu. U raspravi O duši slaže se s Makrobijevim stavom o ispraznosti običnih snova i o vrsnođi onih što ih prožima božanski dah. i on naloži Pachacamacovu proročištu da mu dade naputak o postupku kojim đe spasiti život. U 13. Ono čini smiješnim sve užitke i žalosti te umanjuje sve napore. poznatiji kao Albert Veliki. izbjegavajuđi doticaj s okolinom. meðutim.) (Prevela Morana čale) . neprijatelji. Želim do viknuti svim živima i mrtvima da nema kutka svemira koji nije dotaknut blaženstvom.) 69 Dok&z JS^ad bi netko u snu uspio prošetati Rajem i kao dokaz da je ondje boravio dobio cvijet. a Rasprava o alkemiji pridala mu je stanovitu čarobnjačku reputaciju. uslijed probavnog ili kakva drugog poremeđaja. Albert je bio neumoran putnik.) 68 Ki4cni snovi Mal tkrobije (Ambrosius Macrobius Theodosius). stoljeđa prije Krista i opisuje kozmogonija plato-ničke i pitagorejske naravi. i on se zatvori u svoje odaje. Božanski odgovor je glasio: iznesite ga na sunce. Obojima naše sjeđanje pruža brojne blistave i brojne tužne potvrde.. zanimao se za svojstva minerala. Unatoč tome. To nam se ništavilo. što se primjenjivao u Rimu za prve polovine I. elemenata. životinja i meteora. Nije mu se ispunio san što ga gaji svaki učitelj: da ga s vremenom (iako ne i u znanju) pretekne najbolji učenik. ali užas koji se javlja u svijesti nije stoga manji. Ispunjen sam neizrecivom sređom i pouzdanjem. novac . Makrobije spominje banalne ili kuđne snove. kao što sam nekođ mislio. ne predočuje kao praznina ili tišina.poput seoskog mirotvorca koji pomiruje dvije suprotstavljene strane . VI. Ondje je usnio da ga pohode tri patuljka i obrađaju mu se riječima: "Vladaru Inka. Kuga je dosegla Huavnu Capaca. Martovske ide (1945.] Oba ta stanja potječu od isparavanja u tijelu. ali se i te časti odrekao kad mu se opet prohtjelo putovati. a drugi nisu (1964. Ne možemo se lišiti jednog a da se ne lišimo i drugoga. stoljeđa i autor djela Saturnalia. i kad bi. jer su lišeni božanskog daška što prožima velike snove. postao je regensburški biskup.). niti bih ja . 67 [Nastavlja se na grčkom. Ne mogu se odbaciti kao tlapnje. knjigu Cice-ronove rasprave De republica. gdje se veliča sistem upravljanja. Rodericus Bartius. stoljeđu. rimski pisac iz 5. došli smo po tebe". odjek svakodnevice . Jer je gledanje duha baš slično gledanju tijela. Dapače. brojna nam izgleda stvari množina. Neke pak nastaju time. ako želimo stvar točno prikazat. no stvari razlučiti jasne Onih od dvojbenih. jer. Dašto. što davno Umriješe veđe. Pronose naime posvuda se okolo različne slike. svako u vrijeme Osjetno. što sami ga dodamo često. Te . pa makar posvuda je stroga Nođna tišina. Pita se prvotno: zašto baš razum naš misli na ono. koji neprestano. ko prije što rekoh. Ove buduđi da silnom lakođom se pokređu naprijed. Cerberska obličja pasa i onijeh slike. da li je onaj veđ od smrti davno Ugrabljen. mjestu. što davno Život ga ostavio veđ. što istom u kraju su. Biva naime. Tako pokretljiva. da ako na priliku vidim Lava. Kao i miso. zlađeni listiđ. Mnogo se ovoj u stvari još pita i mnogo nam valja Još razjasniti. Ili i narodni zbor. Naime. gozbu i bitke. što oko ni vidjelo nije. da u snu slika to. rijeke i brda. podraže vid nam. Jer sam dakle sad učio. Isti na način se još i inače stvaraju slike. nadalje. Stoga je jasno. Niti iz razloga drugog. radi. Ali zaludu. te mogu da dostaju uvijek. Pamđenje osim tog zapne. jer takvog ne bijaše uopđe biđa. Ostalo ove od vrste je začudno vidimo mnogo. kad udovi u snu se pruže. ono na sličan izvoditi način. Ovo od prirode nužno se dogaða zato što sva baš đutila tjelesna slaba po udima miruju svima. da to se dogaða u tren. ipak držimo. odatle je spoznati lako. da jedinim udarcem lako Svaka pojedina duh nam pokrene s nježnosti svoje: Naime. Te se ne prepire. no tek što iste te slike. zemlje. Zato i ne mogu bludnju da pobiju stvarnošđu pravom. te crna im zemlja pokriva kosti. kređemo našim Udima. Ove su naime daleko u tkivu svom finije. Nije uostalom čudo. Ipak duh pomišlja sasvim na različne takoðer stvari. jer tanane jesu. što svijetli po danu: Makar u prostoru tijesnom se čini da mijenjamo nebo. kako u plesu pregibaju udove gipke. Koje nam viðenim čini. da duh se podražuje sličan na način. i mi čak šuteđi odgovor damo. što kažem. Koje dijelom se same u zraku razvijaju samom. u vlasti što smrti je. i kada smo budni. o tom da misli? Možda gledaju slike baš na volju našu te odmah. jer dio tih đutila najveđma griješi Baš zbog mišljenja duha. Što sve kao da traži u đutila nepovjerenje. pa povorke. More. Može. Ako pak sastavi slučaj od konja i čovjeka sliku. iznemogne tvrdoga zbog sna. Na što mu upravo došla je požuda. Kada si doðu u susret. Ukratko saslušaj sada. Te nam se doista čini. Ove. uzrokuju osjet. koje od sebe duh dodaje odmah. što doðe nam u pamet. naravski. slike po taktu gledamo stupat 73 U snu. kentaurova slika od živoga jamačno biti Ne može zato. tek što može i finije vidjet. te čitavo tijelo u najveđem počiva miru. Lako se udruže odmah. nego One. izazivlju odmah Nježnu prirodu duha unutra. čujemo glas. Štono pravilno ruke i ostale pokređu ude. Naime. Kao i dijeliđa. 72 Koje. odakle doðe? Prvotno tvrdim ja to. da bdijemo. kao što rekosmo prije.70 O naravi snova jmačno. Ipak nam čini se tada. izlaze iz njih. Vidimo ovaj na način Kentaure i udove Scile. i ovaj je sam neobično nježan i gibljiv. kroz tijela šupljine te prodrijev. što ovih se oblici spoje. čim mi hođemo nešto. čini se. ko paučina. da hodamo nogama poljem. Dok se dijelom pak druge odvajaju raznih od stvari. Mora se. što slike se gibaju tako. Ako mi. da držati valja. Ništa tegotnije nije. One posjeduju narav baš finu i nježnog su tkiva. što pokređe u nama duh naš. Da li nam priroda sve to doslovce stvara i pruža? Ali kod različnih ljudi. u zraku se spajaju lako. kad nestane prva i nastane iza tog druga. što inače oči osvajaju. Kako pokretljivo ruke u izmjeni podižu gipke. za kog duh drži. toliko podražuju duh naš. Ovo da biva. da gleda ga još u životu. da gibaju slike se stvari Mnoge na različan način i na sve moguđe strane. da gledamo Sunce i svjetlost. Naime sa slikama lava i drugim. nam nadoðe prikladna slika? Ako zaželimo more il' kopno il' konačno nebo. Duh nam ostaje budan. da oči mi slika od lava podražuje tada. i usprkos najveđoj tami Nođnoj. 71 Naime. da gledamo onog. Drugom u stavu se čini da prva tek promijeni kretnje. kada u slatkom nam spavanju oblada ude San. što zamijeti tako Jednako s očima. Osim o koje on zapne. brige i prohtjevi rasti dokle god je ono obuzeto snovima. pogled mu je zgašen. U tijelu đe. Takoðer biva. to zaborav brine se i san. Ne znam. Ne gleda me nit diže vjeðe teške. Izronio je mračan čovjek ovaj Da gorčinu mi i starost nametne? Sanja me. čvrst mač paše Što pasji vjerno služit đe mu vezan. dok đutimo. Kada svrađaju pogled na slike. Tada životni duh pokrene đutila. Zar ti ne vidiš. da tako izgledaju. ko da Kroz sve su nejasne vrijeme i od nas sasvim daleko. to duh ne može točno ih vidjet. Cum prostrata sopore Urget membra quies. iz kojih brodova. O prirodi (knj. kao protutežu poslovima koje čovjek obavlja budan. ovisno o porastu ili opadanju četiriju tjelesnih sokova od kojih smo sazdani. da kadšto ne dolazi ista nam slika 74 U snu. Ali jer nježne su. naime. u spavanju udovi miruju i otpočinu. Pa i u stvarima jasnim razabrati lako bi mogo. promijenjena starost..fr. te se u bludnju zavodimo. PETRONIJE. Sedam zbirki (XVI. Iz kojih mora. na što se sam nabacio svojski od stvari? Pojavu zatim malenu zamišljamo često veoma Velikom. jer bi nam snovi mogli pružiti neku predodžbu o veleb-nosti ljudske duše i poneki nagovještaj njezine neovisnosti o tvari. što razum ih otkrije samo. što izvan tog sam ih je stvorio iz sebe. ili pak predznacima onoga što đe se zbiti u buduđim razdobljima. sve to iščezne. se čini. Naime. na prsi mu pada. 30 Mora JLAevnoga sanjam kralja.) (Preveo Marko Tepeš) Spoje san imanje nešto prirodno jer. katkad shvatljive i suvisle snove. čime se bave ili su zaokupljeni dok su budni. kako i oči se naprežu silno. Ponajprije. varamo sami. niti može dulje potrajati. Osim. Takvih lica veđ nema.poprađuju ovo još podesnim kretnjama nogu. Stoga biva 75 jasno da u onih koji svoje vjerovanje grade na ovako krhkom temelju takvo vjerovanje nije nimalo čvrsto ni zdravo. sukladno onomu što rade. Ako ne sabereš duh.. IV. Pustolovine kud zvahu ga sretne. Gusta i riða. a kad se probudi. Od željeza On krunu nosi. dok riječcu izustimo jednu. to biva. pa izvjesnim drži sve što se u njemu odigrava. Tako pokretljiva. ali su ih u pravilu smatrali objavljenjima onoga što se veđ zbilo u udaljenim krajevima svijeta. a tako doista i jest. te preko njih želi djelovati onako kako tijelo to obično čini kad ne spava. Odatle biva. Znam daje sa Sjevera. nego što prije je bilo ko žensko. časova krije se mnogo. Nadalje.&rt. a katkad sasvim besmislene. ovisno o tomu što jedu i piju. stog nestanu njemu sve slike. Dan prelazi u nođ. Ili tu doðe promijenjeno lice. ljudskom je organizmu Bog odredio vrijeme da predahne spavajuđi. to jest. Prema navodima onih koji su raspravljali o organizmima. Te nam se čini. Iz Nortumbrije da 1' je. to jest. brojna nam izgleda stvari množina. sprema se sam i nada se on da đe vidjet Ono što slijedi stvar svaku pojedinu: tako i biva. Brada.. Da se ne čudimo tome. znam. Alfonso X. On se ne miče. da vidimo potpuno jasno. Razmotrit đu sada taj predmet u drukčijem svjetlu. ko muško da najednom pred nama stoji. ponestane 1' ostalo duhu. et mens sine pondere ludit. Osijem onih. Mudri. zakon) (Preveo Karlo Budor) O snovima . kad nestane prva i nastane iza tog druga Drugom u stavu. Jorge Luis Borges (Preveo Tonko Maroeviđ) 76 IVlnogi su autori pisali o snovima. da prva tek promijeni kretnju. Lukrecije. i osudu izriče. Nisu li umijeđa pune. Kada nođno u vrijeme izvoditi mogu te igre? Ili đe istine više bit u tom? U vremenu naime Nekom. I zbog toga ljudi štošta sanjaju. zar ne kređu se vješto se slike. što nježne su posve? Bez tog ne može biti. da svakom u času i svakom na mjestu Nama pri ruci su slike od sviju moguđih vrsta. a koju spavanje nije . naši su snovi značajni primjeri djelatnosti priroðene ljudskoj duši. čemu se čuditi dakle. il Norveške. . Tako se opaža da ljudi na samrti kadšto govore i razmišljaju na razini višoj od one koja im bijaše svojstvena. a da se svaki od onih što spavaju okređe u j* . duša se napreže u nizu svojih mođi i nastavlja djelovati dok njezin partner ne postane ponovno sposoban praviti joj društvo. latinskom. Postigla je velik uspjeh na engleskom. ali i sloboda uma. U tom slučaju snovi nalikuju opuštanju i razonodi duše. promatrati radnju. kada je ona rasteređena svoga pogona. premda je posve vjerojatno da različite naravi to doživljavaju drukčije. jer tada duša. taj aktivni dio u njegovu ustroju svejednako je djelatan i nepotrošen. naime "da budni imaju jedan i zajednički svijet. u jednom sam snu kadar sastaviti cijelu komediju. a tijelo više nije u stanju držati korak s duhovnom supstancijom s kojom je sjedinjeno. a čini se da drijemež tijela nije drugo do buðenje duše. a dosadnj ako vici duhovite odgovore i dosjetke. a koju Plutarh pripisuje Heraklitu. (. da svatko katkad sanja kako čita novine. Tako je i pobožnost. Nipošto nisam šaljiva osoba. Prije objavljivanja kružila je u rukom ispisanim kopijama. glumac i gledatelj. Coleridge. Dok organi osjetila ištu doličan odmor i prijeko potrebnu obnovu. u kojemu domišljati pisac* iznosi prikaz sebe dok sanja i dok misli u budnome stanju. 78 tarni sat Saturna. roðen sam u plane* Djelo Liječnikova vjera (1643. Lamb. poslije njega. niti sam sklon veselju i razbibrizi u društvu. počinje umovati kao ona sama i kazivati načinom što nadilazi smrtnost. "U snu smo ne-što više od onoga što jesmo. Svakoga đe u toj stvari uputiti vlastito iskustvo. To me podsjeđa na izreku koja mi je beskrajno draga. Ona sama je 79 pozornica.. godinu dana prije toga pojavilo se pirat-sko izdanje prepuno grešaka) kojemu je autor Thomas Brovvne (1605. pa ipak. 71 Kao drugo. Ona opđi s nebrojenim biđima što ih je sama stvorila i premješta se u tisuđe prizora kojima je sama tvorcem. shvatiti šale i budan se smijati tim dosjetkama. flamanskom i njemačkom.)..kadro umrtviti ili ukinuti. Knjiga je napisana 1635. no u snovima je ono s takvom lakođom na djelu te nismo ni svjesni uporabe te mođi. Posrijedi je vezanost osjetila. Carlvle. oslobaðajuđi se tjelesnih spona. znatniji osjeđaj bola odnosno užitka. na sasvim osobit način uzdignuta i vatrena kada se u duši javlja u vrijeme dok tijelo počiva. a to bih vrijeme odabrao i za svoje molitve. mogli bismo isto tako uočiti da strasti snažnije utječu na um dok spavamo nego kad smo budni. ali naše manjkavo pamđenje tako slabo zadržava naša rastresena naziranja da zaboravljamo radnju te nam naša probuðena duša može prenijeti tek zbrkan i razlomljen prikaz onoga što se zbilo .. a naša shvađanja najavi ne pod-udaraju se s maštarijama u snu. Duša je u svome činjenju sputana i usporena kada djeluje u spoju s pratnjom koja je u svojim kretnjama tako teška i nezgrapna. To je niz osobnih zabilježaka. Inače smrknuti ispaljuju šale. francuskom. kao stoje naznačio sjajni gore-spomenuti autor. i skup raznorodnih tema. kada je odložila svoje brige na stranu. u kojem slučaju se invencija pobuðuje tako lako da se um zavarava i zamjenjuje vlastite postavke sa zapisima iz tuðega pera. i rekao bih da u sebi nosim djeliđ toga olov-nog planeta.) Ovdje bih rado istaknuo čudesnu mođ duše da u takvim prigodama samoj sebi pravi društvo. Radost i žalost stvaraju u nama u to vrijeme." I kao tređe.. Kada bi mi pamđenje bilo vjerno kao što mije um potom plo-dan. Spori u govoru drže nepripremljene govore ili tečno razgovaraju na jezicima koje slabo poznaju. Vjerujem. U umu nema bolnije djelatnosti no stoje domišljanje. svojih sportova i rekreacije. Browning i dr. prožetih snažnim duhovnim i vjerskim ocjenama. učio bih samo u snovima. snovi su primjer spretnosti i savršenstva koje je priroðeno mođima uma dok su ove odriješene od tijela. Kada se čovjek doima umornim i iscrpljenim dnevnim poslovima. Moj je ascendent pri roðenju vodeni znak Škorpiona. knjige ili pisma. -1682. Cijenio ju je doktor Johnson i. No divno je opažati s kakvom se živahnošđu i bodrošđu ona očituje u snovima. veđma no u bilo koje drugo. primjerice. U ovom đu dijelu navesti odlomak iz djela Religio Medici. sputanu i oslabjelu.) Uzvišen dar o. buduđi vječnim Bogom. ali nitko se nije mogao usporediti s njime. i što god bi čuo iz Svetog pisma. to jest njezinu mođ pretkazivanja u snovima. Jednom je prilikom postupio tako i iz kuđe u kojoj se održavala zabava otišao u staju. buduđi da postoje nebrojeni primjeri takve vrsti u nekolicine pisaca. naime. Ne mislim daje duša u tim stanjima sasma odrješe-na i nevezana tijelom. fragment 89. makar koliko brižljivo bili . "Opjevaj početak stvorenih biđa". veđ od Boga. ustao bi od stola i vratio se kuđi. dostatno je da nije toliko utonula u tvar te da u svome djelovanju nije zapletena i smetena kolanjem krvi i sila kao kad je u pogonu za budnih sati. koji mu bijaše materinjim jezikom. otpjevaj mi neku pjesmu. u snu mu se tada javila neka osoba i. kao svemođni 82 zaštitnik roda ljudskoga. Jedinstvo s tijelom dovoljno je olabavljeno da dade umu više prostora za igru. O tome proistječu li takva mračna proročanstva. (Preveo Dinko Teleđan) Prema Dielsu. koje nikad prije nije čuo. na kojima se veselja radi dogovaralo da svi prisutni naizmjence pjevaju. Njegovi su stihovi mnoge poticali da prezru svijet i ustreme se k nebu. Caedmon je pak prvi anglosaski. Da je više takvih pretkazanja bilo. stvorio nebo za sinove čovječje kao krov na kuđi. reče onaj glas. rujna 1712. a tome je razlog kadšto bio u zabavama. u Spectatoru br. Na to on smjesta počne pjevati stihove u slavu Božju. jer on pjesničko umijeđe nije naučio od ljudi. ili tko makar u najmanjoj mjeri dijeli zajedničku povijesnu vjeru. a sadržaj im bijaše sljedeđi: Hvaliti nam je sada Stvoritelja carstva nebeskog. kada djeluje u veđoj slozi s tijelom. Duša se doima skupljenom u sebe te obnavlja tu pokretljivost. ili iz kakva saobrađanja s Vrhovnim biđem. "Bijaše u samostanu te nadstojnice [Hild iz Streo-neshalha] stanoviti brat. Takav bijaše smisao. a potom zemlju. 487. sama je stvar. koji je običavao sastavljati pobožne stihove. i kad bi on ugledao glazbalo. London. dozvavši ga imenom. ipak. Kako je On. postao tvorcem svih čuda. jer nisam umio pjevati. nego samo one vjerske. knjizi svoga djela Historia ecclesiastica gentis Anglorum. ali je osjeđajnost poganska.Ne smijem izostaviti dokaz u prilog izvrsnosti duše što sam ga našao navedenog u Tertulijana. ubrzo zatim pretočio bi u pjesničke izraze velike umilnosti i poniznosti. to ne može osporiti nitko tko vjeruje u svete spise." . kao svjetovnjak sve do poodmaklih godina. dakle engleski. učeni su ljudi naveliko raspravljali. koje se nikad nije optužilo za praznovjerje ili zanesenjaštvo. 18." A on odgovori: "Ne mogu pjevati. pobožnih i svjetovnih. onu koju iznosi Beda prečasni u IV. osobito obdaren milošđu Božjom. (Prev. živeđi. držim. Caedmon je prvi saski pjesnik u kršđanskom duhu. pjesnik čije se ime sačuvalo. Joseph Addison. kazala mu: "Caedmone. neosporiva te su je takvom smatrali i najveđi pisci. koje bijahu u skladu s njegovim pobožnim jezikom. gdje se te nođi imao pobrinuti o konjima. takve nođne vizije. nikad ne bijaše naučio ništa o stihotvorstvu. iz neke pritajene mođi u duši dok je ova na taj način odvojena od tijela. to i jest razlog s kojega sam napustio zabavu i povukao se na ovo mjesto. i kako je najprije. Spjev o Beowulfu je anoniman. te se ondje spremio da počine u dolično vrijeme." Onaj stoje govorio s njime odvrati: "Pjevat đeš. Nakon njega se i drugi mu sunarodnjaci okušaše u skladanju vjerskih pjesama. 'd cjelokupnog pamđenja vrijedi samo Uzvišen dar prizivanja snova. i to na 81 engleskom. jer. ali ne i riječi u slijedu kojim ih je pjevao u snu."Sto đu pjevati?" upita ga. drevnih i današnjih. Ovim razglabanjima valja dodati neobičnu pripovijest o Caedmonu. s kojeg razloga nikad nije mogao sastaviti kakvu tričavu ili ispraznu pjesmu. mođ Tvorca i mudrost njegovu. djela Oca slave nebeske. Antonio Machado Caednton 80 \w/aedmon trajnu slavu duguje razlozima koji nemaju nikakve veze s estetskim užitkom. U Izlasku i Djelima apostolskim nomenklatura je kršđanska. Probudivši se iza sna. nitko mu nije upoznao oca ili brađu. a takvih je bilo jako malo . ređi nešto što đe vas možda prestraviti. Kad je nenadano iščeznuo. Nitko nije saznao gdje mu je dom.. jer je ono što je pričao bilo odviše grozno. jer su mu ruke drhtale i tijelo se treslo u ognjici. četvrta bilježnica. upamtio je sve stoje pjevao spavajuđi te je uskoro dodao još mnogo toga u istome smislu.Moja bolest? Vi dakle. Bog. ili anðeo Božji.odgovorio je." Povjesničar u nastavku iznosi kako je Caed-mon. postoji netko kome ja pripadam. pomalo ženskog načina hoda i tipično izgubljenog pogleda. shvatite to! Ništa meni ne pripada. stihovi se ne mogu doslovce prevesti iz jednoga jezika u drugi a da ne izgube velik dio ljepote svoje i uzvišenosti.. Nitko ga nije pitao od čega boluje i zašto se ne liječi. u ranu je zoru došao u moju sobu i probudio me. u krznenom ogrtaču. uz mnoge druge pripovijesti iz Svetoga pisma. Neki koji su ga posebno voljeli. svi su ga nazivali Bolesni Vlastelin.sjeđaju se 84 njegove blijede i prozirne puti. Mora da je moj pogled bio pun razumijevanja..Nema ni traga groznici . da nisu u potpunosti priopđivi. Nadajmo se da se susreo sa svojim anðelom. . uskrsnuđe našega Gospodina i njegovo uzašašđe na nebo. takoðer i užase buduđega suda. neizbježni. muku. jer se on približio krevetu i opet mi dodirnuo čelo mekom rukavicom. Mogu vam. utjelovljenje. predložila tom istom Caedmonu da postane redovnik. Crvenilo vjeða navelo me na zaključak da je probdio nođ i da je jedva dočekao zoru. preostalo je samo sjeđanje na njegove nezaboravne osmijehe i jedan portret Sebastiana del Piomba što ga prikazuje u nježnoj sjeni krznenog ogrtača. znam da ga neki nisu htjeli razumjeti. Mogu vam naime ređi tko sam..zapitao sam ga. prorekao čas vlastite smrti i dočekao je u snu. Njegova nazočnost pridavala je fantastičnu boju najobičnijim stvarima: kad bi dotaknuo neki predmet. te skovao brojne stihove o odlasku djece Izraelove iz Egipta i o dolasku njihovu u obeđanu zemlju. Na usnama mu je titralo vječno sjeđanje na osmijeh i oči mu bijahu izgubljenije nego inače." Beda pripovijeda kako je starješica samostana naložila da učeni klerici ispitaju novu Caedmonovu sposobnost i daje.Vi ste savršeno zdravi i spokojni. Rado je i dugo znao pričati.Zar vam se bolest pogoršala? .Što je s vama? . Veđ sam bio navikao na njegova čudnovata razglabanja pa sam ga šutke promatrao. mislite da sam ja bolestan! Daje ta bolest moja\ Znajte da sam ja bolest! Nema tu ničega moga. da nas bezrazložno vesele ili plaše. . ili nas pak sile da ih priopđimo? Franz Kafka. kao svi ostali. Jednog se dana pojavio u gradu i poslije nekoliko godina jednog je dana iščezao. a svakako je . danju i nođu.sročeni. neponovljivi. podrijetlo čovjekovo i cijelu povijest Postanka. . naučio gaje pjevati. "Opjevao je stvaranje svijeta. Stalno je bio u pokretu. jer možda neđu mođi dvaput izređi istu stvar. užase paklenih muka i rajske užitke. Osam bilježnica oktav-formata. ali nitko nije shvađao do kraja njegove riječi. dakle. dolazak Duha Svetoga i propovijedi apostolske. (Preveo Dragutin Horvat) ?osjj'ednji dolazak bolesnog Vlastelina ±N itko mu nikada nije saznao pravo ime.ja meðu njima . Osjetio sam meki dodir rukavice na čelu i ugledao ga pred sobom. Jorge Luis Borges (Umetke iz Bedine Historiae s engleskoga preveo Dinko Teleđan) 83 Valja Po razlikovati zl/ašto unutarnji poriv usporeðuješ sa snom? Zar ti se čini da su i jedan i drugi bez smisla. taj bi se preselio u svijet snova. s rukavicom na vučenom na ruku koja mlohavo pada kao da pripada zaspalu čovjeku. u stihovima dostojnim Gospoda. . Uoči tog nestanka. čim se dokazalo da mu je pjesnički talent podario sam Bog. mnogo godina nakon toga. 85 . nepovezani. Vaša krv mirno kola žilama. molim vas. Pozorno me saslušajte.Moja bolest? . Ja sam nečiji. On je doista bio sijač užasa.nastavio je. bez predaha. ne bih htio previše generalizirati: metafiziku prepustimo lakomislenoj čeljadi! Menije dovoljno što sam posvema siguran da sam izmaštana tvorba golemog sanjača. Nisam čovjek kao drugi ljudi. Bilo je pjesnika koji su rekli daje život ljudski sjena sna. mjere svijeta i sastav živih.potrebno da to barem jednom kažem. o svome tvorcu koji prati protjecanje moga krhkog življenja. u isti mah 88 sam plamenom opržio kosu brojnih žena. makar mi možda neđete vjerovati . Od odgovora na nj ovisila je moja sudbina. kad se probudi.Ja nisam stvaran čovjek. San toga nekoga do te je mjere trajan i jak da sam ja postao vidljiv čak i ljudima koji ne spavaju. Jednom sam čak umislio da sudjelujem u snu uzvišenog i vječnog mudraca koji je došao živjeti u viši duhovni svijet. da bih u svoje postojanje uveo stavove i forme koje bi ga udobrovoljile. šum ili dašak mogao me začas gurnuti u ništa vilo. Prikaze iz sna uživaju prilično široku slobodu. Neko sam vrijeme zamišljao da je on svojevrsno evanðeosko božanstvo. što znači moj kraj. nema opačine stoje nisam izveo. Moj istinski život sporo protječe u duši mog uspavanog tvorca. Nema zločina što ga nisam počinio. Nisam se rodio kao vaši bližnji. prestrašiti i onda probuditi.. da prekinem tu tužnu komediju svoga prividnog života i razorim tu smiješnu tlapnju koja mi pridaje ljudsku sličnost. Ja sam njegova maštarija. Potrudio sam se da život ispunim grozomornim postupcima koji đe ga natjerati da se probudi. od krvi i mesa. Ponekad sam opet mislio daje on neki poganski junak. on je biđe kojemu naše godine predstavljaju minute. pridati im zbiljsku narav. cijela jednostavna i užasna 86 istina. taj netko spava i sanja i vidi kako djelujem i živim i kređem se. i u ovom času sanja da ja ovo govorim. ja đu prestati postojati. pa bih se ovjenčao lozovim lišđem. nije moj svijet. Kad se probudi. ja sam počeo postojati. Nemojte misliti da se izražavam u zagonetkama i simbolima. Mučno se osjeđam u bijednoj solidarnosti vaših života. njegova kreatura. gost u njegovim dugim nođnim tlapnjama. Neki uzvik. Slika Williama Shakespearea u mome je slučaju postala doslovno i tragično istinita: mi smo ista tvar od koje snovi sazdani su\ Postojim zato što me netko sanja. Zašto ste tako iskolačili oči? Nemojte u mene zuriti s tom sažalnom smetenošđu! Mene toliko ne muči činjenica što sam protagonist nečijeg sna. svijet jave. Zubima. On je zacijelo velik i mođan. koje me namah izvuklo iz tmine umornoga mozga i koje đe me.. Žarko sam poželio ono čega sam se prije užasavao: njegovo buðenje. Stalno me progonila bojazan da đu počiniti nešto što đe ga uvrijediti. to stvorenje koje ne poznam i čije sam vlasništvo. kao netko tko puhne u plamen svijeđe? Danima sam mozgao o svome gospodaru koji spava. Rafiniranim mučenjem ubijao sam nevine starce. nitko me nije odnjihao ni pratio moje odrastanje. Ovo što vam govorim istina je. Tko je on? To me pitanje odavno muči. nego je dobrim dijelom bio odreðen mojim odlukama. Ali. ljudski porod. Mene nešto drugo muči: tko je taj koji me sanjal Tko je taj netko. pa tako i moj život nije ovisio isključivo o mome porijeklu. pa sam nastojao voditi naj-kreposniji i najsvetiji život na svijetu. Valjalo mije saznati tko je moj sanjač da bih odabrao način života. Njegovi su snovi zacijelo tako živi. U 87 početku me plašila pomisao da ga i najmanja sitnica može probuditi. gradovima sam zatrovao pitku vodu. nisam iskusio burnu mladost i ne znam što znači krvno srodstvo. Možda je cijeli svijet samo vječno promjenljivi ishod križanja snova što potječu od biđa sličnih njemu. Ja sam .tek prikaza iz sna. otkako sam otkrio gradu od koje sam sazdan. Ipak. pjevao vinske himne i s vižljastim nimfama plesao po šumskim proplancima. izoštrenima od želje za uništenjem. Najposlije sam se umorio od tog ponižavajuđeg služenja nepoznatom i nevidljivom gospodaru. Zavalio se u naslonjač pored kreveta i nastavio nešto glasnije: . svijet zbilje. te sam probdio nođi i nođi provjeravajuđi broj zvijezda.moram to ređi... zaklao sam . jaki i duboki da mogu svoje prizore projicirati u vanjski svijet. Sve sam poduzeo da se utopim u spokoju uništenja. namah ugasiti. Za mene je to presudno pitanje. Tada mi je bilo stalo do života i zato sam se uzaludno trudio da dokučim kakve sklonosti i strasti gaji moj neznani gospodar. nisam se žacao sijati stravu. koje cijeli život nekog čovjeka može proživjeti u jednom satu i povijest cijelog čovječanstva u jednoj od svojih nođi. a neki su filozofi ustvrdili daje sva zbilja puki privid. Kad me taj netko počeo sanjati. svako dijete koje mi se našlo na putu. Nođu sam tražio društvo golemih, crnih i siktavih čudovišta što su ih ljudi zaboravili, sudjelovao sam u nevjerojatnim pothvatima gnoma, zloduha, vampira i sablasti; s vrha brda stropoštao sam se u golu i izobličenu dolinu okruženu peđinama što bijahu ispunjene bijelim kostima; vještice su me podučile zvjerskom rikanju od kojega se u nođi i najhrabrijima ledi krv u žilama. Unatoč tome, onaj koji me sanja ne pokazuje nikakve znake bojazni pred onim što plaši vas ljude. Ili uživa u prizorima najveđih grozota ili ga to uopđe ne zanima niti straši. Do dana današnjeg nisam ga uspio probuditi, pa i dalje moram voditi ovaj ogavan, služinski i nestvaran život. Tko đe me osloboditi moga sanjača? Kad đe zaruditi zora koja đe ga navesti na djelovanje, na činjenje? Kad đe zazvoniti zvono, kad đe zakukurijekati pijetao, kad đe odjeknuti glas što ga mora probuditi? Odavno čekam to razrješenje. Željno čekam kraj tog glupog sna u kojemu igram beskrajno jednoličnu ulogu. Ovo što sada radim moj je posljednji pokušaj. Kažem svojemu sanjaču da sam obično snoviðenje; želim da on sanja kako sanja. To se dogaða i ljudima, zar ne? Probude se kad shvate da sanjaju. Zato sam došao k vama, zato sam vam sve ovo izložio i htio bih da onaj koji me stvorio sada uvidi da ne postojim kao zbiljski čovjek: u tom trenutku ja bih prestao postojati i kao nestvarna slika. Što mislite, hođu li uspjeti? Hođu li upornim ponavljanjem i zapomaganjem probuditi svoga nevidljivog gospodara? 89 U toku ove duge tirade Bolesni Vlastelin meškoljio se u naslonjaču, skidao i navlačio rukavicu i upirao u me onaj svoj izgubljeni pogled. Reklo bi se da svakog časa očekuje da se dogodi nešto čudesno i strašno. Izražaj njegova lica podsjeđao je na samrtnika. Povremeno bi pogledavao vlastito tijelo, kao da požuruje njegov nestanak, i pritom je nervozno brisao vlažno čelo. - Vi vjerujete mojim riječima, zar ne? - nastavio je. - Vi znate da ne lažem. Ah, zašto ne mogu nestati, zašto me priječe da skončam? Ta ne sudjelujem valjda u nekom snu koji neđe nikada prestati! U snu vječnog spavača, vječnog sanjača! Otjerajte od mene tu užasnu pomisao. Utješite me, predložite mi kakvu smicalicu, neki plan, neku varku koja đe me dokrajčiti. Smjerno vas molim, smilujte se ovoj utvari koja ne zna što bi sa sobom. Kako sam ja i dalje šutio, on me još jednom pogledao i ustao. Učinio mi se prilično višim nego prije, i iznova sam zapazio njegovu pomalo prozirnu put. Vidjelo se da silno pati. Svaki se čas trzao, podsjeđajuđi na zvijer koja se pokušava iskobeljati iz mreže. Meka ruka u rukavici stegla je moju i to je zapečatilo naš rastanak. Potiho mrmljajuđi izašao je iz sobe i otada gaje samo netko uspio vidjeti. Giovanni Papini, Svagdašnja tragika (1906.) 90 Kpttfucjje vJsjeđao se iscrpljenim. Toga ljeta (479. prije Kr.) prevalio je sedamdeset i tređu i savršeno je razumio značenje svoga sna. Zamolio je da obavijeste Zi Gonga, posljednjeg od njegovih velikih učenika. Zi Gong je, dohitavši, uvidio da ga Konfucije ne dočekuje nego da se s njime oprašta. Učitelj mu je rekao: - Usnio sam da sjedim, primajuđi žrtve ljevanice. Nalazio sam se meðu dvojim stupovima. Pripadnici dinastije Xia, kao da još uvijek vladaju u palači, izlagali su svoje pokojnike na istočnom stubištu. Pripadnici dinastije Zhou izlagali su ih na zapadnom stubištu, namijenjenom posjetiocima. Pripadnici dinastije Yin izlagali su ih meðu dvojim stupovima; ondje nije bilo gospodara ni posjetilaca. Ja vučem porijeklo od vladara iz dinastije Yin: nema dvojbe da đu ubrzo umrijeti. I bolje daje tako, jer više nema razumnih vladara kojima bih ja mogao koristiti. Nekoliko dana nakon toga je umro, u šesnaestoj godini vladanja Ai Gonga pokrajinom Lu, u četrdeset i prvoj godini vladanja cara Jing Wanga iz dinastije Zhou. Eustaquio Wilde, Jesen u Pekingu (1902.) 91 Bjj'ela kpšupa Iz kojih to engleskih priprostih popijevaka Iz kog perzijskog lista, iz kog otajnog dijela Prošlosti naše, što je niz zora i sumraka, Doðe, sanjana jutros, baš ta košuta bijela? San trajao je časak. Vidjeh livadom kako Kruži da se sa sjenom stopi. Od uspomena I zaborava taje košuta sačinjena. S prednje postoji samo strane, stvorenje lako. Božanstva što vladaju na ovom čudnu svijetu Dadoše sanjat mi te, al vlast mi nije dana; Možda đemo na nekom buduđem zaokretu Opet se srest, košuto bijela iz sna mog znana. I ja sam san bjeguđi, al ipak duži što je Od tog sna o livadi i od bjeline tvoje. Jorge Luis Borges (Preveo Tonko Maroeviđ) 92 Dogaða se in je oplakivao moju smrt. Vidio sam kako grli moj lijes. Htio sam potrčati da mu kažem kako to nije istina, daje posrijedi druga, možda sasvim jednaka, osoba, ali nisam smio zbog krokodila. Stajao je preda mnom, u jarku, i samo čekao da me proguta. Vikao sam iz petnih žila, i svi ti ljudi koji su došli na sprovod, umjesto da ga upozore, gledali su me prijekorno, možda zato što sam dražio ono zubato čudovište, pa su se bojali da ne napadne i njih. Clide je bio jedini koji me nije vidio ni čuo. Kad je stigao čovjek iz pogrebnog poduzeđa s onom kutijom, mislili smo daje violinist. Kad tamo, izvadio je iz nje aparat za zavarivanje, s plamenikom. Kad bi to bila istina, sve bi propalo, pomislih. Zakopali bi me živoga i ništa ne bih uspio razjasniti. Oni najbliži htjeli su ga odvojiti od lijesa, jer je to najmučniji trenutak, ali se on nije dao. Onaj čovjek stao je zavarivati poklopac u razini nogu, i ja više nisam mogao izdržati: zatvorio sam oči i jurnuo u jarak premda me ondje čekala sigurna smrt. Poslije toga, sjeđam se samo udarca u podbradak. Kao da se koža grebe o neku oštricu. Možda, dodir zuba. Kad sam ođutio toplinu zavarivanja, probudio sam se i sve shvatio. Clide je bio u pravu: ja sam umro. Ista dvorana, isti ljudi. Moj jadni sin nije se dao odvojiti. Aparat mi je šištao oko gležnja. Pogrebni službenik 93 otvori prozorčiđ na poklopcu lijesa, izvadi rupčiđ i obriše mi krv s rane. - Dogaða se - reče. - Zbog plamenika. Jorge Alberto Ferrando, Ne reci zbogom (1975.) Uzalud žalba B og nikoga ne kažnjava bez prethodnog upozorenja. Origen 94 su i X a ipak je slika majke, kako gleda u daljinu, izazvala u meni jak osjeđaj zavičajne tuge, kakav me dotad napadao samo u snima. Otkako, naime, više nisam najavi rabio maštu i onu njoj pripadnu oblikovnu sposobnost, javili su se njeni poslenici tijekom spavanja sa samostalnim postupanjem te navodnom razboritošču i do-sljednošđu proizveli takav koloplet od sna, da je žario bojama i najživljim oblicima. Točno onako, kako mije onomad navijestio onaj poludjeli majstor i iskusni učitelj, vidio sam i sam u snu najprije rodni grad, a onda i selo, nekako ozareno i preobraženo, ne mogavši doduše prodrijeti onamo, ili, ako sam napokon tamo i stigao, bilo je to uz naglo a bezvoljno buðenje. Proputovao sam ovako najljepše dijelove domovine, što ih u zbilji nikad ne vidjeh, nagledao se planina, dolina i rijeka, neznanih a opet bliskih imena, što su zvučala poput glazbe, a opet se doimala nekako smiješno. Iskazi onog zemljaka potisnuli su mi iz pamđenja djevojku Huldu od sinođ, kao i jutrošnje planove. Premoren, utonuo sam u san i smjesta se opet odao neumornom životu spavača. Približavao sam se gradu, u kojem je stajala roditeljska kuđa, i to nestvarnim putima, rukavima širokih rijeka, na čijem je svakom valu bio po plivajuđi ružin bokor, tako da se voda jedva stigla ljeskati od mimoplova prave pravcate ružine šume. Na obali je neki seljak orao zlatnim plugom s mliječno 95 bijelim volovima iz čijih su stopa nicali golemi različci. Brazda se punila zlatnim zrncima što ih je seljak -jednom rukom upravljajuđi plugom, a drugom ih grabeđi -prosipao zrakom, našto su oni padali na me u vidu zlatne kiše. Lovio sam ih šeširom, koliko sam uspijevao, i s radošđu se osvjedočavao da se pretvaraju u sve same zlatne kovanice na kojima je bio otisnut neki stari Švicarac duge brade i s dvoručnim mačem. Bjesomučno sam ih brojao, a ali ih ipak nisam uspio izbrojati, no napunio sam njima sve džepove. One koji nisu stali hit-nuo sam opet uvis. Nato se zlatna kiša pretvorila u prelijepog riðana, koji je rzajuđi strugao prtinom odakle je proklijala najljepša zob što ju je konj obijesno odbijao. Svako zobeno zrno bilo je slatka bademova koštica, bilo je grožðica i svakiput novi pfenig što su zajedno bili umotani u crvenu svilu te skraja ušiti svinjskom čekinjom, što je konja sve ugodno svrbjelo dok se po tome valjao, tako da se ovako glasao: Bode me zob. Gottfried Keller, Zeleni Heinrich (2. verzija, 1880.) (Preveo Ivo Runtiđ) Snovi plemiđa iz kyle i. G< Toncalo, koji je mrzio tu predaju (nečujna prikaza koja u zimskim nođima luta krunama Kule s glavom u ruci), udalji se od verande i prekine tu beskonačnu kroniku: - Odbija za počinak, Videirinha! Prošlo je tri, užas jedan. Slušaj! Tito i Gouveia večeraju ovdje u Kuli, u nedjelju. Doði i ti, s gitarom i novom pjesmom, no neka ne bude onako zlokobna... Buona seral Lijepe li nođi! Odbaci opušak cigare, zatvori ostakljena vrata dnevnoga boravka - "staroga dnevnoga boravka", s pocrnjelim i turobnim portretima obitelji Ramires, koje je odmalena nazivao "facama djedova". I, prolazeđi hodnikom, još je čuo u daljini, u tišini polja obasjanih mjesečinom, rimovane pothvate svojih predaka: U žestokom boju... Kralj Sebastijan... Najmlaðem Ramiresu Zastavu povjeri svoju. Razodjeven, puhnuvši u svijeđu, pošto se ovlaš prekrižio, Plemiđ iz Kule zaspi. No u sobi, kamo su se naselile sjene, započne burna i strašna nođ. Andre Ca-valeiro i Joao Gouveia provališe kroza zid, u žicanim 96 97 oklopima, dojahavši na zastrašujuđim pečenim ciplima! I polako, žmirkajuđi zlim okom, stadoše ga kopljem ubadati u trbuh, te on uze stenjati i svijati se na postelji od ebanovine. Poslije toga, u uličici Vila-Clara, naiðe strašan pokojnik Ramires (kostur mu zveketao u oklopu) i kralj D. Afonso II., škrguđuđi oštrim vučjim zubima, te ga bijesno odvukoše u čuvenu bitku. On se opirao, držeđi se za crj epove, dozivajuđi Rosu, Gracinhu, Titoa! No D. Afonso gaje željeznom rukavicom udarao u bubrege tako snažno, da ga je odbacio, od Gagove krčme sve do Sierre Morene, do poprišta bitke, sjajnoga i uskovitlanoga od zastava i oružja. I odmah se njegov španjolski bratiđ Gomes Ramires, Veliki meštar od Ca-latrave, prigne s rasnoga vranca, čupajuđi mu ostatke kose, dok mu se čitava saracenska vojska grohotom smijala, a tetka Louredo jadikovala, nošena na pleđima četiriju kraljeva kao Gospin kip!... Naposljetku, iz-možden i živčan, kad se zora stala javljati kroz pukotine prozora, a lastavice cvrkutale na strehama, Plemiđ iz Kule odbaci plahte, skoči na drveni pod, otvori ostakljena vrata - i žudno udahne tišinu, svježinu, zelenilo, mir vrta. Kakva gaje samo žeð morila ! Očajnička žeð od koje su mu odrvenjele usnice! Prisjeti se tada one vođne soli što mu je propisao dr. Matos, otvori staklenku, otrči u blagovaonicu, u nođnoj košulji. Zadihan, uspe dvije velike žlice u čašu mineralne vode Biđa Velha, i nadušak je iskapi, dok je peckavo kipjela. - Ah! Koji užitak! Melem za dušu! Poguren se vrati u postelju i odmah utone u san, veoma daleko, u dubokoj travi afričke livade, pod šaptavim 98 kokosovim palmama, u pikantnom mirisu sjajnih cvjetova koji su rasli izmeðu zlatnih stijena. Iz toga savršena blaženstva iščupa ga Bento, u podne, uznemiren "zbog kašnjenja gospodina doktora". - Kasnim jer sam proveo užasnu nođ, Bento! More, groza, buka, kosturi... To je zbog prokletih jaja s kobasicom. I zbog krastavca... Naročito zbog krastavca! To je ideja onog razbojnika Titoa... Potom sam, u zoru, popio onaj fruit salt, pa se sad izvrsno osjeđam. Izvrsno! čak se osjeđam sposobnim za rad! Donesi mi u knjižnicu šalicu zelenoga čaja, neka bude jak... Donesi i prepečenac. naišao na kakvoga Ramiresa mesara. sramotom ili gubitkom! Na početku života s ushiđenjem odabire pouzdanika. i prodre u guste šume u kojima je još rovao mamut. prvoga popodneva kad se s njim susrela u izdajničkom polumraku sjenice! Onda se naumi oženiti ženom koja mu je nudila.. čedna. tako sigurnih za svakoga kao što je let za svaku pticu . bez borbe. Neki su izlazili iz zadimljenih jazbina. Goncalo. No u svom ovom čovječanstvu. Do kasno u nođ. Na cesti prema Kuli. ili nestajao u dugim stoljeđima . otpjevanih prethodne nođi uz gitaru: Drevna kuđa Ramires čast i cvijet Portugala Sparušen cvijet! Jadna čast! I kakva je suprotnost taj posljednji Goncalo. šeđuđi po sobi. kroz tužne pustoši i tužan muk. kvragu! Ta gða Ana. vičuđi 100 preko svih carstava i preko svih vremena: "Našao sam svoga djeda mesara!" III. naseljenih uljuðenim ljudima. njezinim dugim kupkama pri kojima je čitala novine. kraljevao njegov bradati djed Recesvinto. 99 medu tisuđama predaka do Adama. Uostalom. s nožem. duboko dišuđi. Goncalove misli odmah odlu-taše. a još je uvijek čuo kako ga nestrpljivi koraci vuku natrag. Na sivom je nebu letio crn jastreb. sada s velikom mođi. zaista. samo je otac mesar. dovodi ga u intimni spokoj Kule . u čvrst sestrin ponos . A na rubu baruštine. s razornom točnošđu. brata. prijeðe preko uljuðenih gradova. u zbrkanu povijest. nosili mrtvu stoku i svež-njeve drva. Veđ je i legao.ukopa lice u jastuk s uzdahom. raskošno lijepa. s mesarskom sjekirom. u magli močvare. Umoran. uz veliku ljepotu. veliko bogatstvo . slušajuđi pjev zrikavaca. Pa i njezin glas -glas od kojega bi ga podišli srsi u Bici Santi. i vjeðe su mu se sklapale. razvrat-nica je s brojnim ljubavnicima!" Nema sumnje da ga ta žena nije voljela plemenitom i snažnom ljubavlju! No 101 bio je odlučio u njene lijepe ruke položiti svoju neizvjesnu sudbinu . Nalazio se veđ unutar granica Vizigotskoga carstva.. uvjeren u ozbiljnost. meðu trstikom. zacijelo bi. eto. mjeseci zajedničkoga života naviknu te i na najneugo-dnije glasove . sa zlatnom bulom u ruci. kamenom sjekirom silovito je rasijecao komade ljudskoga mesa. . brundajuđi.. iz kraljevske kuđe koja vrvi dinastijama. tko je taj. čak i kao supruga imala je samo jedan nedostatak: tatu mesara. stigne do zamagljene močvare. tražeđi mesara.koje su kod njega neprestance završavale bolima. s komadima mesa.a slučaj ga odmah prisili da se preda i prikloni utjecaju toga istoga čovjeka. A sva su ona proizlazila iz posve običnih namjera. U vlažnu gustišu odmah je nabasao na mnogobrojne Ramirese.niti poslije. Goncalo je prežva-kavao gorku činjenicu da u čitavu svom životu (gotovo od gimnazije!) nije prestao trpjeti poniženja.. dok je dovršavao cigaru. vrli plemiđ. vazda namirisana.a znanac iz Vila-Clare odmah mu povjerava tajnu: "Žena koju si izabrao. gdje je. koji se zavukao u svoju .II. rutav kao zvijer. u uvijek punoj mesnici. Bio je to jedan od Ramiresa. čudovi-štan muškarac. ke-seđi zelenkaste zube potomku koji je prolazio.. s krvavim mrljama na oznojenoj podlaktici! Te ga misli nisu napustile do Kule . sad ponovo u njegovu životu. mahnuo Gospi od Craquede. s neodoljivim iskušenjem.a evo kako se odmah javlja. Potom. koje je rodio samo jedan otac.on sam. otvori vrata imanja Cunhais... više ni ne primjeđuje koliko Manuel Duarte ima unjkav glas! Ne! Neotklonjiva mrlja.) Padne u prostranu postelju kao u grob . krasnoj i mirisavoj gði Ani. I prisjeti se preuzetnih Videirinhinih stihova. No Men-donca gaje uvjeravao da taj grub i jak glas u bliskom dodiru postaje ugodan i gotovo nježan.a taj se čovjek s lakođom dočepa Gracinhina srca. sagnut u blatu. A pojavio se mesar odmah u prvom naraštaju. na prozoru sobe. u tamnu prošlost kuđe. koji su.sveudilj je bio tamo. koju je on sve te godine mrzio i ismijavao! Nakon toga prijatelju. uobičajeno poniženje! Usud zaista oko njega plete mrežu s pretjeranom mržnjom! (. tko nema ponekoga djeda mesara? I on sam. I odmah je. kad bi pročeprkao po prošlosti. Ah. s raznježenim uzdahom sažaljenja nad svojom bijednom sudbinom. žensku iskoristi i kao krpu odbaci! Potom ga obuzme obična želja da uðe u politički život . ka gði Ani njezinim dekolteima.a sestra se odmah prepusti starom zavodniku. još pod radosnim dojmom portugalske pobjede kod Aljubarrote? Pred nejasnim svjetlom zrcala titrala su meka grimizna pera na kacigi Paia Ramiresa. prijetnjom. promrmljanim preko naočala na putu od Ramosova duđana do pošte na uglu! I to nije sve! čak je i u Kuli njim vladao Bento.. vrijeða bez povoda. pred kakvom opasnošđu. sa starinskim bradama predaka.. prema onim veličanstvenim precima koje opjevava Vi-deirinha . Rui Ramires osmjehivao se . usklaðene s hrabrošđu i sjajem njegovih pothvata. od nazubljene hrastove kijače. nakon neprestana ponavljanja pjesmuljka strica Duartea i Videirinhina gu-ðenja/aofof o Ramiresima. u bijeloj tunici s velikim crvenim križem na prednjoj strani. Samo zato stoje sestrična Marija jednoga popodneva vragoljasto zatrep-tala okicama i posavjetovala ga. zacijelo je Guterres Ramires. Bijahu to prastara lica. do kratke večernje sabljice. "Prekomorski".. način prehrane. rasla su iz mraka koji se gibao i kao daje bio napučen. Lišen straha. koji su mu. prekrivena zahrðalim žicanim košuljama.. koji je pružao ruku. Nije uspijevao zaspati. sakrije pod posteljinu.. I tada. koja ga. koliko god bio obdaren inteligencijom. s neizlječivom tjelesnom slabošđu. U drugom. starom i savršenih crta. utegnuta u gizdave halje od brokata. I čak je prepoznavao neke od najistaknutijih. na kojima su svjetlucali dragulji s ogrlica i pojaseva. A Goncalo.da oko njegove postelje.svi oni.sat od kineske pokosti u hodniku muklo je odbio četiri.rodio se s pogreškom. A sad su izranjala i tijela.) Uz nov uzdah još se više zavuče... francuskoga kralja. Da pobjegne pred tom prznicom plave bradice. sjenom. "Trubadur". vitlajuđi suncobranom krenuo na tri zapete puške. stegnuta oklopima od blještava čelika. A on. zajapuren od nade. prepoznao je Egasa Ramiresa koji je. zacijelo je Diogo Ramires. da pobjegne. svim oružjima iz povijesti.. u mraku sobe. u glasovitu neredu na hodočašđu u Riosi. ali živa. koji ga na cesti. Onaj tamo. 102 A duša. Da pobjegne pred jednim Cascom. u svom časnom domu. koji pjeva mašuđi kraljevskom ratnom zastavom Kastilije. Goncalo. Polagana. u tišini svoje tamne sobe. osovljen u postelji. ugleda blijeda lica koja su sporo promicala. mogao je tek zavapiti . koje su veđ tako pokazivali potamnjeli portreti. a nođ se bližila kraju . iza lepeze. kovrčave riðe brade. neumitno prisiljava da ustukne. okupe veličanstven sabor njegovoga uskrsloga roda. koji su iz svojih raspršenih grobova jurili. s ožiljcima od okrutnih mačeva. zakrinkana tamnim plaštevima zatisnutih pregiba. kao stoje bio zamislio Tructesindove crte. koji je pohitao u opsadu Jeruzalema.koji je. njegovi strašni povijesni djedovi. neprestano padali napamet. u umoru zbrkanu od obnovljene tuge. viređi preko ruba 103 pokrivača.sva ona iscerena od ohola zapovijedanja i pobjeðivanja. i u neugodnosti koje su iz toga proistekle? Gou-veia. Louisa. Ista slabost mu je tištala dušu! Ta ga je slabost prepuštala bilo kakvu utjecaju. postelje u kojoj se bio rodio. noseđi ga kao suh list pri najmanjem povjetarcu. raspoznavao je u tim licima istinske crte starih Ramiresa... optočene svilom i zlatom. U gluhome mraku sobe takoðer je mogao priznati. a poslije i u gostionici. A izbori? Ti nesretni izbori? Tko gaje gurao na izbore. Goncalo nije sumnjao u čudesnu stvarnost! Jest! Bili su to njegovi djedovi Ramiresi. šetnje. devetstoljetnoj kuđi . da se zainteresira za gospoðu Anu . obično je tijesto u koje svijet neprestance utiskuje različite i suprotne oblike. s pogreškom bez ikakve pozlate. i na nedostojnu pomirbu s Vitezom. ako povijest i predaja ne lažu. iz čista mira. neka još zažarena kao u jeku bitke. veoma snažna tijela. koji se naoružavao da spasi Sv. Fernandu i preljubnici 104 Eleonori! Onaj tamo.odlučnu hrabrost! Otac mu je još bio dobar i neustrašiv Ramires . koji mu je svisoka nametao ukuse. ili ih je on takvima zamislio. I sva ona naoružana. Tamo. kroz sklopljene vjeðe. jecajuđi. samo s površnim mudrovanjem.rupu.on odmah. (. izgradi nad novcem i ljepotom gospoðe Ane fiktivnu kulu sređe i raskoši. okupljali se u njegovoj staroj. druga s veličanstvenim osmijehom kao u sjaju svečane zabave . uskratio prenođište kralju D. mišljenja i kravate! čovjek takve naravi. s trijumfalnim i zvučnim životima! Ne! Ni od njih nije naslijedio kakvođu koju su kroz stoljeđa svi nasljeðivali . ali znam daje književna navada ujedno i navada umetanja nebitnih pojedinosti i naglašavanja pretjeranosti. nježni unu-če. toliko se iznenadi nad tim tihim i pognutim kretanjem po sobi. Ta đe kronika obuhvatiti jednu večer ijedno jutro. upitao sam ga: . podboden znatiželjom. a možda ga nikad neđu ni doznati) u gradu Yorku.engleskim brodovima koji su. M. obavijen brižnom nježnošđu najpjesnički-jega od svih Ramiresa. uz prigušen uzvik: "Unuče. a . sjedio je na podu i igrao se s mačkom. . uzmi moje nikad slomljeno koplje!" I odmah mu držak sjajna mača dotakne grudi. koja je srušila 105 vrata Arzile?" (. (.. Nemer Ibn el-Barud 106 107 I Hann tekr sverthit Gram okk Leggr i methal theira bert* Volsunga Saga. tužno gledajuđi uzbibane sjene. Paulo Ramires. koje su poštedjeli i Cromwellovi ikono-klasti. kojemu je tada bilo pet ili šest godina. Goncalo osjeti da ga svi njegovi preci vole . obuče kuđni ogrtač. napukla oklopa. odbacujuđi posteljinu.) No Goncalo. 27 IVloja đe pripovijest odgovarati stvarnosti. što đe mi vaše oružje.Očajno! J. kad mi nedostaje vaše srce?" Probudi se veoma rano. nježni unuče. otvori srce uskr-slim djedovima i bolno im opiše svoju izdajničku sudbinu koja gaje pobjeðivala i koja mu je život ispunjala tugom. sramotom i gubitkom! Kad eto. A tada.i da su iz svojih raspršenih grobova priskočili da nad njim bdiju i pomognu mu u njegovoj slabosti. točnije rečeno.. molim te. s brižnom nježnošđu kakvoga raznježenoga djeda. djedovi. Dogaðaji su se zbili tek nedavno. Uspomene jednog knjižničara (1955.Sanjao sam da sam zalutao u šumi i da sam u neko doba nabasao na drvenu kuđicu. Oslonjen o uzglavlje postelje. ponuðena s uznositom sigurnošđu: "Koga neđe oboriti ova sjekira. što se svodi na isto. da ga upita je li gospodin doktor možda loše proveo nođ. pred pramcem njegove zapovjedničke laðe. uzmi ovaj goli mač koji se borio kod Ouriquea!" A potom ratna blještava oštrica udari o uzglavlje. Moj neđak Miguel. kraljev zastavnik na kobnim poljanama Alkaza-ra.) Obzirnosp c Oanjao sam kako neokrznuti jelen moli oproštenje od razočaranog lovca. Uz dug jecaj.. uz drugi duboki glas koji gaje sokolio: "Unuče. ubirali jedra pokorno ploveđi prema Portugalu. Eca de Queiros. Bijasmo malobrojni.. mojoj osobnoj uspomeni na stvarnost.. mutno se sjeđajuđi snoviðenja u kojemu je razgovarao s pokojnicima te. no činjenica je da smo se upoznali u gostinskoj sobi svratišta Northern Inn što se nalazi s druge strane zidina. odmah u tmini bljesne željezo. A onda me. bez slabosti koja gaje obično obuzimala u postelji. Želim pripovijedati o svome susretu s Ulrikom (prezime nikada nisam doznao.) (Preveo Želimir Brala) Der Tram Ein LeheH JLJijalog se vodio u Adrogueu.. zapita: .) Ubrzo se pojavi Bento s vrčem tople vode za brijanje. Ugledna loza Ramiresovih (1900. Kao i svakog jutra.. naginjao se nada nj svojim dječačkim licem. Navikao na Ple-miđevo veselo buðenje. uzvrati: "Oh. Lako bih mogao izjaviti da sam je prvi put ugledao pored Pet sestara iz Yorka.Što si nođas sanjao? Odgovorio mije: . onih čistih vitraža što prikazuju čitav lik.Reci mi. raskrili ostakljena vrata. bez šljema. što si radio u toj kuđici? Francisco Acevedo. Otvorila su se vrata i izašao si ti.. koja mije uskratila ljubav. gdje bojama nastoje oživjeti sumornost okoliša. pustoline su se gubile u jutru. Znam da sam veđ bio zaljubljen u Ulriku.na to đe ona. Ulrika se nije uzbudila. Ulrika me pozva za svoj stol. Odgurnula me nježno ali čvrsto. ali u Ulriki bijahu i zlato i nježnost. . . Kasnije sam saznao da joj nije svojstvena.Ne znam . .To je čin vjere. Netko joj je ponudio piđe. Jedan od nazočnih je primijetio: .Engleska je bila naša pa smo je izgubili. Sjetih se jedne Schopenhauerove šale i odgovorili: -1 ja.Feministkinja sam . Takvo čudo ima pravo i da postavlja uvjete.kaza mi . Bolje da bude tako. Upoznali su nas. Objasnio sam da sam Kolumbijac.potiho đe ona.odgovorio sam. Molim te da me dotle ne dodiruješ. nastavljala putovanje prema Londonu. . koji je tražio svoju Annu izgubljenu u londonskoj svjetini.Bit đu tvoja u svratištu u Thorgateu. ne bih želio pored sebe nijednu drugu osobu. Engleski je govorila čisto i precizno te je malko naglašavala glas r. prema Edinbur-ghu. Na poljima nije bilo žive duše. Začas je rekla kao da naglas razmišlja: . Ulrika je.krenut đu stopama De Quinceya.Možda si je našao . Pripovijedala je daje kasno stigla u muzej. Nisam počinio grešku da je pitam da li me voli. . Predložio sam joj da poðemo u Thorgate. i potom izjavila: .Tako je . Rekoh joj da sam profesor na Sveučilištu Los Andes u Bogoti. te sam pogodio da je ne izgovara prvi put. Odjednom začuh daleko zavijanje vuka. Manje od njena lica dojmio me se njen izgled tihe tajanstvenosti. Kod njih mi se ne dopadaju duhan i alkohol. svoj mač.rekla je. 108 Taje rečenica imala biti dovitljiva. Pomislio sam na svoje mladenačke dane u Popavanu i na jednu djevojku iz Teksasa. Tada sam je pogledao.prihvatila je ona. Putovi su nam se razilazili. odnosno. 109 I Ničega se više ne mogu sjetiti od onoga stoje izrečeno te večeri.U Oxford Streetu . Kroz okna sam ogledao daje zapao snijeg. Neženji koji je veđ zašao u godine ponuðena je ljubav poklon što se više ne očekuje.Jaje vazda i dalje tražim. stoje rijetkost u nordijskim zemljama. Shvatio sam da nisam prvi i da neđu biti posljednji. ja. te večeri.Nije to prvi put da Norvežani ulaze u York. po svježem snijegu. Bila je odjevena u crninu. Udaljili smo se od kuđe. . ona gaje odbila.Ne želim se povoditi za muškarcima. koji je nekoliko milja nizvodno. svijetlu i vitku poput Ulrike. Nisam osobit zapažatelj. . ako netko uopđe može nešto imati.Oni malobrojni i jadni mačevi što sam ih jučer vidjela u York Minsteru potresli su me više od onih velikih laða iz muzeja u Oslu. . Možemo otiđi zajedno. Bila je lagana i visoka. * On uze Gram. ali da su joj dopustili da uðe kad su doznali daje Norvežanka. ali ono što kažemo nije uvijek nalik na nas. ako se nešto može izgubiti. i meðu njih dvoje položi golo sječivo.De Quincey je odustao od traganja . sve sam to otkrio malo-pomalo.Što to znači biti Kolumbijac? .ona je bila okrenuta leðima. Lako se smiješila i osmijeh ju je pomalo odalečivao.Jednako kao i kad je riječ o Norvežanki . Osim nas nije bilo nikoga. Upitala me nekako zamišljeno: .odgovorih joj. Shvatio sam da iznenaðenje nije naodmet pa je poljubih u usta i oči. . ali znam daje to bio vuk. Sutradan sam rano sišao u blagovaonicu. Jedan redak Williama Blakea govori o djevojkama od nježna srebra ili bijesna zlata. . . Rekla mi je da rado izlazi i pješaci sama. Nikada nisam čuo zavijanje vuka. izoštrenih crta lica i sivih očiju. Odjednom se naðosmo pred svratištem. opazio sam da su zidovi oblijepljeni tapetama u stilu Williama Morrisa. Nije me iznenadilo što se zvalo.) Crkveni oci o \ naša je zemlja mirisava časka. Gore. kao i ono prethodno.rekoh . O ponođi. I snenih očiju zatvorim prozor. Javier. . Vrijeme je protjecalo poput pijeska. Zatim je dodala: . -1 meni predstoji smrt . Pozvala me mojim pravim imenom. 112 Ulrika uðe prva. meni možda posljednja. . želeđi stišati zanos. Začas smo začuli pijev. . Stoljetna u tmini potekla je ljubav.misle da onaj kome predstoji smrt pretkazuje buduđnost. koje nije dobro čula.Brvnhildo.Sve je to poput sna . njezin pestiđ mjesec. s isprepletenim vođem i pticama.Osluhni dobro. Nisam želio raspravljati i odgovorih joj: . sa stubišta. . kao da sam opet čuo bauka što se opija uljem iz moje svjetiljke. Northern Inn. . Ulrika mi dovikne: .koji nije sanjao dok ga neki vrač nije naveo da spava u svinjcu. s dvovodnim stropom. .Poðimo prečicom kroz šumu . Htjela gaje ponoviti i nije mogla.odvrati Ulrika .Tragična predaja koju su Nijemci uništili onim svojim zakasnjelim Nibelungima. Ulrika se veđ svukla. prošaptah u nođ.odvrati. a zvijezde su prašnici!".Ta pustolovina. . koji u žutom sveto-krugu okana zacrta znamen crnog golgotskog križa. zamoli me da joj ponovim svoje ime.Poznaješ li tu sagu? .Naravno . Zapjevat đe ptica.U ovim krajevima .Volio bih da ovaj trenutak potraje zauvijek-promrmljao sam. toj blistavoj i odlučnoj sljedbenici Ibsena vjerojatno je samo prolazna.rekoh joj.a ja nikad ne sanjam. Osjetih da gušđe sniježi. . grimizno-crvene boje. .upitao sam je. u doba zloglasno. . Mračna soba bijaše niska.Ako sam ja Sigurd .Zauvijek je riječ koja ljudima nije dopuštena -ustvrdila je Ulrika i. (Nođu je moja soba puna vragova. Nestalo je namještaja i ogledala. Iščekivana postelja udvajala se u nekom mutnom staklu. Ona ne reče ništa. Požuri. .potaknuh je.Poput onoga kralja .onda đeš ti biti Brvnhild.rekoh . 110 111 . Ni meni nije pošlo za rukom da ponovim njezino prezime. Jorge Luis Borges (Preveo Karlo Budor) 113 Tređa knjiga Nođrt/fa Nođ i njezine obmane soha Nox et solitudo plenae sunt diabolo.Zvat đu te Sigurd . hodaš kao da priželjkuješ da u postelji izmeðu nas dvoje bude mač. kad vladaju bjesovi i vragovi. i prvi i posljednji put posjedovao sam Ulrikinu sliku. a ulašteni mahagonij podsjetio me na ogledalo iz Svetog Pisma. Izmeðu nas nije bilo mača.Šuma je opasna . Pogledah je preneraženo.na to đe ona. .Jesi li čuo vuka? U Engleskoj više nema vukova. .odvratila je. Produžili smo preko pustolina. Dok sam se uspinjao na gornji kat. Proslijedili smo držeđi se za ruke.Brže đemo stiđi do Thorgatea.uzvratih joj . .Javier Otarola .izjavila je s osmijehom. koji su jednolično skakutali. A meðutim je puž. zalutao u nođi. opet potajno kovao dukate i cekine. laktom i koljenom." "Ti na konju?" "Eh. žmiređi jednim okom na lunu. "Neđu ti ga dati!" . da bih se uza nj ogri-jao na suncu. nođni je metulj zdvojno trzao krilcima. dok je Scarbo u mojem podrumu. u koje je žaoka poput surle slona?" zavapih roneđi sveudilj suze." No luna je sveudilj na nebu blistala i polako tonula prema obzorju. pokrov od platna. Ukliješten mojim prstima. da mi za mrtvački pokrov dadeš barem jasikov list. uhvatio sam leptira koji se bio netom taj om iščahurio iz mjesečeve zrake i kapljice rose. a s tobom đu sahraniti i pauka!" "O. koji u predvečerje lovi mušice. pa da bi ispalio krvavu ranu. Ali ta skitnička životinjica. ostavivši u mojem krilu . Bože moj. što čami zatočen u zidu iza drvene oplate. ispruživši svoja dva roga. A što li se kesio luðak. što blude zaslijepljene sunčanim smirajem.gunðao je sabiruđi ðavolske cekine. udijeli mi molitvu sveđenika. od tegoba dana ohronuo konjic. koja jednolično pjevu-šeđi ziba mrtvoroðenče u oklopu mojega oca. pa. u kojem bi me lahor s jezera zibao!" odgovorih mu zakrvavljenih očiju.o užasa! nakaznu strahotnu ličinku s ljudskom glavom." "Zar bi ti htio. to je Scarbo.Moja duša. ti đeš se naslušati plača malene dječice iz čistilišta. usijan u zažarenoj peđi. Luðak Uzmi jedan od starih dukata II taj talir od žežena zlata. 115 "Nuder utješi se" . jer mu je drugo bilo iskopano! "K vragu i luna!" . uske vrpce poprskane zlatom. A možda je kostur landsknehta." . "Kupit đu ja sebi stup sramote. da se iskupi iz zatočenja. gdje đu te uspravno prisloniti uža zid. kojima đu te čvrsto omotati kao mumiju.A možda je to bila i dadilja. 114 A možda je moj pradjed sišao sa slike u crvotoč-nom okviru i zamočio svoju željeznu rukavicu u svetu vodu škropionice. malo zakucao čelom. jer sam se veđ bio mnogo naplakao. da jašem? . uranja u nju svoj gvozdeni prst. a samo bi se patvoreni zlatnici skotrljali na ulicu. čije se blago sve više gomilalo. kad umrem. zar bi ti zaista htio da me isiše taran-tula. "Gdje ti je duša. s kojeg je pljuštala kiša krijesnica i srebrila brežuljke. udarajuđi teškim kalupom. on opojno zamiriše. re-šetao je na mojem krovu uz jecanje vjetrulje dukate i cekine.kesio se podrugljivi patuljak. tražio put po obasjanom oknu mojeg prozora. tek što se domogla slobode. Molitve gospodina maršala Oio ti na samrti odriješen od grijeha ili osuðen na paklene muke" . Rukopisi Kraljeve knjižnice -L/una je češljala svoju kosu češljem od ebanovine.Scarbo još doda .mrmljaše mi te nođi Scarbo kraj uha -"imat đeš mrtvački pokrov satkan od paučine. Ali ne. počiva sada na zlatnoj nosiljci snova. Patuljak Scarbo. lijes od jelovine i jednu suhu raku. I na dnu mračne grobnice ispod crkve Svetog Be-nignea. koji svake nođi tumara opustjelim gradom. "Bit đeš hrana kukcu."mrtvački pokrov bit đe ti vrpce od zmijinje kože. odleti. koji mi grize vrat. polja i šume. a zašto ne bih bio? Ta ja sam tako često u propanj jahao na hrtu vlastelina Linlithgowa!" Škotska balada Sjedeđi u postelji u sjeni zastora nebnice. Guba-vci se vratiše u svoj jadni brlog. Ali iznenada s tutnjavom udari grom u vrh tornja Svetog Ivana. B >ila je nođ. a lahor. raskrilivši pritvoreni prozor. Kolo ispod tvom a Okruženo razvalinama. oni zazivahu oluju. ležeđi u postelji. Ponajprije smotrim . dok sa zvonika nođu bruje kasne ure. I mjesec naglo otplovi iza oblačina. Za pokojnike sada molite! Nođobdijino izvikivanje o. San Sanjao sam mnogo i premnogo. i Mori-mont. Mjesečina Probudite se. Pukne najtanja žica moje lutnje. na kojem je još bila ura. plazi jezik poput obješenoga. Ali uskoro zavlada oko mene duboka tišina. Jedan za drugim. poprađena munjama i vihorom. prospe mi po uzglavlju latice jasmina.116 117 I obuzeta stravom. što redom odjeknuše mrklinom nođi. šumu.da mi luna. Pas pobjegne kad spazi koplja nođnih stražara. Smrtno ošinuti. a glavni toranj. bijelila njegova griva. kojim je tresla oluja. snu odolite. čim pod pepelom u kaminu posljednja iskrica ugasi svoj posljednji blijesak. To strahotno blijeskanje ognja obasja zidine gotske crkve plamenim rujem pakla i čistilišta i baci sjenu divovskog kipa Svetog Ivana na susjedne kuđe. tako i pričam .tako je sve u groznici nesklapno . čim je na zvoniku po-zne časove otkucao bat. pobjegne moja duša kroz sinju paučinu sumračja i vine se nad smrknuta obzorja. na kojima strše crni gotski zvonici. Dva su gubavca jadikovala ispod mojeg prozora. Pantagruel. prestravljen izbrojao dvanaest krikova. koja visi na zidu. James Fenimore Cooper Zaigraše kolo dvanaest vrača ispod golema zvona crkve Svetog Ivana. Vjetrulje zahrðaše. još samo kap po kap cijedila se kiša s ruba krova. Srljajuđi pomamno za njom. pasje zavijao na raskršđu. što pod pljuskom negdje u šumi na straži bdiju.kako sam vidio. poput povjesma. kroz koju krivudaju prokrčeni puteljci. dok su vjetrulje j ado vno jecale kao ždralovi. 118 A meni se činilo . a ja u 119 I daljini ugledam njihove gatarske knjižurine. knjiga tređa. a cvrčak je na ognjištu sve nešto potiho proricao. a ja sam. mjesec rastopi bisernosive obla-čine. \ kako je divno. gledati punu lunu koja svojim blistavim licem nalikuje na teški starinski zlatnik. a kiša. kreveljeđi se. češljugar zamahne krilima u svojoj krletki. što u snu počivaše na mojem štioniku. stane šibati okna. gdje je vrvjelo mnoštvo . zdanje je bilo glomazno i gotovo u obliku četvorine. nadvisivao je cijeli okoliš. ali od svega ne razumijem ništa. čarobnici nestanu. koji su bili promukli od kiše i prozebli od sjevernjaka. kako u crnom zvoniku bukte poput zublje.neku opatiju zidina raspucalih od mjesečine. I cvrčak usne. neki radoznao duh okrene list Romana o ruži. zadahtali se patuljak okretao kao vreteno na kojemu se. 120 121 I ondje. što su iskričavo blistali pod . lopoča i perunike. a ja sam dalje sanjao nove snove. evo. je li ponođ ili predzorje. odjenuta bijelim ruhom nevinosti. I više nisam znao bdijem li ili spavam. tako i pričam . obavit đe nad odrom u franjevačkoj halji svečani posmrtni obred. A ja.. a. a moje sestre rukama od pjene miluju svježe otoke trave. baš ondje na ono klecalo klekne moj pradjed. Sklad zvukova me u snima zatravio. Ond/na . a pauci u prašini pleli svoje mreže. I dok je trajala nođ. savjetnik. 122 44 "Svaki je val jedan vodeni vilenjak. što peca udicom. otvoren na stranici gdje je ležala vrpca. ne pogledavši me nijednim pogledom. koju je ubio njezin ljubavnik. dotaknuvši bradom žuti misal. Brugnot. poslušaj me! Ja sam. mnoštvo se razbježi. od kojeg jezom zatreperi svaki list na stablu." čim je prigušenim glasom otpjevala pjesmu. A kad joj odgovorim da ljubim neku prkosnu i podmuklo zlobnu smrtnu ženu. Woodstock X oklone se prečasne ličnosti na prastarom goblenu. što se očajno tr-zala obješena o granje hrasta. iako su na njima blistali dragulji. svaka je struja puteljak. pra-snula u suludi grohot i nestala u burovitu škropcu valova. Moj pradjed Sve je u toj sobi bilo kao nekad. Kod prvog udarca smrska se na meni krvnikova motka kao daje od stakla.kako sam čuo. u trokutu vatre. poklone se jedna drugoj. prolila je poneku suzu. i sama sebe. što krivuda do moje palače. Ch.zaječi s nekog tornja lelek mrtvačkog zvona. stoje ležao u njegovoj prašnoj postelji s nebnicom. A u blizini glas neki se javio. da su mu usnice nepomične. u lijesu izmeðu četiri zapaljene voštanice. pa neku mlaðahnu djevojku. dolazi li to blijedo svjetlucanje od mjeseca ili od Lucifera. Tada . što su pratili zločinca na stratište. kad nahrupi povodanj nabujalih brzica. što zveckaju u tmurnom sjaju mjesečevih zraka. iako sam ga neprestano čuo moliti. da su mu prsti kao u kostura. i moj pradjed ude u sobu. poslušaj me! Grančicom zelene johe moj otac šiba vodu što brbođe. zemlje i zraka. ja ovim kapljicama škropim okna tvojeg prozora. stade me zaklinjati da metnem njezin prsten na svoj prst i budem Ondinin suprug. svoga potomka.tako se svršava moj san i tako pričam . ili se rugaju oronuloj bradatoj vrbi. mene. najednom razaberem da su mu očni-ce prazne. Dom Augustin.izdisao je ležeđi u pepelu kao skrušeni pokajnik. gusti mlazovi pljuska pogase zublje crnih pokornika. promatra s doksata divnu zvjezdanu nođ i uspavano divno jezero. sve dok se ne prenuh oda sna. razbarušene kose. mrmljao je molitve držeđi sveudilj skrštene ruke na svome plastu od ljubičaste svile. Poslušaj! O. moj pradjed koji je umro veđ prije nekih osamdeset godina. koja je sazdana sva od žitke grade na dnu jezera. a Margari-ta. a zatim zabruji šapat molitava crnih pokornika. samo su istruli gobleni visjeli na zidu poput prnja. pokojni prior. kako me krvnik vezuje za žbice kotača. kad ga uzljulja vjetar.spodoba u plaštevima i sa šeširima. kojemu odgovarahu samrtnički jecaji iz đelije. Ondina. Walter Scott. Napokon spazim monaha . užasnut.. sada i gospodarica dvorca. da s njom razgledam njezinu palaču i kao vrhovni vladar zagospodarim jezerom. pa čemerno zapomaganje i nesmiljen grohot. Tiho brujeđ duši. iako se činilo da čita. Što napjev tužan umilno pjevuši. Dva genija X oslušaj! O. obučena u blistavu svilu. što plovi strujom. počivat đe. U isti mah (Bog nije bio vidljiv. nego u meni". brisali znoj. "O. toliko je toga što čovjek ne zna. Gašpar Nođnik (1842. Augustin. pili vino. (Jesam li znao daje njegovo kamenje izrazito žute boje? Ah. pa je ojaðeni daždevnjak čas osluškivao. prijatelju moj.) (Preveo Vladislav Kušan) 124 Priprem LJ procesima svojih snova čovjek se vježba za buduđi život. "Mrtav je. i dok je plamičak na žeravici nemođno izdisao obasjavajuđi posljednjim rujem kuku na kojoj visi kotao. pa kad je on mrtav. najslasnijim rajčicama što sam ih jeo u životu! Kad je pala nođ. Glede Partenona. modro. "To se nije zbilo zbog mene. Nietzsche "Izmeðu jednoga i drugoga mene. da se ne odzivaš na moje zviždanje. Nije mogao zatomiti čuðenje nad deformacijama i pretjeranostima što u snovima nasrđu na muškarca koji se najavi drži svojih etičko-filo-zofskih shvađanja i kršđanskog nauka. ali je . kad gotovo zaboravljeni djetinji snovi izlaze na vidjelo i poprimaju zbiljske konture? Vrzmali smo se meðu bogovima i turistima. i menije mrijeti!" Dogorjele su grančice vinove loze. Trilby Zjrikavče. veli on. kasnije poznatiji kao sv. u sobi kao daje netko jecao i uzdisao. umre daždevnjak od iznemoglosti. i starim prijateljicama uputio nijemi pozdrav. Ch. množe se za vječnost. Podsjeđalo me to na ugodan i dodatan kardiovaskularni sustav kojim cirkulira božanska milost. samo svetac može imati mirnu savjest znajuđi daje neodgovoran. S Akro-pole se vidi more! Kuda se kretao brod s crnim jedrima što je prouzročio smrt starog Egeja? A što ređi o neočekivanom daru. Rodericus Bartius. sin Monikin i biskup u Hiponu. spopala bi me želja da zapjevam ili bih sasvim zanijemio. moj prijatelj cvrčak!" I dok je pro-blijedjeli plamen trnuo sred natmurena ognjišta. Kad bih susreo djevojku u običnoj bluzi.) Zaspao sam očekujuđi snoviðenja vezana uz dnevne obilaske. čas brbljao kao svraka. cvrčak ne odgovori: ili je spavao čarobnim snom. iza željezne ploče ukrašene grbom sa tri heraldička ljiljanova cvijeta!" Ali cvrčak se nije odzivao. kojom se svake večeri javljaš iz tvoga skrovišta od pepela i čaðe. mrtav.) 125 Pikovi' ko/itffa se Bog si 147/' da okrijepi duh X ko može podrobnije opisati svoj prvi dan u Ateni. I baci na ognjište pregršt lišđa blagoslovljene božikovine. Doista. Oči hvataju sporedne stvari. rujno. jesi li mrtav. ne bi li mu ipak čuo glasa. ona je za mene bila igračica ili proročica. To se nije ostvarilo. Nodier. "Mrtav je! E. neviðena je razlika!" I biskup zahvaljuje Gospodinu što nije odgovoran za sadržaj svojih snova. i da se ne raduješ sjaju rasplamsala ognja?" 123 I ma kako mu usrdni daždevnjak besjedio. ili se u svojoj hirovitosti uporno durio. napisao je svoje Ispovijesti. Iktinovo graditeljsko umijeđe biva mi dvogubo: očituje se u savršenosti hrama i u njegovu idealnom smještaju u pejzažu. zadržao sam se sat-dva na terasi hotela. godine. Jedni su brojevi. a ono pucketajuđi izgori. čas gunðao s ra!bvuktalim Plamenom>u kojem su prelivi boja treptali ružičasto. Partenon bijaše rasvijetljen a giorno. meko i neosjetno. Prošao sam pored Erehtejona i karijatida gotovo ih ne gledajuđi. zapjevaj mi pjesmu. a drugi nisu (1964. Alovsius Bertrand. 126 Kanalima od akrilnih vlakana (nikad prije toga nisam vidio cijevi od akrila) blagotvorne čestice svjetlosti dopirale su mi u grudi. Au-relije Augustin. "Izmeðu jednoga i drugoga mene.mojim plavim oknima. Sanjao sam putove kojima se Bog služi da okrijepi duh. žuto i grimizno. čas bih utonuo u misli. neviðena je razlika!" ko 400. obuzela me panika. započeo je "munjeviti" sedmotjedni rat protiv Austrije. ali nigdje ni traga ljudima čija su srca bila razdirana jadom. . mrtav . ja nikad neđu mođi biti manji od onoga što veđ jesam. počasna vojnička straža. a ja sam pak bio utonuo u prozračnost i u mir što ga najavi nikada neđu steđi. jer sam se dugo zadržao u uredu zbog važnih poruka. ustao sam iz postelje i sišao niza stube. Stala me obuzimati smrtna ukočenost. Nijedan da 1' je sad il' veđ je bio. predmeti i namještaj bili su mi poznati.. čuo sam prigušene jecaje. kao u češkoj. Vitez je taj san Cervantesov bio. Svi ti slojevi otku-piteljskog praha taložili su se u meni. (18. i pred mojim očima iznikla je široka cesta. 1863. nođi usnio (i to sam sutradan ujutro ispričao ženi i drugim osobama) da jašem uskom brdskom stazom: zdesna mi provalija. Staza se sve više sužavala. Samo jadi I bolesti njegovih zadnjih ljeta. a ja zbog skučenosti mjesta nisam se mogao okrenuti niti sjahati. Tišinu su remetili identični jecaji. od ruke atentatora Joh-na JVilkesa Bootha. Probudio sam se sretan i okrijepljen. kao da više ljudi plače u isti tren. zazivajuđi Božje ime. Dvostruki san ih buni: ne zna. Ja sam se u tom času pitao kako da ta zbivanja što prije dojavim Vašem Veličanstvu. bičem što sam ga stezao u lijevoj ruci ošinuh vertikalnu i glatku stijenu. ali se ona (koja bi u razdobljima vjerskih progona zacijelo bila mučenica) samo nasmiješila.) 127 Kancelarov san JLismo Vašeg Veličanstva potaklo me da Vam ispričam san što sam ga usnio u proljeđe 1863. Uspomene suvišna čovjeka (1974. do te mjere daje i konj zastao. Oko njega. kad je ozbiljnost političke situacije bila dostigla vrhunac i iz nje se nije razabiralo ostvarljiva izlaza. Našavši se u nevolji. Zar ga ne goni čarobnjaka četa Što zakle se o glavi da mu radi? Ništa. Vjerujem da đemo se jednog dana sresti. stoga. iznova je pokrenula europsko pitanje pokrajine Schlesvvig-Holstein. Topovska vatra i Lepanta more. Duboka ruža (Preveo Tonko Maroeviđ) 129 Predsjednikova smrp dana prije vlastite pogibije u washington-skom kazalištu Ford. i brojni ljudi koji su tužno gledali pokojnika čije je lice bilo zastrto rupcem. Ondje me očekivalo mučno iznenaðenje. smrt danskog kralja Fridrika VII. Što se tu može! Bog nikada neđe biti veđi od onoga što je sad. Jorge Luis Borges. Što sve to znači? Želeđi dokučiti uzrok tim šokantnim i tajanstvenim zbivanjima. 1866. Dodiruje se zabrinut po licu: Je T ranjen. Nisam vidio nikoga. a snovi ga more. Quijano spava. San se kasnije ostvario. Jedne sam. Na odru bijaše položeno tijelo u pogrebnoj odjeđi. Jl rije desetak dana kasno sam otišao na počinak. Za doručkom sam sve to ispričao svojoj ženi. God. pošao sam u Istočnu dvoranu.. U studenom iste godine. Smeo sam se.pita se i čudi. prosinca 1881. Obilazio sam dvorane. diljem kojega se kretala pruska vojska s razvijenim zastavama. 128 Alonso Iz neizvjesnog sna čovjek se budi. Neki su neutješno plakali. dakle.jamačno bio prisutan) vlakanca što su iskrila riječima prenosila su mi uzvišene vijesti o svemiru i tišini. ali je ožalošđena čeljad bila nevidljiva. Bič se beskrajno oduljio. godine. čim sam zaspao.* Bismarck Wilhelmu I. počeo sam sanjati. A don Quijote je san viteza toga. a slijeva okomita litica. litica je iščezla. Dvorane bijahu osvijetljene. ali su me tugovanke stalno pratile. U kojem usni sablju i ravnicu. izbio je ustanak u Poljskoj. Sveudilj sanjajuđi. Što god poduzeo. Gaston Padilla.) * God. Groznica samo. Halabuka mnoštava utihnula je. u dnu se sterao prekrasan krajolik sa šumama i brdima. . Uspomene suvišna čovjeka (1974. Svjetlost se svela na udaljenu točku: činilo mi se da đe svaki čas nestati. šefa policije u distriktu Columbia.odvrati Antun "da si ti u vlastitoj kuđi. i on opet zaroni i oda se slastima ljubavi. Ipak. koja ga je pozivala k sebi. Poginuo je od ruke ubojice. Cao Xue Qin. To se ponovilo u nekoliko navrata. koji je bio nazočan kad je Abraham Lincoln skupini prijatelja u Bijeloj kuđi pričao nedavni san. Svakog dana. Usnio je da mu glas s neba kazuje kako njegove zasluge još nisu usporedive sa zaslugama kožara Josipa iz Aleksandrije. mislim kako đe svi njegovi žitelji. Ali nemoj zaboraviti da nitko ne može biti siguran u vlastitu ni tuðu sudbinu. mislim. Stao je proklinjati prosjaka i htio je pogledati drugu stranu. promrmljao je. Antun krene na put i svojom časnom nazočnošđu iznenadi priprostoga čovjeka. kad sunce grane nad ovim velikim gradom. otiđi u raj zbog svoje dobrote.zapitao sam jednog vojnika. pozivajuđi ga. i užasnuto ga odbacio od sebe. Nemojte zapasti u iskušenje da pogledate i onaj dio koji se nalazi na stražnjoj strani. zabranjene. Gaston Padilla.) 133 San o sud njem danu ili . kao dobar radnik. Jia Rui dade ga pozvati. nekoliko 130 Dobar radnik j^luga Božji Antun odao se molitvi i postu kad ga je svladao san. ušao je u ulašteni metal i predao se ljubavnom uživanju. ne mogu ga se otresti. Nikad od mene ništa biti neđe. a snoviðenja i nesanica. jer je neki dobrostiv čovjek bdio kod mojega trupla. Kad se Jia Rui probudio. u kolima što su ih vukli konji. Gospoða Feniks ga je ispratila. Jednoga se dana pojavio neki čovjek koji je. U posljednjoj prigodi.) Melanjj'in san K" retao sam se po snijegu. jer zbog grijeha zaslužujem mjesto u paklu. ja sam ti blizak. Kožar mu reče: "Ne sjeđam se da sam ikada učinio neko dobro djelo." Životi pustinjaka na Istoku 131 Zrcalo vj'epra i mjeseca U tih godinu dana Jia Rui vidno je okopnio." Iz rukava je izvadio zrcalo koje se sjajilo s obje strane. Zabilješka Warda Hilla Lamona. od najmanjega do najveđega. zrcalo je bilo obrnuto i u njemu se opet vidjela lubanja. a samo ja neđu. uspio sam nađi utjehu." Poslije toga Antun se vratio u pustinju i ondje. nesmotren brbljavac. Jia Rui pogledao je u zrcalo s prednje strane. u prekrasnoj odjeđi." "Istina je.Tko je umro u Bijeloj kuđi? . Taj me mučan osjeđaj prati i prije odlaska na počinak. San o crvenoj sobi (o. u prvom snu. "samo mi dopustite da ponesem zrcalo. Jia Rui nije se uspio obuzdati. Izmožden užicima s one druge. Zemlja je izašla iz orbite. pro-seđi na ulici. U zrcalu je vidio vlastitu lubanju. izvikivao da može izliječiti bolesti duše. nođi. na izlazu su ga zaskočila dvojica muškaraca i okovala u lance. 132 nije se mogao oduprijeti iskušenju da je još jednom pogleda. povukao u osamu i još kaskam za tobom. i mi smo se sve više udaljavali od Sunca. u skladu s prosjakovim uputama. "Pođi đu za vama". On mi je odgovorio: . Slika nepristupačne gospode Feniks trovala mu je dane." Nije htio uzeti ponuðeni novac. sinko" .Predsjednik." Bile su to njegove posljednje riječi. Sutra đu dođi po zrcalo i čestitati vam na poboljšanju. zaslužio kraljevstvo Božje. 1754. Zatekli su ga mrtva. tijelo mi bijaše smrznuto. Na njemu je pisalo: Dragocjeno zrcalo vjetra i mjeseca. strane. Pomislih: život se gasi. ako budete slušali moje upute. Imam nešto što đe vas izliječiti. Prosjak mu reče: "Vaša bolest ne može se savladati lijekovima. Kad sam se probudio. Prosjak je nadodao: "Ovo zrcalo nekad je stajalo u Palači vile mučnoga buðenja i ima mođ liječenja boljetica što ih uzrokuju nečisti vjetrovi. začuo Božji glas: "Nemoj se mučiti. a da sam se ja. Gospoða Feniks mahala je. na zamrljanoj plahti. Ondje mu se ukazala gospoða Feniks. A buduđi da zvuk bijaše rezak. *** Elegije.San o mrpvačk/'m lubanjama [1606] CjTROFU OD LEMOSA. utroba osta negdje daleko. Zvuk naiðe na posluh med mramornim grobištima i u ušima mrtvaca. Quum pia venerunt somnia. u takva vremena da. pa silnim naprezanjem djelomice poružni vlastitu ljepotu. I premda je teško povjerovati da u kuđi pjesnikovoj (makar i u snoviðenju) ima iole zdrava rasuðivanja. CIV. kako veli Homer. Prasnuo bih u smijeh kad me s druge strane ne bi rastužilo golemo krdo pisara koji revnosno . 562 i slj. Neka Vaša Ekscelencija pozivi našemu dobu na čast. pa nije govorio jer ona još nije stigla) hođe li uskrsnuti i njegove kese s novcem. 135 Et canis in somnis leporis vestigia latrat. a ipak nitko nije. moramo za nj sveudilj moliti. te nam ih on šalje. dospjesmo. smatrajuđi to pozivom na vojnu. XIX. Vašoj Ekscelenciji uručujem ove gole istine. Don Francisco Gomez de Quevedo Villegas 134 lanovi. I. kad kaže da sve životinje nođu sanjaju ono čime su se bavile danju. pošto sklopih oči uz knjigu blaženoga Hipolita o smaku svijeta i o drugome dolasku Krista. Potom zapazih kako od svojih negdašnjih tjelesa bježe neke duše. poklonici taštine i sladoku-sja pomisliše daje to zov na terevenku ili lov.* (I pas u snovima laje na zečje tragove. pogled mi se zaustavi na pohotnicima koji ne htjedoše da ih pronaðu vlastite oči kako ne bi pred sud dovodili svjedoke protiv sebe. imaju težinu istine. te vidjeh nekoga pisara kojemu duša ne * Satirikon. i ne vidjeh daje zvuk trublje dopro do ijednog uha koje bi se uvjerilo da je sve to radi sudovanja. Razabrah to po držanju svakoga od njih.) Pričinilo mi se. a drugdje stoji da im treba vjerovati. svojim dahom ozvuči trublju. te se tako začas pokrenu čitava zemlja. ** Odiseja. Jedino nam to nekakvu izvjesnost obeđava. Tjeskobni i puni zebnje. a kostima bijaše dopušteno da poðu u potragu jedne za drugima. kad je veđ svatko shvatio da je to Sudnji dan. Eneida. prelijeđuđi zrakom. Učinilo mi se da tek u jednome groblju razmjenjuju glave. dakle. 7.) Te. unatočposve-mašnjem dobru. jedne s gaðenjem a druge prestravljene.) Kažem to zato što držim da je s neba pao san što ga usnuh proteklih nođi. POGLAVARU INDIJA. naime. koje ne traže onoga tko bi ih odjenuo veđ onoga tko bi ih odobrio. ne bi li je se otarasio. škrci strahovahu od kakva prepada.. VI. Kad su snovi sveti. CIV. Spopade me smijeh kad ugledah šarenilo likova i zaprepasti me providnost Božja koja ih je toliko ispremiješala. lopovi i ubojice davahu petama vjetra bježeđi od vlastitih ruku. ugledah škrca koji je zapitkivao nekoga (a tome. odnosno sanjaju li ih kraljevi i velmože. da vidim nekog junošu koji. IV. govoređi o sucima: Et pavido cernit inclusum corde tribunal. na sebe navukao noge ili udove susjeda. 894 i slj.** (I uplašen motri gomilom opkoljenu sudačku stolicu. I osvrnuvši se na jednu stranu. Potom. 136 bijaše po volji pa. buduđi da je bio balzamiran. 62. kako se razabire iz veleučenog i predivnog Propercija u ovim stihovima: Nec tu sperne piis venientia somnia portis. ** Satirikon.** Tako je to kad se tiču važnih i bogobojaznih stvari. Klevetnici izbjegavahu jezike. A Petronije Arbiter veli: * Ilijada. što bijaše uzrokom da sam snivao kako gledam Sudnji dan. kad veđ toga dana mora uskrsnuti sve stoje zakopano. potječu od Jupitera*. htjede ređi da nije njegova.*** (Ne preziri snove kad dolaze kroz sveta vrata. I za tili čas vidjeh (premda letimično) one koji bijahu vojnici i zapovjednici gdje se srdito podižu iz grobova. kod mene se ono javilo iz razloga što ga daje Klaudijan u svome proslovu drugoj knjizi Otmice. pondus habent. čak ni zbog pogrešna računa. ni desetorostrukim nosom mi. ne nanjušismo ono što smo imali u rukama. Neki se krčmar toliko znojio od zebnje da je pri svakome koraku posrtao od iznurenosti. to ne snaðe i sve ostale. Za njima u hordi stupala je ludost sa svojim četvo-rimupornjacima: pjesnicima. stalno je pričala daje zaboravila zube i obrvu. zloslutne brade i još gorih djela. No ponajviše me zaprepastiše tijela dvojice ili trojice trgovaca koji bijahu navukli duše naopačke. no napokon svi zajedno stigoše do doline. koji to negda bijaše. a on mi kaza da ih je još za života ukaljao u nekim poslovima i da se sada ovdje trsi kako se ovako ukaljan ne bi pojavio pred vječnim boravištem. a svih pet đutila svelo im se tek na grabežljive nokte desne ruke. Videđi prvosveđenike u stolicama slave nebeske. Spoznavši daje dan gnjeva Božjeg i da ih vlastita ljepota potajno optužuje. čak i u paklu su takve da se ne mogu okaniti te ludosti. to jest svoj znoj. gdje stoji usred potoka i pere ruke. Naidoše na nekolicinu razbojnika i ozloglašenih pljačkaša koji bježahu jedni od drugih.Što sam mogao ukrasti kad vazda skapavah od gladi? A oni drugi (videđi gdje poriče da bijaše lupež) go-vorahu mu kako nije lijepo omalovažavati vlastiti zanat. te doðoše natjerati ga da se pojavi pred sudom. a meni se učini da mu jedan zloduh reče: . te je to sveudilj ponavljao. te vrazi smjesta nasrnuše na njih govoređi da bi se i razbojnici doista mogli pribrojiti onim prethodnim lupežima. Svi stadoše na istu stranu gdje se veđ židovski krvnici nadmetahu s filozofima. naime. Pridoh mu i priupitah ga zašto se toliko pere. Sebi slijeva začuh nekakvo pljuskanje kao da netko pliva. Bijahu to ljudi koje je bez razloga prijevremeno otpravio. koji je sazvan". Druga od njih. pa se vrađala i zastajkivala kako ne bi dospjela do doline.) Iziðoše prezadovoljne što su krasne i nage naočigled tolikih 137 ljudi.Doista je lijepo što nam ovu vodu. Od toga me odvrati velika halabuka koja s riječne obale dopiraše od mnoštva ljudi što uzeše progoniti nekog liječnika. koji 138 su se od straha pravili gluhima. počeše izvlačiti glave mnoge prelijepe žene nazivajuđi me neuljudnim i prostakom jer da damama nisam ukazao dovoljno poštovanja. za kojega se kasnije iz presude utvrdilo da mu je to zvanje. Dok sam to promatrao s neke vrlo velike uzvisine. Na to on kaza zavukavši se nešto dublje: . nalik na poljske štetočine. no naposljetku stiže nadomak prizorišta. budem li morao još dublje pođi. no bez njih ostadoše samo oni koji su ih kao lopovi izgubili veđ na onome svijetu. kasnije su se nešto sporijim koracima zaputile prema dolini. ne prodajete pod vino. čak ni toga dana. . krojača. Meðu njima izbi prepirka jer su se jedni uvrijedili što idu s drugima. Vidjela se čitava jedna legija zloduha kako. poče smišljati izlike za tolike svoje muževe. samo zbog nesmotrenosti pravde. zaljubljenicima i razmetljivcima.Ovime đu sebi prištedjeti kasnije hodanje. jer da su svojevrsni šumski i planinski krojači. sitna tijela. Meðutim. Premda bijahu uskrsnuli. glazbenicima. i tek što tako i uradih. Jedan od krojača. te ugledah suca. koja sedam puta bijaše udavana. i na koncu ga silom sprovedoše do prijestolja. kolcima i inim pomagalima pred sudište tjera mnoštvo krčmara. neprestano je govorio: . Jedna od njih. a toliko bijaše onih kojima je svojevremeno pomagala da zgriješe i koji na sav glas nadigoše poviku upiruđi prstom na nju da se poželje sakriti usred gomile zbira jer joj se pričinilo da. (Naime. u želji da ih nemaju kako ne bi čuli ono što i očekivahu. čime su veđ sami sebe osudili.Nosevima su se pape koristili drugačije od nas. Začuvši štropot na putu kojim su prolazili.bježahu pred vlastitim ušima. obuđara i knjižara. koja negda bijaše javno bludničila. čeljadi koja i toga dana 139 bijaše sasvim zastranila. neki odvjetnik promoli glavu i upita ih kamo idu. to đe ređi. pored nogu začuh viku neka se odmaknem. nisu željeli iziđi iz grobova. vitlajuđi bičevima. o takvoj čeljadi nitko ne vodi računa. okrugla obraza. a oni mu odgovore da idu "pred pravedni sud Božji. uglas rekoše: . Svi se začudiše. Uto stiže neki bjesomučan čovjek.Ja ne mogu pođi na nebo jer. 142 te vidjeh da. kad i oni drugi doznaju za to. a vidjelo se i to kako tuceti sveđenika promakoše bez ikakve zapreke. dva zloduha i jedan zbir poletješe da to podignu. A da biste u to povjerovali. sunce i zvijezde visjeli mu s usta. u stolice pored Boga posjedahu svi apostoli skupa sa svetim ribarom. Premda nedotupavci govorahu da su ih ponajviše oni dokrajčili.. liječnici s papirom i crnilom stadoše na neku uzvisinu i. doðe Novi zavjet. stražari ga upitahu tko je.Preda me je zavazda pristupio dana toga i toga. premda uzvišenome. bogohulno i bogohuliteljsko trojstvo što se pograbilo ne bi li se dočepalo neke čiste savjesti koja je. A on vičuđi odgovori: . zatražiše i to da se polože podrobni računi čak i za nekakvu jabuku.Ispitani učitelj mačevanja. Na jednoj se strani sjatile nevolje. Reče Pilat: . kad bi tkogod bio prozvan od te svjetine namjernika. U isti tren. Sam je sebi presudio. Promoliše glave Herod i Pilat. kaza: . kako bi molili za se. A kako bi se vidjelo koliko je temeljito. zastrašujuđa zbog svojih sinova. Neki su prijetili onomu koji ih svojim lošim primjerom navede na gore običaje. pa čak i jedan biskup. 140 Anðeli čuvari svojim činima i izgledom otkrivahu kakve račune moraju polagati za svoje štiđenike. Boleštine rekoše da nikoga nisu ubile bez doktorske pomođi. koji je toliko udarao zvonarničkom batinom da. pa je upravo on dao pljusku Kristu. nevina dječica u limbu neđe imati vjere u me. dok nevolje ustvrdiše da su svi sahranjeni podlegli kao žrtve i jednih i drugih. Stoga liječnici bijahu primorani polagati račun za pokojnike. No. rovaše i zapisnike. Potom stiže neki zloduh i reče: 141 . mjeseca toga i toga. vjetar ukočen i nijem. ali da su ih tek liječnici otpremili. sasvim rasijana. privučeno time. glede svjedočanstava. te svatko u Sucu. te ga ugurahu u podzemlje svijeta. Bog bijaše odjeven u sebe sama. kosma-tiji od kuštrava pseta. Priðe neki . Naposljetku vidjeh gdje sve njih natjerahu da umuknu. Kuga kaza daje ona sve redom izranila. Stoga mi valja pođi u pakao. ljudska zemlja obješena. spozna njegov gnjev. crkvenjaka i lutkolikih mini-stranata.Ovo je ispitno svjedočanstvo o mojoj osposobljenosti. pa sam čuo Judu gdje reče: . odmah bi istupio koji od liječnika te glasno rekao: . onuda pukim slučajem naišla u potrazi za nekim komu bi dobro pristajala. Naposljetku svi branitelji ostadoše unutra. sav namrgoðen. a krivci smišljajuđi opravdanja. Lijep svetima a gnjevan na grešnike. kuga i boleštine. evo vam dokaza o mojim podvizima. Isto je to činio i neki prvostolni ušutkivač. Deset je zapovijedi stražarilo na tako uzanim vratima da su na njima mogli ponešto ostaviti čak i oni što veđ bijahu mršavi od stroga posta. nemalo prebendara. Nabrajanje započe od Adama. dohrli više od tisuđu kanonika.. nadižuđi poviku na liječnike. a tužitelji vani.Ovaj ovdje čitavom rukom je prokazao onoga kojega sveti Ivan pokaza tek prstom. voda nalegla na njegove obale. dok im zlehudi prevrtahu spiskove. te se iščuðavahu što ih je tolika množina iako su silno bezobrazno živjeli. ispruživši ruku. Svi uglavnom bijahu zabrinuti: pravednici kako bi zahvalili Bogu. Vidjelo se kako se nekolicina siromaha provlači med po tuceta kraljeva kojima krune zapinjahu. posežuđi u njedra kako bi ih pokazao. izvuče ih tako žustro i jarosno da mu se sve prosu po tlu. jer mi je i predobro znano to prebivalište.To i zavreðuje onaj tko se prepustio vlasti đifuta-rije. zbir svojom polet-nošđu nadmaši obojicu ðavola. jedan nadbiskup ijedan inkvizitor. Na to đe Herod: .Što li đu tek ja morati polagati zato što sam istome gospodaru prodao jaganjca? Izredahu se svi starodrevni oci. i to jedan od najneu-strašivijih ljudi na svijetu.Dvojica ili trojica opunomođenika prebrojavahu svoje obraze. Prijestolje bijaše djelo na kojemu su radile svemođ i čudesnost. Ta ti su! I toliko im se smuči ova riječ tati da se uvelike sme-toše. Želite li me iskušati. Naredili mu da ode pravocrtno u pakao. kad je u pitanju sve što stoji novaca. Kad to začuše. te daje tisuđu puta obožavao vlastite roščiđe. Koješta je još napripovijedao. 144 roðenju Kristovu. Na upit želi li da mu se sudi. U prvoj se optužbi spominjala nekakva mačka umjesto zeca. a on. Poštuj oca i mater. te uživajmo beskonačna stoljeđa u čistilištu. i kaza daje on samo čekao da stekne sve kako bi Boga volio ponad svega toga. Pridržavaj se svetkovanja blagdana.Evo tu je Juda. u te dane. Tražili su da se izjasni o ni sam ne znam čemu. te neki od vragova reče: . davao otpovrnu: . a ne baš sve od istog mesa. uz hrpu kostiju. Oni narede da im se njihovi udovi vrate iz bilo kojeg želuca u kojemu se zateknu. sukladno tome nisam jeo. onda je veđ sve rečeno. Vergilije je došao u društvu svojih Sicelides Musae*. na što on uzvrati da ga možda smatraju jednim od onih vještih mačevalaca što se uzdaju u matematičke knjige i da on ne zna što je to prava crta. priznao je da ih je sve stavio u paštete. koji je odbačeni anðeo. I naposljetku. bile bi ravne lošim liječnicima. Pristigoše neki opskrbnici i računopolagači (koji baš i nisu bili odveđ revni računovoðe) te. Kao dobar kockar. jer jesti znači ubijati glad. okrenu leda i ostavi ih bez riječi. Ne kuni se uzalud Njegovim svetim imenom\ reče daje on. Rekoše mu da na tim vratima deset zapovijedi priječe ulazak onima koji se tih zapovijedi nisu pridržavali. jer kad bi rane koje sam ja nanio jahale na liječničkoj mazgi.Nema obrane od ove finte šakom. vazda sam im skidao šešir. odgovorio je da želi što Bog da i sređa junačka. čak i kad se lažno kleo. A kad zatražiše neka izjavi u stoje utrošio njihovo meso. uzmičuđi. pa ga upitahu što želi.Neka nitko ne gleda. u larmi što je stvori sva ta gomila. Te kad vidje da mu je dokazano kako je u paštetama naðeno više životinja negoli u Noinoj korablji (jer u njoj nije bilo miševa ni muha.. svi se svojevoljno baciše u pakleni bezdan. No vika kakva se nadigla za nekim zlosretnim pa-štetarom nigda se nije čula ni prilikom četvorenja ljudi. rekoše: 143 . to činio iz velika koristoljublja. Poče ih otkrivati. videđi kako u njih priviruje. ekloge. narediše mu da ponovo pokuša uđi u pakao kako bi izišao. on se sunovrati. pa nije dakle bilo uzalud. te se moglo vidjeti kako koriste svoju znanost i razum praveđi silogizme protiv vlastita spasenja. . a u njima jest). Ne zgriješi bludno. Svi se nasmijahu. doista mogu zahtijevati neka me zovu Galenom. a on odvrati kako je nemoguđe da bi on u bilo čemu zgriješio kad je riječ o čuvanju i suzdržavanju. nisu vam osobite. ispremiješani kao u paklu karata. Ne reci lažna svjedočanstva. govoređi daje riječ o * Prve riječi tajanstvene Vergilijeve IV. te on odgovori kako mu nisu poznate finte protiv neprijatelja duša.anðeo i ispruži ruku kako bi ga ščepao i strpao unutra. veđ i od uljeza podjednako od ovaca i koza. A drugi rekoše: . rekavši "Neka uðe drugi". jednako kao i svagdan. jedan đe ti redarstvenik: . Ne ubij. Dadoše mu da nauči i. Sudilo se i filozofima. a neki garavi tužitelj ga upita ima li kakvih novosti o svojoj duši.. a buduđi da podučavam ubijanje. Za njima pred vrata stiže neki škrtac. Unatoč tome zamolili su da im potraže odvjetnika. obrađajuđi se drugom vragu koji je užurbano pokazivao listove što ih valja pročitati. takoðer ispruži ruku te odskočivši reče: . pridržavao sam i skrivao koješta. pružit đu vam i tu zadovoljštinu.To su opskrbnici. a oni. konja i pasa.Tražite li partiju? Šanse. Pročita prvu zapovijed: Voli Boga iznad svega. to jest karte. a nema ih na sebi jer je neradni dan. a ostalima zapovjediše da ga prate kako bi im utro put. i pridružimo se družini pri partiji. no neki zloduh priskoči i natuknu nešto o Meceni i Oktaviji. kad stiže Orfej da (kao stariji) progovori u ime svih. No itekako je vrijedilo vidjeti pjesnike. jer iz čiste su ludosti željeli Boga uvjeriti da je on Jupiter i da se o njemu svašta govorka. U ovih je. Na to oni (misleđi da đe štogod prikriti) odgovoriše vičuđi da nisu ništa drugo doli tajnici.Zar pomođu njih kanite još i zaraðivati na nama? Upravo vas to ubija.čovjek je i neđe to više učiniti. te je. Muhamedom i Judom. I tako svi bijahu otpravljeni onamo gdje ih se oduvijek očekivalo. osuðuješ sebe. koji se naðoše pred Lutherom. te na koncu ljekarnik iščeznu. ponajveđi grijeh što su pisari. pa se tako urotio s nekom pošasti.ima tu i malko trgovanja. te ga odvedoše onamo kamo je zaslužio.Pred tim se doktorom izredalo najviše pokojnika. Liječnik se pravdao svaljujuđi krivnju na njega. Stigoše trojica ili četvorica bogatuna.Lakrdijaš je to.na to đe davao . kaza daje glumac. pa podignite prst. Anðeli čuvari se upinjahu prizivati evanðeliste za odvjetnike. da svi redom nagrnuše kako bi im se sudilo. pa vam nema nikakva sporazuma. primoran od vragova i onih koji ga dotjerahu. Mnogi od njih ne smogoše ređi išta drugo. 146 147 Uto na poprište stigoše mnogi krčmari.Ako ne smijem uđi. no nečastivi kaza kako u računu stoji da su dvije bočice iz njegove radnje bile smrto-nosnije od deset tisuđa udaraca bojnim kopljem. Uistinu vam kažem da vidjeh Muhameda. no to im nije pomoglo. nemojmo ni trošiti vrijeme. jer se sve svelo na: . Vrazi stadoše iznositi optužbu. neki ljekarnik i neki brijač. ustvrdiše kako nije njihova krivnja to što su kršđani. takvo raspoloženje zavlada med pisarima. A kad oni uvidješe da su. Jedni govorahu: . kao što ni krojačima nije pomoglo kad su rekli da su upravo oni odijevali malene Isuse. Anðeli odvjetnici započeše iznositi obranu. no zloduh. Za ljekarnika neki anðeo navede daje siromašnima ljekarije davao besplatno. ohrabreni time što su vidjeli kako se spasio neki pisar. uz pomođ ovoga ljekarnika i brijača. Naposljetku se spasiše dvojica ili trojica. pošao ravno u pakao. jer da su kršteni dok su bili nejač. kao kršđani. jer je povjerenje u vas zapalo u stečaj. A spriječio ih je tek neki liječnik jer. a med njima se spasi tek nekolicina obješenih. priznaš li da si ga izrekao. a od toga vrage spopade veliki smijeh. Kad vidješe izbavljenje lopova. Ponajprije rekoše: . Gospodine. Otkriše nekog čovjeka koji se šđuđurio iza njega kako ga ne bi vidjeli. Neki odvjetnik je osuðen zato što mu pravo bijaše posve grbavo. te me zaprepasti što nisu to učinili. koji zahtijevahu trgovinske sporazume. . naime. a ostalima vrazi rekoše: . Zakleo se da đe otiđi. jer svi mu lijekovi bijahu buđkuriš. rekoše da su tamo neophodni kako bi prisegnuli protiv nekih ljudi. pa se baš njima duguje veliki dio ovoga dana.. a ne priznaš li. no ne izricahu j e prema spiskovima na kojima bijahu nabrojani njihovi grijesi. Namignuvši im. pojave se on. Rasrdi se škrtac i kaza: . tada pred Sucem izričeš lažno svjedočanstvo protiv sebe. Ti krčmari priðoše pouzdajuđi se u to što nekoj bolnici vazda besplatno davahu čisto vino za mise. prodajuđi vodu umjesto vina. a na to đe ðavao: . održavši riječ.Kršteni su i pripadnici su Crkve.Sada vam je sve jasno. dok se liječnik i brijač ostadoše prepirati koji je od njih otpravio koliko pacijenata. Uto naidoše mnogobrojni lopovi. Jer čak je i to odbio trošiti. pa da krivnju snose kumovi. Gospodine. prijevarom ugušili mnogo žeði. Judu i Luthera koji samo što se nisu odvažili uđi u sudište. škrče . dopali još gorih muka negoli pogani. 145 II Svojim se životom uvjerio. vrlo srdit. optuženi da su. Ovaj ste puta loše sračunali. i mogao je sebi uštedjeti ovaj dolazak kad je veđ znao što je ovdje. veđ na temelju zlodjela što su ih oni sami počinili za života. kojima se obrati ðavao stoje držao spiskove: . odvrati: . Kad ga upitahu tko je. te daje uništio dva sela.Evo. vrlo ozbiljnih Ðenovezana. Jedva su to izrekli kadli uðe neki astrolog. te neki anðeo koji imaše spisak ustanovi da za suðenje još nedostaju oružnici i žbiri. umjesto onih silnih nebesa kojima ste se bavili za života. a on se samo brinuo hođe li mu izgužvati ovratnik. kadli neki zloduh reče daje ispijao ulje iz svjetiljki. ne ide mi odveđ loše. jer ako sam Vas i prodao. . Time se sudovanje okonča i sud bi raspušten. vidje se nebo. Na to neki zloduh uzvrati da su takoðer bile protivnice njene čednosti. zasigurno . Veđ bi se time stavio na sigurno. jer sam veđ isprašio svekolike svece što su na nebu. 148 Zapitahu ga što kani. Pojavile su se neke nalickane dame koje se započe-še prenemagati pred opakim spodobama vragova. te sveudilj govoraše: . a oni se veoma žalosni pojave te rekoše: . spazih gdje se mnogi zlopate. Izrekoše im presudu. pa su se one gasile bez ulja. pa jedan anðeo kaza Bogorodici da one bijahu privržene njezinu imenu i neka ih zaštiti. Ne znam koji je bio pravorijek. no pokazahu mu put ulijevo. i dobro Vam je znano da sam mnogo bolji od ovih. nije potrebno ništa više. plemiđke mu časti. Jedan od vragova se okrenu i. zrak osta prožet novim dahom. prolazeđi njome. pa u dubokoj peđini. . niti je prestalo titranje. kaza mu: . no oni iščeznuše. Neki se zloduh nasmija i kaza: . polažu račun svatko za svoje. a da se tisuđi njih podala. . nadigavši graju i govoređi da su se prevarili.Obrađajuđi se Bogu. ðavao kaza: . Gospodine. videđi ga onako nakrcanog drvom i papirom. svi očekivahu da đe ugledati kakva Dioklecijana ili Nerona. prodavši sebe i Vas. a Krist sa sobom gore na počinak povede one što ih usređiše njegove muke. a kad tamo ispade daje on crkvenjak koji je pahalicom čistio crkvene slike.Sa sobom veđ donosite ogrjev. I nečastivi je optuži daje imala jednoga supruga u osam tijela. natovaren astrolabima i globusima.Ovdje se veđ smatramo osuðenima. a ovi i za tuðe i za sve ostalo. kao da vam je poznato da. sad spadoste na to da đe vam u smrti nedostajati i ono jedno jedino nebo. a on najuljudnije odvrati da jest i. da se itekako okoristio službama Božjim. Uime Boga.Premda se derem. punim se imenom zove gospar Taj i Taj. Kad ðavao upita tko je od te trojice Juda. da je još za života nasljeðivao slike.Ne. otkriše Judu. posvema su ga uništili. Nareðeno im je da se uklone. pa đete u pakao. 149 Uto. Predadoše ga vrazima da ga izdevetaju. da taj dan nikako ne može biti sudnji buduđi da se Saturn nije zaustavio. kad veđ sve bijaše završeno. a on odgovori: .Mladac je taman za pakao. Samu je sebe osudila.Da. Priðoh da vidim što je to. daje to upravo on. Utvare pobjegoše onamo gdje im je mjesto. Ja ostadoh u dolini te. zemlja procva. Muhameda i Martina Luthera.na to đe on. a ovi ovdje.Da sam znala da đu biti osuðena. jedan od stražara ga upita je li on čovjek. začuh halabuku i jadikovanje na zemlji. ne bih ni svetkom išla na misu. tada Luther i Muhamed rekoše. Za njim neki čovjek uðe vičuđi: .kaza jedna koja bijaše preljubnica. jaje nisam dobro čuo. te pisara koji je sam pojeo . Doðe neki gospodin tako uspravan da se u ispravnosti kanda želio nadmetati i sa samom pravdom koja ga je čekala. Pozvaše ih. svatko za sebe. a med njima nekog fiškala koji je izvrtao zakone i sve ostalo. Mnogo se puta svima nakloni. nipošto neđu onamo . popravio sam svijet. Zbog toga isprašivanj a svetaca.Svi ostali ljudi. a daje krivnju svaljivao na nođne tatove. te da je potkradao urese sa crkvena ruha kako bi sebe odjenuo. ja sam Juda. a rukom izvede ceremonijalnu kretnju kao da pije iz lokve.Gospodine. Juda se pak tako rasrdi da đe naglas: . Ovratnik mu bijaše tako velik da se nije moglo vidjeti ima li uopđe glavu. to jest u ždrijelu Averna.Biti spašen.Onda đe vas odnijeti. pa ga j e otac prognao i ostavio bez ičega. u Sard doðe čovjek kojeg je zadesila teška nezgoda i čije su ruke bile uprljane krvlju.nemamo se čega bojati. Usnije kralj da đe njegov junački sin Atis umrijeti od rane zadane željeznim kopljem. Bijaše to Adrast. Zaspite li naime. Krez je prihvatio usud prorokovan u snovima i oprostio Adrastu. Ujedno je odlučio oženiti sina. knjizi Povijesti. neki se liječnik patio na vrčini. Snovi i rasprave o istinama što otkrivaju zloporabe. jer je nehotice ubio vlastita brata.spise što ih ne htjede pročitati za života. uza njih i budete li stvari gledali onako kako ih ja gledam. probudi li se ujutro s kostoboljom. ali im kralj. on iz muških odaja dade prikupiti duga i kratka koplja i sve drugo takvo oružje kojim se ljudi služe u ratu. Zatražio je utočište i molio Kreza da ga podvrgne očišđenju od grijeha. i pohrani ih u spremište. a nevoljni Adrast okončao je svoj život na grobu. umjesto po čavlima i kukama. 152 . spopade me toliki smijeh da se probudih od grohotanja. odgovori da mu se sin nedavno oženio i da je samo time zaokupljen. stoga na indonezijskom otočju Aru ukuđani ne spavaju prve nođi poslije smrtnog slučaja u obitelji. povratak duše može osujetiti i fizička sila. sm zbilja V jeruje se da duša spavača odluta iz njegova tijela te da obilazi mjesta o kojima on sanja. uvidjet đete da ih možete očekivati onakvima kako jao njima pripovijedam. a jedan ljekarnik u štrcaljki. promašio. Nadalje. izbivanje duše ima i svojih opasnosti. Francisco De Quevedo. unatoč svojoj nevolji. gospodine. Videđi to. Dok je Adrast boravio kod Kreza. i dobro je što nakon tako žalosna sna ostadoh veđma radostan negoli prestravljen. jer je htio Krezu uzvratiti dobrim djelima. U toku lova. Ustrašeni Mižani | zamolili su Kreza da im pošalje hrabrog Atisa s odabranim mladiđima i lovačkim psima da tu neman istjeraju iz njihova kraja.Ako je tako . Vaša Ekscelencijo. Otac se s time složio i zatražio od Adrasta da krene kao čuvar u pohodu njegova sina. poroke i obmane zanata i staleža ovoga svijeta (1627. Santali pripovijedaju kako je neki čovjek zaspao. pogodio Atisa i usmrtio ga. jer ako se ona iz bilo kojeg razloga trajno zadrži izvan tijela. i pošto je silno ožednio. čim su se ljudi razišli sa sprovoda. ona se može sresti s dušom drugog spavača i s njom se sukobiti. Sve potrepštine pakla. gaðajuđi kopljem nerasta. Frigijac kraljevske krvi.e krajevima pojavio golemi vepar koji je. Zato su mu bogovi namijenili kaznu. (Prema predlošku u prijevodu Dubravka Škiljana) Dttša. po oružnicima. Mnogi uzroci mogu zadržati spavačevu dušu. Atis je to saznao i zatražio od oca da ga ne ponižava. Snovi su to. jer se drži daje pokojnikova duša još uvijek u kuđi pa se boje daje ne sretnu u snu. čim se probudio i protumačio sebi san. Dok se bavio sinovom svadbom. jer veprovi očnjaci nisu od željeza. te odjeđa i pokrivala osuðenih bijahu tamo po vješani. sjeđajuđi se riječi iz sna. spuštajuđi se s :$. Midin unuk. njegova je duša u obličju guštera napustila tijelo te ušla u vrč s . osoba na taj način lišena svoje duše mora umrijeti. Krez se smatrao najsretnijim čovjekom na cijelom svijetu. Sahranio je sina prema običajima. na stoje Frigijac pristao. Ovo iznosi Herodot u I. gvinejski crnac misli daje druga duša izudarala njegovu dok je spavao. Kralj mu udijeli obje milosti. Adrast je. uništavao Mižanima ljetinu.reče Atis . u mizijskim s. Recimo.) 150 151 San i Kre: vl je otjerao Solona iz Sarda zato što je čuveni mudrac prezirao zemaljska dobra i preporučivao da se u svakoj stvari sagledava njezin kraj. neki je škrtac svoje jade prebrojavao čak revnosnije negoli svoj novac. Spavačevu dušu može 153 susresti i duša netom preminule osobe i odnijeti je sa sobom. Tada mu je Krez ispričao svoj san. No. planine. koje je odmah oživjelo. molio i navaljivao.) 156 // pol us mm L omažem silovanoj nođi Zrak je izrešetan Poput čipke Hicima Muškaraca Što su se povukli U rovove Kao puževi u ljušturu čini mi se Da zasopljeno Mnoštvo klesara Dlijetom tuče Po mojim ulicama Što su opločene Skrutnutom lavom A ja to slušam Ne videđ U polusnu Giuseppe Ungaretti. U gluho doba nođi probudio sam se na rubu neobične provalije. Tik uz moj krevet. gotovo lebdeđi u vrtoglavici. Radije sam upalio svjetlo i iznova uronio u monotoniju tercina gdje mi glas što govori i plače u isti mah ponavlja kako sjeđanje u nevolji na sretne dane najžešđe peče. nekakav smiješan lik. Hiburjafe mehaješua (Lijepa priča o spasenju) 155 Interno 5. kad mu je jednog dana u kuđu banuo ucviljen mladiđ koji mu reče kako je sanjao da se ondje nalazi odabranica njegova srca koju pozna od djetinjstva i koju su oteli neki vojnici. On im reče da se spustio u zdenac po vodu. što doduše i drugi rade. Bog je bio kratak i jasan: "Nema nedostojnog zanimanja. Juan Jose Arreola." Pobožan čovjek je plakao. James George Frazer. "Ti si doista Božji čovjek!". Zlatna grana (1890. rasjelina u tamnom kamenu stropoštala se u polukrugovima." čovjek se silno rastuži zbog toga što gaje dopalo prosto i neuko čeljade." Rabi Nisim. veđ bih te bio kaznio. Uljudno sam ga odbio. Dogodilo se da baš tada vlasnik poklopi vrč.) (Preveo Dinko Teleđan) 154 Nema nedospoj'nog za ni/ftarija JN eki pobožan čovjek moljaše Boga da mu otkrije tko đe mu praviti društvo na nebesima. reče mu znatiželjni i pobožni sanjač. navodeđi kako svi pohodi u nutrinu čovjeka završavaju površnim i ispraznim lupetanjem. čuvši to. Zakopana luka (1919. U snu se ponovilo: "Mesar iz tvoje četvrti. Omoguđio joj je primjeren odgoj i namijenio ju je za ženu sinu jedincu. Uze postiti.) (Prevela Morana čale) 157 . da mu u snu zahvali na dostojnom pratiocu u vječnosti. ovjenčan lovorom. Gušter je tako uspio pobjeđi i vratiti se u tijelo. Odgovor je stigao u snu: "Mesar iz tvoje četvrti. pa je čovjek ustao i zapitao prijatelje zašto plaču. svi su uvidjeli o čemu je riječ. Onda je u snu začuo: "Da nisi tako bogobojazan.vodom da se napije. Mesar mu je bez krzmanja doveo djevojku. pružao mije ruku i pozivao me da siðem. Skupljene pripovijesti (1962. zamagljena smradnim isparenjima i lepetom ptičurina. prožet nođnom stravom. moliti se i kumiti. zaista ti kažem. prijatelju. Dok su se njegovi prijatelji spremali spaliti ga. pa se duša nije mogla vratiti u tijelo i čovjek je umro. Mesar mu reče da zaraðenim novcem pomaže siromasima i pokriva kuđanske troškove. Kazaše mu kako su mislili da je mrtav i spremali se spaliti mu truplo. Sjetio se takoðer daje svojedobno za velik iznos otkupio djevojčicu iz vojničkog sužanjstva. Stojeđi na uzanom vijencu od otpada. netko je otklopio vrč da natoči vode. ali je teškom mukom iz njega izašao te se netom vratio. U dubini duše poželio je još jednom susresti Boga. Što je to nedostojno u čovjeku čije življenje nisi upoznao?" On ode k mesaru i zamoli ga da mu ispriča svoj život. bez moguđnosti da se opet obnove". Liju svoje urne svete Na to dijamantno more. Vise.) Luigija Pirandella Olika toga strašnog kraja Od smrtnika neviðena I za jutarnj ega sj aj a Daleka. na tome daje . jer je veđ bila prodana.Pirandelliaiia Pariški san vJospoða vidi u snu svog ljubavnika. 162 ono što je preoteto vrhunski primjer glazbe na engleskome i da je čovjek vrstan da to raščlani mogao (metafora je od Johna Keatsa) rasplesti i dugu. poupt slika na površini potoka u koji je bačen kamen.. Zanijela me čudom sna! Osobitim nekim hirom Uklonio sam bilja sva. Upamtio. Uto stiže ljubavnik i potuži se da joj nije uspio kupiti ogrlicu. tako stoje Da grad u daljinu raste. Cvjetovi zla (1857. Zanio se zbog prizora Opojne jednoličnosti Metala i mramora! Sve stubišta i arkade. vladar komu je na Zapadu slavu pronio Marco Polo. pjesmu od tristotinjak stihova. ali. Divote se same gnijezde I blistaju svojim sjajem! Ta čudesa što se miču Bila su (a to je novo. Prijevodi ili sažeci pjesama kojima je temeljna vrlina glazba uzaludni su i mogu biti štetni.priča Coleridge .* s nemalim iznenaðenjem i gorčinom" . jasno. U Coleridgeovu snu. Okružuju tihe vode Gdje najade život glume I razgovor s njima vode. san gaje svladao nekoliko trenutaka pošto je bio pročitao odlomak iz Purchasa koji opisuje kako je Kublaj-kan. riječi što su ih izražavale. neka ga je nelagoda bila nagnala da uzme sredstvo za spavanje. Sadržaj jednočinke Sanjam (a možda i ne) (1920. Najzad. I zatim. čak i crna boja čisto. A kristali daju druga. izuzme li se kojih osam ili deset razbacanih redaka i slika. Swinburne je osjetio da je * Ovu zgodu Coleridge pripovijeda u tređem licu.) (Prevela Dunja Robiđ) 161 I Coleridgeov san Ilirski ulomak Kublaj-kan (pedesetak rimovanih i nepravilnih stihova izvanredne prozodije) odsanjao je engleski pjesnik Samuel Tavlor Coleridge jednoga ljetnog dana 1797. i poslije toga više se nije mogao sjetiti ostatka. sjaju se i kližu Niz zidine od metala. Palača što kraja nema Uz jezerca i kaskade Pod kojima zlato drijema. spavač spazi niz vizualnih slika i. premda je još čuvao neko nejasno i mutno sjeđanje na opđi sadržaj vizije.. Kamenje je nečuveno I valovi od magije. Voda daje čuda svoja. a ne šume. ili dobio. Jedan ga neočekivan posjet omete. 158 159 Kolonade. jednostavno. otkri. 160 I ne treba niti zvijezde. neodreðena. Ona se probudi i dvorkinja joj dodaje kutiju s dijamantnom ogrlicom. Ne pitam što želi rulja. kao duga. U napadaju ljubomore ljubavnik zadavi gospoðu. ali nepoznata ruka (što pripada prethodnom ljubavniku koji se obogatio na račun njezinih plantaža) otima ogrlicu. onom iz sna. i pita je što bi joj drugo mogao pokloniti. zidao dvorac. zaustavimo se. Coleridge piše da se bio povukao na imanje na granici Exmoora. ipak je. nođ u kojoj ra-zabire da ga ljubi. Radio sam što sam htio: Pod tunelom od dragulja Ocean sam ukrotio! I sve. Samo ih se oči tiču!) Nijema kao nijemo slovo! Charles Baudelaire. Potom. jao. Ogledalo zapanjeno Nad svim što mu se otkrije! Bezbrižno ko magla lete I božanske rijeke gore. Ko uz stolnjak modre boje Obale su ružičaste I zelene. nakon nekoliko sati probudi se s pouzdanjem daje sastavio. ih je s jedinstvenom jasnođom i mogao je pribilježiti onaj ulomak koji se sačuvao u njegovim djelima. Isprva je to sno-morica ispunjena ljubomorom. Ni sunca nad ovim krajem. sve drugo nestalo. ". ljubavnik joj želi pokloniti briljantnu ogrlicu. pun oholosti. odlomak slučajno pročitan nastavi klijati i umnožavati se. Slapovi se teški nižu Ko zastori od kristala. zasada. Sve je odisalo mirom."da. Na prvi se pogled Coleridgeov san može učiniti manje krasnim od sna njegova preteče. izvede Trillo del Dia-volo. jedne se nođi skrade s veselice pred-vidjevši da đe mu donijeti harfu. pojavio se u Parizu. Taj slučaj. prvi zapadnjački prijevod jedne od onih sveopđih povijesti kojima perzijska književnost tako obiluje. nije jedinstven..Coleridgeu bila dana. U usporedbi s tom simetrijom. pripadati toj družbi) prosudit đe daje priča o ta dva sna puka podudarnost. stoljeđa u misionarskoj i ratničkoj Engleskoj saksonskih kraljevstava.. IV. poput oblika lavova i konja koje. ili potkraj XVIII." Onaj koji je ovo napisao bio je vezir Gazana Mah-muda. i otjelovljenje. i drugi 1884. koja tako zabasuruje. sanjač. ništa su. i u snu ga netko zazva po imenu i zapovjedi mu da pjeva. muku.. Bio je prvi posveđeni pjesnik engleskoga naroda. Dvadeset godina poslije." Caedmon tada izreče stihove koje 163 nikad prije nije bio čuo. prvi životopisac Coleridgeov. čini mi se. i mnoge druge stvari iz Biblije. i svu priču o Postanku. Nije ih zaboravio ni onda kad se probudio. komu je san (o čemu je sam izvijestio u Chapter on Dreams) dao sadržaj Olalle. a gotovo je jedina vrlina himne od devet stihova koju je sanjao Caedmon to što joj je izvor onirički. i o Izlasku sinova Izrae-lovih. po nesavršenu sjeđanju. Traill. Nadamo se da je opet susreo svog anðela. Drugi klasičan primjer nesvjesnoga mozganja jest primjer Roberta Louisa Stevensona. užas paklenskih muka. stoljeđa. podvrgnut sudu čitalaca klasičnoga ukusa. Godine 1884. i mogao ih je ponoviti redovnicima obližnjega samostana u Hildu. Povijesni zbornik Rašidudina Faz-laha. Ako je taj dogaðaj istinit. ono krnje i rapsodično u stihovima. Ste-venson je iz sna dobivao sadržaj. koji nije mogao znati da je ta graðevina izvedena iz sna. stranica nedvojbene sjaj nođe. Kublaj-kan bio je mnogo pretjeraniji nego sada. Jekylla i Hydea. Drugi đe zaključiti daje pjesnik. i smilovanja i kazne Gospodnje". Nije umio čitati. još je mogao napisati: "Ekstravagantna onirička pjesma Kublaj-kan nije mnogo više od psihološkoga kurioziteta. Zaspao je u staji. 24).. i tako je opijevao stvaranje svijeta i čovjeka. nauk apostolski i. meðu konjima. Koje nam je objašnjenje draže? Oni što unaprijed odbacuju nadnaravno (gledam. i njihovo došašđe u obeđanu zemlju.). potomka Kublajeva. Slučaj se zbio potkraj VII. koji potječe iz XIV. Ipak. (neki vele 1798. ili vrlo malo. u XVIII. stoljeđa. divote Raja. ili opravdava. Mnogo godina poslije prorekao je čas svoje smrti i dočekao je spavajuđi. Caedmon bijaše neuk pastir i ne više mlad." . crtež što gaje izradio slučaj. koji je usnio daje Ðavao (njegov sluga) izvodio na violini čudesnu sonatu. Na jednoj se stranici čita: "Na istok od Šang-tua Kublaj-kan sazda dvorac po nacrtu koji bijaše vidio u snu i koji sačuva u sjeđanju. a Caedmonu je njegov zaziv otkriven. strahotu Posljednjega Suda. ali je Coleridge veđ bio pjesnik.. uskrsnuđa i ukazanja u pobožnim knjigama. nekako. pripovijest o Coleridgeovu snu počinje mnogo stoljeđa prije Coleridgea i još nije privedena kraju. uz to.veli Bede . u snu. koja radi dušama ljudi što spavaju i obuhvađa kontinente i stoljeđa. Tartini je želio budan oponašati glazbu iz sna. stoljeđa usnio je dvorac i sazdao ga po viziji. Pjesnik je sanjao 1797. U psihološkoj studiji The JVorld ofDream Havelock Ellis usporedio gaje sa slučajem guslača i skladatelja Giu-seppea Tartinija. premda izvanredan. Bliskije je Coleridgeovu verbalnom nadahnuđu ono što ga je Prečasni Bede pripisao Caedmonu {Historia ecclesiastica gentis Anglorum. u odlomcima. levitacije. Mongolski vladar iz XIII. u došašđe Duha Svetoga. a on ih "preživaše poput čistoga živinčeta i pretvaraše u prekrasne stihove. nego su mu redovnici objašnjavali ulomke iz svete povijesti. uskrsnuđe i uzašašđe Gospodnje.. Kublaj-kan čudesan je sastav. stvaraju oblaci. postoji dodatno dogaðaj koji uzdiže gotovo do nedokučivosti čudo sna u kojem se začeo Kublajkan. "nije mu bilo premca" . uvijek. kao bilješku ili opravdanje nedovršene pjesme. katkada. probudivši se. ali mu onaj reče: "Pjevaj početak stvorenih stvari.* To je nagaðanje * Početkom XIX. stoljeđu jedan engleski pjesnik . a objelodanio je izvješđe o snu 1816. a nije se osjeđao kadrim pjevati."jer nije učio od ljudi nego od Boga". sanja pjesmu o dvorcu. što đe ređi: opđe forme. znao daje car bio sanjao dvorac i samo zato kazao daje sanjao pjesmu kako bi stvorio blistavu maštariju. Caedmon odvrati da ne zna. znamo daje od pjesme uščuvano jedva pedesetak stihova. nego je prikupio ostatke i otišao kuđi. viðenje dvorca. ili dugovječnika. drugo objašnjenje. da bi ga on iznova izgradio u riječima. za kojega je vidio daje iz dobre kuđe i mirne naravi. "The Road to Xanadu" {Put u Xanadu). iz Družbe Isusove. ili neku glazbu. vidio bi da su. naloži mu da pošalje svoga sina njegovu unuku i pozove ga na gozbu." Astijag se . obnođ. Na primjer. 358. 1691. možda niz snova nema kraja. Te činjenice dopuštaju da pretpostavimo da nizovi snova i radova još nisu privedeni kraju. Prvome je sanjaču bilo dano. san Kublajev*. Njezino prvo očitovanje bijaše dvorac. neki đe čitatelj Kublaj-kana sanjati. naloži roðaku Harpagu da ga uzme. isti. a drugo pjesma. prodrla u dušu Coleridgeovu. drugome. Dijete-kralj jednom je prigodom iskazalo svoju zapovjedničku narav. Kad je Mandana dorasla za udaju. Taj čovjek neđe znati da su još dvojica sanjala. ponovo ispitao svoje sveđenike. Ako ova shema nije pogrešna. otac Gerbillon. te on preda dijete pastiru Mitradatu i naredi mu da ga on ubije. Tako je saznao za Harpago-vu prijevaru. dugo razdoblje otkriva nadljudskoga izvodioca. Prvi je san pridodao stvarnosti dvorac. pak. čuvši kako je mališan svojski izdevetao sina jednog uglednog Meðanina. koji sinolozi nisu identificirali. Uvjerivši se naknadno u žalosnu istinu. . prije 1816. nije je htio dati nikome od Meðana koji bi njega bili dostojni. Harpaga obuzmu strah i grizodušje. veđ ju je dao Perzijancu po imenu Kambiz. a donesenog dječaka othrane kao svoje. Mitradatova žena Kuja upravo je bila donijela na svijet mrtvoroðenče. no ipak gaje smatrao mnogo nižim od bilo kojeg Meðanina srednjeg staleža. potvrdio je da su od dvorca Kublaj-kanova ostale samo razvaline. Prizor nije ostavljao mjesta dvojbi: dijete đe zavladati umjesto njega. 1927. koju je nadahnuo dvorac. što se zbio nakon pet stoljeđa. i on gaje sazdao. Jorge Luis Borges (Preveo Marko Grčiđ) Aspij'agovi snovi M< * Vidi John Livingston Lowes. neki spis. možda je ključ u posljednjem. možda. postupno ulazi u svijet. Harpag nije izgubio prisebnost. gdje je Co-leridge mogao pročitati. drugi. pošto se srušio dvorac. i Astija-gu se u snu prikazalo kako se ona toliko pomokrila da je njegov grad bio poplavljen te da se cijela Azija našla pod vodom. možemo pretpostaviti daje careva duša. ili vjerujem da nazirem. Astijag dade pozvati kđer iz Perzije i. 585. Astijag primora Mitradata da mu oda porijeklo tog dječaka. neki vječni predmet (da se poslužim Whiteheadovim izrazom). Istraživati naum toga besmrtnika. Buduđi daje veđ vladao meðu pastirima. isto toliko drzovito koliko i uzaludno. koja još nije otkrivena ljudima. nazirem. 166 167 ubije i sahrani. pjesmu (ili početak pjesme). jedne nođi od koje nas dijele stoljeđa. Gradeđi se da oprašta Harpagu. koji nije znao za san predša-snikov. Astijag je. Dijete je raslo i pastirska djeca su ga u igri proglasila kraljem. te da mrtvo dijete izlože u planini. čim sam ovo napisao.. Možda neka praslika. Tako neđe biti uhvađeni u neposlušnosti prema gospodarima i njihova odluka neđe biti zla. neđe još jedanput zavladati. ali se može naslutiti da ga on nije ispunio. trajnijima od mramora i kovina. kad se dijete rodilo. Oni su mu odgovorili: "Dječak je predodreðen da bude kralj.164 165 uvjerljivo. pjesma o dvorcu. Astij agu se prve godine prikazao nov san: činilo mu se da iz stidnice njegove kđeri izrasta loza i da ta loza obrasta cijelu Aziju. str. Zanosnije su pretpostavke koje nadilaze razumsko. svojevoljno. bilo bi. On je imao kđer koju je nazvao Mandana.eðanski kralj Kijaksar umro je nakon četrdeset godina vladanja i na prijestolju gaje naslijedio sin Asti-jag. Dječak kojega su im predali bijaše urešen zlatom i odjeven u svečane haljinice.. Ondje je Harpagu dao poslužiti pečenku od dijelova njegova sina. Tko bi ih usporedio. u biti. God. kakav mramorni kip. Njih se dvoje dogovore da ih zamijene. ali nas obvezuje da pretpostavimo. Pošto se Mandana udala za Kambiza. Sličnost tih snova omoguđuje da se nazre jedinstvena osnova. Stižu do krčme. potrošili su zalihe hrane. kao kakav zavjetni dar bogu Morfeju.. Posvetit đu. Donesoše odluku da ga pojede onaj tko bude usnio najljepši san.. kao što reče onaj Moliereov liječnik. jer pliva u misteriju i graniči s nadnaravnim.. ovdje su rezerve sna neiscrpne. dosadne lektire. Dječak Kir je odrastao i postao ratnički prvak.* A Mussetov junak. Musliman reče: Sanjao sam da me anðeo Džibril vodi u raj koji mi se prikazao u svoj svojoj divoti. bivši pastir. Ovdašnja vegetacija pravi je blagoslov za živce: ponekad mi se čini da se pretvaram u vrbu. 170 171 nevažan kao što se čini. prihvatimo minimum od osam ili devet sati. Nitko mi neđe mođi predbaciti da ne vladam materijom..ne utječuđi se krajnjem i uvijek pogibeljnom sredstvu zabranjene. od Homera do Tennvsona.. San nije zastoj u životu. Židov reče: Sanjao sam da zloduh vodi kršđanina u pakao i da anðeo Džibril vodi muslimana u raj. Nuzhetol Udeba 169 I Židovska verzija Isus. Najveđi od svih njih izrekao je ove duboke riječi što dopiru do one razine koju ne mogu doseđi sonde ni psihometri: "Mi smo ista tvar/od koje snovi sazdani su. a čekaju ih još dva dana putovanja kroz pustinju.. izmeðu sna i jave.razveseli i pošalje dječaka pravim roditeljima. Samo se spavanjem čovjek može odmoriti od pretjerane dokonosti. Petar: Sanjao sam da sjedim uz Božjega sina. zvučao bi kao neukusna šala. što ne uključuje obvezatnu popodnevnu sijestu. kao i nepregledna rijeka Parana: nakon četiri zaveslaja. (Prema predlošku u prijevodu Dubravka Škiljana) 168 \J spješan život zapravo je mladenački san ostvaren u zreloj dobi. Sutradan ujutro reče kršđanin: Sanjao sam da me zloduh vodi u pakao koji mi se prikazao u svoj svojoj grozoti. ne nalazeđi konačan odgovor. Ako se predmet razmotri pomnije. odnosno. Što sad? Za jednoga dovoljno.one što ih u zoru donosi sjeverni vjetar . Sva trojica potražiše patku. pa sam pojeo hljeb. u široj okolici Buenos Airesa. Te su večeri pronašli jedan hljeb. Ostala je jedna jedina patka. Šest sati ležanja! Da se odužimo pedagogiji. Historia Jeschuae Nazareni 3amo naprjj'ed KJh. tumačeđi na svoj način božanskog . naziru istinu kroz šarenu prizmu iluzije. kršđanin i Židov putuju zajedno. knjizi Povijesti. ali za trojicu premalo. koji su bili presretni što im je sin živ. čuveni naputak sa-lernske škole (sex horas dormire. Mogu samo ređi da sam tako savladao najgore nesanice . kao da ste progutali sredstvo za uspavljivanje i jedva uspijevate izdržati do najave policijskog sata. Patki ni traga. Tako je Kir. poete. a sve to opisuje Herodot u I. Juda: Sanjao sam da sjedite jedan uz drugoga i da ja jedem patku. na njezinim "uspavlju-juđim svojstvima". Isus: Sanjao sam da Petar sjedi uz mene. Uz Harpagovu pomođ svrgnuo je Astija-ga i blagonaklono ga zadržao kod sebe sve do njegove smrti. drugim riječima.. izvrsno! Neka beskonačnost uðe! Louis Aragon Izmeðu sna i jave v>/snovna vrlina ove otočne klime* temelji se. svoj nedjeljni zapis smirujuđoj temi što je najavljuje naslov. premda sročen na izvrsnoj makaronskoj latinštini. Zato ga pjesnici razumiju bolje od fiziologa. Alfred de Vigny 3poru i hljeh Arapska verzija JVLusliman. Dok potonji raspravljaju da li stanje mozga u snu odgovara pomanjkanju ili navali krvi.. utemeljio perzijsko carstvo.). dakle. nego jedna od njegovih najneobičnijih faza. Petar i Juda putuju zajedno. Ne moramo se plašiti posljedica. možda neđe ispasti tako * Posrijedi su otoci na rijeci Parana. kao prisni prijatelji. itd. na to da su halucinacije okusa i. opsjednut groznim snoviðenjima što su u meni izazivala svakojake reakcije. i moj analitički instrument vjerojatno je istančaniji. gdje se mogla udobno smjestiti cijela 173 Noina obitelj. A buduđi da sam ja veđ bio stekao lošu navadu čitanja u krevetu. i tako razudenu ljestvicu svodi na jedan ton! Prilično rijetko sanjam . Vamour en est le reve. Možda upravo zbog svoje slabe učestalosti moji snovi ostaju trajnije upamđeni nego kod drugih ljudi. čak i tvrdnje u knjigama. Na nj đu se vratiti kasnije. gotovo s istom jasnođom kao i onaj što me pohodio preksinođ i dao mi povod za ove retke. točnije rečeno. njuha. pa sam se ja od nijemog svjedoka neo-sjetno preobrazio u upuđenog suradnika. veđ je bilo kasno da tome doskočim. Shakespeare.Shakespearea. Neđu se zadržavati na pojedinostima što se uklapaju u klasičnu teoriju i što ih je moje višemjesečno iskustvo potvrdilo. Uglavnom smo zajedno odlazili na počinak. divno kazuje: La vie est un sommeil.. Iako je u našem kolonijalnom zdanju. Ima tome dvadeset i tri godine. Preveo Antun Šoljan. U medicinskim raspravama. pa se i sam znao prenuti. A kako znadem da djelom i ponašanjem nisam mjesečar. hrkao je da se sve orilo. songe. vanjske manifestacije sna. sve veđe zanimanje za moždanu dramu koja se zbivala pred mojim očima. na spavanju bi postao mau-vais coucheur.. spavali smo u istoj sobi jer smo voljeli čavrljati ležeđi u postelji. On koji je budan bio sušta ugladenost. praznih soba bilo napretek. Ali nijedan kasniji doživljaj nije bio tako potpun i trajan kao onaj prvi. a potom znatiželja ili. prema ustaljenoj teoriji morao bih priznati da se uglavnom ne sjeđam snova zato što tih snova nije ni bilo. Skređu nam pozornost. puno rjeðe od halucinacija drugih đutila. somme. nas dvojica. cijelu onu porodicu stoje tvore sommeil. prestrašen vlastitim tru-bljenjem. nego đu samo ukazati na ona obilježja koja joj otvoreno protuslove. reve. Najprije me odvratila naklonost prema njemu. od bolivijskih svratišta do brodskih kabina i spavađih kola. a pogotovo u psihijatriji . posebno nođne more. Taje primjedba nevažna. odnosno ušima. 172 manje jednostavna od teorije. Još uvijek pamtim četiri ili pet snova iz svog dalekog djetinjstva. Oluja. ponekad sasvim neposredno. i vidim da kamen kušnik nije ostario. Moj je prijatelj sanjao naglas. i iza spuštenog zastora. 1. zaspao bih sat-dva kasnije od svog prijatelja. naravno. vidio sam i odviše drama i komedija usnule čeljadi. Pa ipak. Vidjet đemo da i u tome ima razlika. kod trgovca iz pokrajine Tucumana.koja meðu tim novim disciplinama prednjači u nagaðanju i uvrnutim tezama . Neke sam snove zapisao u bilježnicu: pojedini su tako čudnovati ili grozomorni da mi je i danas dovoljno pročitati bilješku da bih ponovno doživio prvobitni osjeđaj silovite tjeskobe ili strave. Kad je bio najmirniji. nadasve. ako prihvatimo da se na javi osjeti okusa i mirisa ne dadu predočiti: mi ne možemo zamisliti miris jasmina koji ima vlastitu . rezultati te duge mladenačke inicijacije za mene su neizbrisivi. onaj koji bi se ranije vratio obično je čekao u obližnjem biljarskom salonu. IV. ja sam dosta razmišljao o toj neobičnoj organskoj disocijaciji koja predstavlja svojevrstan periodički razlaz duše i tijela. Kad sam se uvjerio u loše strane zajedničke sobe. Ali to nije bilo ono najgore. na nj sam neizostavno upuđivao svoje naknadne opservacije. Može mi proteđi nekoliko nođi bez tog "nesvjesnog mozganja" koje je za veđinu ljudi sinonim za spavanje. ako tako mogu nazvati sve ono što sam u svom nestrpljenju znao lanu-ti. što đu ga opisati jer je njegov akter umro. obilježene jednom jedinom etiketom sna. živio sam u Salti. reverie.čovjek đe uzalud tražiti istinski znanstveni duh koji zazire od konvencionalnih formula i ne nabacuje svaki 174 čas magister dixit. Kako god bilo. A kako je tek istančan naš psihički instrument! Ovaj naš suvremen i nijansiran jezik i dalje trpa u Sanchove bisage. Osim toga. kad nekim slučajem ne bismo zajedno krenuli u nođni život.dok spavam. da bih im dokazao ispravnost. Poslužio je kao temelj moje skromne teorije sna. jer je zbilja nešto * W. zapazio sam u svojih bližnjih. Na putovanjima gdje se miješa svatko sa svakim. Moj skitalački život dao mi je za to dosta materijala.. Protekle su brojne godine. recimo. pa sam je često primjenjivao. sređom bez spavača. obasipao ih prijetnjama koje su mi najavljivale neizbježno koban rasplet. Takve reakcije. prevladavši krizu i izbjegavši probavne tegobe. kao Crvenkapicu. koju iznosi Fodere i ponavljaju je svi njegovi nasljednici. cijela ta ispovijest pacijenta iskonstruirana. snomorica je bila neizbježna. bez zrna kritike kao u Lombroso-vim opisima. Ako izostavim detalje. Moj nevoljni prijatelj opisivao mije taj prizor s dirljivom lucidnošđu i začudnim koloritom. (.. Što se tiče okusa.za moga prijatelja korisna. što su odražavale internu dramu bez veđih varijacija.. moj prijatelj nastavio spavati bez buðenja. Mjesečar se uputio prema priorovu krevetu. Opsežna rasprava Brierrea de Boismonta prepuna je naivnih slučajeva. osovljuje u postelji i počinje odijevati. premda znaju protusloviti njihovim teoretskim načelima. gotovo uvijek je imala jednake vanjske manifestacije. Ponekad bih se umiješao u prizor. sveudilj spavajuđi. gotovo uvijek je bila posrijedi kavga kojoj su kumovali ljudi sponekom. koji može biti stvaran. Ja više volim tu legendu takvu kakva jest.narav i razlikuje se. Ovamo spada ona poznata pripovijest o redovniku. nema dvojbe daje.) Prijatelj o kojemu sam veđ govorio nije bio tipični mjesečar.. Pa onda one trivijalne anegdote vezane uz somnam-bulizam. Prior je sutradan porazgovarao s redovnikom i on mu je u tančine opisao prizor iz prethodne nođi. zapravo je bilo zbijeno u nekoliko sekunda. njegovo mutno ili pretpostavljeno javljanje u snu nužno je iluzorno ili se temelji na rečenoj vezi. pokazivao neprijatelje u bijegu ili oborene u prašinu poslije našeg junačkog otpora. To se ne zbiva u slučajevima nođnih mora što se naglo prekidaju zbog nekog vanjskog razloga. sutradan ujutro nije se baš ničega sjeđao. Pripovijeda prior kartuzijanskog samostana da je jedne nođi. Psihijatrijsko tumačenje. u njemu su varirala samo neka sporedna obilježja. pomagao mu. U početku me čudila nevjerojatna brzina radnje: ono što je u pričanju moglo ostaviti dojam da traje satima. osim drugih očito apokrifnih pojedinosti. koju držim bitnom. Buduđi da sam u tim trenucima gotovo uvijek bio budan. spavač bi se ražestio. a tu dramu mi je akter ispričao dvadeset puta. stao bi mi pričati o mojim podvizima od kojih mi je zastajao dah: moja četiri zbiljska poklika predstavljali su kratku i sirovu potku koju bi snoviðenje preobrazilo u fantastičnu epopeju. Tjeskobni snovi pohodili su ga gotovo svakonođno. "izdiktirao sam nečastivi". uzmimo. koje to djelo pripisuje fenomenu nesvjesnog mozganja. što sam ih često iskusio i u drugim okolnostima potvrdio. Ne ulazeđi u raspravu o tom slučaju. nadničari ili majstori (moj je prijatelj imao šeđeranu). dodavši da gaje na imaginarni zločin naveo san u kojemu je prior ubio njegovu majku. nego je pače i nadmašuje. čovjek koji poslije mjesečarskog ispada nastavlja spavati. stao bih tobože na stranu napadnutoga. navode me da. i nakon toga stao stenjati: netko gaje ubo nožem u predio iznad želuca pa je osjeđao samrtne muke. ponajmanje sna što ga je tobože na to naveo: amnezija je potpuna.. a za mene zabavna . potvrdit đe se u mojem slučaju iz Salte. Ubrzo bi jauknuo. ustvrdim da: 176 177 . od naravi ljubičice. naravno. kad ne bi propustio večernji obrok. ukočena pogleda i zgrčena lica. Spominje se. što ih autori uredno preuzimaju jedan od drugoga. kad bi. i u nj triput zabio nožinu što ju je 175 nosio sa sobom. Kao što rekoh. otkriva da učenjakova lakovjernost ne zaostaje za glazbenikovom. često bih uspio preduhitriti napadaj i to tako da sam mijenjao položaj spavača. dok je nešto pisao. premda sam u dva-tri navrata opazio da se. poslije buðenja uopđe se ne sjeđa svoga ponašanja. Ali. protivno onome što sam na raznim mjestima pročitao. u potrazi za novim efektima. s vragom i rogovima.. naravno. Patio je od kroničnih želučanih tegoba i. Ta moja sugestija obično je bilo djelotvorna . čiji su osjeti nerazdvojno vezani s osjetima opipa.. Nije mi dugo trebalo da ga naučim naizust. u njegovu đeliju ušao mladi klerik kruta držanja. klasičan slučaj čuvene Tartinijeve sonate koju je kompozitoru. prema vlastitim riječima. oni su mu dobacivali uvrede.. Ona bi nastupila s prvim snom.. Ta razlika. Kad bi se pacijent probudio u času moje intervencije. amnezija koja nastupi poslije neprekinute nođne more vjerojatno ima iste uzroke kao i zaboravljanje običnih snova.. Na početku sam zapravo morao ređi da se još nisam rodila. To je delirij u uobičajenom obliku: niz nesuvislih čina ili riječi. zavisnik. Unatoč tome. jer su prekrili ili izbrisali one prethodne. probudivši se. mijese i rastaču. i najposlije se preda. Počivam u tmini.) San zauzima dobar dio našega života. Najzad se ipak preda. okrene leða ženi. Reče Alah: Hajde. i prizore i kazne što ih je vidjela na svakima od sedmorih vrata pakla. Reče da joj duša čami u vječnoj kazni zato stoje pripadala narodu kojega je pogodila Alahova srdžba. Posljednji snovi bivaju i jedini snovi. vjerojatno nikoga ne zanimam. izduljena i meka kao jastuk. Narodna sa Bliskog istoka 178 179 IN isam zbiljna. Egzistencija mije nestalna. Isus se naglas pomoli i od njegova čudotvornog daha lubanja progovori. Delirij. svedena na ništavilo. iscrpljen. Remetim mir toga para ili u njemu izazivam žarču ljubav. psihološki gledano. priviðenje. Zar to nije najbolja definicija tlapnje? (. na jalovost. sugestija može biti djelotvorna u normalnom snu (kamo. Živim meðu bojaznima i željama. nije znao da li je čovjek koji je usnio daje leptir ili je . etimološki uzevši. i intimni zagrljaj čudesno me uspostavi. pitaj je pa đe ti odgovoriti. i da se tada širom otvaraju bjelokosna vrata mašte.) A/a/fov osmijeh idio Alah kako Isus obilazi neku dolinu i kako ga hvata san i kako mu se u snu prikazala izbijeljela lubanja. pogrešni smjer. Intelektualno putovanje (1904. Ja đu napustiti ženu i progonit đu muškarca. uzbuðena. u dugotrajnim i neshvatljivim zaboravima. Baš kao što od vojske koja maršira ostaju vidljivi samo tragovi zadnjih redova. nekako ugodim želji žene koja se odupire u snu. Juan Jose Arreola.. Ti uzroci leže u superpoziciji novih slika na prethodne. znači "sijanje izvan brazde". Ja sam dronjak. Ponekad. Muž. vitlajuđi plamenim mačem. u dugočasnom i dubinskom procesu. Isus se opet pomoli. 2. nikad zadovoljni.1. ja đu im umaknuti i uspjet đu samu sebe sanjati. uzalud me pokušava odbaciti. Isuse. Ta slika ne znači daje brazda nespretno uzorana ili da je sjeme loše kvalitete. razapeta sam izmeðu ta dva biđa koja se mrze i vole. bulažnjenje. A opet. ona samo označava odstupanje. Skupljene pripovijesti (1962. koja su roditelji nakaznog djeteta. pripada i snomorica) i u mje-sečarskom snu. Ali jednog dana. Dvanaest je godina služila Svemoguđemu. u zbiljskoj punini. premda bi. A onda se opet pozabave sobom i zaborave na mene. ispunjen kivnošđu. Rečeno je da snovi najradije nailaze prije jutarnjeg buðenja. bez posljedica i svrhovitosti. Rekoh veđ da sam dronjak.. ja sam lijepa i grozna.) Paul Groussac. Ka-dikad se smjestim meðu njima. Iznebuha me primoraju da izaðem na vidjelo. Oni svojom ljubavlju nesvjesno zagorčavaju moje neroðeno žice. Stražarit đu na vratima spavađe sobe. pojedinačno gledajuđi. On zapaža moju prisutnost i uporno se želi uništiti. te bojazni i želje održavaju me i razaraju. kad slučajno postignu moju konačnu formu.. Tada se Isus probudio i nasmiješio. Ja tonem u mrak. nađi mi zamjenu. periodički delirij s ovim ili onim obilježjima. nespretnim rukama što me uporno oblikuju. Onda se i Alah nasmiješio. Nođ je moja domaja. Oni đe se razdvojiti. da nastajem sporo i tjeskobno. Dugo mi grade život u svojim mislima. sva zgrčena. svaki čin mogao biti razložan i svaka riječ na mjestu. i lubanja stekne tijelo i život. odnosno. Opisala je Azrajela. nema dvojbe daje snivanje povremeni oblik ludila. i grlim je nepostojeđim rukama što se postupno razlazu u snu. s ustreptalom nespretnošđu. anðela smrti. (. sve se uzaludnije koprcajuđi. Ja ostajem uz nju. a potom je skončala u Božjem miru. u prodornu svjetlost što mi zamalo jamči zbiljnost.) Ci 'huang Tzu je usnio daje leptir i. raspet na snoviðenju. U tređem snu. žar uzbuðenja što sam ih doživio u toku dana nije mi podario san. Rodericus Bartius. Umrla mi je majka! Sređom.leptir koji sanja daje čovjek. . U snu što ga je nazvao Pijetao. gdje bi bila? .dodao je Cvili-bum .rekao je Cvilibim . poslije obilaska Vezuva. te je sokolio mlade ljude da se povedu za njegovim primjerom i da ne posustanu pred prvim poteškođama u životu. Filozof Kinisk sve okređe na šalu.185.I što misliš. bez kraja i konca.i što misliš o čemu sanja? Alica je rekla: "To nitko živ ne zna. . U svojoj sedamdeset i šestoj godini moja majka prešla je Ande da se oprosti od sina. Domingo Faustino Sarmiento. s kojim se smiju suočiti samo ratnici iz kule na slonovskim leðima. i tada su mu se u snu ukazale dvije žene.Ma nemoj! Sanja o tebil -uskliknuo je Cvilibim i pobjedonosno pljesnuo dlanovima.) (Preveo Antun Šoljan) 184 Drea/f/P/gers LJ djetinjstvu sam žarko obožavao tigra.Ne bi bila nigdje! Pa ti si samo nešto u njegovom snu! . cijenio sam debele .l25. kao učenik u radionici svoga strica. što ga ovdje nazivaju tigre. Uobičajio sam bio. Okušao se u kiparstvu. predstava tvorac. Retorika i Kiparska umjetnost..Ovdje gdje sam i sad.rekla je Alica. .A ne. nego je izazvao užasna snoviðenja. uporno me progonila jedna jedina pomisao.) rčki sofist Lukijan iz Samosate (o..odvratio je prezirno Cvilibim. Putovanju u podzemni svijet ili Tiraninu. jasno . nego ispruganoga. u svome teatru Što na vjetru krhke temelje zasniva Sjene odjenut znade u raskošno ruho. Stoje Alica otkrila iza zrcala (1872. Mikilije sniva o bogatstvu i žali se na bijedan ratarski život. stekao bogatstvo i ugled. Luis de Gongora n sad sanja .ti bi nestala." . a ne više ratar) koji ne strahuje od konačne presude i očekuje je s radosnom znatiželjom. Pijetao objasni rataru da je bogatstvo izvor nevolja i briga. i to ne žuđkastoga jaguara s plutajuđih biljnih otočiđa po nabujaloj Parani i iz amazonskoga gustiša. U jednom od njih opisao je svoje djetinjstvo stoje proteklo i odrazilo se u viðenjima. Jedni su brojevi.. a svi ostali su ih zaboravili.Kad bi se ovaj tu kralj probudio . Uto stiže Mikilije (sada postolar.. . kraljevskoga tigra. a drugi nisu (1964. Herbert Allen Giles. i kad bih se probudio iz tih ubitačnih snova. koje su hvalile i uzdizale svoju vrijednost. nastoji pobjeđi i ponovo steđi negdašnju mođ i slavu. Uspomene iz pokrajine (1851. // ne! ..) 182 183 Sjene od/eriup 7Hade . pripovijeda o dolasku pokojnika u Had. tako potreban mojim iscrpljenim udovima. a Tiranin đe biti kažnjen. ChuangTzu (1889.) poznat je po svojim snovima. stajati pred jednim od kaveza u Zoološkome vrtu. Plameni jezici vulkana i mračni bezdan lišen tame preplitali su se s kojekakvim besmislicama razigrane mašte. kao da je posrijedi zbiljska činjenica.) 180 181 san Ukjj'anovi snovi 1 e nođi u Napulju. Sama ta pojedinost bila bi dostatna da predoči moralnu čvrstinu njezine naravi. Lukijan se priklonio Retorici. azijskoga. i da siromaštvo omoguđuje spokojniji i sretniji život. ugasila ko svijeđa! Lewis Carroll. a Tiranin očajava. ona je uz mene i podučava me davnašnjim stvarima koje ne poznam. prije nego ode u grob. fuđ. kad bi on sad prestao sanjati o tebi. Probudi ga kukurijekanje pijetla koji je u prethodnom životu bio Pitagora. On i Kinisk zadobit đe blaženstvo.. Usnih da sluša me. upravo o njemu govori prorok u Baruhovu Sirijskome otkrivenju. Svi su babilonski gradovi imali arhetipove u sazviježðima: Sip-para u Raku. koji si od iskona bio spremio. 2-7: '"Misliš li da ovo je grad o kojemu rekoh: "Na dlanovima ruku Svojih sam te isklesao"? Zdanje što je sada podignuto medu vama nije ono koje je otkriveno sa Mnom." Mircea Eliade.16). hajde da proizvedena tigra. I on je. A zatim usnih da sanjam.'" Nebeski Jeruzalem nadahnjivao je sve hebrejske proroke: Tobiju (13. Kad Boga savlada sanak Da mu Budi se! vičem. Bog izaziva u Ezekijela ekstatičnu viziju i nosi ga na visoku planinu..enciklopedije i prirodopisne knjige po sjaj nođi njihovih tigrova. ali razuden. i sad kad sam neograničeno mođan. 8) Nebeski je Jeruzalem stvorio Bog prije no što gaje sazdala ljudska ruka. 40) A kada svome sinu Salomonu predaje plan za zgrade hrama. zacrtanim u davno doba rukopisom nebeskih zvijezda.). smete me san. 4.. i boga koji mu otkriva plan hrama. ili slabašan.. u liku svetoga šatora.) Proðe djetinjstvo. Usnula. Sibilinska proročanstva. II. Na brdu Sinaju... čista zabava moje volje." (1 Ljet 28. ali su još u mojim snovima. ili nalik na psa ili pticu. čovjek koji sanja ono što đe uslijediti. David ga uvjerava daje "sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak." (Mudr 9. ili nečistih oblika. Ravmond de Becker 188 . Kralj u snu vidi božicu Nidabu.19). Ezekijela (60) itd. Na toj potonuloj ili zbrkanoj razini oni i dalje vladaju. I gradovi imaju svoje božanske prototipove. i to ovako.. i pokazao ga Adamu prije njegova grijeha.): "I opazih kako 'Sveti grad' . grad artiepipovl san IN aročito je hram . vidio. Izaiju (59. koja mu pokazuje pločicu na kojoj su zapisana imena blagotvornih zvijezda. 0 nesposobnosti! Nikad moji snovi ne umiju začeti žuðenu zvijer. i za sve potrepštine u njima. koje se ovdje priprema od vremena kada sam naložio da se stvori Raj.) (S engleskoga preveo Dinko Teleđan) 187 Poslovice i XXI. Usnih da Boga čujem Kako mi Ne spavaj! kliče. (Još se sjeđam tih slika: ja koji ne mogu bez pogreške upamtiti čelo ili osmijeh žene. izblijedješe tigrovi i strast za njima. Najraniji dokument koji se odnosi na arhetip nekog svetišta jest natpis vezan uz hram što gaje kralj Gudea podigao u Lagašu. Da bi mu pokazao grad Jeruzalem. s divovskim tornjem koji dotiče samo nebo i kojega svi vide. ili nedopustivo velik.. Jorge Luis Borges (Preveo Marko Grčiđ) 185 Hram. Niniva u Velikom medvjedu. Jahve pokazuje Moj-siju "oblik" svetišta što ga ovaj ima izgraditi za njega: "Pri izgradnji prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem. u središtu kojega blista "hram. Pazi! Načini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan.novi 'Jeruzalem' . dakle.silazi od Boga s neba.. Antonio Machado Ep caepem je zrno koje sanja klas. čuvaju spomen na Novi Jeruzalem. 2 i d." Model ne samo da prethodi zemaljskoj arhitekturi. To nagoviješta i Salomon: "Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtve186 nik u gradu boravišta tvojeg. nego je i smješten u idealnom (nebeskom) području vječnosti. ili pretjerano nepostojan. XLVI.sveto mjesto par excellence .11 i d. Usnih da Boga gledam I da mu se klanjam. Assur u Ark-turu itd." No najljepši opis nebeskog Jeruzalema javlja se u Otkrivenju (21. istina.. Pojavi se tigar. A onda pomislim: ovo je san. i odmah znadem da je to san. nebeski model. opremljen poput zaručnice koja je nakiđena za svoga muža. Senaherib je dao izgraditi Ninivu u skladu s "oblikom... predan. antropoid koji sanja čovjeka.. 9." (Izl 25. za šator.imao nebeski prototip. pak. Mit o vječnom povratku (1965. Francuska književnost (1884. . a gospoðica de Lespinasse i liječnik raspravljaju o čovjeku. 250. biljnog i rudnog) proizvoljne i neodržive: samo empirijski možemo lučiti izmeðu inertne i aktivne osjetljivosti. Murrav je čekao u svojoj osudeničkoj đeliji. Iznose se pretpostavke koje đe ovovjeka znanost potvrditi.G/las*h sarijdčð lll/unapije je vrlo maštovito rekonstruirao život Jam-bliha iz Halkide (o. Električna lučna svjetiljka na stropu hodnika bacala je jarko svjetlo na njegov stol. . Po listu bijelog papira jedan je mrav jurcao kao sumanut. Sopatar. dok s pomođu drugih ostvarujemo relativnu izvjesnost. Smaknuđe na električnoj stolici bijaše predviðeno za osam uvečer. Jedna od najzagonetnijih okolnosti u tome čudnovatom zbivanju sastoji se u tome da se snovi što kanda obuhvađaju 190 191 mjesece ili čak godine odigravaju unutar nekoliko sekundi ili minuta. Htio je postati predvodnik radikalne mistično-magijske reakcije protiv širenja kršđanstva. odgovornost. govori o neobičnom smjeru kojim je poveo neoplatonizam. vrlina i porok. Od njegovih snova o spasenju nije se ništa sačuvalo. Naslovi su pojedinih dijelova: Entretien en-tre d'Alembert et Diderot/Razgovor d'Alemberta i Di-derota. matematika) i znanosti koje se temelje na pretpostavkama (povijest. Liječnik se upušta u razglabanje o nužnosti odbacivanja pojmova kao što su slobodna volja. Deksip. Egzaktne znanosti (fizika. znamo daje bio učitelj neoplatonizma u Siriji gdje su se uz njega obrazovali Teodor iz Azine. ne može se govoriti o "protuprirodnom" činu. zagovarao je misticizam i spasenje duše zapetljao u sumnjivo podcjenjivanje znanja. priklonio se ritualnoj magiji. Diderot mu odgovara da su sve tradicionalne razlike izmeðu triju carstava u prirodi (životinjskog. tn&-noj i Myriobiblon. Eustaquio Wilde. Gospoðica Julie de Lespinasse bilježi na papir njegovo buncanje. Slobodan izbor ne postoji. Murrav se smiješio lakrdijanju najmudrijega meðu kukcima. Sna". Edezije. politika) razlikuju se samo po tome što s pomođu prvih možemo osigurati točnost svojim predviðanjima. D'Alembert se vrađa kuđi i ondje ga u snu muče svakojaka snoviðenja.) ostavio u rukopisu koji je objavljen tek 1830. . jer je sve priroda. liječnik (koji zastupa Diderotove ideje) prekida dijalog. pobojav-ši se moguđih posljedica svojega umovanja. Pripovijest što slijedi nije pokušaj tumačenja. a drugi nisu (1964. D'Alembert se probudi. ali mu Diderot dokazuje da se nitko ne može racionalno proglasiti skeptikom.Le reve de d'Alembert/D 'Alembertov san i Suite de l'entretien/Nastavak razgovora.). Eustakije. pa su ga nazvali "novi Asklepije". a Murrav mu je omotnicom priječio put. Focije u svojoj iscrpnoj Biblioteci.o.) 189 D' san JLJrugi dio trodijelnog dijaloga što gaje Denis Dide-rot (1713. U djelu De mysteriis aegiptorum (koje mu se pripisuje) navodi kako su čovjeku "božanski snovi" podareni dok pluta izmeðu sna i jave. Rodericus Bartius. zasluga ili krivnja. 325. Psihologija i znanost tapkaju u mraku kad nam nastoje objasniti neobične pustolovine našega netjelesnog biđa dok tumaramo predjelima "blizanca Smrti. bili bismo ravni božanstvu.) SðM JVlurrav je usnio san. D'Alembert nudi skepsu kao utočište. a doktor Bordeu (kojega je dala pozvati) sve to nastoji tumačiti. i da zato možemo čuti glas sanjača: glas koji biva tajanstven (izobličen) kao što neobična bivaju i snoviðenja. moral. Jedni su brojevi. D'Alembert započinje dijalog ispovijedajuđi deizam i iskazujuđi vjeru u vrhovnog tvorca. od kojih je sačuvano pet. Osjetljivost je svojstvena materiji i od nje je neodvojiva. skupu molekula što su privremeno združene pod upravom središnjeg živčanog sistema. riječ je tek o zapisu Murraveva sna. Posrijedi su obična fiziološka stanja. Eufrazije. Buduđi daje Eunapije poznavao kaldejsku predaju. te se zabavlja pogaðanjem nastavka sna (ili buncanja). Na kraju. Njegovo glavno djelo opširan je komentar Pitagorina učenja u deset knjiga. Znamo daje bio učenik Porfirija koji gaje posebno cijenio.1784. Kad bismo poznavali sve elemente i sile u nekom procesu. je li. Htio je govoriti. Ja budem drugi tjedan. pljačkaš vlakova. noge i lice suočiti sa smaknuđem. kad je čovjek lišen jednoga ili viš< meðu petorima postojeđim osjetilima. bila je to njegova večer. reče. vi dobro jeste. Najzad. drugi. "Tako treba. Možda još igramo jednom. Marvin. jedan od njih sišao je s uma i borio se poput vuka uhvađenog u zamku. sada je to bio velečasni .Bonifacije. govoređi: "Tako je uobičajeno.ne. U prostoriji za pogubljenje bilo je dvadesetak ljudi. a zatim i njegov zaglušni. Murrav se čudio vlastitoj mirnođi. novinskih izvjestitelja i promatrača koji su uspjeli . licemjerno se ulagivao nebesima. šarolik skup zatvorskih službenika. Bonifacio". sicilijanskog ubojice njegove zaručnice i dvojice policajaca koji su ga došli uhititi. glasan škljocaj čeličnog zasuna kad su se vrata na kraju hodnika otvorila. Svi su znali da se bliži osma ura. "Tako valja. jer tekliđ nije digao ruke kad mu je tako zapovijeðeno. a Murrav je u osam trebao iđi na stolicu. grijala je umjesto da zaledi obamrlo Murravevo srce. Zatvorenici su svoju dvadeset pet metara dugu i devet metara široku đeliju nazvali Pretpakao. maestro Murrav. dobro 192 je. jednako pomahnitao. samo su se trojica oprostila s Murravem dok je on koračao niz hodnik meðu dvojicom stražara . ! Zatvorenici začuše poznati. momče!" reče stražar. maestro Murrav. prezire ljudskog štakora. Murrav se blago osmijehne i uredno posloži dvije ili tri knjige te nekoliko držala za pero. Murrav je s njime satima igrao dame. izvuče iz džepa pljosku s viskijem i pruži je Murravu. neotesan i prijazan čovjek. besumnje snažnije đuteđi svoju izopđenost iz društva u Pretpaklu nego što su pamtili svoje manje slikovite povrede zakona. Pretpakao je svijet izvan svijeta] ali u njemu se uči. Držao je da mora biti blizu osam sati. gotovo ravnodušnosti. Zapamtite. čovjek koji ubija na otvorenom. kratko i snažno stisnuvši Murravevu ruku. Dam svakome kome treba okrepa. Trojica muškaraca doðoše u Murravevu đeliju i otključaše je." 193 Murrav potegne dobar gutljaj. i sve ide ko po loju. tređi. "Nagovorio sam ih da mi dadu mjesto zatvorskog kapelana". Zaori Bonifacijev gromki. puštajuđi mrava da vrluda po omotnici i potom ga nježno istresajuđi na pod. a kažiprstom je obilježavao stranicu. znate. Pitao se s koliko đe se pribranosti njegovo srce. pred Bonifacijem je bio . Murrav je vidio kako odvode njih trojicu. maestro Murrav. Leonard Winston. koristiti šestim. zvonki smijeh. i Bassett. koji je ubio stražara u pokušaju bijega iz zatvora." Opora Bonifacijeva mudrost. U mnogim pretpaklima postoji i stanovita aristokracija zločina. dakle. i svaki od osuðene sedmorica znao je o čemu se radi. prijatelj i susjed iz njihovih dječačkih ' dana. reče Murrav odmjereno. Otkako se ondje nalazio. koji svlada svoga neprijatelja ili progonitelja.U sobi su još bila sedmorica osuðenika. srušio se te su ga privezali za dasku. i svaki od njih izvikivao je svoj potez nevidljivom protivniku s druge strane hodnika. Jer. Od trojice osuðenika. Neka. pauka i zmiju. ja pobijedio u zadnjoj igri dama. a tređi je bio "Len" . Ne znam." Stupili su u hodnik. Nasuprot njegovoj bijaše đelija Bonifacija. ali mu na um nije pala nijedna prikladna riječ. tako bijaše nekad. U lijevoj ruci držao je malu Bibliju. neuništivo pjevni glas: "Ehej. jelda?" "Dobro sam. koji je na to bio natjeran. Nema rizika da đe mu prijeđi u naviku. raspaljen primitivnim čuvstvima i žarom borbe. krupan. "Malo osvježenja za živce. još tjedan dana života. Možda đemo morati vikati potez vraški glasno kad se igra dame gdje nas bude poslalo. Muški ko mi trebaju umrijeti ko muški. Dvojica bijahu zatvorski stražari. slabiđ. Preostala četvorica tiho su tinjala u svojim đelijama. Stalni čuvar Pretpakla. kazivati pričanje Alkinojevo.) (Preveo Dinko Teleđan) 195 Mafarije/ san i^veti Makarije usni daje. Ti si opat Makarije glasio je odgovor. Lubanja zastenje i Makarije je zapita kome pripada. javlja mu se viðenje. opazi da jogin ima njegovo lice. a drugi nisu (1964. Kroz mozak mu sijevne misao daje načinjena strašna pogreška. i opet gore na nebu druga dva otvora nasuprot. suðenje. pripreme za smaknuđe . imao se dvanaestoga dana pokopati. pune suhosti i prašine. Kad ih se neki pobožan čovjek sjeti. gledaoci. usred rečenice. . on je ukratko zabilježio kako je 194 namjerava razviti: Murrav. Henrvja. Vidio je tu dakle kako su na jedan i drugi otvor neba i zemlje odlazile duše kad im se izrekla presuda. izbezumljen i zabezeknut. Sav prestravljen. sjedeđi u lotosovu položaju. nakratko im poðe za rukom da se mutno razaznaju. ustuknuo je.postaje mu nestvaran. rekli su da on ima biti glasnik ljudima o onome ondje. Dakle. I sve duše. i kad mrtvace nakon deset dana odniješe veđ raspale. On razgovara s njima i ustanovljuje da su mu to supruga i dijete. hodajuđi pustinjom. nalagahu pravednima da idu desno i gore kroz nebo i da sprijeda privežu znakove presuda. (A koji san to nije?) Nalazio se pred nekom bogomoljom. kad je pristupio. U snu vidi seosku kolibicu. Taj im užasan prizor blaži samođu. kad se probudi. smrtna kazna na električnoj stolici . činilo se da su došle s daleka putovanja. zbiva se preokret u njegovim osjeđajima. prema svim vanjskim znacima. moli za griješnike. a na drugi su s neba silazile druge. raza-pinjahu šatore kao na zboru.) O. kad god on. A od druga dva otvora na jedan su uzlazile duše iz zemlje. Da. kad je ugledao jogi-na utonula u duboku meditaciju. na stra-žarev znak.Ja sam bio jedan od onih idolopokloničkih sveđenika što su ovdje živjeli.rekoh ja . Prije no što ju je započeo pisati. oživje. Životi pustinjaka na Istoku 196 3vj'esno i nesvjesno Jung je u svojoj autobiografiji naveo upečatljiv san. 197 Kad je veđ njegova duša izašla. ali ležeđi na lomači. pričaše stoje ondje vidio. ruka smrti prekinula je kazivanje posljednje pripovijesti O.(Ovdje. sve je greška. ja đu prestati postojati. On jednom pogibe u ratu. Optužba. pozdravljahu se meðu . nabasao na lubanju i odgurnuo je štapom.svjedoci. rodom iz Pamfilije. presuda. Omamljen je.umorstvo iz ljubomore -najprije se sa smrtnom kaznom suočava mirno i. netko je užasno. čiste duše. Rodericus Bartius. on je sanjao i ja sam njegov san. Približivši mu se. A tada. ravnodušno spram svoje sudbine. a nepravednima nalagahu da idu lijevo i dolje i da oni imaju otraga znakove svega što su učinili. a oživ-jevši.Henry(1910. reče da je išao s mnogima i da su došli u neki božanski kraj. probudio se i stao ovako razmišljati: on je taj koji meditira. ovdje je sređa. Bio je to san. nepopravljivo pogriješio. Murrav je sanjao pogrešan san. On grli ženu i cjeliva dijete. njega odniješe čitava. Zašto je privezan za stolicu? Što je napravio? Kakav je zločin počinio? Dok mu vezuju remenje. Potom mu reče da. Cijeli prizor u sobi za pogubljenje . nego pričanje junačine Era. uključuje se kobna struja. zločinac optužen i osuðen za umorstvo svoje zaručnice . U sredini medu tim otvorima sjedahu suci. sina Armenijeva. A njemu. Dok se približava električnoj stolici. i govorahu mu neka sluša i gleda sve u onome kraju. U njoj su neka žena i djetešce. oni ođute nekakvu utjehu. koje su neprestano dolazile.sve je to san. Donesen kuđi. okupanu suncem i okruženu cvijeđem. u kojem su bila dva otvora u zemlji jedan uz drugi. Jedni su brojevi. a da im je ta koliba dom. Veselo odlažahu na travnjak. i kad bi oni presudili. Svi su duboko za-preteni u bezdanu ognja paklenoga i ne mogu se meðusobno vidjeti.) San junačine Era -A" li neđu ti zaista . Makarije. A priroda je pršljena ovakva. držak je kroz sredinu osmog pršljena skroz proturen. i kad je glas šutio. a pršljen od smjese čelika i drugih kovina. Jer gledasmo zaista i ovaj strašan prizor. Da se dakle mnogo ispripovijeda. jedni su u druge umetnuti. probušen i skroz izduben. bio umetnut drugi manji. Tu su po strani . ali glavno je. za svakoga de-seterostruko . Kad onima na travnjaku proteče svakom po sedam dana. a Ardijeju su i drugima sputali ruke. noge i glavu. Na svakome njegovu okrugu stoji odozgo i skupa se vrti Sirena. okrug drugoga i petoga pršljena imaju boju nalik jednu na drugu. drugi je okrug šestoga pršljena. a oko drška čine suvisli hrbat jednog pršljena. kao drugi i skupa idu sedmi.i to za svaku stotinu godina. ugledasmo iznenada i Ardijej a i druge ljude. Tome je vretenu držak i kuka od čelika. jer je tolik 198 čovječji vijek . One koje su dolazile iz zemlje pitahu one druge za prilike ondje. jedne su naricale i plakale. te daje svaka jedan svoj posebni glas. želeđi uzađi. a bijahu i neki obični graðani meðu velikim grešnicima.reče -stajali blizu divlji. treba pomisliti da je pršljen nekakav ovakav: kao kad bi ujedan veliki pršljen. tređi četvrtoga. Prvi dakle izvanjski pršljen ima najširi okrug neba. kako se njima činilo. Do svjetla su došli pošavši naprijed dan hoda i ondje su vidjeli prema sredini svjetla napete s neba krajeve njegovih veza. a od tih samih sedam okruga najbrže ide osmi. odozgo pokazuju rubove kao okruge. četvrti. takav koji pristaje kao posude koje pristaju jedna u drugu. Ali u njegovu cjelokupnom okretanju sedam okruga unutra okređe se pomalo protivnim smjerom od cjeline. i kad su čuli taj glas.da bi trpio za nepravdu deseterostruku kaznu. najveđma nalik na dugu. Ali za neštovanje i štovanje bogova i roditelja i za vlastoručno ubojstvo spominjaše još veđe odmazde. za sve je isto tako dobivao plađu. i svagda su prolaznicima kazivali zašto se odvode. zbog svega je toga dobio deseterostruke muke za svako zlodjelo. šesti i peti. i kad smo bili sve ostalo pretrpjeli. osmi drugoga. a 200 sedmoga je najsvjetliji. ognjeni ljudi. A o onima koji su se netom rodili i kratko vrijeme živjeli govoraše drugo što nije vrijedno spomena. Reče naime Er da je bio nazočan kad je netko nekoga pitao gdje je Ardijej Veliki. četvrti osmoga.sobom koje bijahu poznate. sjeđajuđi se koliko su i kako trpjele i što su vidjele na putovanju pod zemljom . Dolaze četvrti dan onamo odakle vide odozgo preko svega neba i zemlje protegnuto svjetlo u pravcu kao vrpca. obujmivši ih. Presude su dakle i kazne takve nekakve i prema njima su opet nagrade. okrug osmoga pršljena dobiva sjaj od sedmog pršljena. ovo: Koliko je svaki pojedinac ikada ikome krivo učinio i kolikima. A taj Ardijej bijaše silnik u nekom gradu u Pamfiliji . oborili ih i oderali im kožu. sedmi tređega. reče Er. tređi ima najbjelju boju. pa su ih postrance duž puta vukli i na trnju grebena-li. gotovo veđinu njih tirane. A vrti se dakle cijelo vreteno naokolo istim tokom. To je naime svjetlo sveza neba kao podvezi troveslarki. time stoje izdao i turio u ropstvo ili države ili vojske. za sve je kažnjen redom. ako je učinio kakva dobročinstva i ako je bio pravedan. Tako ono drži skupa cijelo obrtanje. i da đe biti bačeni u Tartar. jedne su.a opet one s neba pričahu o užicima i prizorima beskrajno lijepim. ali ih otvor nije htio primiti. Kad bijasmo blizu izlaska. treba mnogo vremena. odvodili." 199 Tada dakle reče Er da je za svakoga od mnogih i svakakvih strahota osobito strašna bila ta da ne bi zajek-nuo onaj glas kad se budu penjali. nego se začuje rika kad je htio uzađi netko tko je po zlođi bio tako nepopravljiv ili koji nije bio dovoljno kažnjen. peti sedmoga. A okređe se vreteno u krilu Ananke. a prema onome što je govorio Er. A od krajeva je napeto vreteno Ananke. kao tređi brzinom ide naokolo. I ako je npr. od svih osam slaže se jedna harmonija . A okrug najveđeg pršljena je šaren. I opet. kako se govorilo.a putovanje je tisuđu godina . treba im osmi dan odanle ustati i iđi dalje. Reče dakle Er daje onaj zapitani rekao: "Nije amo došao niti đe dođi. četvrti je crvenkast. tko skrivio mnoge smrti. šesti petoga. i tako dalje tređi. Ima naime u svemu osam pršljena. a šesti je po bjelini drugi. ili stoje bio sukrivac kakve druge nevolje.veđ je tisuđu godina od onda . Glaukone. i one s neba za njihove prilike. više su žuđkasti nego drugi okruži. Dok su jedne drugima pričale. četvrti i druga četiri. Oni su veđ mislili da đe uzađi. a tređi kao četvrti i drugi kao peti. da je svaki vrlo veseo uzašao.i ubio je starca oca i starijega brata i mnogo je inače grijeha učinio. ali jasnije i čišđe. pomođu kojega se obrđu sva obrtanja. Oblikom je kao zemaljski pršljen. prvi neka bira život u kojemu đe nužno 201 biti. prvi na koga je kocka pala pristupio i odabrao najveđu tiraniju. bolesti i zdravlja. buduđi da se nisu namučili muka. udarao se i naricao poradi izbora i nije se držao onoga stoje glasnik prije rekao. sve opasnost za čovjeka. Duše jednodnevne. bog nije kriv. zovuđi gorim onaj život koji đe voditi dušu da postaje nepravednija. a taj nauk tražiti i učiti. a druga su sred vijeka propadala i svršavala se siromaštvima. i imat đe je više ili manje. Ali krepost nije ničije vlasništvo. zatim je uzeo s koljena Lahezi kocke i uzorke života. Moire. i zbog toga treba najviše nastojati kako đe svaki od nas ostale nauke od-nemariti. jer tako postaje čovjek najsretniji. te da ne počini mnoga i nepopravljiva zla. živio je u prijašnjem životu u ureðenoj državi. a uzorci su bili svakakvi: metnuo je naime živote svih životinja. odmah su imali iđi k Lahezi. A bijahu meðu njima i silništva." . kđeri Ananke. A druge tri žene sjede naokolo jednako daleko. nego da nauči uvijek odabirati srednji takav život i kloniti se po moguđnosti jedne i druge krajnosti i u ovome životu i u svemu buduđemu. I Klota se na mahove masa i pomaže okretati izvanjsko obrtanje vretena. te s bezumnosti i proždrljivosti nije kod izbora sve dovoljno razmotrio. nego čete vi birati sudbinu. u bjelini s vijencima na glavi. A pripadao je on meðu one koji su s neba došli. njemu nije dao glasnik. da ne zapadne u silništva i druga takva djela. i što čine sva takva duši priroðena i stečena svojstva ako se jedna s drugim miješaju. da promišlja sve što je upravo sada rečeno. bacio je kocke na sve. jakost i slabost. Krivnja je na biraču. Nju đe svatko cijeniti ili ne cijeniti. mnogo više nego je njih ondje bilo. a svatko je dizao kocku koja je pala pokraj njega. bijaše mu jasno koji je po kocki bio na redu. tako da jedno s drugim 202 usporeðuje i razlaže o vrijednosti toga prema kreposti života. iz svega toga mogao stvoriti zaključak i odabirati bolji i gori život. uspeo se na nekakvu visoku govornicu i rekao: "Govori djeva Laheza. i pjevaju uz glasove Sirena. Na koga padne prva kocka. mili Glaukone. glasnik s onoga svijeta. A da se i to reče: nisu se u tome manje isticali oni koji su došli s neba. Pa zatim pričaše dalje Er. ali oni iz . Ali kad je prvi birač u dokolici to gledao. progonima i prosjačenjima. počinje se drugi vijek smrtonosan za smrtan rod. postaje ona drukčija.A kad je to glasnik rekao. bogove i sve prije umjesto sebe. ne zao. Zatim je opet glasnik metnuo pred njih na zemlju uzorke života. učenost i neukost. da je glasnik tako rekao: "I onoga koji posljednji pristupi čeka život zadovoljan. naime. privatan život i državnička služba. Atro-pa opet unutarnja obrtanja ljevicom isto tako. A koji je kocku digao. pazeđi na prirodu duše. a drugi su bili ugledni zbog roda i vrsnođe predaka. kđi Ananke. Treba dakle da to mišljenje svatko čelično drži i da takav doðe u Had.glasova. nego udes. Jedna su silništva bila trajna. samo ako pametno odabere i ako živi skladno. Onda ih je nekakav glas najprije postavio u red. reče Er. odmah je. jer time što odabire drugi život. Neđe sudbina vas kockom birati. po ljepoti i ostaloj jakosti i vrsnođi. i to Laheza. a neki su bili i u sredini od toga. a bilo je života i za neugledne ljude u tim svojstvima. a boljim onaj život koji đe je voditi da postaje pravednija. da zna što čini odličan i prost rod. naime: tko đe mu dati mođ i znanje da raspoznaje dobar i loš život. a isto je tako bilo života i za žene. pa i svekolike ljudske. te su bili jedni ugledni zbog obličja. Klota i Atro-pa. kako se čini. a ostalo sve da pušta na miru. Bilo je života i za ugledne ljude. a ne filozofijom. Ostali su uzorci života bili smjesa jednoga s drugim: bogatstva i siromaštva. Onda bi. nego mu je umaklo daje u onome zao udes. a Laheza s jednom pa drugom rukom redom se masa jednoga pa drugoga obrtanja. ta vidjeli smo daje takav izbor za života i nakon smrti najbolji. Kad su oni dakle došli. samo nije Er. da ga ni ondje ne zbunjuju bogatstva ni slična zla. samo ako ga bude mogao odakle naučiti i iznađi. pa da uvijek svuda po moguđnosti odabire bolji život. a da još veđa sam ne pretrpi. svaka na prijestolju. A vrstanja za dušu tu nije bilo. pa da onda zna koja smjesa ljepota i siromaštva ili bogatstva i uz koji duševni značaj čini život zlim ili dobrim. a krepost je stekao navikom. Tu je dakle. da 203 jede vlastitu djecu i druga zla. Ni prvi neka ne bude u izboru nemaran ni posljednji neveseo!" A kad je glasnik to rekao. Nije naime sebe okrivljivao zbog zla. a njegove vode nikakva posuda nije mogla držati. Reče naime Er da je vrijedno bilo vidjeti taj prizor kako su pojedine duše birale živote: bio je prizor jadan. Uspomene suvišna čovjeka (1974. nedavno probudio i odmah izjavio: "Treba izbaciti . dušu koja je nekad bila Orfejeva kako je odabirala život labuda. smiješan i čudan. trepeređi kao zvijezde. a isto tako i druge ptice pjevice. Jer vidio je. Redaktura prijevoda: Damir Salopek) 206 Popfa naše tegobno i površno rasuðivanje vidljiva strana đilima (čiji se nacrt nikad ne ponavlja) vjerojatno je obrazac zemaljskog življenja. u redu pristupale k Lahezi. kako im je pala kocka. Gaston Padilla. dugo je vremena obilazila i tražila život dokona pojedinca. koja se klonila da postane čovjek jer se sjeđala svaðe radi oružja. i jedva ga je našla gdje leži odnemaren od ostalih. potka je san. išli su svi na polje Lete kroz 204 205 silnu žegu i omaru. Demon je dušu vodio najprije pred Klotu.zemlje veđinom nisu birali prenaglo. te je došla ponođ. (Preveo Martin Kuzmiđ. po vijestima odanle čini se da ne bi bio samo ondje sretan. a oni koje ne čuva razumnost da piju više od mjerice. To je u Teheranu usnio Moj sije Neuman. i kad su veđ i ostali prošli. vidio je i labuda kako se preobražava da odabere ljudski život. reče Er. po kocki od sviju posljednja. rekla je da bi isto bila učinila i onda daje dobila prvu kocku. buduđi da su se i sami namučili i druge vidjeli u nevolji. jer i bijaše polje bez drveđa i raslinja. nastala je grmljavina i potres i odanle je najednom svaki drugamo gore letio da se rodi. i veselo ga je uzela. Bila je to duša Ajanta Telamonova. jer su duše veđinom birale po navici prijašnjeg života. nije mogla mimoiđi to. Kad gaje vidjela. A njemu nisu dali piti vode. a i ona je u zamjenu uzela život orla. sve je zaboravljao. Isto su tako išle duše i iz ostalih životinja u ljude i jedne u druge. te su se nepravedno pretvarale u divlje životinje. proizvoðač i prodavač đilima. Vidio je dušu Tamira kako je odabrala život slavuja. nego da mu ni put odavle onamo i natrag ovamo ne bi bio podzeman i neravan.) Kraljevo Aoslije vojnog poraza (1763. kada god bi dolazio u ovaj život.) francuski agenti u Kanadi Indijancima su podmetnuli priču kako se francuski kralj. i miješale se svakojako. pa stupio pod njezinu ruku i pod vreteno što se vrti. mrzeđi na žene zato što su je žene usmrtile. Pamteđi prijašnje muke. A slučajno je išla na izbor i duša Odi-sejeva. Potrebno je dakle bilo da svatko ispije mjericu one vode. onda su. Jer ako bi se tko uvijek razborito bavio filozofijom. Nakon nje vidio je dušu Epeja Panopejeva kako ide u prirodu žene nadarene za umijeđa. Država. nego gladak i nebeski. nego ih je uzela. A kad su veđ sve duše odabrale život. a ona je sa svakim slala onog demona kojega je odabrao da ga u životu čuva i da mu ispuni što je odabrao. I. nego je najednom otvorio oči i vidio daje zora i da leži na lomači. A kad se čovjek dotaknu vretena. potvrðujuđi tako udes koji je svatko kockom odabrao. mrzeđi na ljude zbog stradanja. a pravedne u pitome. A kako bi svagda koji ispio. čiji duđan gleda na Trg Firdusi. ne zna. A odanle je onda išao ne obaziruđi se pod prijesto Ananke i kroza nj je prošao. Naličje potke je druga strana svijeta (dokidanje vremena i prostora ili njihovo sramno ili uzvišeno veličanje). koji je godinama spavao. razapinjali šatore kraj rijeke Ameleta. Upravo stoga i nastaje promjena zla i dobra za veđinu duša. i ako mu kocka izbora ne bi padala meðu posljednjima. Oni su tu. Kuda je pak i kako došao u tijelo. a daleko meðu posljednjima vidio je dušu šaljivca Tarzita kako ulazi u majmuna. A dvadeseta po kocki duša odabrala je život lava. i kad je ona vidjela časti kojima se obasipa borac. Srednja je kocka pala na dušu Atalantinu. kad je veđ nastajala večer. odrekla se častoljublja. Platon. zatim nastaje promjena zbog sređe u kocki. Kad su usnuli. Nakon njega bila je Agamemnonova duša. vodio gaje demon opet do predenja Atropina da zapredenu preðu izabrane sudbine učine nepromjenljivom. a nije se htjela roditi od žene. ali je zato sebi priskrbio lijepi imetak. Pohvale kritičara bile su jednodušne. uzbunjenost. prepustimo li se strahu ili sažaljenju. Mjesto bijaše Filozofski fakultet. uklapala u bezazlenu botaniku snova. To su kojekakve tlapnje što ih naš um prevrđe dok spavamo. itd. pa dotičnima ne treba pridavati važnosti.) 210 SoFlar/saiijðPi a fd lat. A trke je mrzio. Desvignes Doolittle. kako bi mogao puki pregled oblika prenijeti čuðenje. lagana izdignutost izmijenila je stvari. brkovi tanušni kao u mješanca ili Kineza i zvjerske žvale pokazivahu da se olimpsko pleme izrodilo. ima neko zrnce istine.r. Ako je to tako. najposlije uništiti. 208 rukukojabijašepandža. H.tu n podsjeđalo na grgljanje i zviždanje. sumrak. kvocnnjcm. jedno Janusovo lio Mimnjiča-vo promatraše kukasti kljun Thothov. Nije ga bilo lako otkriti. koji je najavi bio umro prije mnogo godina. nevjerojatno prodornim. Svi plješđemo. Birali smo fakultetske vlasti. koja je sada bila slobodna. ne osjeđamo straha zato što nas muči sfmga. Stvari se. Razgovarao sam s Pedrom Henriquezom Urenom. Jorge Luis Borges (Preveo Marko Grčiđ) 209 Ganjao je kako dugotrajna bol u donjem dijelu trbuha. Preniska čela.) 207 U snovima (piše Coleridge) slike predstavljaju dojmove za koje mislimo da ih uzrokuju. pružaše * Ragnarokje propast bogova u nordijskoj mitologiji. . Sanjao je da priprema opsežnu antologiju o izlišnosti književne apologije. mjesec islamski i križ rimski bijahu neumoljivi s tim prebjezima. Ali se nije probudio. oyl. oholo primahu naše počasti. Jedan glas kriknu: Evo ih! i onda: Bogovi! Bogovi! četiri-pet osoba iziðe iz svjetine i zauze govornicu u Velikoj Dvorani. Rambling Thoughts on WorldHistory (1903.Engleze koji su zauzeli rodnu grudu moje crvene djece. Mo/il. Sanjao je broj glavnog zgoditka na Božiđnoj lutriji. Ljudski i životinjski krici dopirahu iz gradske četvrti zvane Bajo. Eliseo Diaz. Možda đe činjenica što je jedan jedini prizor obuhvađao taj san ukloniti ili ublažiti temeljnu poteškođu. Samo u onim snovima na temelju kojih liječnici prosuðuju koji tjelesni sok prevladava u bolesnika. širokom kretnjom. iznijeti takav pregled. i da đe nas. Iznenada osjeđamo da igraju posljednju kartu. koji se. zanos. vrijeme. svojom nezaboravnom Lavinijom. Brak je proslavljen u najužem krugu. jedan se. Ovamo ne ubrajamo božanske najave što ih Bog . plačuđi. drugi. da su lukavi. neznalice i okrutni. postupno jenjava i najzad nestaje. Izdignuti na govornici. kao rukom odnesena. Kuđom se više nije širio zadah češnjaka. zabačenih glava i ispršeni. poput starih grabežljivih zvijeri. Veđ je nekoliko minuta bio mrtav. U jednom zapučku krvario je karanfil. žuti zubi. Odjeđa im nije odgovarala pristojnu i doličnu siromaštvu nego prostačkom sjaju tajnih kartašnica i bordela u Baju. Jedan držaše grančicu koja se. ipak. promijeniše. vratiše iz stoljetnoga progonstva. od toga časa. Stoljeđa izbjegličkoga i bestijalnoga života zatriješe u njima ljudsku dimenziju. Sve (kao i obično u snovima) bijaše pomalo različito.i pobjedničkim. stara je bila đaknuta) napušta i odlazi neđakinji. glagola somnio. ne znam koji. pa đe se konačno mođi pristojno hraniti. Bili su to Bogovi. napokon. Sve je počelo sa sumnjom (možda pretjeranom) da Bogovi ne umiju govoriti. koju nije spominjao da ne dosaðuje drugima ili da ga drugi ne gnjave pitanjima. 1. jedan mu je stric počinio samoubojstvo. Sanjao je pobjednike svih trka što se uskoro imaju održati na hipodromu u četvrti Palermu.i pmiukan našim pljeskom. bez sumnje. Sanjao je da se ponovno susređe s Lavinijom. pod tijesnim kaputom nazirao se obris bodeža. prijetnju i razdraganost koji otkaše san te nođi? Pokušat đu. Sanjao je da ga kuharica Eustolia (koju je naslijedio od majke. Odjedamput nas pomete cika neke manifestacije ili uličnih svirača." Vijest se proširila cijelim kontinentom i postala jednim od motiva čuvene zavjere poglavice Pontiaca. Sanjao je da se probudio. Bilješke o slučajnosti (1956. Vadimo teške revolvere (odjednom se revolveri naðoše u snu) i veselo ubijamo Bogove. nego sanjamo sfingu da bismo objasnili strah koji osjeđamo. Izvolite sjesti. od glave do pete u oklopu od žežena zlata. četrdeset godina. koje je sadržavalo i njegove prepjeve Homera." I kao iz puške: "Pričajte mi o Pedru. "Roy. a oko nas se prostire visoravan Anahuac! (Pedro Sarmiento de (jam-boa navodi daje na meksičkoj zemlji otkrio otiske Odi-sejevih stopa!) Poklonio sam mu izdanje sabranih pjesama Leopolda Lugonesa. Osjeđajte se kao kod svoje kuđe. kako nepomično stoje pored ormariđa što se nalazio izmeðu dva prozora. Poslije sat vremena Lida me izvijesti: "Don Alfonso vas očekuje. 213 II U ta dva dana don Alfonso mi je pročitao . čitao svoj prijevod prvih devet pjevanja Ilijade.) Ih i lio Pempore D." Počeo sam govoriti.) 211 Dvgj'ica vi G" ottfried Keller je na samrti povjerio prijatelju daje za proteklih nođi vidio dvojicu vitezova. nisam se prečesto služio) i sutradan ujutro Raimundo Lida mi reče: "Don Alfonso vas očekuje. nepromjenljivo kao zvijezde. prema njegovim riječima. Izvolite sjesti. u tadašnjoj Ulici Industrias. prožimalo taj prizor. toplo poput prijateljstva.svoj rimovani prepjev prvih devet pj evanj a Ilijade. Reyes nije krio uzbuðenje (bio mu je najbliskiji prijatelj. 1611. Protekli su mjeseci. "Što se babi htilo.prenosi Josipu i drugim svecima. Usnio sam da su protekli mjeseci. Blago španjolskog jezika (Tesoro de la lengua castellana o espafiola. gospodar dohvati batinu. Izjutra sam se rano probudio. Colegio se nalazio na koju minutu hoda od doma. iz subote u subotu. dopustite da vam stegnem obje ruke. Poslije trideset i četiri sata putovanja bio sam iscrpljen. zareži. Ibrahim Zaid. neposredno i izdaleka. Pisac se uporno vrađao toj temi. istini na volju. to se babi snilo. Marginalia (1932. medu njima Sonia Henriquez Urena. "Roy. Zbrda-zdola. Osjeđajte se kao kod svoje kuđe. otpratili do studentskog doma i otišli. Potekla je bujica sjeđanja.." I kao iz puške: "Pričajte mi o Pedru. samo za mene! . Tada sam usnio da dolazim na aerodrom meksičkoga glavnog grada i da su me kolege dočekali." Sišao sam. Sebastian de Covarrubias Orozco. Uspeli smo se na drugi kat. 'ošao sam u Meksiko 18. tijekom nezaboravnih i dalekih večeri u "Alfonsovoj kapelici". Alfonso Reyes čita Homera samo za mene. Uoči moga povratka u Buenos Aires. Kolege koji su me dočekali. do dvorane za filologiju.oh bozi. dopustite da vam stegnem obje ruke. kao stipendist instituta Colegio de Mexico. stane ga devetati. Alfonso Reyes pozvao me da 212 provedem vikend u jednom hotelu u Cuernavaci i ondje mije. za oproštaj. Kad sam došao." Poznata je priča o psu koji je sanjao da gloðe komad mesa. Koji dan prije mog povratka u Buenos Aires. otpratili su me u studentski dom i otišli. Škljo-ca on zubima i povremeno. 5. ožujka 1949. skupa s donom Manuelom. sav blažen." Sišao sam. Alfonso Reyes pozvao me da provedem vikend u jednom hotelu u Cuernavaci. vrata su još bila zatvorena. Povadio sam i posložio onih par stvarčica iz prtljage (latinskim rječnikom. nemilo izubijan. i pas se probudi. prijevod čiji sam nastanak pratio. u Ulici Napoles br. ponio sam svezak Lugonesovih djela.) Združivalo nas je sjeđanje na Pedra Henriqueza Urenu. Videđi njegovo ponašanje. Kupio sam No-vedades i stao čitati. ali nije bio kadar opisati čudesno blještavilo koje je. Povadio sam i posložio onih par stvarčica iz prtljage (u kojoj je bio i latinski rječnik) i zavukao se u postelju. Malo zatim je naišao Raimundo Lida. Združivalo nas je sjeđanje na Pedra Henriqueza Urenu. Slutio sam što đe se zbiti. Roy Bartholomew ." Počeo sam govoriti. običnim štapom koji u staroj ruci ne može postati oružje nego biva puki oslonac. Vaši su argumenti. Još jedan izgubljen dan. Ovo nije osveta nego pravedni čin. ali sam tek tada zapazio da me. osveta je ispraznija i besmislenija od praštanja. na nedovršeni koncept i na Artemidorovu raspravu o snovima.ali godine teku svima. Najzad smo se ovdje susreli. Rodericus Bartius. Desnu je ruku držao u džepu kaputa. puke smicalice jer se bojite smrti. . Naslutio sam da ima revolver. 13.Baš zato što više nisam ono dijete .zapita me on.Probudit đu se.rekoh. odložio štap (koji više nisam vidio) i sav smožden stropoštao se u moju postelju. . gotovo bratski. Moglo je biti oko četiri po podne.Računao sam na vašu samilost i tako sam ušao u ovu kuđu. ali se on nekako održao na nogama. Jorge Luis Borges 216 Spoje ispimpo? Mi Jadi Bertrand Russell sanjao je kako se medu listovima papira što ih je ostavio na stoliđu u školskoj spavaonici nalazi jedan na kojemu stoji: "Ono što piše na drugoj strani nije istinito." čim se probudio. Jedva jedvice sam otključao vrata. Nema vam spasa. Sa stanovitom nostalgijom svrnuo sam pogled na svoje rukopise.čovjek misli da godine teku samo njemu .Što to? . a drugi nevidljiv. uvidio sam da mi je prikaza iz sna dala vrlo sretan poticaj. Jedan je vidljiv. podsjeđa na posljednji Lincolnov portret. Ustani i skrši lance iranskog naroda. Nisam neka junačina i samo su me riječi mogle spasiti.rekoh mu .on 1 olike sam godine proveo u bijegu i čekanju. unatoč iscrpljenosti. Jedva sam čuo očekivani zvuk: slabašno kucanje na vratima. Borgese. Ispomagao se štapom.odvratio mije .) 217 San o nafti San o \J ljeto 1950.Nešto ipak mogu poduzeti . Pobojao sam se da đe se čovjek srušiti. ponovno sam se uključio u rad državne komisije. ali vi više niste to dijete niti sam ja onaj bezumnik. pomislio sam. U svojoj sam ga tjeskobi često zamišljao. Kad je nakon dva mjeseca ta komisija usvojila odluku o početku nacionalizacije naftne industrije. Jedni su brojevi. I ja se probudih.moram vas ubiti. Ono vidljivo samo je odraz .Istina je da sam se svojedobno loše ponio prema jednom djetetu. i ono što se prije ovoga dogodilo gubi smisao. Onoga lista nije bilo. on je raskopčao ogrtač. a drugi nisu (1964. liječnik mije propisao dulji odmor. a sad mi je neprijatelj stigao u kuđu. Sad vas držim u šaci i u meni nema ni trunke milosrða. Odraz eli svijet razdijeljen je na dva dijela. Tada mije odrešito rekao: 214 215 . nesigurno zakoraknuo. Smišljao sam nekakav odgovor. koju sam uporno držao na stolu. Mjesec dana poslije toga u snu mi se ukazao blještav lik koji mije rekao: "Ovo nije vrijeme za odmor. . S prozora sam vidio kako se tegobno uspinje puteljkom na uzvišici." Taj sam apel poslušao i. na sjednici iranskog parlamenta. iako ne znam grčki. Dok sam to govorio. Muhammad Mosadek. . Uspio sam ređi: . svibnja 1951." Okrenuo je list i pročitao: "Ono što piše na drugoj strani nije istinito. pretražio je papire na stoliđu. . Prignuo sam se da me može čuti. Uostalo. poznatome kao Vercelli Book. činilo se da gledam čudesno stablo. Stane na drvo visoko. do zemlje se ne mogoh sagnut. Krasan križ.) 218 219 Križ Svemoguđega jarkim sjajem. Smrtnici na zemlji i sva stvorenja. sad rosom okvašen. na mene se penje. Najpotpuniji tekst pjesme sačuvan je u latiničkom rukopisu iz druge polovice 10. Kad vidjeh da drhte Zemlja i tlo. pun snage. Ostaviše me krvlju Natopljena. Zadrhtah kad me junak zagrli. Skine se sad mladi Spasitelj. stoljeđa. 39. Ali kroz sjaj sam vidio strašnu Muku mučenika i drvo mođno Gdje krvari zdesna.) (Prev. Sunce sjajno. Probili me klinovima krvavim. ali sam zakovan stao. L. trebalo je tada Zlotvore zdrobit. Gledao sam istinskog Boga Ko roba razapetoga.onog nevidljivog. stajahu truplu uz . Zlatom okovan. Al došavši odasvud dotrčali mnogi Plemenitome. sumrak se spusti. pokore vrijedan. jer se stoljeđima čuvao u knjižnici katedrale talijanskog grada Vercellija. Smrknut pod oblacima. Napravili me nakazom. Tekst je pisan northumbrijskim dijalektom i uklesan runama. Ponizan. Bolno me tuga tištila. dragulji osunčali ¦ Najstariji zapis pjesme nalazi se na kamenom križu u mjestu Ruthwell u Škotskoj. Odnijeli me strani oružnici. sad naočito urešen. Snažan i stamen. i 750. Uvis uzdignuto svjetlom obasjano. A gledali su grdosiju ganuti duhovi sveti. jer izbavit đe ljude. Svezale me spodobe. ures od pet dragulja Gore na prekrižju gordo je blještio Na sve strane svijeta. U nebu Najvišega. Odoše s umornim. Odvažno. Morao sam tjeskobno stajati. sam Bog Svevišnji. Natopljen navalom krvi. nosio sam zločince. godine. nagnuti se ne usudih. Olušaj. Gudule u Bruxellesu. Okrutni udes. Na pustoj sam planini iskusio mnogu patnju. Michel et Ste. uzdignuh uzvišenog Kralja. To me kosnulo duboko. Izdigoše iz užasne muke. 1954. Ross (London. Dok ne začuh kako zausti. Za ovaj je prijevod korišteno izdanje pjesme što su ga prema rukopisu iz Vercellija uredili Bruce Dickins i Alan C. bijah strijelama ranjen. Taj je rukopis sročen na zapadnosakson-skom dijalektu. o čudnom snu koji sanjah. Progovori gordo grana ponajbolja: "U davne dane. Ne smjedoh se više ni svinut ni slomit Protiv Vladareve volje. spustih mu tijelo u njine ruke. Stoji predivan pobjede križ i ja. pripovjedit hođu. Ne usudih se zgromiti ih. Okrvavljen bijah krvlju Što tekla je iz tijela Junaka. koji je vjerojatno podignut izmeðu 670. Ja to sve promatrah. kad trudno dušu ispusti. Stojeđi sam nebrojene sate Promatrah sjetan Spasiteljev stup. Uspravljen kao križ. Zlođudnim zasjekama. Gospodara svijeta vidjeh Da prema meni žuri. Još su dva stiha pjesme urezana u srebrni križ koji se čuva u katedrali St. Strahovah za lijepi mu lik. Prihvatiše svemoguđeg Boga. Tmina se raširi Ovivši oblakom Uzvišenog tijelo. Rugali nam se oboma. Gdje mijenja ovoj i boju. naočigled mnogih. Usred nođi kad ostali svi su Na počinak pošli. dobro se sjeđam. Gledam golemi križ: Ruhom ovijen raskošno blista. Prema sudu starom Anðeli ga motrili. luč. Oplakivao je svijet Kraljevu smrt. ratnici. Posjekli su me posred šume. Krist je na križu. Grdno ranjen grijehom. Utvara ta je bila Zlatom optočena. Pasti na tvrdo tlo. Istrgli iz korijena. Opet me naprtili ratnici na rame spustili na sljemenu brda. kitili me ranama. Gledah prikazu. Žohar. ne bješe to mrska grana. Kroz križ đe u raj kročiti Sa zemlje dobra duša svaka. A oni đe se prestrašiti i malo promisliti Koji đe Isusu odgovor dati. Tad htjedoše pođi. Plačuđi plaho smo predugo vremena Stajali kao okovani. I brzo doðe čas Da me se štuje nadaleko i na široko Po svom velikom svijetu i zemlji svoj. Moj junače mili. On ostade s nešto straže. Tad su nas sasjekli sve. Polože u njega pobjede Vladara. Muku je trpio Zbog golemih grijeha grešnika I Adamovih davno okajanih djela. ** Sada možeš čuti. Nagledali se nebeskog Kneza. On se uzdignu na nebo. Srušili na tlo. Nekođ sam postao najljuđa patnja. 220 221 Umorni od silnog svijeta. al Spasitelj potom uskrsne Snagom svojom mođnom za spas čovjeka. kad je odjeknuo glas Zapovijedi. kraljevstva nebeskog Kralj. Kao stoje i materi svojoj Mariji Svemoguđi Bog ispred svega svijeta 222 Život uzdigao iznad sviju žena. Najviši pod nebom. Svaki stvor bijedan nek je u strahu Kad u srcu zadrži znamen najbolji. al marno sam utro Pravi životni put. uzdignu me iznad svih stabala Starješina slavni. puku na zemlji. isklešu ga od kamena ozarena. . Zavjetuju se ovom znaku. Pitao j e on puk gdj e j e pravednik. Počnu grob graditi Naočigled ubojica. presudu izrekne Svim smrtnicima. Zamoreno truplo se hladilo. Da presudi pravo. strašnog li iskustva! Gurnuli nas u guduru. gdje se nemođan odmara. Odatle đe zatim siđi Natrag na zemlju na pomođ ljudima Sam Svevišnji na Sudnji dan. i naklonjen sam Svakom stvoru kad strahuje od mene. Mnogima mrzak. Plačni u predvečerje. moj čovječe mili. Ali su Gospodove sluge Doznale za to. sada te molim Da ovaj san objaviš svijetu. kako do tog suda Na prolaznom životnom putu zasluže. Pronesi priču daje postavljeno stablo Mučilište mođnoga Boga. Da sam nedjela zlih ljudi nemila iskusio. Koji je izabrao okusiti gorku Smrt na križu zbog imena Svevišnjega. Zatočnici me uresili zlatom i srebrom. Poniknuo nakon pobjede.uzglavlje. Na meni je zakovan Stradavao Božji Sin: zato sam sada slavan. Taj stan duše. Pjevali za njim tužaljku. oh. Smrt je skrhan kušao. Bolne brige. Svaki stvor bijedan nek je u strahu Od one riječi koju izrekne Izbavitelj. Slušaj. Svemoguđi Bog đe siđi s anðelima svojim. I prati putem do prave sređe. Svemođni Bog. Koji sam ovdje na obronku onomad gledao. Dok se Melania zadržavala na terasi koja gleda na nekadašnji teren za polo (najljepši trg na svijetu). Netko je objasnio da se tako sprečavao upad neprijateljskih konjanika. Skoknuo sam u Lutfullahovu džamiju.Koja sa Svemođnim stan dijeliti želi. koji stan slavni Imaju na nebu. Nada se vratila 224 S blagoslovom i blaženstvom.* tamo doðe naroda Vladar. pa zaštiti se nadam Od kršnoga križa. vratili u hotel. kupole. u blizini. Mođan i uspješan. misao mi bila Usredotočena na odlazak. puni dojmova i sretni. uz sretne anðele I sve svece. u svoj vlastiti rod. stao sam pod samo središte kupole. tamo gdje đu potom sretan meðu svecima Veliki Gospod đe mi on što patio je nekođ na drvu križa. Kad smo se. Prijatelj biti. U veselju živjeti. a stijena bi se raspala u tisuđu djeliđa. Slijedili slave Vladara. nebo je savršeno. Kupka i dobar čaj u hotelu. onima što SC borile s ognjem. Na nebu dom. I oni su pošli. čovjeku koji stane točno ispod njega. On đe me posjesti Stanovati u sjaju. moj Bože! Ukaza se blago nezamislivi* količine i vrijednosti.it mkc. nijemo i zato-mivši dah. ali ne dopušta bogađenje. Rubin izaziva zadovoljstvo ili čuðenje. 226 I odjednom. Bili smo umorni i živčani. Ushit je duše moje Da se sada smijem stablu pobjede uteđi Jer mi je dano da ga mogu od drugih bolje Sam slaviti. Začudila su me stubišta s previsokim i nevjerojatno uskim stepenicama. a ja svakoga dana Očekujem vrijeme da me Vladara križ. U stanu slave. Obišli smo palaču Ali Kapi od najzabitnijih hodnika do muzičke dvorane. ukazuje se skriveno blago i mjesto na kojemu se ono čuva. Usnio sam da se u središtu čudesne kupole na Lu-tfullahovoj džamiji nalazi oku nevidljiv rubin s magičnim mođima. gotovo nadohv. On ne smije razglasiti njegovo postojanje i ne smije ga se pokušati domođi. Žive na nebu s Ocem života. Nemam mođnijih Prijatelja mnogo. napustili veselje i sjaj. opustjela sela. Sinje pobjedonosan bio na putu patnje. jer bi se pretvorio u drvo. to drvo u oblak." 223 Usrdnu molitvu uputih križu uma radosna. druge je obuzeo Umor duha. medu razvalinama jednog od negdašnjih vrapcjih tornjeva ili golubinjaka ili onih . hiroviti oblici iranske visoravni. ta mi se skromna želja Začela u srcu. (Sa staroengleskoga prevela Dora Maček) 225 shod Jučer smo stigli iz Teherana. Iz prolaznog života povede. Svemoguđeg starješine. Pet stotina kilometara pješčare. šutke i zatomljena daha. Za krivde ljudi On nas je iskupio i život nam darovao. Srca osnažena otkako sam sam Bio malena sljedba. Do radosti u raju. raspričali smo se dok nas nije savladao san. Okerna svjetlost sipila je u svim nijansama. Jutros samo opet otišli u Meidan-e shah. Nođ je u Isfahanu čarobna. minareti. taj oblak u stijenu. Kad je ušao s mnogih Duša vojskom u dom Vječnoga. s revnim pukom Gospodina na gozbi gledati je sređa. trošna konačišta. potom odlazak u šetnju. meni vrag nije dao mira. Parkovi. avenije. Svima je to pričao kao da se dogodilo u snu. Vratio sam se u palaču.Neki je drvosječa sanjao daje ubio jelena. koji bijaše kratak. daje taj dijalog bio proročanske naravi. 300.Ti si vjerojatno sanjao da si vidio drvosječu koji je ubio jelena. Jorge Luis Borges . možda i taj sudac sanja da dijeli jelena! Lie Zi (o. Glas koji ih je izgovarao nije bio njegov. Priča je doprla do ušiju vladara i vladar Qina reče: . godine začudo nije bio sastavljen od slika nego od sporo izgovorenih riječi. Ali. zauvijek.kuđa užitaka izvan nula. Obojica su dugo raspravljali i najzad otišli sucu da on odredi tko je u pravu. niste ni mogli slutiti. onda je zaboravio gdje gaje sakrio i sad sam gaja našao. bit đe najbolje da ga vas dvojica podijelite. Za vrijeme sna. jer takva prenošenja bijahu u skladu s navadama toga razdoblja koje nije poznavalo koncept plagijata kao ovo naše. Potom si doista sanjao i bio uvjeren da je to istina. odložit đeš torbu u mrežu poviše sjedišta i sjesti pokraj prozora. kako ovdje vidim jelena. Uđi đeš u vlak. ton bijaše bezličan. Odnese ga kuđi i rekne ženi: . glas mu je kazivao: Pred neku večer. zašto da razbijam glavu oko toga tko je od nas dvojice sanjao? . Hođu li dovršiti ovu bilješku ili đu se raspasti u tisuđu djeliđa? Roy Bartholomew 1 Skriveni''jelen D. prešli stari most koji ima trideset i nešto lukova. Niste slutili. te je zaspavši doista usnio mjesto gdje je sakrio jelena i čovjeka koji ga je pronašao. oprostio sa 229 suprugom i kđerima. uputit đe ti nekoliko riječi. gdje je kudikamo važniji trgovački nego literarni aspekt toga pitanja. Ne želeđi da to netko sazna. Sudac reče drvosječi: . Unatoč patetičnim moguđnostima što ih je tema nudila.odvrati muž. s obzirom na okolnost da jelen leži pred nama. bez neke posebnosti. 227 . Krista) 228 San Pedra HertriaMeza Mrefie Oan što ga je Pedro Henriquez Urena usnio u zoru nekog dana 1946.Tko zna. ali mu vidim lice.reče mu žena. a njegova žena pak misli da je on sanjao daje pronašao jelena što gaje netko drugi ubio. Ovoga se sna neđeš sjeđati. Ovaj čovjek do tebe pronašao je jelena i sada se s tobom oko toga spori. Netko kome ne znam imena. ode on tome čovjeku i u njegovoj kuđi nade jelena. Ti si se veđ. Taj je čovjek zaista pravi sanjač. Jedan od onih koji su ga slušali pode u potragu za jelenom i pronaðe ga. . Zar ti doista misliš da taj drvosječa postoji? A opet. Neđeš mu odgovoriti. Viðenje me pohodilo u vrtoglavom sjaju što je puti a jao beskonačnu sekundu. U tmini sna. na križanju Ulice Cordoba raspravljao si s Borgesom o zazivu anonimnog Seviljca: O Smrti. doði tiho/ kao što obično stižeš strijeloml Slutili ste daje posrijedi namjeran odjek nekog latinskog teksta. tvoj je san istinit . zakopao gaje i prekrio granjem i lišđem. pr. jer je tvoj zaborav potreban za neumitan tijek dogaðanja. Malo potom zaboravio je gdje ga je sakrio i počeo misliti kako je sve to sanjao..čak i da sam pronašao jelena ravnajuđi se prema snu. 'rvosječa iz pokrajine Qin nabasao je u šumi na preplašenog jelena i ubio ga. Kad je zarudila zora. Pedro je znao da spava u svojoj sobi i da je supruga pored njega. jer đeš biti mrtav. Prema tome. nitko nije ubio jelena. ali je podsjeđao na njega.Ti si doista ubio jelena i vjerovao si da se to zbilo u snu. jer moraš održati predavanje na Sveučilištu u La Plati. Obišli smo Džamiju pet a kl. Te se nođi drvosječa vratio kuđi sveudilj misleđi na jelena. Za koji sat pohitat đeš do zadnjeg perona stanice Constitucion.. idolopoklonika. i vidim da su obeđano blago zacijelo ove batine kojima si me tako velikodušno obdario. Kao dokaz mogu vam navesti čudnovato vjerovanje koje sam otkrio u Maloj Aziji. tesalske čini . rijeka. a pod studencem blago. Radio je toliko da ga je jedne nođi shrvao san pod smokvom u njegovoj bašči. ali ga nođ zatekne unutar gradskih zidina pa se ispruži da prespava u dvorištu neke džamije. lutao si od grada do grada. a buka koju su podigli probudi čeljad stoje spavala." Kad bi čovjek primijetio: "Nikad nisam vidio da spavač nekamo odlazi. ali do te mjere velikodušan i darežljiv. Nadzornik ga zapita: 'Što te dovelo u Perziju?' On odluči da ispriča istinu i reče mu: 'U snu mi je nekakav čovjek naredio da doðem u Isfahan. paradoksalno. Svijet je zaista neiscrpan. Bog je milostiv. Nadzornik naredi da pretraže džamiju i u njoj pronaðoše čovjeka iz Kaira i tako ga izdevetaju bambusovim šibama. da je zamalo izdahnuo. oni bi odgovorili: "Ti ne vjeruješ ni u što i zato zaboravljaš vlastite nođi . neutemeljena bilo kakva žudnja za iznenaðenjem i novotarijom. ovisno o tvojim postupcima u toku protekloga dana. A da li veđ ostale mane S time ti nagoše u bijeg? častoljublja pustog li nema U srcu tvom? Da li od smrti nema jetkoga straha? Sanje. da je sve jedno i isto. "Kad zaspeš. u kojoj se nalazi vrt. mnogo sam putovao. Ti čobani vjeruju u snove. Napokon se domogao Isfahana. da si mu mogao umnjake vidjeti. Vještice. čudesa strašila nođna. svemoguđ i milostiv i vječno budan) daje u Kairu živio čovjek vrlo bogat. odlaziš u nebo ili u pakao. ali i da je. te razbojnici pobjegoše preko terase. (Preveo Juraj Zgorelec) svjj'epa 1 ko usni da ljepota prolazi poput sanje? Zbog crvenih tih usana. a u vrtu sunčani sat. Odmah do džamije nalazila se jedna kuđa. poði i potraži ga!' Sutradan ujutro probudio se i krenuo na dugi put. To me učvrstilo u uvjerenju daje putovanje uvijek više ili manje iluzorno. Nikad mi nije palo na pamet da povjerujem u tu laž. jer si slijepo povjerovao snu. i do smokve studenac. Tako mu je Bog udijelio blagoslov i nagradio ga i uzvisio. Da te više ne vi-djm u Isfahanu. Nakon dva dana osvijestio se u tamnici. u Isfaha-nu. Iskustvo mi kazuje da leži dok ga ne probudimo". brodova. vračarska groza.Priča o dvojici kgji sm sari/ali /\rapski povjesničar El Išaki iznosi ovaj dogaðaj: "Pričaju ljudi dostojni povjerenja (ali.' Na te se riječi nadzornik grohotom nasmije. u gordosti tužno svitih.. u zajednici pastira koji se zaogrđu ovčjom kožom i nasljednici su nekadašnjeg kraljevstva Maga. porodu mazge i zloduha. daje sve. oni leže nepomično i . divljih zvijeri i ljudi. A ti. 351. a iza sunčanog sata smokva. gusara.zar svemu tom ti se ne smiješ? Horacije. da ničeg nova nema pod kapom nebeskom. te svladao pogibelji pustinja. Epistula II. S pokojnicima je drugačije. nođ 231 'h Flom INisi lakomac: hajde. Susjedi takoðer udare u viku. Uzmi ovaj novac i gubi se!' čovjek ga uzme i vrati se u domovinu. i po odluci Svemoguđeg Boga. a u snu mu se ukazao mokar čovjek koji je iz usta izvadio zlatnik i rekao mu: 'Tvoje blago je u Perziji. triput sam sanjao neku kuđu u Kairu. skrovit. William Butler Yeats (Preveo Dinko Telečan) 232 Teologija o što znate. Evo me u Isfahanu. i oni počeše dozivati u pomođ. pa reče: 'Nepromišljeni i lakovjerni čovječe.. Pod studencem u vrtu (onom vrtu iz nadzornikova sna) iskopao je blago. Nadzornik naredi da ga dovedu i reče mu: 'Tko si i odakle dolaziš?' Ovaj mu odgovori: 'Ja sam iz čuvenoga grada Kaira i zovem se Muhamed el Magrebi'. itd. Svatko je od nas svjedok da za spavača postoji drugi život.tko nije doživio ugodne ili grozne snove? .." Iz Priča iz 1001 nođi. jer daje ondje moje blago. samo je Alah sveznajuđ. osim očeve kuđe. Troja iščeznu u lučima žalobnim što se tanje. izgubio i bio primoran raditi da preživi. Tužno jer nikakvo čudo više ne može se zbiti. 2. 230 dok nije sa svojim ljudima pristigao nadzornik nođne ophodnje u toj četvrti. nekakva lopovska družina proðe kroz džamiju i ušulja se u kuđu.i brkaš san sa smrđu. Atenej i drugi. Doista je te iste nođi Troja poharana i spaljena. Herofil. XI): Est prope Cimmerios longo spelunca recessu Mons cavus ignavi domus et penetralia somni. etc. Jamblik. qui ubifuerint refrigerati recidentes ad cor calorem eius refrigerant. a to je nebo. bilo na našu sređu i nesređu. (. Plotin. Euridika je uskoro zatim bijedno umrla..) Znajte zastalno da svaki san koji završi tako da se čovjek prene i ostane srdit i ozlojeðen... Mi se neđemo držati tako žestoka i stroga ustezanja. koje je boravilo kod Kimerana. sopor quies quae ab humoribus a corde ad cerebrum sublatis concitatur. Plinije. kaže Enije. razborit. Prema drevnom vjerovanju. bilo na tuðu sređu i nesređu. Platon. kažu joj daje gatara i proročica. Doista je potom Hekuba vidjela smrt i uništenje svoga muža Prijama.. ništa ne prolazi. kako su ih zvali Grci.odgovori Panurg. iskusan.*).Dobroga. Zbog toga je gatanju po snovima potreban tumač koji je vješt. duša često predviða buduđe stvari. Sinezije. Plutarh.. Darko Novakoviđ.) Na taj način. zabavlja se i pohodi svoj zavičaj. III. Francois Rabelais.) (Preveo Mate Maras) San JLjatine somnus somni.. onako blistavu. Doista vjerujem da čovjek koji se nakljukao hranom i nakresao teško može shvatiti pojam duhovnih stvari.) Drevni je gatar Amfijaraj htio da oni što kroz snove primaju pro-roštva ništa ne jedu cijeli taj dan i ne piju vina tri dana prije toga. Galen. Jer sanjajuđi u uvjetima koje opisuju Hipokrat u knjizi O snovima. prihvatimo se drugoga načina gatanja. da nam jednako ništa ne sakriva. po nauku Hermesa Trismegista). mediusve caedensve.pretvaraju se u prah. primivši svjetlost od sunca. ponovno se spuštaju u srce i ondje hlade njegovu vrelinu. Zato je Heraklit govorio da nam san ništa ne otkriva. sva su vremena sadašnja. Odatle ona dobiva čast da sudjeluje u svojemu prvobitnom i božanskom podrijetlu.. zapreka je nesavršenost i krhkost tjelesnih đutila. Pantagruel." H. počinak koji nastaje kad se sokovi iz srca dignu u mozak.. izvode etimologiju... postojalo je božanstvo zvano San. pošto se ondje ohlade. Ksenofont. mudar. ili znači zlo ili na zlo sluti. ipak ne dijelim nazore onih koji nakon dugih i ustrajnih postova misle da su dublje prodrli u razmatranju nebeskih stvari. . i kada ih prenese svojemu tijelu.To je po snovima. Potanki opis nalazi se u Ovidijevim Metamorfozama (lib. i razmatrajuđi onu beskonačnu i duhovnu sferu kojoj je središte na svakomu mjestu svemira. sna [somnus. naša duša. (. u snu Orfejeve žene Euridike. ništa ne propada. buduđi da se ne slažemo u tumačenju vergil-skoga proricanja. zamjenjujuđi slova. somni]: usnulost. (. knj. 234 Istina je da ih ona ne prenosi s onakvom točnošđu kako ih je vidjela. (1564. Phoebus adire potest. u kojoj ništa ne nastaje. prenule i probudile u strahu. svoje domovine. Teokrit. Artemidor Daldijan. pa se naglo prenuo i probudio. svoje djece. . Na grčkom se naziva (. dok tijelo spava i probava na svim mjestima potpuno završila. domišljat. i savršen onirokrit i oniropol.) 233 snova " i^ada. kao što mjesec. Garro. .upita Panurg. nakon kojega su se. Kvint iz Smirne. doduše s nategom. starinskoga i izvornoga . pa ih s pomođu njegovih đutila i udova otkrije prijateljima. obodnica nigdje (to je Bog. onako živu i žarku kako ju je primio. samo nam daje znakove i slutnju stvari koje dolaze. buduđi da nije više potrebna do buðenja. Tout lou Afo/w/(1918. .) Primjer: u snu i užasnom buðenju Hekube. duša zamjeđuje ne samo stvari minule u nižim gibanjima nego i buduđe stvari. odakle mu neki.Kojega? . nama je ne šalje onakvu. (Latinski san. (. onako čistu. * Prev. Aristotel. 235 I U Eneje koji je sanjao da se razgovara s pokojnim Hektorom.) hyp-nos. 236 Quo numquam radiis oriens. 239 Wei Qing. samo da ne ubije zmaja. 1611. i oni su uzaludno očekivali njegovu reinkarnaciju. gdje živi i počiva lijeni Sanak. samostan na brdu. niti govora) kojom se nešto poriče i želi odagnati iz misli. 2. prorok Daniel obrati se Bogu koji mu u nođnom viðenju otkrije ono stoje Nabukodonozor želio znati.(Blizu je Kimerske zemlje sa prostorom dubokim spilja. Kamo ni ujutru Feb ni opodne ni naveče svojim Zrakama ne može prodr'jet.o. Odatle potječe česta španj. prije zalaska sunca. meðu rascvalim drveđem. deve u dvorištu. upravo sam sanjao da ubijam takvoga zmaja. Sebastian de Covarrubias Orozco. žudeđi za zbiljom koja se podudara s navedenim formama. kružnim šatorima i samostanu iz svoje prethodne inkarnacije. povratka u planinski samostan. U snovima je Migvur -tako se zvao . (Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. Migvur se vrađao pješčanim prostranstvima.Baš čudno. Blago španjolskog jezika (Tesoro de la lengua castellana o espanola. Tada su se prepoznali. prosjak. dakle.) Presuda 1 e je nođi car sanjao daje izišao iz palače i da u tmini seta perivojem. Tomo Maretiđ 'd najranijeg je djetinjstva osjeđao da se ne nalazi ondje gdje bi morao biti. u snu.Pala je s neba. Car mu to obeđa. Baciše je pod noge caru i povikaše: . Wu Cheng En (o. učitelja. Te iste slike su mu na javi zastirale ili zamuđivale zbilju. Alexandra David-Neel. Igra se odužila. Rekoše mu da nije u palači. veđ pokojnog. Spodoba mu se predstavi kao zmaj i reče kako su zvijezde otkrile da đe mu sutradan. strancem u vlastitom selu. Daniel. Mistici i čarobnici s Tibeta (1929. 1505. kružne pustene šatore. u nevjerici protrlja oči i reče: . . davno. Prvo. Osjeđao se strancem u obitelji. 238 Karavana je u svitanje otpočela spori povratak. povremeno se prekidali da ubace kakvu pojedinost. 1580. Redovnik je pak prepoznao u mladiđu svoga starog. Prisjetili su se hodočašđa u svetišta na Tibetu. kad se Nabukodonozor probudio sav usplahiren nakon neobičnoga sna i zatražio od dvorskih gatalaca i zvjezdara da mu otkriju što je snio i što taj san znači. Mongoli su poduzeli to putovanje jer su tražili novog poglavara svog samostana. umornu mongolsku karavanu. nego su odvratili: Non est homo super terram. carev ministar Wei Qing odrubiti glavu. Pričali su.) . dok je bio njegov učenik. Danas je stigao u ovo konačište na granici. san. car se raspita o Wei Qingu. Bio je skitnica. possit implere. Ngariju: pješčana prostranstva. pokatkad kradljivac. naiðe na starog redovnika koji je vodio karavanu. Predvečer mu predloži da odigraju partiju šaha. Sanjiv: onaj kome se spava. Posljednji je umro prije dvadeset godina.vidio krajolike i prizore kojih nije bilo u njegovu kraju. Mladi skitnica vidio je sebe kao staroga lamu i vidio je redovnika koji je izgledao kao nekad. evocirali prošlost. Malo zatim uðoše dvojica časnika noseđi golemu zmajsku glavu natopljenu krvlju. i umornoga ministra savlada san. zakle da đe mu pružiti zaštitu. Ušavši. Probudivši se. nadničar. Kao devetnaestogodišnjak pobjegao je od kuđe.) Saznavši daje kralj naredio pogubljenje svojih mudraca. Neka je spodoba klekla preda nj i zamolila ga daje zaštiti. a potom njegovo tumačenje. Vidio je zgradu. Odjednom zaori silan štropot. potječu iz Svetoga Pisma. Oni mu nisu mogli udovoljiti. sad veđ budan.) ** Prev. uzrečica nipor suehos (ni u snu. taj način govora. rex. Car pošalje po njega i cijeli mu dan ispuni zaduženjima.**) San i tumačenje sna. qui ser-monem tuum. Sada su je pronašli. dremovan. Brdina šuplja. Car se. tako drage slijepom meštru. Rodericus Bar-tius. nepravedno zapostavljenim nacionalnim i stranim piscima. sa sigurnošđu. recimo. Bilježnice (1868. Kafka je. Ondje su se veđ poduzimale mjere što su uobičajene u tim tužnim okolnostima. suvremeni argentinski slikar. Molila me da joj obavim razne poslove u Buenos Airesu i La Plati.). ona je ponovila ono što mije rekla 1946. To su. ladicu njezinog nođnog ormariđa. kojemu se Borges odužio širokogrudnim uvrštavanjem triju tekstova. Tri je antologije Borges potpisao sam. One iste koji su mi se javili u snu. Od smrti Pedra Henriqueza Urefle proteklo je dvanaest godina.Dvanaesti svi^a P5&. objavljena 1976. Kad sam odlučio otiđi.. Silvina Bu-llrich. . britki polemičar. Nathaniel Hawthorne. što ga ujak spominje u tekstu apokrifnog pisca Franci-sca Aceveda (id est. Kao što bi rekao Borges.). Te sam nođi sanjao da obavljam razne poslove u gradu i La Plati i da to radim nevoljko. Objašnjenje se vjerojatno temelji na instinktivnom poimanju zbilje. sebe) na 107. stranici. JL revalila je pedesetu i njezino lice krasio je blagi osmijeh. Ušetao sam se po spavađoj sobi. Iste je godine izašao i njegov izbor i prijevod Whitmanovih stihova. Najposlije se otkrije daje prava prijateljeva narav ona iz snova. Uz ulomke iz Biblije ili ho-merskih epova tu đemo zateđi izvještaj policajca. nikad se nije tužila ili iskazivala umor. zacijelo potomak hrvatskih doseljenika. mahom autorovih prijatelja: Pedro Henriquez Ure-na. . Izdanje je nadgledao Miguel de Torre y Borges. 240 Kad sam se prvi put pribrao od boli.) 241 ovora eđina tekstova što ih je Jorge Luis Borges priredio za razne izdavače. sastavljen za razbibrigu znatiželjnom čitatelju" ne ravna se prema školničkim kriterijima. ali ga uznemiruju snovi u kojima se taj prijatelj ponaša kao zakleti neprijatelj. sjajan stilist i dugogodišnji upravnik Nacionalne biblioteke u kojoj đe kasnije Borges preuzeti istu funkciju. Nije nezanimljivo napomenuti da je ilustraciju naslovnice izradio Oscar Smoje. Iako je patila od teške srčane bolesti. 243 odbacuje geografsku zastupljenost. Paul Groussac (1848. uzela me je za ruke i rekla: Ne dopusti da te unište. u prvom redu.) što ih je jamačno smislila mašta njegovih prijatelja ili njega samoga. odužio se uvrštavanjem poduljih ulomaka.1929. argentinski publicist i prigodni pjesnik. Prva je pod naslovom El matrero/Odmetnik (s tekstovima argentinskih autora) objavljena 1970. Jorge Alberto Ferrando. Silvina Ocampo. pored poznatih imena iz svjetske književne baštine stoje i autori (H. Suradnik mu je bio Roy Bartolomew. autorov neđak. . uz njegovo ime navodi i imena suradnika. po njegovu mišljenju. otvorio sam. premda za to nije bilo posebnih razloga. Naime. gubitak je nenadoknadiv. i za okolinu je uvijek bila izvor života i solidarnosti. godine: zbog moje mladosti. ali u meni đe vječno živjeti uspomena na velikog učitelja. A naklada? Ciglih pet tisuđa primjeraka. portugalski pisac "što ga zakasnjela meðunarodna kritika svrstava medu najveđe pripovjedače njegova vremena". naturalizirani Argentinac. Zaspao sam razmišljajuđi o toj rečenici. cijeni svog prijatelja i ima u nj puno povjerenje. Ujutro su mi dojavili daje majka umrla. "nered je u njoj svrhovit". izjavu političara i apokrifne sastavke. dobio pet-šest redaka.1900. ne uspostavlja hijerarhije. Adolfo Bioy Casares. zanemaruje kronologiju. najavi. Tređa je ova Knjiga od snova (Libro de suenos). Uvršteni su oni tekstovi koji mogu pobuditi (i koji su u njemu pobudili) estetski doživljaj ili užitak. Nekim. Ovaj "šareni zbornik. Majka me stalno pratila pogledom. Pohitao sam u stan na križanju ulica Viamonte i Maipu. te Jose Maria Eca de Queiros (1845. Roy Bartholomew INeki čovjek. U njoj je bilo pismo što gaje urednim engleskim rukopisom napisala prethodne nođi.. Garro. Kad smo se toga prisjetili. Documents Similar To Jorge-Luis-Borges-Knjiga-Od-SnovaSkip carouselcarousel previouscarousel nextHesiod , Hesiod, Poslovi dani, anticka grcka, istorija, povijestuploaded by drmomcilopargim1715Alber Kami - Stranacuploaded by Pedja MilovanovicEmil Sioran - Brevijar Poraženihuploaded by AnankaanankaArthur Schopenhauer - Svet kao volja i predstava 1.2uploaded by BarbaroanarhBabilonska knjižnica Borhesuploaded by she_buzzHerman Koch - Ljetnikovac.pdfuploaded by Dragana VlajnicBORGES, JORGE LUIS-Izmišljajiuploaded by majamil3442539376 Jorge Luis Borges Shakespeareovo Pam Enjeuploaded by Harun DinarevićNikolaidis Andrej - Mimesisuploaded by mmmmmsssssBuka i Bijes _ Kad Lezah Na Samrti - William Faulkneruploaded by Seid MemićKnjiga Od Pijeska - Jorge Luis Borges(1)uploaded by kortobelEmil Sioran - O Bogu, o muzici, o ljubaviuploaded by AnankaanankaJorge Luis Borges - Knjiga Od Snovauploaded by selasel81Zuko Dzumhur - Nekrolog / Pisma / Hodoljubljauploaded by Alija AlijagicJorge Luis Borgesuploaded by acayu012Borges Gorge Luis - Alephuploaded by PAXMrtve dušeuploaded by Milos JovanovicBorhes- Nova Istrazivanja uploaded by dulexOldus Haksli - Vrli Novi Svetuploaded by Branislava Branka PetrovO Junacima i Grobovimauploaded by Barbara ŠmitHALIL DžUBRAN, PROROK.rcduploaded by TravnikZivot Bendzamina Frenklinauploaded by Jelena Todorović29523444-Vladimir-Filipović-Filozofijski-rječnikuploaded by ena_09Teatar Apsurdauploaded by Primariussborges, horhe luisuploaded by dino_s2000Haruki Murakami - Kafka na žaluuploaded by Dajana UgrenovićBela Hamvaš - Reči i damari Iuploaded by AnankaanankaHenry Miller-Crno proleceuploaded by elenadrStaroslovenskiuploaded by DejanFooter MenuBack To TopAboutAbout ScribdPressOur blogJoin our team!Contact UsJoin todayInvite FriendsGiftsSupportHelp / FAQAccessibilityPurchase helpAdChoicesPublishersLegalTermsPrivacyCopyrightSocial MediaCopyright © 2018 Scribd Inc. .Browse Books.Site Directory.Site Language: English中文EspañolالعربيةPortuguês日本語DeutschFrançaisTurkceРусский языкTiếng việtJęzyk polskiBahasa indonesiaYou're Reading a Free PreviewDownloadClose DialogAre you sure?This action might not be possible to undo. Are you sure you want to continue?CANCELOK