Leukemije

March 22, 2018 | Author: Adina Ahmetovic | Category: N/A


Comments



Description

SEMINARSKI RADLEUKEMIJE 0 SADRŽAJ 1. UVOD.....................................................................................................................................3 1.1. Podjela......................................................................................................................4 2. AKUTNA LIMFATIČNA LEUKEMIJA...............................................................................5 2.1. Epidemiologija.........................................................................................................5 2.2. Etiologija..................................................................................................................5 2.3. Klinička slika............................................................................................................5 2.4. Dijagnoza.................................................................................................................6 2.4.1. Pregled koštane moždine...........................................................................8 2.4.2. Citohemija.................................................................................................8 2.4.3. Imunofenotipizacija...................................................................................8 2.4.4. Citogenetske pretrage................................................................................8 2.5. Liječenje...................................................................................................................9 2.6. Prognoza.................................................................................................................10 3. AKUTNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA.............................................................................11 3.1. Etiologija................................................................................................................12 3.2. Klinička slika..........................................................................................................12 3.3. Dijagnoza...............................................................................................................13 3.3.1. Nalazi u razmazu periferne krvi..............................................................14 3.3.2. Pregled koštane srži.................................................................................15 3.4. Liječenje.................................................................................................................15 3.5. Prognoza.................................................................................................................16 4. HRONIČNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA.........................................................................17 4.1. Etiologija................................................................................................................17 4.2. Klinička slika..........................................................................................................18 1 4.3. Dijagnoza...............................................................................................................19 4.3.1. Laboratorijski nalazi................................................................................19 4.3.2. Citohemijsko određivanje........................................................................19 4.3.3. Pregled razmaza periferne krvi................................................................19 4.4. Tok bolesti..............................................................................................................20 4.5. Liječenje.................................................................................................................21 4.6. Prognoza.................................................................................................................22 5. HRONIČNA LIMFATIČNA LEUKEMIJA........................................................................23 5.1. Klinička slika..........................................................................................................23 5.2. Dijagnoza...............................................................................................................23 5.2.1. Pregled koštane moždine.........................................................................24 5.2.2. Dijagnostički kriteriji...............................................................................25 5.2.3. Razlučivanje hronične limfatične leukemije od reaktivne limfocitoze...26 5.2.4. Imunofenotipizacija.................................................................................26 5.3.Razlučivanje hronične limfatične leukemije od drugih limfoproliferativnih bolesti27 6. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................30 7. LITERATURA......................................................................................................................32 1. UVOD 2 monociti. a maksimum je učestalosti oko 4. godine. Pretežno obolijevaju djeca između 2. Ne znaju se tačni uzroci ove bolesti. Ipak se blasti prije ili poslije pojave u perifernoj krvi. Od leukemije obolijeva na godinu prosječno 30 od 100 000 djece u dobi do 14 godina. nego tvore klon koji nekontrolisno buja. a daljom diobom i diferencijacijom nastaju zrele forme (granulociti. eritrociti. Nezrele. limfnim čvorovima i drugim organima. zloćudno preobražene stanice ne dozrijevaju i ne gube sposobnost diobe. i 7.Leukemijom nazivamo nekontrolisano bujanje maligno alteriranih. Bolest može godinama biti prisutna u organizmu. nepotpuno diferenciranih leukocita u koštanoj srži. 3 . maligno alterirane stanice (blasti) ne moraju biti prisutne u perifernoj krvi. trombociti) koji više nemaju sposobnost diobe. limfociti. U velikom broju slučajeva dijagnosticira se slučajno. Shematski prikaz normalne krvi i raspodjele krvnih stanica kod leukemije U normalnom krvotvornom tkivu postoji stroga kontrola stanične proliferacije i dozrijevanja. to jest bolest se u početku ne mora očitovati leukemijom u doslovnom smislu tog termina. Bolest je nešto češća u dječaka nego u djevojčica. izloženosti hemikalijama i radijaciji ili je može uzrokovati bakterija ili virus. ali danas je poznato da se može pojaviti zbog genetskih faktora. slezeni. Od pluripotentnih matičnih stanica nastaju usmjerene matične stanice pojedinih loza. Slika 1. U leukemiji. godine života. a da se ne zna za nju. Akutne se dijele na akutni limfocitni (ALL) i akutni mijelocitni (AML) tip. slabo diferenciranih stanica (obično blasti). Podjela leukemija 4 . Akutne se leukemije sastoje većinom od nezrelih. dok su u hroničnim stanice zrelije. koji se dalje raščlanjuju prema francusko– američko–britanskoj (FAB) podjeli.1.1. dok se danas razvrstavaju prema zrelosti stanica. Hronične se leukemije dijele na limfocitne (HLL) ili mijelocitne (HML). Podjela Leukemije su se prije dijelile na akutne i hronične prema očekivanom preživljenju. Slika 2. Znakovi i simptomi uključuju sljedeće:  groznica  smanjen broj neutrofila  znakovi i simptomi anemije. Iako su većina leukemija koje se javljaju nakon izlaganja zračenju AML. umor. Drugi šiljak incidencije javlja se nakon 45. 2. Etiologija Malo se zna o etiologiji akutne limfatične leukemije (ALL) kod odraslih. dugo živućih matičnih hematopoetskih stanica dovodi do velikog broja blasta u krvotoku. do prožimanja normalne srži zloćudnim stanicama i do sklonosti leukemijskom infiltriranju CNS–a i trbušnih organa. od trombocitopenije uzrokovane zamjenom koštane srži)  diseminovana intravaskularna koagulacija (DIK) u dijagnozi (oko 10% slučajeva) 5 . god. zabilježena je povećana prevalenca kod onih koji su preživjeli atomsu bombu u Hiroshimi.3. 2. ALL je najčešća maligna bolest djece i drugi najvažniji uzrok smrti u dobi <15 god.2. srčani šum i dispneja i pri blagom naporu  krvarenje (npr. lupanje srca.1. Većina odraslih s ALL nema prepoznatljivih faktora rizika. više nego ALL. U djece se javlja 2/3 svih ALL s vršnom incidencijom od 2. Epidemiologija Iako se bolest može otkriti u osoba svih životnih dobi. Klinička slika Maligni preobražaj i bujanje abnormalno diferenciranih. vrtoglavica. ali ne i kod onih koji su preživjeli Nagasaki atomsku bombu. 2. god. manje nego što se zna o uzrocima akutne mijeloidne leukemije (AML).2. kao što su bljedilo. . do 10. U odraslih na nju otpada do 20% slučajeva akutne leukemije. najveća je učestalost u djece. AKUTNA LIMFATIČNA LEUKEMIJA (ALL) Akutna limfatična leukemija (ALL) je zloćudna bolest krvi obilježena proliferacijom limfoblasta u koštanoj moždini i/ili krvi. otežano disanje)  bol u kostima (teška i često atipična)  osjećaj punoće u gornjem lijevom kvadrantu i osjećaj sitosti zbog splenomegalije (oko 10-20% slučajeva)  infekcije.4. mokraćne kiseline. Nalazi laboratorijskih pretraga (*oko 10% bolesnika od ALL–a ima broj leukocita >100 × 109 L. limfadenopatija  simptomi koji upućuju na velike medijastinalne mase (npr. 6 . pretrage funkcije jetre i BUN / kreatinin  odgovarajuće kulture (naročito hemokultura) kod bolesnika sa groznicom ili drugim        znakovima infekcije Rtg grudnog koša kompjuterizovana tomografija aspiracija koštane srži i biopsija (definitivni za potvrdu leukemije) imunohistohemija protočna citometrija citogenetika lančana reakcija polimeraze (PCR) AKUTNA LIMFATIČNA LEUKEMIJA: LABORATORIJSKI NALAZI SNIŽEN HEMOGLOBIN (75%) LIMFOBLASTI U PERIFERNOJ KRVI† SMANJENI BROJ TROMBOCITA (75%) POVIŠENA RAZINA MOKRAĆNE KISELINE POVEĆANI BROJ LEUKOCITA (50%)* POVIŠENA LAKTAT DEHIDROGENAZA Tabela 1. uključujući pneumoniu  petehije (posebno na donjim ekstremitetima) i ekhimoze 2. Dijagnoza Laboratorijski testovi i druge studije za ALL uključuju sljedeće:     kompletna krvna slika sa diferencijalnom krvnom slikom koagulacioni status razmaz periferne krvi hemijski profil uključujući mliječne dehidrogenaze. Unatoč velikom broju leukocita mnogi bolesnici imaju neutropeniju). 2). NOS  B limfoblastna leukemija / limfom s ponavljanim genetskim abnormalnostima  B limfoblastne leukemije / limfomi sa t (9. heterogeni Veliki. B limfoblastne leukemije / limfomi:  B limfoblastna leukemija / limfom. 21) (p13. često obilna Različita ili umjerena Različita.Francusko–Američko–Britanska (FAB) studijska skupina klasificirala je ALL na osnovu izgleda limfoblasta. L1 L2 L3 Veličina Mali Veliki. homogeni Jezgra Pravilna Nepravilna Nepravilna Nukleoli Mali. BCR-ABL1  B limfoblastne leukemije / limfomi sa t (v. MLL preuređene  B limfoblastne leukemije / limfomi sa t (12. ponekad jaka Obilna Obično upadljiva Vrlo jaka Tabela 2. 11q23). Q22) TEL-AML1 (ETV6RUNX1)  B limfoblastne leukemije / limfomi sa hiperdiploidijom  B limfoblastne leukemije / limfomi sa hipodiploidijom 7 . q11. FAB klasifikacija ALL–a (WHO) klasifikacija akutne limfoblastične leukemije: 1. pojedinačni Više ih je Više ih je Citoplazma Oskudna Vakuolizacija citoplazme Različita Bazofilija citoplazme Blaga Različita. 22) (Q34. Kad se sumnja na akutnu leukemiju koštana moždina predstavlja najbolji uzorak za 8 . Biopsijom koštane moždine također se dobivaju i stanice za citokemiju.4. Posebno se može utvrditi sazrijevanje blasta.3) TCF3-PBX1 2. Iako se citohemijske pretrage još izvode. B limfoblastne leukemije / limfomi sa t (5.4.3.2. Najčešće se koriste sljedeće citohemijske reakcije:  mijeloperoksidaza (MPO): ALL je karakteristično MPO negativna. za razliku od većine slučajeva AML. imunofenotipizaciju i citogenetsku analizu. 2. Ostatak slučajeva potječe od T–stanične loze.1. mijeloični i eritrocitni prekursori izgledaju normalno. Megakariocita je manje ili nedostaju. 19) (P23. za razliku od većine slučajeva AML. 14) (Q31. Q32) IL3-IGH  B limfoblastne leukemije / limfomi sa t (1. Za razliku od AML–a. Kad se konačno utvrdi radi li se o B– ili T– staničnoj lozi. p13. 2. Imunofenotipizacija omogućuje kliničaru razlikovanje ALL–a od AML–a i drugih limfoproliferativnih poremećaja. mogu se razlikovati limfoblasti B i T loze. T limfoblastne leukemije / limfomi 2.Pregled koštane moždine Za ALL je karakteristična hipercelularna koštana moždina i zamjena normalnih elemenata moždine leukemičnim stanicama.Citohemija Citohemija može biti prilično korisna pri razlučivanju AML–a od ALL–a.4. To je važno jer pruža prognostičke podatke. zadnjih su godina protočna citometrija i imunofenotipizacija preuzele veću ulogu u dijagnosticiranju i razlučivanju mijeloidnih od limfoidnih blasta. Oko 70% slučajeva ALL–a je B–stanične loze. može se u svrhu što točnijeg određivanja ALL–a proširiti broj monoklonskih antitijela. Štoviše.  Sudansko crna B boja (SCB): ALL je karakteristično SBC negativna.  nespecifična esteraza (obično je negativan kod ALL–a).Imunofenotipizacija Dijagnoza ALL–a može se potvrditi imunofenotipizacijom. na koju se nadovezuje konsolidacijska hemoterapija uz eventualno presađivanje matičnih stanica.4. Prikaz prekursorskih B stanica ALL-a 2.  konsolidiranje nakon remisije ili intenzificiranje  te održavanje. te hemoterapija održavanja kroz 1–3 god. Terapija ALL dijeli se u 4 faze:  indukcija remisije. radi sprječavanja relapsa. Otprilike 80% bolesnika s ALL–om ima hromosomske abnormalnosti u koštanoj moždini. intratekalne hemoterapije radi zaštite CNS–a uz iradijaciju mozga za intracerebralne infiltrate. Periferna krv se također može upotrijebiti.5. 2. Liječenje Liječenje se mahom sastoji iz kombinirane kemoterapije radi postizanja remisije.imunofenotipizaciju. Slika 3. ali mora sadržavati odgovarajući broj cirkulirajućih leukemičnih stanica.4. Više terapijskih pristupa naglašava važnost rane primjene polikemoterapije.Citogenetske pretrage Citogenetske pretrage koštane moždine pružaju podatke o prognozi.  profilaksa prožimanja CNS–a. Remisija se može postići dnevnim davanjem prednisona PO i sedmičnim davanjem vinkristina IV uz dodatak 9 . L <25 ×109/L. etopozid te ciklofosfamid. L1 morfologija po FAB podjeli. Terapija se provodi 2½–3 god. ali abnormalnom morfologijom hromosoma (pseudodiploidija) ili postojanje Ph hromosoma t(9. Prema tome. U ranom liječenju dolaze u obzir i citarabin. odnosno u postignutoj remisiji. Prognoza Prognostički faktori olakšavaju izbor i intenzitet terapijskog protokola.6. Rizik od relapsa nakon prekida terapije u potpunoj remisiji kroz 2½ god. Bez obzira na faktore rizika. Nepovoljni su kariotip s urednim brojem. Oko ¾ djece postiže 5–godišnje preživljenje bez znakova bolesti i smatraju se izliječenim. nakon završetka terapije većina bolesnika je trajno izliječena.. iznosi oko 20% u slijedećih godinu dana. kariotip leukemijskih stanica sa >50 hromosoma i t(12. ali može biti i kraća s intenzivnijim programima u ranoj fazi i za B– stanične (L3) oblike. vjerojatnost početne remisije iznosi ≥95% u djece te 70–90% u odraslih. Kombinacije i doze lijekova podešavaju se prema faktorima rizika.. starija dob u odraslih i imunofenotip B stanica sa površinskim ili citoplazmatskim imunoglobulinom. Povoljni su dob 3–7 god.jednog antraciklina ili asparaginaze.21) te proširenje na CNS u vrijeme postavljanja dijagnoze. 2. U nekim se protokolima daju srednje ili visoke doze metotreksata IV uz leukovorin. Broj hromosom Preživljenje u toku 3 godine života Skoro tetraploidija 46-56% Normalan kariotip 34-44% Hiperdiploidija >50 32-59% Hiperdiploidija 47-50 21-53% Pseudodiploidija 12-25% 10 .22). Presađivanje alogenih matičnih stanica se preporučuje za konsolidiranje Ph pozitivne ALL ili u drugom ili kasnijem relapsu bolesti. Većina protokola uključuje terapiju održavanja metotreksatom i merkaptopurinom. Remisije se postižu otprilike kod 70% oboljelih. AML karakterizira nagli porast nezrelih oblika krvnih ćelija (blasta). Broj hromosoma i prognoza ALL-a 3. Podjela akutnih mijeloidnih leukemija: 1. koje se nagomilavaju u koštanoj srži i spriječavaju normalnu proizvodnju zdravih oblika krvnih ćelija. Ove leukemije imaju nepovoljniji tok od ALL. AML sa znacima mijelodisplazije - AML iz prethodne mijelodisplazije AML bez prethodne mijelodisplazije 11 . Danas je AML izlječiva bolest. obično leukocita. liječenje se sastoji od agresivne hemoterapije i transplantacije koštane srži.q22) AML1(CBF-alfa)/ETO Akutna promijelocitna leukemija AML s eozinofilijom u koštanoj srži AML s 11q23(MLL) promjenom 2. AML s povratnim citogenetskim translokacijama - AML s t(8.Hipodiploidija 11% Tabela 3. Postavljanje dijagnoze zahtijeva brzu reakciju i agresivno liječenje. ali je za to potrebna agresivna indukcijska hemoterapija koja rezultira dugotrajnijom aplazijom koštane srži.21)(q22. AKUTNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA (AML) Akutna mijeloidna leukemija (AML) ili nelimfocitna leukemija je naziv za malignu bolest krvi odnosno koštane srži koju karakterizira nekontrolisano stvaranje krvnih ćelija mijeloidnog reda. izuzetno rijetko eritrocita odnosno magakariocita. Također. HLA-DR Tabela 4 . Kako se bolest 12 . AML i MDS – sekundarne nakon terapije - Nakon alkilirajućih tvari Nakon epipodofilotoksina 4. CD34. CD33. Etiologija Najčešće oboljeli nemaju u porodici članova oboljelih od malignih hematoloških bolesti. CD13.1. HLA-DR MO1. HLA-DR. HLA-DR CD13. CD33 CD14. kao i one koje su primale hemoterapiju (posebno alkilirajuće agense) imaju povećan rizik od pojave leukemije. CD33. CD33 Cd41a. što se pokazalo kod preživjelih nakon eksplozija nuklearnih bombi krajem II. AML koje nisu nigdje uvrštene - AML minimalno diferencirana (AML-M0) AML bez sazrijevanja (AML-M1) AML sa sazrijevanjem (AML-M2) Akutna mijelomonocitna leukemija (AML-M4) Akutna monocitna leukemija (AML-M5) Akutna eritroidna leukemija (AML-M6) Akutna megakariocitna leukemija (AML-M7) Akutna bazofilna leukemija 5. Klinička slika Bujanjem nezrelih malignih ćelija. u koštanoj srži je onemogućeno stvaranje normalnih ćelija krvi. Akutne bifenotipske leukemije FAB AML-M0 AML-M1 AML-M2 AML-M3 AML-M4 AML-M5 AML-M6 AML-M7 Imunofenotipizacija CD13. My4. CD34 CD13. CD11b. CD33 CD13.3. Citomorfološka i imunološka obilježja pojedinih tipova AML-a 3. CD33.2. osobe koje su liječene zračenjem zbog drugih malignih bolesti. CD33. a poznati su tek neki faktori rizika: prije svega jonizujuće zračenje kao najznačajniji. HLA-DR Glikoforin A. Svjetskog rata. 3. Iz toga proizlaze i glavni simptomi akutne leukemije. blasta. 3. anemija. sitnotačkasta potkožna krvarenja. pojačano o stvaranje modrica i produženo menstrualno krvarenje su simptomi trombocitopenije. Tok bolesti je brz i progresivan s brzim pogoršavanjem bolesnikovog stanja. ponekad se u sklopu bolesti mogu povećati opsegom jetra i slezena. smanjenog broja leukocita koji su sposobni boriti se protiv infekcija. prisustvo blasta u perifernoj krvi. učestale ili ponavljajuće infekcije kao što je upala grla ili infekcija mokraćnih o puteva te infekcije koje ne reaguju na liječenje antibioticima su posljedica smanjenog broja leukocita. modrice. ubrzan puls i nedostatak zraka su simptomi anemije.razvija brzo. krvarenja iz desni ili nosa. odnosno tačnije. bljedilo. Dijagnoza Kod bolesnika sa AML ne postoji karakterističan klinički simptom ili znak koji je patognomoničan za bolest. granulocitopenija - Sternalna punkcija/biopsija kosti (izrazito bujanje leukemijskih ćelija uz potiskivanje normalne hematopoeze) AKUTNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA. te se tada o može javiti bol. 3. Osnovne laboratorijske pretrage u dijagnostici akutnih mijeloidnih leukemija su: - Kompletna krvna slika (broj leukocita obično povećan. odnosno o smanjenja nivoa ukupnog hemoglobina. trombocitopenija. često se zbog bujanja nezrelih ćelija u koštanoj srži javljaju bolovi u kostima i o zglobovima. LABORATORIJSKI NALAZI POVEĆAN BROJ LEUKOCITA* SMANJEN BROJ TROMBOCITA ANEMIJA** POVIŠEN NIVO MOKRAĆNE KISELINE POVIŠENA LAKTAT DEHIDROGENAZA LAŽNA HIPERKALIJEMIJA*** 13 . odnosno napetost u trbuhu. Neki od najvažnijih simptoma su: umor. tegobe uglavnom traju kratko prije nego oboljeli potraže pomoć ljekara. odnosno smanjenog stvaranja trombocita. ponekad prelazeći 100 × 109 ćelija/L.  Trombociti (većina oboljelih od AML–a ima trombocitopeniju. Povećanje broja leukocita posljedica je širenja i bujanja mijeloblasta i ostalih nezrelih mijeloičnih ćelija. ***Hiperkalijemija koja se sreće kod oboljelih od AML–a često je lažna zbog oslobađanja kalija iz leukocita prilikom zgrušavanja. trombocite i leukocite. Laboratorijski nalazi kod AML-a *Broj leukocita može biti različit.3.1.HIPOKALIJEMIJA**** LAŽNO SNIŽEN ARTERIJSKI pO2 POVIŠENJE MURAMIDAZE U SERUMU / MOKRAĆI KOD MONOCITNE LEUKEMIJE (M5) Tabela 5. Ponekad. ****Hipokalijemija nije rijetka. Kod mnogih bolesnika nalaze se eritrociti s jezgrom). od niskog do izrazito visokog. U otprilike 20% bolesnika broj leukocita prelazi 100 × 10 9/L. Rijetko se nalazi makrocitna anemija. naročito kod bolesnika s monocitnom leukemijom. 3. **Normocitna normokromna anemija nalazi se u većine bolesnika s AML–om.  Eritrociti (stepen anizocitoze i poikilocitoze je različit. Često se nalaze hipogranulirani trombociti i divovski oblici). Preko 50% bolesnika u vrijeme postavljanja dijagnoze ima nizak ili normalan broj leukocita.Nalazi u razmazu periferne krvi Nalaz razmaza periferne krvi najbolje je razmatrati s obzirom na eritrocite. ali mali postotak ima normalan ili čak povećan broj trombocita.  Leukociti (iako se broj leukocita može kretati od niskog do visokog. 14 . a smatra se da nastaje zbog gubitka kalija bubrezima uzrokovanog oštećenjem tubula induciranim lisozimima. nalaz blasta u razmazu periferne krvi trebao bi navesti na razmišljanje o AML–u. ali pregledom koštane srži može se otkriti upadljiv broj blasta. Štoviše. Zapravo. Osim toga. ali neki bolesnici mogu imati neutrofiliju. može postojati relativno povećanje broja monocita. imunofenotipizaciji i citogenetici. Razmaz periferne krvi kod AML-a 3. blasti moraju prelaziti 30% ne–eritroidnih 15 . Međutim. Neutropenija je prilično česta. Iako pregled razmaza periferne krvi može otkriti nalaze koji odgovaraju AML–u. kako bi se zadovoljila definicija leukemije prema FAB klasifikaciji. populacija blasta može biti miješana. Priličan broj imat će nizak ili normalan broj leukocita. zreli neutrofili mogu pokazivati displastične osobine. monoblasti ili megakarioblasti. Cirkulirajući blasti mogu biti mijeloblasti. odsutnost blasta ne isključuje dijagnozu.2. Leukopenični bolesnici s AML–om često u razmazu periferne krvi nemaju blaste. Katkad.Pregled koštane srži Konačna dijagnoza AML–a postavlja se iz aspirata ili biopsijom koštane srži.blasti mogu sačinjavati >90% ukupnog broja leukocita. Biopsija je često neophodna za utvrđivanje stepena celularnosti koštane srži (u većini slučajeva hipercelularna). nalaz Auerovih štapića ima dijagnostičku vrijednost za AML. eozinofila ili bazofila. Aspirat može pružiti podatke o morfologiji. Međutim. svi oboljeli od leukemije nemaju leukocitozu. citohemiji. Iako je često teško razlikovati mijeloidnu od limfocitne blastične ćelije u razmazu periferne krvi. za potvrdu dijagnoze je potrebna apiracija i biopsija koštane srži). Slika 4.3. koja je karakteristična za akutnu promijelocitnu leukemiju. tj. imunoterapija. Normalan kariotip Trisomija 8. Prognoza Najvažniji za prognozu bolesti je citogenetski nalaz. a zatim terapijom u remisiji kojoj je cilj uništenje preostalih leukemijskih ćelija. Gotovo polovina bolesnika nema hromozomskih promjena. 3. Opaženo je kako displastične osobine različitog stepena pogađaju sve ćelijske loze u koštanoj srži. odnosno analiza hromozomskih promjena leukemijske ćelije. što ih svrstava u srednju grupu prema prognozi. mijeloproliferativne bolesti. Nije rijetkost da se broj blasta približi 100%. Hemoterapija je glavno oružje u postizanju tog cilja. Akutne leukemije se liječe prvo uvodnom terapijom s ciljem postizanja remisije bolesti.nukleiranih ćelija. POVOLJNI FAKTORI NEPOVOLJNI FAKTORI Dob < 50 godina Dob > 60 godina Karnofsky > 60% Karnofsky < 60% CD34 negativni fenotip CD34 pozitivni fenotip MDR-1 negativni fenotip MDR-1 pozitivni fenotip Hipocelularna leukemija Leukemija koja se razvija iz MDS-a. radioterapija. Liječenje Cilj liječenja AML je iskorijeniti maligne ćelije iz koštane srži i povratiti njenu normalnu funkciju. Neke hromozomske promjene. 3.4. kompleksni hromosomski 16 . izlječenje bolesti. nose izrazito povoljnu prognozu. te u posljednje vrijeme ciljana terapija (ciljano se suprimira molekularna promjena odgovorna za zloćudni tumorski rast). Hemoterapijski protokoli se uglavnom sastoje iz davanja više lijekova koji svaki pojedino djeluje na različiti dio ciklusa ćelijske podjele.5. kao što je translokacija između hromozoma 15 i 17. U liječenju akutnih leukemija primjenjuje se hemoterapija. poremećaji Nepostojanje promjena hromozoma 5 ili 7 Promjene hromozoma 5 ili 7 (trisomija. hroničnom mijeloidnom leukemijom (HML). 4. 17 . ali je rijetka prije 10. Nije utvrđena hereditarna sklonost njenom nastanku.000 bolesnika. s godišnjom incidencijom od 1–2 slučaja na 100. delecija) Tabela 6. (3% svih leukemija). a pojavljuje se u oko 15–20% svih leukemija u odrasloj dobi. pluripotentne matične ćelije hematopoeze. Etiologija Specifični etiološki uzročnik koji uzrokuje neoplastičnu transformaciju matične ćelije u HML-u nije poznat.1. Prognostički pokazatelji akutnih mijeloidnih leukemija 4. Iako se javlja kod oba pola. Pripada skupini hroničnih mijeloproliferativnih poremećaja. Philadelphia (Ph1) hromosom je prva hromosomska abnormalnost povezana sa specifičnom malignom bolešću u ljudi. Izloženost jonizujućem zračenju u jasnoj je vezi sa pojavom hronične mijeloidne leukemije. budući da se kod oko 90% oboljelih javlja takozvani Filadelfija hromosom. češća je kod muškaraca. Otkriveno je da HML nastaje kao posljedica hromosomske abnormalnosti. Pogađa svaku dobnu skupinu. fazu ubrzanja mijeloproliferacije i blastnu transformaciju ili blastnu krizu koja klinički odgovara akutnoj leukemiji. god. što se klinički očituje pretežno leukocitozom. karakterizirana masivnom ekspanzijom mijeloidne loze. HRONIČNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA (HML) To je klonalna bolest najprimitivnije ishodišne. Klinički bolest obično prolazi kroz tri faze: hroničnu fazu. Slika 5. hromosom je Philadelfija (Phl) hromosom. 4. μ-bcr) koji je povezan s kliničkom slikom neutrofilne HML. Taj 22. M-bcr) tipičan za HML. p230 kDa) koji imaju različitu leukemogenu aktivnost. Većina HML bolesnika ima izoformu b3-a2 (55%) ili b2-a2 (40%).najčešće na dugi krak hromosoma 9. a e19-a2 se javlja rijetko i kodira veći protein p230 (lom u mikro dijelu gena BCR. Izoforme b3-a2 i b2-a2 kodiraju protein p210 (lom u major dijelu gena BCR. njihova se sposobnost stimuliranja proliferacije limfoidnih ćelija razlikuje i korelira izravno s aktivnošću tirozin-kinaze. nalazom leukocitoze ili splenomegalije. onkogen BCR/ABL postoji u tri osnovna oblika i kodira tri različita proteina (p190.manjka normalnih krvnih ćelija s druge strane. e1-a2 kodira manji protein p190 (lom u minor dijelu gena BCR. te dolazi do njegove pojačane ekspresije i amplifikacije. Prvi simptom bolesti obično je osjećaj malaksalosti i 18 . U 5% slučajeva mogu se naći obje izoforme kao rezultat alternativnog cijepanja. Translokacija Philadelphia hromozoma Philadelfija hromosom nastaje recipročnom translokacijom različite količine genskog materijala sa dugog kraka hromosoma 22 na drugi hromosom (22q-). U 15 – 20% slučajeva otkriva se slučajno u asimptomskoj fazi. Nakon translokacije na hromosomu 22 stvra se fuzijski gen bcr/abl. Klinička slika Kliničke manifestacije bolesti rezultat su fizičkih i metaboličkih učinaka ekspandiranog neoplastičnoga klona s jedne strane i supresije normalne hematopoeze tj.2. m-bcr) povezan s fenotipom ALL. Ovisno o mjestu loma u genu BCR. Iako sva tri onkogena transformiraju i mijeloidne i limfoidne ćelijske linije koje su ovisne o interleukinu-3 (IL-3) u ćelije čiji opstanak i rast postaje neovisan o IL-3. p210. Bolesnik može biti blijed zbog anemije. u manjeg broja i više od 1000 x 10 9/L. 4. ali su rijetko tako brojni kao u mijelofibrozi. U razmazu periferne krvi se često nalaze eritroblasti. ali u HML-u obično nema trombohemoragičnih komplikacija.u količina APL – a je niska ili potpuno odsutna u 19 . sve do mijeloblasta. a ako je veći. Citohemijsko određivanje Citohemijsko određivanje alkalne fosfataze u leukocitima (APL) važan je nalaz u diferencijalnoj dijagnozi HML – a. a njena pojava znači transformaciju bolesti. Trombocitopenija je pri postavljanju dijagnoze rijetka.3. pojačano znojenje i gubitak tjelesne težine te umjereno povišena tjelesna temperatura. Dijagnoza Dijagnoza se postavlja na osnovu laboratorijskih nalaza. Broj trombocita je povećan u približno polovine bolesnika. a kod niskoga ili vrlo visokog broja trombocita mogu se pojaviti znakovi sklonosti krvarenju u obliku modrica po koži i purpure. 4.2. Ćelije u perifernoj krvi morfološki izgledaju posve normalne. Povećan je i broj bazofila i eozinofila. pritisak ili bol ispod lijevog rebarnog luka upućuju na splenomegaliju. Osjećaj punoće u trbuhu. 4. Većina su zreli neutrofilni granulociti. karakterističan znak je osjetljivost srednjeg ili donjeg dijela presne kosti. Laboratorijski nalazi Broj leukocita iznosi najčešće 50 – 200 x 10 9/L . Hiatus leukaemicus ne postoji u hroničnoj fazi. U HML.3. a varira u veličini od svega nekoliko centimetara sve do ispunjenosti cijele lijeve polovine trbuha. upućuje na razvoj blastične transformacije. a palpacija izaziva bol.umora. Anemija je normocitna i normohromna. a u neliječenih bolesnika se pogoršava s napredovanjem bolesti. a nezreli oblici granulocitnog reda prisutni su u svim stepenima razvoja.1. a pregled očnog dna otkriva retinalna krvarenja i eksudate. zatim znakovi pojačanog metabolizma. Zbog povećane celularnosti koštane srži javlja se osjetljivost kostiju na palpaciju. Broj promijelocita i mijeloblasta najčešće ne prelazi 20 %. pregleda razmaza periferne krvi te citogenetskim nalazom. Jetra se najčešće umjereno povećava.3. Slezena je palpabilna u oko 90 % slučajeva pri postavljanju dijagnoze. U slučaju infarkta nad slezenom se čuje perisplenitičko trenje. 4. Tok bolesti Otprilike 2–3 godine nakon postavljanja dijagnoze kod većine bolesnika s HML–om bolest će napredovati i prijeći u ubrzanu fazu. a hiperurikozurija je gotovo redovita.3. no i trombocitopoeza može biti potisnuta. Međutim. Slika 6. Pseudohiperkalemija se može zapaziti u bolesnika s visokim brojem leukocita i trombocita zbog in vitro oslobađanja kalija. 20 . a broj mitoza je veći od normalnoga. u do 33% bolesnika može se razviti blastična kriza bez prethodne ubrzane faze. Vrijednost LDH – a u serumu je povišena. Koštana srž je izrazito hipercelularna sa dominacijom granulocitopoeze i njezinim skretanjem ulijevo te potisnutom eritrocitopoezom. Uz trombocitozu periferne krvi.Pregled razmaza periferne krvi Najčešće je dovoljan za dijagnozu i analiza srži ne daje značajno više informacija. 4. obično se i u koštanoj srži nalazi mnogo megakariocita. Razmaz periferne krvi kod HML-a.više od 90 % bolesnika. Granulocitno – eritroidni omjer je povećan i do 10 – 50 : 1 ( normalno 2 – 5 : 1).3. Lažna hipoglikemija može se zapaziti kod visoke leukocitoze ako krv duže stoji in vitro zbog utilizacije glukoze u leukocite. Povišena vrijednost mokraćne kiseline čest je nalaz u HML – u.4. Ubrzana faza bolesti obično prethodi blastičnoj krizi. CD33. U slučaju nastanka blastne krize HML – a potrebno je raditi odgovarajuće markere: CD14. Bazofilija može biti zapanjujuća.5-2 g dnevno). osim kratkotrajno. Klinička slika u tih bolesnika nalik je onoj kod akutne leukemije. u oko 33% oboljelih od HML–a će se razviti blastična kriza bez prethodne ubrzane faze.000/µL. CD19 i Gly. CD20.5. 4. a zatim se nastavlja dozom održavanja (0. Rijetko se može razviti megakariocitna ili eritrocitna blastična kriza.ZNAKOVI UBRZANE FAZE HML–a 10% DO 19% BLASTA U PERIFERNOJ KRVI ILI KOŠTANOJ SRŽI ≥20% BAZOFILA U PERIFERNOJ KRVI TROMBOCITI <100. CD11. Kod blastične ktize HML – a najčešće je prisutan enzim TdT ( terminalna deoksiribonukleotidiltransferaza). Liječenje Ni jednim se citostatikom ne može. CD10. klorambucil (Leukeran) i 6-merkaptopurin (Purinethol) 21 . inhibitor sinteze DNK.000/µL KOJI NE REAGIRAJU NA TERAPIJU POJAČANJE SPLENOMEGALIJE I POVEĆANJE BROJA LEUKOCITA Tabela 7. Početna je doza obično 4-8 g dnevno. Melfalan (Alkeran). U gotovo 70% bolesnika blastična kriza je mijeloidne prirode. KKS može otkriti pancitopeniju. BEZ OBZIRA NA TERAPIJU CITOGENETIČKA EVOLUCIJA TROMBOCITI >100. Znakovi ubrzane faze HML-a Blastična faza HML–a se dijagnosticira ako bolesnik zadovolji jedan ili više od slijedećih kriterija:  ≥20% blasta u perifernoj krvi  ≥30% blasta u koštanoj moždini  ekstramedularni infiltrati blasta  nakupine (grozdovi) blasta u koštanoj moždini Kao što je već napomenuto. eliminirati Phl pozitivni klon. U terapiji hronične faze do sada se najčešće upotrebljavala hidroksiureja (Litalir). Intron) u dozi od 3 do 6 milijuna jedinica/m² tjelesne površine u oko tri četvrtine bolesnika postiže normalizaciju nalaza. Zbog mogućnosti hiperurikemije pri citostatskoj terapiji preporučuje se primijeniti alopurinol 300 mg na dan uz više tekućine. dodatne terapije imatinibom. progresije rizik bolesti. GVHD. prednost (neki bolesnici) katarakta. receptor za faktor rasta porijeklom od trombocita. u izlječenja. lijeka koji specifično blokira enzimatsku aktivnost BCR-ABL fuzijskog proteina. psihološka sekundarni maligni tumori. posljedice (npr. Pristup Prednosti Transplantacija matičnih Nedostatci alogenih Dokazana stanica odabranih bolesnika mogućnost Mortalitet zbog komplikacija. smanjen rizik od morbiditet vezan uz liječenje progresije bolesti. psihološka odgađanje kurativne terapije prednost dijela rezistencije razvoj na (transplatacije). što je jedan od prvih primjera molekularno ciljane terapije. Prednosti i nedostatci dva temeljna pristupa početnoj terapiji HML-a 22 . Taj se terapijski postupak primjenjuje u bolesnika koji su zbog visokog broja leukocita i staze leukocita u krvnim žilama ugroženi cerebrovaskularnim i plućnim komplikacijama. endokrini poremećaji) Početna terapija Izbjegavaju se mortalitet i Nema podataka o dugom imatinibom za sve bolesnike morbiditet vezani uz liječenje preživljavanju. Transplatacija alogene koštane srži ostaje jedina metoda kojom se može postići izlječenje bolesnika s hroničnom mijeloidnom leukemijom. od veća liječenja alogenom transplatacijom u uznapredovaloj fazi bolesti Tabela 8. Leukofrazom se može smanijti broj leukocita. kasne DLI i RICT. Alfa-interferon (Roferon. mogućnost transplantacijom.postižu sličan učinak kao i busulfan. Imatinib inhibira kinaznu aktivnost svih proteina koji sadrže ABL. transplatacijom u bolesnika. a kombinacija interferona s citozin-arabinozidom pokazala se djelotvornijom od samog interferona. Znatan napredak u liječenju HML-a odnedavno je primjena inhibitora tirozin kinaze. ABL srodne gene. vjerojatnost lijek. Premda mnogi bolesnici u vrijeme kad se dijagnoza postavi nemaju simptoma. Klinička slika Hronična limfatična leukemija je neoplazma B–stanica kojoj su sklonije starije osobe. Rijetko se javlja u osoba mlađih od 30 godina. gubitka težine. a nakon druge je razmjerno konstantan i iznosi oko 20 % godisnje. 5. malaksalosti i zamora. pacijenti su podložni infekciji. postojanje limfadenopatije ili splenomegalije trebalo bi navesti na razmišljanje o hroničnoj limfatičnoj leukemiji.4. Međutim. Manje od 30 % pacijenata preživi pet godina. 5. koštanoj moždini i limfatičnim organima. Iako fizikalni pregled ne mora otkriti ništa posebno.6. Kod hronične limfatične leukemije postoji klonsko bujanje B–stanica zrelog izgleda. Prognoza U većini slučajeva preživljavanje bolesnika liječenih konvencionalnom terapijom iznosi oko 4 godine.2.1. U tih bolesnika početni znakovi bolesti mogu biti temperatura ili česte virusne i bakterijske infekcije. Uzroci smrti su najčešće infekcije i krvarenja u blastnoj transformaciji kao posljedica neutropenije i trombocitopenije. Rizik od ulaska u blasnu transformaciju u prvoj godini iznosi 5 – 10 %. 5. neki bolesnici imaju simptome slabosti. S napredovanjem bolesti. HRONIČNA LIMFATIČNA LEUKEMIJA (HLL) Hronična limfatična leukemija je limfoproliferativna bolest obilježena bujanjem i nakupljanjem limfocita u krvi. sumnju pobuđuje nalaz apsolutne limfocitoze u KKS–u. Dijagnoza LABORATORIJSKI NALAZI LIMFOCITOZA (>5–10 × 109 stanica/L)* KOŠTANA MOŽDINA¶ ANEMIJA† Hipercelularna TROMBOCITOPENIJA‡ Limfocitna infiltracija 23 . S napredovanjem bolesti hipogamaglobulinemija postaje učestalija. Iako se broj leukocita može približiti 200 × 109 stanica/L. u razmazu krvi mogu se naći sferociti i retikulociti. Monoklonski protein je nađen u do 5% slučajeva. a u tom slučaju mogu se naći krupni trombociti. Broj trombocita <100. U tim je slučajevima broj retikulocita obično normalan. Razina hemoglobina <11 g/dL je loš prognostički pokazatelj. Direktni Coombsov test je pozitivan u oko 35% slučajeva. u vrijeme postavljanja dijagnoze. od kojih neke imaju upadljive nukleole. dok se autoimuna hemolitična anemija javlja samo u 10–15% bolesnika. †Anemija se može zapaziti pri postavljanju dijagnoze. ++Prilikom postavljanja dijagnoze hipogamaglobulinemija se može otkriti u do 10% bolesnika. mogu se pojaviti takozvane “stanice poput sjene”. Anemija može biti posljedica čiste aplazije crvenih krvnih stanica. ‡Dok su broj i morfologija trombocita obično normalni prilikom postavljanja dijagnoze. u većine bolesnika s KLL–om postoje drugi razlozi sniženja razine hemoglobina i trombocita. Kad do hemolize dođe. ali je obično blaga. Laboratorijski nalazi kod hronične limfatične leukemije *Pregled razmaza periferne krvi u bolesnika s hroničnom limfatičnom leukemijom u pravilu pokazuje povećani broj limfocita zrelog izgleda. 66% bolesnika ima broj <30 × 109 stanica/L. Autoimuna trombocitopenija se može javiti. ali takav je nalaz rijedak. Valja se prisjetiti kako se mogu naći četiri slike: najvažnije je razlikovati difuznu i nedifuznu zbog toga što difuzni oblik ima lošiju prognozu. neki se bolesnici mogu očitovati trombocitopenijom. Iako su autoimuna hemolitična anemija i trombocitopenija razlozi za zabrinutost. Smatra se kako se pojava tih stanica može objasniti povećanom osjetljivošću leukocita na mehaničke sile koje se razvijaju in vitro. Mogu se pronaći i krupnije stanice. obično >10 × 109stanica/L. 24 .000/mikrolitar smatra se lošim prognostičkim znakom.MONOKLONSKA GAMAPATIJA¶ HIPOGAMAGLOBULINEMIJA++ POVIŠEN β2–MIKROGLOBULIN** POVIŠEN LDH** Tabela 9 . Ostali uzroci trombocitopenije i anemije su zamjenjivanje koštane moždine (tumorskim stanicama ) i hipersplenizam. ¶Koštana moždina je obično hipercelularna i uvijek otkriva infiltraciju limfocitima. Prilikom pripreme razmaza krvi može doći do morfoloških abnormalnosti. posebno u slučajevima kad postoji značajna limfocitoza (broj limfocita >30 × 109 stanica/L) i kad je monoklonalnost limfocita utvrđena pretragama markera na površini stanica.2. upotrebljava se u prognostičke svrhe. †U razmazu periferne krvi nalaze se uglavnom limfociti zrelog izgleda.2.1.nodularni -miješani intersticijsko . 25 .Dijagnostički kriteriji Dijagnostički kriteriji za hroničnu limfatičnu leukemiju su : 1) Trajna limfocitoza periferne krvi >10 × 109 stanica/L† 2) Nalaz >30% limfocita u normocelularnom do hipercelularnom aspiratu koštane moždine 3) Monoklonske B stanice u perifernoj krvi *Dijagnoza se postavlja ako postoje kriteriji 1+ 2 ili 1+ 3. Ako je broj limfocita <10 × 109 stanica/L.Pregled koštane moždine U početnoj dijagnostici hronične limfatične leukemije nije potreban pregled koštane moždine.2. tada moraju postojati kriteriji 2 i 3.5. nodularno difuzni 5. Iako pregled koštane moždine nema ulogu u određivanju stadija KLL–a. Načini zahvaćanja kičmene moždine : -difuzni* -intersticijski -nodularni -miješani intersticijsko . Međutim. Mnogi slučajevi reaktivne limfocitoze obilježeni su postojanjem krupnih limfocita. U prilog reaktivnoj limfocitozi govori anamneza koja otkriva postojanje dobroćudnog poremećaja (npr. Reaktivna limfocitoza je prolazne prirode dok je limfocitoza kod HLL–a trajna. infektivna mononukleoza).2.3. U tim ćemo slučajevima određivanjem površinskih markera (imunofenotipizacija) razlučiti ova dva stanja. Razmaz periferne krvi kod HLL-a. Reaktivna limfocitoza Hronična limfatična leukemija 26 .Razlučivanje hronične limfatične leukemije od reaktivne limfocitoze Prilikom obrade bolesnika s limfocitozom mnogi nalazi pomažu pri razlikovanju reaktivne (benigne) limfocitoze od hronične limatične leukemije. uključujući i temperaturu. 4. Limfociti u HLL–u su obično maleni. na umu treba imati sljedeće činjenice: 1. Treba se prisjetiti kako je za reaktivnu limfocitozu karakteristično T–stanično porijeklo i poliklonalnost. razlika nije potpuno jasna ili je potrebno brzo postaviti dijagnozu. međutim. Ponekad.Slika 7. Bolesnici s infektivnom mononukleozom u pravilu su mlađi i imaju akutne simptome. 5. s napredovanjem bolesti mogu se otkriti i krupnije stanice. dok velika većina HLL–a potiče od B–stanica koje su monoklonske. 3. 2. limfnog čvora). Dijagnoza se postavlja na osnovi specifične morfologije stanica.3. Imunofenotipizacija nije korisna samo za potvrđivanje dijagnoze. ponekad T–stanice Tabela 10. a potvrđuje nalazima pretraga na površinske stanične markere. U vrijeme postavljanja dijagnoze česte su anemija. staničnim suspenzijama iz koštane moždine ili drugih tkiva (npr.2. trombocitopenija i neutropenija. Imunofenotipizacija se može raditi na perifernoj krvi. To je posebno važno u bolesnika s blagim oblicima limfocitoze (<10 × 109 stanica/L). Limfoproliferativne bolesti B–stanica koje treba razlikovati hronične limfatične leukemije su : -B-stanična limfatična leukemija -Leukemični stadij Non-Hodgkinova limfoma -Leukemija vlasastih stanica -Waldenstromova makroglobulinemija B–stanična prolimfocitna leukemija obilježena je izrazitom limfocitozom (često >100 × 109 stanica/L) i splenomegalijom. Limfadenopatije obično nema. 5.4.Trajanje Prolazna Trajna Infekcija u anamnezi Prisutna Odsutna Veličina / oblik limfocita Krupni / nepravilni Mali / okrugli* Vrsta limfocita T–stanice Obično B–.Imunofenotipizacija Određivanje površinskih staničnih markera ili imunofenotipizacija koristi se za potvrdu dijagnoze hronične limfatične leukemije. već omogućuje kliničaru razlikovanje ove bolesti od drugih hroničnih limfoproliferativnih bolesti. Njome se potvrđuje monoklonalnost poremećaja utvrđujući promjenu lakih lanaca. ipak ga treba razlikovati od ostalih zloćudnih novotvorina B–stanica. Razlučivanje hronične limfatične leukemije od drugih limfoproliferativnih bolesti Važno je shvatiti kako je hronična limfatična leukemija tek jedan oblik neoplazme B– stanične loze. 27 . Poređenje hronične limfatične leukemije i reaktivne limfocitoze ( * sa napredovanjem bolesti mogu se opaziti krupnije stanice ) 5. Iako je to najčešći oblik. bicitopenijom ili pancitopenijom. Leukemija vlasastih stanica se u pravilu očituje citopenijom. markeri na B–stanični fenotip omogućuju razlučivanje HLL–a od B–stanične prolimfocitne leukemije. relativno malo citoplazmatskih granula i imaju upadljive nukleole.Prolimfociti su krupni. vlasaste stanice u perifernoj krvi 85%. monocitopenija 98%. anemija 75%. Da bi se dijagnostički kriteriji ispunili. Te slučajeve može biti osobito teško razlikovati od HLL–a. neki bolesnici mogu imati leukocitozu obilježenu cirkuliranjem malignih stanica u krvotoku. takvu građu mora imati >55% cirkulirajućih limfocita u krvi. PLL Antigen HLL B-stanica LVS LMZS FL MSL Pov. stanice limfoma mogu cirkulirati u krvi bolesnika s folikularnim ili difuznim limfomom malih zarezanih stanica. U >75% bolesnika. prev) od HLL–a moguće je pomoću određivanja površinskih markera . Nalazi koji podupiru dijagnozu leukemije vlasastih stanica su : pancitopenija 80%. trombocitopenija 75%. Razlikovanje leukemične faze NHL–a (ne–Hodgkinova limfoma. Katkada. naročito kad postoji splenomegalija. leukocitoza 15%. neutropenija 80%. sadrže obilnu citoplazmu. op. Međutim. Ig +(dim) (+) (+) (+) (+) (+) CD19 (+) (+) (+) (+) (+) (+) CD20 +(dim) (+) (+) (+) (+) (+) CD22 (±) (+) (+) (+) (+) (+) CD23 (+) (±) (–) (±) (±) (–) CD25 (±) (–) (+) (–) (–) (–) CD5 (+) (–) (–) (–) (–) (+) FMC7 (–) (+) (+) (+) (+) (+) CD11c (±) (–) (+) (±) (–) (–) 28 . 29 . PLL = prolimfocitna leukemija. MSL = “mantle” stanični limfom (+) = većina stanica je pozitivna na taj antigen. LMZS = limfom marginalne zone slezene. Ig = površni imunoglobulin. Imunofenotip hroničnih limfoproliferativnih bolesti B–stanica Pov. HLL = Hronična limfatična leukemija.CD103 (–) (–) (+) (–) (–) (–) CD10 (–) (–) (–) (–) (+) (–) CD79b (–) (+) (±) (+) (+) (+) Tabela 11. LVS = leukemija vlasastih stanica. FL = folikularni limfom. (±) = slučajevi su pozitivni u različitoj mjeri. (–) = većina stanica je negativna. na godinu oboli prosječno 30 od 100 000 djece u dobi do 14 godina.6. akutne mijeloidne (AML). karakterizirana masivnom ekspanzijom mijeloidne 30 . Akutna limfatična leukemija (ALL) je zloćudna bolest krvi obilježena proliferacijom limfoblasta u koštanoj moždini i/ili krvi. Ne znaju se tačni uzroci ove bolesti. odnosno magakariocita. Od leukemije obolijevaju češće djeca. Leukemije se dijele na akutne i hronične. izuzetno rijetko eritrocita. slezeni. AML se dijeli u 7 podtipova koji se označavaju od MO do M7. ZAKLJUČAK Leukemijom nazivamo nekontrolisano bujanje maligno alteriranih. Hronična mijeloidna leukemija (HML) je klonalna bolest najprimitivnije ishodišne. I akutne i honične se dijele na limfocitne ili mijelocitne. obično leukocita. izloženosti hemikalijama i radijaciji ili je može uzrokovati bakterija ili virus. nepotpuno diferenciranih leukocita u koštanoj srži. Akutna mijeloidna leukemija (AML) ili nelimfocitna leukemija je naziv za malignu bolest krvi odnosno koštane srži koju karakterizira nekontrolisano stvaranje krvnih ćelija mijeloidnog reda. ali danas je poznato da se može pojaviti zbog genetskih faktora.Tako da se ukupno dijele na 4 grupe: akutne limfatične (ALL). te ova leukemija ima nepovoljniji tok od ALL. limfnim čvorovima i drugim organima. pluripotentne matične ćelije hematopoeze. hronične limfatične (HLL) i hronične mijeloidne (HML). Klinički bolest obično prolazi kroz tri faze: hroničnu fazu. HML nastaje kao posljedica hromosomske abnormalnosti. Dok pojedini bolesnici ne zahtevaju lečenje i žive 10 . Hronična limfatična leukemija (HLL) je limfoproliferativna bolest obilježena bujanjem i nakupljanjem limfocita u krvi. budući da se kod oko 90% oboljelih javlja takozvani Filadelfija hromosom. Rizik od ulaska u blasnu transformaciju u prvoj godini iznosi 5 – 10 %. a nakon druge je razmjerno konstantan i iznosi oko 20 % godisnje. fazu ubrzanja mijeloproliferacije i blastnu transformaciju ili blastnu krizu koja klinički odgovara akutnoj leukemiji. Kod HML u većini slučajeva preživljavanje bolesnika liječenih konvencionalnom terapijom iznosi oko 4 godine.a remisija se postiže u 90 – 95% sličajeva. što se klinički očituje pretežno leukocitozom. Takođe u savremenoj medicini se pribjegava sve češće transplataciji koštane srži. Simptomi kod svih leukemija su nespecifični tako da se dijagnoza postavlja laboratorijskim pretragama. što kod mladih osoba omogućava i procenat preživljavanja od 50%. ostali bolesnici umiru unutar 23 godine od postavljanja dijagnoze. Philadelfija hromosom nastaje recipročnom translokacijom različite količine genskog materijala sa dugog kraka hromosoma 22 na dugi krak hromosoma 9. i umiru od drugih bolesti. HLL karakterizira velika heterogenost u preživljavanju. Remisija se postiže u 70 % slučajeva. Kod ALL oko 20 – 30 & pacijenata preživi 5 godina. pregledom razmaza periferne krvi i koštane srži.loze. Prognoza leukemija je različita i zavisi od vrste leukemije. radioterapijom i transplantacijom koštane srži. Manje od 30 % pacijenata preživi pet godina. koštanoj moždini i limfatičnim organima.te imunofenotipizacijom i citogenetikom. 31 . Kod AML pravovremenom dijagnostikom i odgovarajućom terapijom postiže se dugotrajno preživljavanje bez recidiva kod 20 do 40% bolesnika.15 godina i duže. Liječenje se sprovodi hemoterapijom. hr/lab/index.medscape.php?c=18 http://emedicine. Zagreb. 2003 god I. 593-610 M.673-674 Božidar Vrhovac i saradnici: „Interna medicina“.com/doc/122812697/Document-2#scribd http://sr. Zagreb. Jukić.org/wiki/Hroni%C4%8Dna_mijeloidna_leukemija 32 . Damjanov. Nola: „Patologija“. 636338. Krajina: „Klinička onkologija“. treće promjenjeno i dopunjeno izdanje. 2000.placebo. Prvo srpsko izdanje.msd-prirucnici.7. M. E.wikipedia.com/article/207631-overview http://www.hr/msd-prirucnik/hematologija i onkologija/leukemije/ http://www. Vrdoljak.org/wiki/Hroni%C4%8Dna_mijeloidna_leukemija http://sr. S.wikipedia. Z. Medicinska naklada Zagreb 2009. 291-305 http://www. Šamija. Pedijatrija. Medicinska naklada Zagreb 2006. LITERATURA Duško Mardešić i saradnici.scribd.placebo. Grafički zavod Hrvatske. pdf http://www.rs/acta%20facultatis/2002/2-broj/rada-1.pdf http://hpps.lekarinfo.ac.http://www.com/bolesti-krvi/hronina-granulocitna-leukemija-hglleukaemia-granulocytica-chronica http://www.medfak.medfak.kbsplit.ac.ni.pdf 33 .rs/smg/download/2/2SMG-3_IvanaVidanovic.ni.hr/hpps-2006/pdf/dok21.
Copyright © 2024 DOKUMEN.SITE Inc.